ŠILJKOVICA: Predbračne pripreme

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

bilježi: Vojo ŠILJAK

Čvrsto sam odlučio oženiti se, pa je želja mojih roditelja da upoznaju roditelje buduće snahe bila potpuno razumljiva. Mama im je telefonirala jedne nedjelje i pozvala ih da dođu k nama u utorak navečer. Dva su dana, smatrali smo, bila dovoljna da se obave pripreme. Važno nam je bilo ostaviti dobar dojam na tri polja: estetskom, intelektualnom i financijskom.

Pripreme su počele već u nedjelju navečer. Iz dnevne sobe izbacili smo televizor marke Sonda (ekran 37 centimetara) i od susjeda posudili Sony (ravni ekran, 72 centimetra). Moja mama je od ujne posudila bisernu ogrlicu (donio ju je ujak iz Nigerije, tamo je svojedobno gradio mostove) i tri prstena od bijelog zlata (njih je ujak donio iz Zimbabvea gdje je gradio brane). Odjenula je svečanu haljinu koju je kupila u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Jest da je potpuno demodirana, ali je veselih boja. Gosti će odmah shvatiti da nije depresivna osoba.

Iz svih soba maknuli smo stvari koje bi nas mogle osramotiti: poderane tepihe, izblijedjele zavjese, ofucane čipkaste tabletiće ispod noćnih lampi. A iz košare za voće maknuli smo plastične banane i jabuke te stavili prave, a dodatno je kupljen i limun. Moja mama me naučila da voće ne treba jesti prečesto, jer izaziva hipervitaminozu i prištiće. U WC-u smo stavili novu dasku (stara se otkinula prije više od tri godine), a kupili smo i osvježivač.

Uparadio se i moj otac. Od prijatelja je posudio sat (kopiju Rollexa), promijenio je potkošulju koju je nosio pet tjedana, a prije toga se i okupao (najmanje deset dana to mu nije palo na pamet). Čak je i zube oprao. Mama se jako naljutila. Naime, prljavština koju je za sobom ostavio u kadi nije se mogla ukloniti običnim praškom, pa je morala kupiti neki specijalni, američki. Navodno se njime peru prekooceanski brodovi. Otac je odjenuo crno odijelo, ono isto koje je nosio na mom krštenju, smeđe čarape i crne mokasinke, a na sivobijelu košulju vezao je smeđu kravatu. Mama ga je nagovarala da stavi dezodorans, ali nije htio, jer, kako reče, samo pederi mirišu. I kuhinja je doživjela bitan preobražaj. Frižider je napunjen do vrha. A na zid blagovaonice stavili smo veliku fotografiju cijele obitelji, svi nasmijani i sretni.

S polica u dnevnoj sobi kinesko umjetno cvijeće u plastičnim vazama privremeno smo maknuli u smočnicu, a na police stavili nekoliko kompleta knjiga koje su nam posudili Bolteki s trećeg kata: Shakespeare, Tolstoj, Dostojevski, Krleža, Aralica, Pavičić, Tomić… U spavaćoj sobi smo na noćni ormarić pokraj kreveta stavili knjižurinu s mislima Schopenhauera, Nietzschea i Prousta, sve zajedno oko pet stotina stranica. Maknuli smo tatinu diplomu sa “Salamijade 1998”, za najbrže pojedenu kobasicu dužine 38 i obujma 12 centimetara, tešku 20 dekagrama (pojeo ju je za sedam sekunda).

Na mjesto starog kasetofona stavili smo CD-player (posudio nam ga je profesor Božo iz dvorišne zgrade, predaje u Glazbenoj školi), a uz njega smo poslagali i profesorove ploče: Beethoven, Händel, Liszt, Chopin, tri tenora, Ivo Pogorelić…

A za kraj ugodne večeri pripremljen je album s fotografijama naše ostave za alat koja stoji blizu njive u Šupljanovcu Gornjem. Ostava je slikana iz takvog kuta da izgleda kao da ima 120, a ne 12 kvadrata, a dvorište i njiva iza nje izgledaju kao dva nogometna igrališta, iako nisu veći od košarkaškog. Kućnog ljubimca − psa mješanca Peru, poslali smo rodbini na selo, a od susjeda smo posudili perzijsku mačku Kunigundu i egzotičnu papigu Artemidu s ogromnim kljunom i neprirodno velikim očima.

Sto posto sam siguran da bi sve dobro prošlo i da bismo te večeri dogovorili sve pojedinosti oko moje svadbe, ali buduća rodbina u zadnji je tren otkazala posjet. To poslijepodne prasila im se ljubimica, inače prvakinja sela u kilaži, i nikako je nisu mogli ostaviti samu. Nije važno! Ima još dana.

Samo registrirani korisnici mogu dodavati komentare