SEX FILES BY MARIJA ŠTRAJH: O Hrvatskoj iz Amerike

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

Svugdje vladaju mediokriteti koji su posljedica sustava u kojem žive.

KROEJŠA, KROEJŠA

Još sam u uvijek u Americi, a kao da sam doma. Poremetilo mi se spavanje, bdijem kao sova na vrijeme u Hrvatskoj (6 sati razlike), pa u Americi poprimam izgleda, ove njihove vampirske navike. Nadam se da neću zaželjeti krv I meso. A kako I ne bi, kada kod nas ne prestaju afere. U US je vrhunski dosadno. I dalje su predsjednički izbori top, ljudi se međusobno ne druže, sve se gleda kroz novac I strah je sveprisutan kao I depresija. Velesila se drma. I ima toga još...

I OVCE I NOVCE

Tko god je iz nje ne može bez nje. Jednostavno je to tako. Čujem I vidim da Svilki i “jaka” TV ekipa “pada”. Ne znam zašto, ali me ne čudi. Mogu objasniti iz svog autorskog iskustva, a I kao healer.
Nekako mi je tek sad jasno zašto sam bila odgurnuta odnosno nepotrebna. Pa nisam nudila milijune za svoje ideje i projekte!!! A vidim na licu osumnjičenika strašnu patnju. Naravno, pa treba spavati s takvim teretom. Em ti se gaće tresu da ne izgubiš takvu poziciju, em ti lova treba (eh, a kome ne), ali tu je začkoljica: koliko love treba čovjeku zapravo, ajde ruku na srce? Pa ne cifre, koje ionako moraš kasnije skrivati I s kojima se teško nositi. Ali naš bi seljo I ove I novce. Poznato.
U Americi su za takve stvari zakoni jako rigorozni. To je ono što cijenim u US. Ovdje je osoba zaštićene pravno u svim smislovima. Od obične uvrede, mobinga, prevere, čega želiš. A oni koji imaju aferu, oproste se s karijerom. Jer kompletna nacija sudjeluje u svemu, naravno uz pomoć medija I osuda je neminovna. Ptičica mi javlja evo, da se kuha i kod Merlić-Ogreste...eh, stvarno mogu otići na Aljasku I bez Kroješe, ona mi ništa neće značiti.

DEPRESIJA

...je očigledana u svakom svjetskom zakutku. Evo, u Americi nema veselja, druženja, smisao za humor je, ma znate kakav(uostalom, to je oduvijek), ljudi su iznemoreni od silnih ponuda, izbora, dostupnosti, prevara, ma baš svega, da se stvorila klima nekakve grozne apatije I opće nezainteresiranosti. Svi su nekako tako priušte sve što im treba, nitko nikoga ne treba, valjda od hrane, vode I lijekova(koji su itekako dostupni) su svi poluzombiji poluživih srca, itekako trenirani na patnju kroz TV torture. Zabavni program na TV-u npr. uopće ne postoji. Najveći doseg je Američki Idol(nešto kao naš Supertalent), ali još ponešto za mozak na pašu – nema. Jedino hrpa talk-shows koji su isforsirano smiješni(uvijek neki pljesak u pozadini, smišljene šale, zijeeev), tako da nema spontanosti, a ni spektakla tipa talijanskih showova ili ako ništa onih Zvijezde pjevaju, sviraju plešu, imitiraju, kuhaju, trče...Rallity-ji su baš bezveze, nekakve starlete I nekakav make over je vrhunac, zaista zijeeev. Zapravo nedostaje istinske provokacije I nereda. Sve je blazirano, programirano, organizirano, ukratko – dosadno.

OBIJA OD GLUPOĆE

Onda to isforsirano intelektualiziranje(valjda kompleks od onog kako su Ameri glupi)...hm, to su ih Englezi dobro zeznuli, otišao je tako daleko da se žene ne uređuju jer mozak je valjda - sve. Šetaju uokolo kao stare šlape, otrcano mentalistčki-racionalno nastrojene (to se I na muške odnosi, ista stvar) iako ima genijalaca koji su naprosto osobiti, ali valjda po svom rođenju...međutim, tolko su rijetki. Svugdje vladaju mediokriteti koji su posljedica sustava u kojem žive.

SRCE MOJE MALO

Doma ipak tuče srce, kad čuješ ovo ili ono...ili kad ti familija digne temperaturu. Ili kad čuješ nešto o sebi, neku bezvezariju koja je kao bitna, a nema s mozgom veze. Kad ti zasmeta da ti predsjenika gnjave ili nekog omiljenog političara (hm, koji je to), kad osjetiš čistu , neiskvarenu tugu svoga naroda koji ipak nije kvaran I tako izmrcvaren kako misli(sad to znam sigurno). Onda ti zatreperi nešto unutra I kažeš sam sebi: ma jesmo mi pleme, ali imamo herca. Lopovi se ionako razotkriju I tko ih šljivi, svak ima svoju sudbinu...i zaključiš: treba dati svojima podršku, treba očuvati hrabro srce kao I iskonsku dobrotu svojih ljudi da zasvijetli punom snagom, pa će I sve ostalo biti u redu.
A onda se opet sjetiš: a jel oni uopće znaju da je to tako?

Nastavlja se...

Samo registrirani korisnici mogu dodavati komentare