ULICE SNOVA: Martićeva

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
08:59
Velj
2020
23

Zagreb › Vijesti › Blog › Ulice snova MG › ULICE SNOVA: Martićeva

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
22
 
07.2010

ULICE SNOVA: Martićeva

Zašto je nemirna gospođa Karenjina?
ULICE SNOVA: Martićeva
 
Gospođa Karenjina voljela je svoje ime iz snova jer ju je ono uzdizalo u onu nadstvarnu priču zaljubljenih i u stvarnosti općenito uznesenih bića, kao i snove i maštanja takve posebne prirode budući da su je ona odvajala od tereta života u svakodnevnim brigama i egzistencije s ruba svijeta. Taj nesklad, procijep između mogućeg i zadatog kao da je otvorio vrata svim teškim pitanjima o tome što je ustvari krivo i pravo. Dvoumila je često o tome kako pronaći svoje želje u životu koji neumitno izmiče u dimenziju neželjenu i nikad sanjanu u mladenačkim snovima, i što ju je ponekad činilo malodušnom i sjetnom, pa je njena prirodna veselost tako bila tek izraz slutnje duboke nesreće zbiljom u kojoj se nalazi. U zreloj se dobi počela često vezivati uz riječi gatara i kojekakvih vidovnjaka, ne bi li po tim savjetima šapnutim, kako je vjerovala, iz drugih ravni pronašla spasonosnu nit vodilju ili makar trag koji možda i ne vodi iz labirinta koji ju je sputavao nego ga barem presloži u nešto ljepše i ugodnije. Nazirući obrise potrošenosti cijelog jednog svijeta želja i htijenja, brinulo ju je kako je moguće preskočiti ono iskustvo i određenja koja smo usput zadobili i koja nas priječe u onome što ustvari želimo biti. Martićeva ulica isto tako, nije bila njen izbor, nego tek mogućnost koja joj je preostala kada se doselila prije nekog vremena. Posve izvjesno, i tu je bila u pitanju tek dvojba koja se prepoznala kao nedostatak odlučnosti da se učini drugačije, da se riješi ona osnovna dilema što oduvijek izbija iz procijepa sna i jave, ljubavi i želje, muževnosti i igre. Nije bila to ulica sreće kakvoj se prije nadala, pa se ovdje odavala više nego ikada prije putenim užicima, egzotičnim pićima uz laganu muziku, ispraznim razgovorima i lagodnom, lepršavom stilu postojanja ne vežući za nikoga i ništa, postojeći eto tek tako, lako i lijepo bez dubljeg smisla i daleko od zaboravljenih ideala što su, kako je vjerovala, nadahnjivali njeno ime i njeno biće. U rijetkim i često za nju potresnim danima samovanja, najčešće početkom ljeta kada snovi također rado obnavljaju svoju svježinu i izvornost, znala bi noćima biti na terasi sa stražnje strane. Bio je to ustvari veliki ravni krov prizemnice koja se tu naslanjala na njen stan, pa je na njega iznijela starinski platneni ligištul. Tu se prepuštala se snatrenjima, u početku zanimljivim i zavodljivim, neobaveznim, da bi se ti snovi kasnije počeli pretvarati u neprohodnu potisnutost duševne strane bića koje se, ustvari, plašila. Nemir ponekad toliko potrese osjećanje krivnje da ono nadraste svaku moguću stvarnost, odvoji se u nekom snu i nestane, kako bi se kasnije vratilo natrag u drijemež, laki san neopreznog spavaća i pritisnuo mu grudi, obamro tijelo i na trenutak, zaustavio dah. Gospođa Karenjina sanjala je gavrana. Crnog i strašnog noćnog lovca na nebu nepreglednih gorskih divljina koji širi krila i leti, zlokobno se ogleda ka ostavljenim dušama i ponekad, neku od njih, koje nisu bile dovoljno brze da se sakriju iza oblaka, ubode kljunom. Duše su jecajući padale natrag dolje u šume gustih krošanja, nesretne što ih se odvaja od stremljenja nebu, onom zauvijek obećanom mjestu utjehe i drugačijega uvjerenja. San je zgrozi, pa protrne. Okrene se na drugu stranu. Sada je gavran bio tu. Stajao je na terasi, neobično velik i crn. Ona se uplaši i duša joj ustreptala poviče daje spasi. Stavi ruku na srce koje je ubrzano kucalo. Martićevom ulicom odjeknu oštar zvuk vatrogasne sirene, pa žurno prođe crvena cisterna i kamioni. Sjedne u naslonjaču, i još uplašena, ogleda se oko sebe. Zvuk se sada udaljavao. Zlokobne ptice nije bilo u blizini, srce je i dakle luđački tuklo. Ispije gutljaj koktela od naranče da se osvježi, i pogleda prema nebu istočnog dijela grada. Daleko gore letjela je ptica, a ona je odmah prepozna, pa uđe u kuću i zatvori za sobom vrata. Pusti glazbu, pa se ponovo prihvati čitanja horoskopa u novinama. Gospodin Vronski baš se probudio u hotelu nekog dalekog grada. Volio je sanjati gavrana. To je bila njegova omiljena životinja iz sna. Šteta što njena duša ne leti u mojim snovima, zaključi, pa zamahne krilima i ode pod oblake u potragu za onom koja je nadrasla labirinte običnosti.
Administrator: zoo_visitor_guest/images/uploads/vijesti/MARTIEVA-01.jpg---
  • Zagreb
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Blog › Ulice snova MG › ULICE SNOVA: Martićeva