ULICE SNOVA: Skalinska

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
03:59
Stu
2019
12

Zagreb › Vijesti › Blog › Ulice snova MG › ULICE SNOVA: Skalinska

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Trenutno nema povezanih sadržaja
Zadnje vijesti
23
 
05.2010

ULICE SNOVA: Skalinska

Zagrebačke ulice i njihovi stanovnici dijele život, javu i snove. Ovo su neke od priča koje su se dogodile i nekim čudom postale dio ove sanjarice.
ULICE SNOVA: Skalinska
 
Uličica snova između Kaptola i Gradeca koja povezuje Krvavi most i Tkalčićevu sa Dolcem i Opatovinom, s platoom na kojem se svakoga jutra šareni cvijeće i raduje poglede, i gdje uokrug za stolovima ispijaju kave brojni namjernici nadošli odasvud u trbuh grada, njegovo jutarnje bilo u kojemu komešanje tijela, cekeri i uzvici kumica iza klupa očaravaju vrijeme i ono, kakvo god da jeste, odiše onim duhom što ga prepoznajemo kao domaće lice i naličje grada. Eržebet je od malih nogu živjela u toj ulici i isto tako smatrala se nečime što povezuje suprotnosti koje inače dijele maštu i činjenice ili razdvajaju snove od jave. Može li neiskrenost biti nevina ili čak nevažna i usputna gesta koja tek treba prikriti onu jedino značajnu temu života, a to je kako je svatko sam sebi najvažnije biće, i kako u usporedbi s time sve ostalo postaje i ostaje banalnost, zaborav ili šarmantna šala za priču u društvu kada se prisjećamo onih koji su odavno otišli ili više nisu važni u traženjima i zbivanjima što su sada posrijedi. Upravo zbog te raspolućenosti između sebe i svijeta, života i želja, mogućnosti i zbilje i drugih takvih operka koje su je tištale, Eržebet se nije prepoznavala kao osoba koja bi se mogla vezivati samo za jednu od krajnosti ili tek zadatu i prisutnu dohvatljivost zbivanja, pa se oduvijek razapinjala da maštom i olakim vjerovanjem u osobnu sreću sve to nadvlada i ostvari sve svoje težnje. Svaki njen san bio je trač. Doduše, ona sebi to nije priznavala, čak i više od toga.   Poneko svojstvo istinitosti poticalo je na uvjerenje kako je sve skupa ustvari jedna složena i od strane raznovrsnih sila zamišljena priča u koju je ona ukalupljena, pa zato kapric, hirovitost i neiskrenost ustvari to i nisu, već postaju onaj dio osobnosti koji se polako i svrhovito pretvara u značenje što prelazi preko zadatih ograda i postaje istiniti dio nje same i svijeta u kojem postoji. S prozora na katu gledala je ulicu koju je u biti prezirala zbog njene trošnosti i vlage, iako je s druge strane mislila kako je ona ipak prestižno mjesto za život i nadmetanje u bolnoj nemilosrdnosti kojom očajanje ustvari boja neostvarena postojanja. Osluškivala je često glasove i razgovore ljudi na terasi ispod koji su objedovali u restoranima, i gledala svata lica i prilike što su tuda prolazile, često sa smijehom u dušama i veselo, opušteno pričajući o dalekim mjestima, stranim sudbinama i doživljajima koji doneseni ovdje u srce grada bivaju gotovo egzotičnim paravanom gotovo svjetskog ne spokoja i lutanja. Probudi se u noći. Neki Portugalci pričali su dole na terasi u ulici za stolom uz jelo i vino o dalekim obalama jednog svijeta u kojem još postoje polugoli urođenici koji čamcima isplovljavaju u susret jedrenjacima koji doplove do njih, o predivnim osunčanim tijelima, o rajskom voću koje tamo raste i orhidejama kojima djevojke s tih obala kite kosu kada su spremne za udaju ili se žele podati muškarcu. Onda opet zaspi i obala joj se ukaže pred očima. Slamnate kuće, muzika koja vrišti nesputanošću, vatre zapaljene na pijesku i stotine ljudi što u melodičnom pjevanu slave što su živi i raduju se svim svojim čulima slobodi koja pretpostavlja ostvarenje sreće na svaki način. Sada je i ona s njima plesala, orhideje su joj krasile kosu, a strasti jačale s bržim kolanjem krvi kroz tijelo. Obuze je zanos, gotovo pomama, pruži ruke prema prvom muškarcu, on ih prihvati i sve se zavrti još brže dok nisu u grču pali na pijesak, a sladostrašće obuze njihova bića kao temeljni i najjači užitak. Ujutro ustane iz kreveta, svježa i nasmiješena. Otišavši do kupaonice na podu ostade tragovi pijeska sa njezinih stopala, no ona ih ne primijeti. Nešto poslije, pila je kavu na terasi restorana ispred kuće. Maštala je još o prošloj noći, o istini koja postoji vezana samo za tijelo i koju ne mogu nadići nikakve priče i pogledi koji ne dodiruju bilo užitka, onog apsurda koji se krije iza svake ugode. Za stol do nje sjedne neki čovjek. Odmah gaj e prepoznala, bio je on jedan od portugalskih mornara čiji je brod otkrio onu čudesnu zemlju snova. Pozdravi ga, a on je zapanjeno pogleda. Ustvari, i nije bio stranac, tek lik s kojim se znala iz nekog davnog doba, srednje škole, i kojeg je ona u međuvremenu pogubila u svome životu. Eržebet se zacrveni, no to sada i nije bilo presudno, pa ispriča divnu priču o jednom dalekom i šarmantnom putovanju, ludom provodu i dosadi koja joj ustvari kopni duh u ovom gradu i ulici što uzmiče pred doživljajima koji su joj, po njenom sudu odavno zacrtani u dlanu sudbine. Vrativši se kući zagrli svoje snove, poljubi u ogledalu vlastito lice, i povjeruje kako svijet i nije tako loše mjesto. Začuđeno promotri zrnca pijeska po podu, uzme metlu i sve očisti. Nečistoća snova ponekad ju je, ipak, znala i smetati. Telefon zazvoni. Javi se muški glas na jednom stranom jeziku. Upita je da li je to gospođa Eržebet, no ona odvrati da je nazvan krivi broj. Neiskrenost pomisli, ili možda ipak nije dobro reći sve do kraja.
Administrator: zoo_visitor_guest/images/uploads/vijesti/US_Skalinska-01.jpg---
  • Zagreb
TEME
dsfsd fd
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Blog › Ulice snova MG › ULICE SNOVA: Skalinska