U proteklih par godina, trgovina  lažnim lijekovima uzdigla se iznad trgovine oružja, bjelog roblja ili trgovine narkoticima. 600 milijardi dolara na godinu je vrijednost lijekova izdatih na recept. Vjeruje se da i više od pet posto (godišnje deset milijardi) ide na lažne kapsule, tablete i pilule. Nije teško zaključiti koja je zemlja vodeća po izvozu ovog po zdravlje opasnog otpada. Kina.
Da nije tužno bilo bi smiješno što sve iz Kine ne možete uvesti, satove, parfeme, igračke." 'Ajmo žene gaća, sintetike sve made in China. Nema da nema, nema da ne može."

Širom svijeta, a naročito u Aziji i Africi milijun ljudi godišnje umre od malarije. Interpol i kineske tajne službe pokušavaju prekinuti krijumčarski lanac lažnih lijekova protiv ove bolesti. Pravi lijek sadrži "artesunat" i on je jedini spas, međutim lažnjaci koji imaju minimalne ili nikakve doze artesunata šire se svijetom zbog čega prevareni ljudi i dalje umiru.
Prodaja lažnih lijekova protiv malarije nije jedini primjer, u Kini se proizvode sve vrste lažnih lijekova i drugih pripravaka.
Nažalost, 13 je beba umrlo od gladi jer u mlijeku kojim su hranjene nije bilo apsolutno ništa hranjivih tvari. U psećoj hrani pronađen je melanin, a u Ameriku su slane otrovne zubne paste.
Poražavajuće je to da se danas lažni lijekovi prodaju u ljekarnama najvećih kineskih gradova, a nekad se to moglo samo u provinciji.
Kineza danas ima posvuda i nije im nikakav problem umrežiti se diljem svijeta kako bi plasirali lažne lijekove na tržište. Kineski kriminalci na medikamentima okrenu najmanje 60 milijardi dolara. Činjenica je da upravo oni najviše proizvodu lažnih lijekova ali je činjenica i da nisu jedini. Tvornice medicinski neispravnih lijekova postoje diljem svijeta: Indija, Pakistan, zemlje istočne Europe, Rusija....
Postoji milijun puteva kojima se lijekovi dopremaju do Europe. Zastrašuje spoznaja da većina nas nema blagog pojma kakvo se sve smeće nalazi u ljekarnama.
Ipak što je lijek poznatiji, češće korišten, manja je vjerojatnost da je lažan. Prevarantima se ne isplati proizvoditi lažne andole, aspirine....Na udaru su najviše oboljeli od side, raka i drugih teških bolesti. Kod ovakvih slućajeva se najčešće ne pita koliko lijek košta jer je neophodan.
Ni internet nije imun na prodaju raznih "pilseva", tableta i druhih farmakoloških pripravaka. Jeli potrebno naglašavati koliko je upitna njihova ispravnost?!
Na meniu online prodaje najzastupljeniji su:
- Prozac: 30 tableta košta oko 200 kn. Ovo je najpoznatiji brand na zapadu od antidepresiva. Uzimaju ga ko bombone. Prozacom se spuštaju partijaneri koji su cijelu noć "brijali" na ecstazyju.
- Viagra: Samo 4 tablete platite i više od 500 kn. Ako želite plagijat onda izdvojite petinu od cijene orginala. Danas ju teenageri rado kombiniraju sa ecstazyjem, čak je i zovu drogom novog doba.
- Valium: Za 30 tableta morat ćete izdvojiti 500 kn.. Ove tablete su na zapadu uveliko osvojile tržište, svaki deseti adolescent je ozbiljno ovisan o valiumu.
 Još su tu i Provigil, Ritalin i brojni drugi opijati, dizalice, spuštalice.
I na kraju nameće se zaključak: "Kupujmo domaće, provjereno i brendirano, eksperimente ostavimo bogatima i onima koji su željni neistraženih područja."

Autor: Maja Brajković, brajkovic.maja81@gmail.com
 

ŽENE VELIKANI

Koliko se često odaju počasti ženama koje su ušle u povijest? Malo, gotovo nikako. I sama činjenica da nisam mogla u naslovu navesti žensku inačicu riječi "velikani" koja bi glasila" velikanke", govori kako hrvatski jezik još uvijek nije svario ovakvu vrstu riječi u ženskome  rodu. Iako se propagira ravnopravnost i na sva zvona ističu ženski udjeli u politici, ekonomiji, naučnom i kulturnom miljeu, istina ipak ima i onu drugu mračnu stranu. Žena nikad neće biti plaćena za isti posao kao muškarac, žena se mora dvostruko više naraditi kako bi bila vrednovana kao njen muški kolega, žena nikada nije predstavnik vodeće stranke, žena nikad nije bila predsjednik naše države... i još mnoštvo drugih usporedbi koje bi zasjenile tu tzv. ravnopravnost. Tko je kriv za to, žene koje se nedovoljno bore za svoja prava ili duboki korijeni u patrijarhalnom društvu, možda i zatucanost mase koja vjeruje u predrasude o ženskoj inferiornosti. Ali kako na ovo pitanje nema smisla tražiti odgovor kao što nema smisla pitati se što je starije kokoš ili jaje ovaj tekst ću posvetiti nekolicini žena koje su na neki način obilježile povijest.

Hatšepsut(1510. prije Krista - 1458. prije Krista) - jedina egipatska kraljica, koja je nakon muževe smrti mogla samostalno vladati, a pokopana je s ostalim faraonima kao jednakopravna muškarcima.

Kleopatra(70. prije Krista - 30. prije Krista) - najslavnija žena staroga vijeka, posljednja kraljica grčke kolonije Egipat, iz loze Ptolemejevića, htjela vratiti staru slavu Egipta, počinila samoubojstvo nakon poraza njezina rimska saveznika Marka Antonija.

Hipatija(370. - 415.) - prva žena znanstvenica, bavila se matematikom, fizikom, astronomijom i filozofijom, imala je sljedbenike, koje je naučila neke nove spoznaje o mehanici, a zajedno sa svojim učenikom Sinesijem osmislila je hidrometar i srebrni astrolab, koji je služio za mnoga astronomska mjerenja na nebu, posljednja knjižničarka slavne Aleksandrijske biblioteke, ubila ju je razjarena konzervativna rulja, kršćani koji su smatrali da ženama nije mjesto u znanosti, kamenovali su je nasred ulice.

Ivana Orleanska(1412. - 1430.) je najveća francuska narodna junakinja, od djetinjstva je imala halucinacije u kojima su joj se "ukazivali" sveci i anđeli koji su joj govorili da mora povesti Francuze u borbu protiv okupatora Engleza, te je i vodila Francuze u mnogim bitkama i podizala moral vojnicima koji su na kraju uspjeli otjerati Engleze, no Englezi su je zarobili, osudili na smrt zbog "hereze", te je spalili na lomači, a 1920. je proglašena sveticom.

Elizabeta I.(1533. - 1603.), jedna od najznačajnijih kraljevskih ličnosti u engleskoj povijesti, kći Henrika VIII. i Anne Boleyn, poznata po pobjedi nad španjolskom morskom armadom, dinastičkim borbama s vojvotkinom Mary od Suffolka, koja joj je bila daljnja rođakinja, a koja ju je zatočila u Tower Bridge (na kraju kad se Elizabeta oslobođena svih optužbi zbog šurovanja s izdajnicima i neprimjerenih vjerskih nazora, Mary ju proglašava za svoju nasljednicu), dok je onu drugu Mary, kraljicu Škota, dala smaknuti da joj ne preuzme prijestolje, Francis Drake je svoje gusarsko-istraživačke pohode održavao uz pomoć njezinog novca, a cijelo je razdoblje njezina kraljevanja prozvano "elizabetinsko doba".

Marija Terezija(1717. - 1780.), češka, ugarska, dalmatinsko-hrvatsko-slavonska kraljica i austrijska nadvojvotkinja, kći cara Karla VI. habsburškog, poznata po reformama u duhu klasicizma i prosvjetiteljstva i velikom umijeću vladanja, uvođenju kakvih-takvih ljudskih prava u monarhiju, ukidanju progona vještica, te po šesnaestero djece, od kojih je četvrto po redu, i najstarije od muške djece (Josip II.), nakon njezine smrti postalo carom.

Madame de Pompadour(1721. - 1764.), ljubavnica francuskog kralja Louisa XV. i veoma poznata kurtizana, raširila rokoko modu diljem Europe.

Katarina II. Velika(1729. - 1796.), rođena kao njemačka princeza Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst, nakon ubojstva svog muža, ruskog cara Petra III., carska garda je proglašava caricom, svojim je ratovima povećala teritorij Rusije kao nijedan car prije ili poslije nje.

Viktorija(1819. - 1901.), rođena kao Alexandrina Victoria, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva od 1837. do 1901., te carica Indije od 1877., možda najbitnija ženska osoba u povijesti, prema kojoj je cijelo razdoblje druge polovice 19. stoljeća u UK-u prozvano Viktorijansko doba, najduže vladajući britanski monarh. Viktorijansko doba je obilježeno ekonomskim i tehnološkim napretkom Ujedinjenog Kraljevstva, društvenim promjenama i vrhuncem industrijske revolucije, za vrijeme Viktorijine vladavine Britanski Imperij je postao vodeća svjetska sila. Inače je njemačkog porijekla. Njezini su stavovi utjecali na šire društvo, te se u Britaniji ponovo učvrstio puritanizam i konzervatizam.

Clara Schumann(1819. - 1896.), njemačka glazbenica, jedna od najznačajnijih pijanista i skladatelja romantizma, zvali je "velika svećenica glazbe", supruga velikog Roberta Schumanna.

Susan Brownell Anthony, (1820. - 1906.), jedna od prvih sufražetkinja/feministkinja, borila se i za opća građanska prava, putovala diljem Europe i Amerike, te održala gotovo 100 govora o ljudskim i ženskim pravima na godinu kroz 45 godina aktivizma!

Florence Nightingale(1820. - 1910.), "Dama sa svjetiljkom", prva medicinska sestra, bavila se i književnošću te statistikom, poznata po pomaganju ranjenicima s obje zaraćene strane u Krimskom ratu, dobila mnoga priznanja za svoj rad, jedna od pionirka pravila koja se i dan danas poštuju u Crvenom križu i svjetskom zdravstvu općenito.

Agatha Christie(1890. - 1976.), najslavnija spisateljica kriminalističkih romana, autorica poznatih likova kao što su Hercule Poirot i miss Marple, te romana "Deset malih crnaca", "Ubojstvo u Mezopotamiji", "Bija Baja Buf", "Ubojstvo u Orijent Expressu"...
Pod pseudonimom Mary Westmacott pisala ljubavne romane.

Mata Hari(1876. - 1917.), umjetničko ime nizozemske egzotične plesačice i kurtizane Margarethe Geertruide "Grietje" Zelle, najpoznatije po špijuniranju tijekom 1. svjetskog rata. 1894. se udala za nizozemskog kolonijalnog časnika postavljenog u Indoneziju, u kojoj je živjela od 1894. do 1903., tamo je učila lokalne običaje i pridružila se plesnoj grupi u kojoj je i dobila ime Mata Hari. Ona je tijekom rata bila ljubavnica mnogim visokorangiranim časnicima s obje strane, njemačkim, francuskim i britanskim ljudima, koje je na taj način špijunirala. Francuzi su presreli njemačku poruku o jednoj od njihovih agentica i saznali su da je to Mata Hari, te su je strijeljali zbog dvostruke špijunaže i izdavanja podataka neprijatelju koji so doveli do smrti tisuće vojnika.

Coco Chanel(1883. - 1971.), pravim imenom Gabrielle Bonheur Chanel, revolucionarna je francuska stilistica i modna dizajnerica, čiji je utjecaj na modu i općenito način života 20. stoljeća nemjerljiv, poznata je po jednostavnosti svojih kreacija, skupocjenim parfemima koji nose njezino ime i maloj crnoj haljini, neizostavnom odjevnom predmetu žena mnogih generacija. Magazin "Time" uvrstio ju je među 100 najutjecajnijih osoba 20 stoljeća.

Majka Terezija(1910. - 1997.), pravim imenom Agnes Gongea Boiagi, rođena je u Makedoniji, a porijeklom je Aromunka (narod nastao miješanjem Rimljana i Ilira). Već sa 18 godina ulazi u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji, 1930. uzima ime Terezija u čast španjolske svetice Terezije Avilske, do 1946. podučava u jednoj školi u Calcutti, tada napušta školu i 1950. osniva družbu Sestara misionarka ljubavi koje pomažu siromašnima, bolesnima, umirućima i zapostavljenima, a 1979. zbog svojeg djelovanja dobiva Nobelovu nagradu za mir. Inače se školovala u Zagrebu, a imala je i hrvatsku diplomatsku putovnicu. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2003.

Patti Smith(1946. - ) američka je pjevačica, kantautorica i pjesnikinja, pionirka punk pokreta, prva žena u tom pokretu, prozvana "princezom punka", izdala jedan od najvažnijih punk albuma "Horses" 1975. godine, najpoznatija po hitu "Because the night" iz 1978., 1980. udaje se za Freda "Sonic" Smitha, gitarista slavnog protopunk benda MC5 (Motor City Five), a 2007. je ušla u rock'n'roll Hall of fame. Pisala je feminističku, buntovnu poeziju.

Još mnogo, mnogo njih nisam navela, ovo su kako rekoh samo neke, meni najdraže, ali ako vas interesira opširniji pregled žena koje su na neki način obilježile svoje vrijeme, možete svakako pročitati enciklopediju povijesti ili prosurfati Internetom, nećete biti razočarani, biografije su čitka štiva i zasigurno veliko nadahnuće.

Još bi se samo osvrnula na ovo, ne znam koliko ste primijetili ali u umjetnosti pa gotovo da i nema (ili barem nisu toliko poznate) ženski Da Vinci, Michelangelo, Picasso ili u muzici žena Mozart, Beethoven, Bach... Dali su zaista žene genetski uskraćene za umjetnički dar ili je i tu kumovala predrasuda o ženskoj inferiornosti?! Sve je moguće, naročito ako znamo da ljudska taština proslavi umjetnika tek kad umre, pa zašto onda i ženski rod ne bi bio uskraćen za čitav jedan aspekt ljudske prirode kao što je dar za umjetnost.

Ali ipak ne postoji uzalud ona narodna: "Iza svakog uspješnog muškarca, stoji uspješna žena"!

Autor: Maja Brajković, brajkovic.maja81@gmail.com

I sad trebam tu piskarati, a ne znam od kud da krenem. Toliko toga ima, a nemam pojma od kud da počnem, a da ne izostavim koji trenutak di će vam biti žao jer sam ga ostavila nespomenutog…

I nepismena sam ,znam ,al namjerno neću pismeno pisati, jer mene udavi kad neko piše pizdarije pismeno. Pa ne mogu se zafrkavat i književno nekom mater psovati! Eto na! Opsovala sam…, jel sad jasno zašto balkanska raspuštenica? ;)

Ajd da pojasnim ovo „raspuštenica“. Udana nisam. Bila jesam. Al odavna nisam, hvala bogu! Kreten bio lik, što ću mu ja!? Na vrijeme se valjda spametila. Moš mislit! Onda tek počelo „ludilo“!

Upoznam tako lika preko nekog nazovi frenda. Nazovi jer me htio, jelte, odvaliti. Veli on meni, to ti moj kum. Nije loše, nije loše, mislim si… Zgodan frajer, čak i kulturan. Ima doduše manu, bio je dalmoš. Al u to vrijeme sam se nekako palila na dalmoše, pa mi to bilo intereseantno. Ono, naglasak i to… I tako, mic po mic, vikend po vikend, lik svak omalo dolazio, i zaljubili se mi. I ovaj klekne i zaprosi me… Mislim, svašta! Ni na kraj pameti mi nije bila udaja, pa tek se bila nedavno rastala, i to još i nije bilo službeno! Čekalo na pravomoćnost.  Je, al mladost-ludost ! Pristanem! Nakon samo dva mjeseca što smo se viđali. E, al ja se ne dam u Dalmaciju. Nekako mi se ne da…, kao da sam znala…  Poslije ću vam reći što.

I tako on nastavio dolaziti, svaki vikend k meni u posjete. I otišla i ja dole malo na par dana. I bome svidjelo mi se! I nakon tako skoro godinu dana, 333 km tamo, 333 km vamo – odseli mja dole u jedan manji gradić. Ma idila! Prvih godinu dana. Al već mi je bio malo sumnjiv, odmah. Al opet, mislim si…, ma brijem bezveze – lik je san snova! Dobar ,drag, zafrkant, hoće izlaziti svugdje samnom. Kako i ne bi! Pa bila sam mačka i pol! Plava duga koa, 175 visina i par kila prek o54, a tijelo bogomdano. Cicke solidna četvorka, i oblik tijela pješčanog sata. Ajd vi muški što čitate, bacite to iz ruke, neće vam se svidjet daljnja radnja!

I onda otkrijem… da je … ( dramatična pauza, ona ko u filmu kad ide nešto jako gadno)…

Idući petak ću vam pričati što je bilo dalje. Sad moram nešto drugo obavljati.

Vaša Balkanska raspuštenica ;)

KAMPANJA GODINU DANA UNAPRIJED

I više. Ja sam uletjela na godinu dana unaprijed za predsjedničku kampanju u SAD. Svi su informativni programi istorturirani kandidatima iz svih država non-stop. Kad zrelije razmislim, Amerika je užasno geografski velika, što je nama blizu, to je njima avionski let do nekud itd. Tako da se niti ne čudim, dok se izredaju iz svih 50 država. Ali kakve to veze ima s nama npr.! Gdje čujem da se indirektno nazire kampanja gubitničke stranke odnosno sadašnje opozicije? Zar je normalno toliko trubiti o svojim unutarnjim izborima I da još to mediji prate pod vijest broj 1? Znate li da je Hrvatska velika kao cijeli jedan Boston u Massachusettsu? A to je samo jedna država od 50. I zar patimo od takve megalomanije da se ponašamo kao da mi imamo najmanje 70 malih podržavaica u Cro? I sad ovo oko referenduma za ulaz u Eu. Neću biti u Hrvatskoj kad to bude, ali jasno mi je kao dan da je to Europa izmislila po uzoru na Ameriku I da je fakat u U.S. lakše živjeti I ići iz države u državu kad su granice otvorene nego da nisu. Samo zapamtite: jedna država drma ostalima ovdje, a tko će zapravo biti glavni za Hrvatsku I ostale?

ZAHODI KOJI SAMI POVLAČE GOVNA

Ameri se hrane svakakvom hranom, organskom I neorganskom I definitivno je broj jedan po smeću koje nastaje nakon hranjenja, jer brzi restorani se niti ne opterećuju pranjem suđa, već je sve u kartonskim čašama, tanjurima I vilicima.  Ali to nije ništa, ljudi su svakakvi, ima ih uglavnom nekako nečistih, trgovine baš nisu higijenizirane, a košarice za kupovinu su da se brate ispovratiš...nitko ih ne pere. Zahodi su koncipirani s vodom za zadržavanje, tako kad pustite vodu, odvod odvuče govno I papir, ali voda nekakva, se vrati. Ajde, to je  kao okej, jer onda se rijetko koristi četka za struganje dreka.
Mi smo za njih u navadi za higijenom, pravi čistunci. Bilo bi dobro naučiti od njih kako izumiti mozgovni sustav koji odvlači govna sam.

ALERGIJE NA ČISTOĆU?

Sveprisutne u Americi. U trgovačkim centrima lijekovi za alergiju prodaju se kao vitamini jer je to ovdje pošast. Sada znanost u Americi, navodno navodi, da je to od previše higijeniziranja te od sredstava za čistoću!!! Vi’š, vi’š, možda sam ja opet uletjele u trend opće nečistoće koja se bori protiv alergija!!! Sve naopako. Pa su se svi odlučili prijeći u trend općeg nepranja I smrđenja.

PURITANIZAM

Ovdje seks ne postoji. Čak su naše voditeljice(nakon mene naravno kada sam prva probila taj tabu s Lizaljkom, kurčevita ću biti) obučene do grla, ako uopće I postoje! Vidjela sam svega tri, od toga je domet kontroverze Chelesea koja ima običan talk-show s poznatima I nije nimalo sexy. Više izgleda kao kućanica. Ostalo su sve muški masteri of talk-shows kao što su Letterman, Leno, Ferguson, Stewart, Colbert itd.itd....žena nema ni za lijeka, još nisam shvatila zašto, pa je stoga Tina Fey čista revolucija na ovdašnjim telkama kao autorica I glumica u 30 rock, odnosno kod nas Televezijskim poslima.  Seksa uopće nema, možda dva kodirana kanala, s istočne obale protjeran je zauvijek na zapadnu, a I tamo marginaliziran na porno industriju za izvoz u Europu. Valjda su kod kuće aktivniji....

nastavlja se...

Tko to kukuriče?

Izbori su bili predvidljivi i sad čekamo. Ponajprije greške. Čitam si na net-u, ove koji prate svaki božji članak na temu nove vlade i tako se fino profiliraju: ovi tužni desničari, pa onda bijesni desničari, pa ljevičari koji likuju, pa koji slave, bla, bla...odlična se lista stvorila za one koji nisu znali tko je tko – politički. Ima tu i ovih bolesnika, dilknutih, perverznih, ljutih frustriranih baba i ljudi kojima internet služi za izdrkavanje raznih svojih frustracija koji pišu gluposti i koji su već, ioako oni to ne znaju, u košu za totalne luđake. Novim korisnicima prijateljski savjetujem da prije nego se uključe, malo prate sve to, da ne bi i sami upali u neki bolesni koš.
Što se tiče Nove Vlade, vidjet ćemo. Zasad je dovoljna zdrava podrška ljudi koji su ih birali.

Sajam za jadne nedojebance

U isti vikend događao se erotski sajam. Da li je to slučajno? Da za svaki slučaj ovi frustriranci koji ne mogu bez politike imaju gdje otići i ispustiti euforiju? Razglednica koja je pokazala publiku toga sajma je tako žalosna. Pa to su sve iz mišjih rupa izašli nedojebanci, drkadžije, perverznjaci, tihi ubojice i ostali. Ajde, neka su se i oni nahranili nečim(iako to rade svaki dan na net-u sigirno) i potrošili svoje kune, jerbo su organizatori u takvom fjasku da im je grad Zagreb morao financijski uskakati. Vjerojatno pod izlikom kulturnog događaja, da bi bilo da i Cro jaši sa svijetom i ima  svoje porno. Bilo bi bolje da ima sve svoje Eko, Healthy, Art and Humanty. Možete zamisliti ovaj potez, netko tko se utapa  i propada malo je spasio svoj jadni biznis, a grad je ispao moderan. Sigurno će u Gajevoj, ako Batman ostane na vlasti osvanuti ulica Crvenih Lampi.

Svi smo mi humani

E sad, telka poznata po gledanosti najnižim podilaženjem publici(za gledanost, naravno) gdje iskorištava svakoga za svoje uzdizanje i manifestaciju 7 moći, odjednom organizira humanitarni projekt. Ma nemoj mi reći! I to se događa baš u isto vrijeme kad šef te telke bude optužen za korupciju. Sere mi se.

Zagreb

Je jednostavno: UBIJEN U POJAM. Da li zato što je puno jakih, za Zagreb vrhunskih likova odlepršalo kod anđela ili je pobijedila ljevica. Ili jednostavno: osim što je tužan, izgubio je dušu. Gomilica likova iz javnog života kao promiče Advent i sve to tako nešto lijepo, a kad prošećeš čista depresija, od prosjaka počevši, pa nadalje...da i ne govorim o poduzetnicima i pseudobogatima s kojima sam razgovarala i koji su skroz u banani i dugovima.

Ljubljana

Zagreb ima skoro  tu energiju kao Ljubljana. Nikakvu. Mlaku.  Samo što si Slovenci bar toliko maštoviti da su okitili grad NLO-ima koji su trendu i spermićima koji su tema ove godine. Ali valjda zbog smjene vlasti sve je tako tamo kao i tu tužno. Nema onog znanog nam herca.

Rijeka

E sad, dođeš u manji grad i nađeš slučajno taj herc. Iako sam Rijeku davno otpisala, moram reći, da je energija koja je u tom gradu nastala nakon izbora, luda. Osim što je očito poglavarstvo odriješilo kesu i nakinđurilo grad do besvijesti, čak je i po magistralii do Bakra sve svjetleće! Ljudi su raspoloženi i frcaju osmjesi. Da ne vjeruješ!!! Do jučer Rijeka je bila siva tužna zona. Kako je krenulo, možda postane glavni grad. Evo, čak je i Tolja pobijedio na Plesu. Znakovito ili?

Maminjo = čimbenik podizanja gledanosti i glavni faker

I najsvježije gostovanje najsnimanije njuške u Hr. Lika svi pljuju,a svi jedva čekaju da se pojavi negdje i napravi nered. To vam je dokaz beskrvnosti nacije kad se hrani tuđom strašću. Jer što reći za Mamića, da se čak i stare babe pale na njega, milfače, mlade, dečki i svi ostali bacaju desanku jer lujo ih hrani svojim iskrama. Zamislimo se malo.

Amerika

Uakoro idem tamo, ali ne tamo gdje su mi nudili skupu porno priču, već u jednu drugu skroz znanstvenu. Pa imat ću vam što ispričati i usporediti s Lijepom našom. Pišem vam od tamo i slike stavljam na www.marijastrajh.com.hr.

Nastavlja se...
 

MUŠKARCI SU NAM ZAVIDNI

Teško je shvatiti ženski mozak. Iako mediji sad svježe vrište kako mi zapravo doživljvamo orgazam u mozgu(to su sigurno ovi zavidni muški znanstvenici smislili, jer nas vjerojatno mrze, zbog uglavnom nevidljivog orgazma koji možemo i folirati) ispada da je muški mozak sav u gaćama! Jerbo njima se vidi kad svrše!No dobro, to ja više onako uzgred...poanta je da poneki ženski primjerak, npr. ja.. može poludjeti za pametnim strojevima koji naravno rade kako ja želim u inteligentnom sustavu. Zbog čega ne mogu poludjeti za običnim muškim mozgom? Jer ga ne mogu programirati na miru od silnih virusa, smetnji u komunikaciji, mrežnom sustavu i zaostalom programu!!Zbog toga nam treba barem trojica da se sklopi jedan kako treba!

DOSTOJANSTVENI PAD

Ipak u cijeloj ovoj mojoj teoriji, jedna žena je izdala žensko poimanje ženskosti. Naime, suzdržavala sam se, čak i branila premijerku od seksističkih napada od strane protivnika, ali njezina nedorečenost, zbunjenost i niski napadi nisu u ravni dostojanstvenog pada žene( i toga što ona predstavlja u tom trenutku) na toj razini. Upravo sam razočarana njenim zadnjim eskapadama i očitim očajničkim pokušajima spašavanja. Ponekad je zaista dostojanstveno PRIZNATI PORAZ. No dobro, bilo mi je slatko prcanje dvojice oponenata, Čačića i Milanovića...hm, možda tu i ima neke napetosti. Čačić kao poznati "naduvenko" i Milanović kao "presretač". Hm, sexy, sexy...osim novih članova ozloglašene stranke.

PIJANI GRADONAČELNICI

Eh sad, ma tko nije bio pijan za Martinje?? Evo ja. Mislim da sam u većem kolektivnom grijehu nego gradonačelnik kojeg ne bi niti primijetili da nisu izbori. Batman (Bandić) je tu bio odrješit, a ovaj neda stolicu...hm, nije dobar znak. Previše kalkulacije nikako nije dobar znak.

MEDIJI KAO IZASLANICI

Tako se lijepo vidi, sad pred izbore, koji je medij u čijem političkom vlasništvu. Oni samo misle da se ne vidi. I fala bogu, došlo je vrijeme da ih nitko ne puši, već im se smiju. Živjeli u to ime!! Najgluplje su montirani lapsusi i kao vokalne nesposobnosti. Ma prebijedno, jednako očajnikovom potezanju za slamku. Da i ne govorim o tiskovinama na koje rijetko tko baca novce.

NOVA MODA

Je: da se poznate face učlanjuju u stranke i tako promoviraju nečiju ideju. Kako bezveze. Uništavaju vlastiti rejting i maštu žena koje ne žele gledati omiljenog pjevača ili glumca ili ne znam što kroz prizmu crne ili crvene boje. Bljek.

ZAGREB JE TUŽAN

I dalje haraju beskućnici, gladni, siromašni i nezaposleni, baš kao zombiji u horror filmovima. Baš me zanima kad će im opet dopizditi...

I dalje gomila biznismena je u zatvoru, progonu, a ono malo što ih je ostalo PRIČAJU PIZDARIJE, mlate praznu slamu o gomilama novaca (kojih nigdje nema), čak su se i sponzoruše malo povukle (hm, da li u eksplicite prostitutke?) jerbo ne čujemo o nikakvim kombinacijama od kojih se želudac preokreće.

SUĐENJA

Pomalo nalikuju na predstave. Imam ideju kako bi to u off performanceu izgledalo(ha ha ha, ispričati ću nadalje...). Baš me zanima kako će završiti. U svakom slučaju, kad se ljudi odluče dignuti iz naslonjača, bježi tko stigne...

nastavlja se...

Sjedeći u uredu, Mirjana je uz jutarnju kavu prelistavala novine i ustanovila da upravo njezin listić lota ima svih sedam pogodaka. Istog je trenutka otišla u šefovu sobu s namjerom da mu kaže kako daje otkaz. No, šef ju je preduhitrio. Glasom punim suosjećanja rekao joj je da zbog smanjenja posla postaje prekobrojna i da je mora otpustiti, ali da će, za utjehu, dobiti veliku otpremninu.

Dvostruko sretna, Mirjana je istog trenutka spakirala svoje stvari i otišla kući. Usput, u salonu pokraj kojeg je prolazila, odlučila je kupiti novi automobil. Tek što je otvorila vrata salona, odjeknula je glazba, upalili su se veliki reflektori, a sa svih strana počele su prštati petarde najrazličitijih boja. Prišao joj je jedan od uniformiranih prodavača i rekao: Gospođo, vi ste naš milijunti posjetitelj i dobivate na dar najnoviji model Mercedesa.

Ugodno iznenađena svime što joj se tog dana dogodilo, Mirjana je sjela u darovani automobil i odvezla se kući. Istuširala se, presvukla, natočila čašu šampanjca te sjela na balkon i pokušala se opustiti. Pogledala je niz ulicu i u daljini prepoznala automobil svog muža. Približavao se kući i baš kad je prelazio posljednje raskrižje, iz pokrajnje ulice dojurio je kamion. Ne poštujući prvenstvo glavne ulice, ne zaustavljajući se, svom je snagom udario u automobil njezina muža i odbacio ga desetak metara. Automobil je udario u električni stup, gotovo se omotao oko njega i trenutak kasnije planuo.

Mirjana je nekoliko trenutaka nijemo promatrala kako do neprepoznatljivosti karambolirano vozilo njezina muža nestaje u plamenu, a zatim je otpila nekoliko gutljaja te promrmljala:
− E, kad krene, krene!

Sve pomalo ispliva na vidjelo i sigurna sam,  ipak, još smo uvijek na početku debelog crijeva, koje nikako da istovari komad od kojeg izrastaju kronični hemoroidi i od kojih se Lijepa naša neće dugo oporaviti.
Naši političari se jako loše snalaze u ovoj dijagnozi jer su sastavni dio iste, pa naravno, da onda ne mogu ni vrit ni mimo. Začepljeni su zajedno sa svima nama u debeloj opni iz koje nema izlaza jer stojimo iza vreće govana koja nikako da izađe više! Natrag nema! I sami znate kako je to kad pojedete, pa vas stisne. O novinama da i ne govorim, ali toliko su daleko sa crnjacima otišle, da samo glup ne može shvatiti tu politiku: nabriju tako gadno na 20 stranica i onda o toj nekoj stranci, na jednoj stranici dodaju medalju, kao kako sad će oni ovo ili ono što ovi nisu, neće ili ne mogu...u prijevodu: glasaj majmune za njih!

INTERNETSKO POLITIČKO ORGIJANJE

Kako sam internetski manijak te sam na skoro svim mrežema sa svojim webom(www.marijastrajh.com.hr op.a.) i profilima,, nailazim na zaista svašta, a ponajviše na brutalno šovinističko izdrkavanje po ženi koja vodi državu. Nije da bi je branila,, ali bjesomučna mastrurbacija muških šovinističkih svinja na spomen svega što ta žena učini tjera me na tugu. Pa zar smo zaista tako loše odgojena nacija, da se ne libimo tako prebrutalnog vrijeđanja, ismijavanja i pljuvanja. Ma, sram nas bilo. Ja ne spadam u tu kategoriju, ali kako sam prisutna na svim tim orgijanjima po mrežama, uvučena sam u mentalno u iščitavanje takvog ogavnog, od nejebice ekspolozivnog političkog ejakuliranja od strane uglavnom nerealiziranih likova.

KROMANJONCI  I IZBORI

E sad, kako se političari međusobno časte, već drugi je par rukava, jer...morate priznati i tu se kultura ophođenja spustila na najniže grane. Poput dlakavih, neokupanih kromanjonaca maše se riječima kao buzdovanima, prijeti se, vrijeđa i ponižava. I sad, kao da je narod glup, pa će odmah stati na stranu onog koji opako psuje?! Pa ljudi moji, smijemo se, urlamo i cijepamo koliko je sve to karikaturalno. Tad nam je zaista prežao one druge strane koja doživi takvu alvu nekontroliranih uvreda. Zar zaista ne postoji drugi način?

REMETINEC JE I DALJE IN

Zatvor je prepun, ali u crom mraku u kojem smo s svi našli, možda je on najsigurnije utočište za ove koji su ostali bez svega. Pa tamo imaju baš sve, od hrane, kreveta, pisoara, kupanja... i to badava! Pitam se, koliko je njih tamo i odlučilo otići ne bi li usavršili neke od vještina ili načitali se knjiga i to na državni račun, pa dok ne prođe sranje...

DALMOŠKE SAPUNJARE

Kronično mrzim sapunice, ali ove naše...ipak bacim oko, priznajem. I što bi čovjek rekao, osim da počnete pričati dalmoški i da, pohvalit ću ovu novu generaciju sapuničara da to rade neloše. One turske nisam mogla variti nikako, a kad bi čula španjolski, ako nije Almodovarov film, okrenula bi odmah program  ili pobjegla glavom bez obzira....

LJETO

To je jedino čemu se zaista više ne veselimo u crnilu kojeg iz dana u dan slušamo....a ono nas voli, tješi, mazi, pazi...kao da želi reći: ma, pustite, pretjeruju!

nastavlja se....

Sve pomalo ispliva na vidjelo i sigurna sam,  ipak, još smo uvijek na početku debelog crijeva, koje nikako da istovari komad od kojeg izrastaju kronični hemoroidi i od kojih se Lijepa naša neće dugo oporaviti.
Naši političari se jako loše snalaze u ovoj dijagnozi jer su sastavni dio iste, pa naravno, da onda ne mogu ni vrit ni mimo. Začepljeni su zajedno sa svima nama u debeloj opni iz koje nema izlaza jer stojimo iza vreće govana koja nikako da izađe više! Natrag nema! I sami znate kako je to kad pojedete, pa vas stisne. O novinama da i ne govorim, ali toliko su daleko sa crnjacima otišle, da samo glup ne može shvatiti tu politiku: nabriju tako gadno na 20 stranica i onda o toj nekoj stranci, na jednoj stranici dodaju medalju, kao kako sad će oni ovo ili ono što ovi nisu, neće ili ne mogu...u prijevodu: glasaj majmune za njih!

INTERNETSKO POLITIČKO ORGIJANJE

Kako sam internetski manijak te sam na skoro svim mrežema sa svojim webom(www.marijastrajh.com.hr op.a.) i profilima,, nailazim na zaista svašta, a ponajviše na brutalno šovinističko izdrkavanje po ženi koja vodi državu. Nije da bi je branila,, ali bjesomučna mastrurbacija muških šovinističkih svinja na spomen svega što ta žena učini tjera me na tugu. Pa zar smo zaista tako loše odgojena nacija, da se ne libimo tako prebrutalnog vrijeđanja, ismijavanja i pljuvanja. Ma, sram nas bilo. Ja ne spadam u tu kategoriju, ali kako sam prisutna na svim tim orgijanjima po mrežama, uvučena sam u mentalno u iščitavanje takvog ogavnog, od nejebice ekspolozivnog političkog ejakuliranja od strane uglavnom nerealiziranih likova.

KROMANJONCI  I IZBORI

E sad, kako se političari međusobno časte, već drugi je par rukava, jer...morate priznati i tu se kultura ophođenja spustila na najniže grane. Poput dlakavih, neokupanih kromanjonaca maše se riječima kao buzdovanima, prijeti se, vrijeđa i ponižava. I sad, kao da je narod glup, pa će odmah stati na stranu onog koji opako psuje?! Pa ljudi moji, smijemo se, urlamo i cijepamo koliko je sve to karikaturalno. Tad nam je zaista prežao one druge strane koja doživi takvu alvu nekontroliranih uvreda. Zar zaista ne postoji drugi način?

REMETINEC JE I DALJE IN

Zatvor je prepun, ali u crom mraku u kojem smo s svi našli, možda je on najsigurnije utočište za ove koji su ostali bez svega. Pa tamo imaju baš sve, od hrane, kreveta, pisoara, kupanja... i to badava! Pitam se, koliko je njih tamo i odlučilo otići ne bi li usavršili neke od vještina ili načitali se knjiga i to na državni račun, pa dok ne prođe sranje...

DALMOŠKE SAPUNJARE

Kronično mrzim sapunice, ali ove naše...ipak bacim oko, priznajem. I što bi čovjek rekao, osim da počnete pričati dalmoški i da, pohvalit ću ovu novu generaciju sapuničara da to rade neloše. One turske nisam mogla variti nikako, a kad bi čula španjolski, ako nije Almodovarov film, okrenula bi odmah program  ili pobjegla glavom bez obzira....

LJETO

To je jedino čemu se zaista više ne veselimo u crnilu kojeg iz dana u dan slušamo....a ono nas voli, tješi, mazi, pazi...kao da želi reći: ma, pustite, pretjeruju!

nastavlja se....

Prećera ga brale!

Koliko god da ga jedva čekamo, na kraju nam se popne na glavu jer nije lako vrućine podnositi, pogotovo kad se namjere kao gromovi, na kraju ljeta. Cifre o dolasku turista u medijima su ziher pretjerane jer kako sam ja obilazila razne naše manje i veće vukojebine koje su PREDIVNE, pogotovo otoci, nisam primijetila da je to baš taj dotok...no dobro, tko sam ja da primijećujem.

Što je pravi spektakl?

Pohvalit ću centar Jadrana – najmanji otok u Hr a zove se Rava. To je zaista spektakl, od zalazaka, nevera, najboljeg(a imam mnoga), nimalo gorkog maslinovog ulja i jedinstvene konobice u Maloj Ravi koja vam služi salatu iz vrta potpuno nepesticiranu. Dakle, zaboravite ova razvikana mjesta o kojima se toliko priča jer zakutci u Lijepoj našoj su posebni, upravo kao i njihove babe u crnini s maramama i crnim naočalama za sunce gdje u zalaz vježbaju Solarnu jogu, a da se kao ne skuži.

Kiseli krastavci prekiselili!

Ponovit ću kao papiga, mediji ne bi trebali rangirati ljeto kad se kao ne gleda telka. Mnogi je gledaju jer im je to još jedina najjeftinija zabava preostala, tako da ih ne treba izostaviti kao potencijalne potrošače groznoga marketinga od kojeg zaboraviš što si ono malo prije gledao. Same reprize, štednja za jesen, program nula. Čak je radio živahniji od te superturbo, za običan narod omalaovažavajuće institucije zvane Televizija. Svugdje u svijetu program ljeti funkcionira kao i zimi, naravno prilagođen ljetu, ali s punim nerepriziranim programom. Čak su im i reklame kraće.

Prostitucija – što je tu elitno?

Eh, da mi je znati tko se kome tu zamjerio kad su sva ta govna napokon isplivala. Jer svi znamo da to cijelo vrijeme funkcionira, ali da se ništa javno ne obznanjuje. Baš me zanima koji se svodnik s kojim posvadio da su napokon te silne hostese i starlete pokazale pravo lice. Ali i utihnulo je kad je trebalo nabaciti pokoje muško ime??? NAJGORE JE OD SVEGA što će ONE to sebi prišiti kao superreklamu. Pa jbt, da se ubiješ od poremećonosti i retardiranosti našeg showbizza gdje kurva misli da je zvijezda zato što je kurva. To su ovi naši pokondireni seljoberi napravili od tih jadnica, uvjerivši ih u to. Ma more marš!

Tržnica ili izbori?

Navali narode! Biraj pametnijeg od pametnog te glupljeg od glupog! Samo biraj! Nadam se da će se pojaviti neka nova stranka jer od ovih tekućih koje su izvana kontrolirani niš koristi. E viva revolution! Dajte nam nove mozgove, ljude 21. stoljeća, a ne foteljaše koji se žele uguziti u dobru poziciju ne bi li zaradili dobru penziju i upisali sebe i svježu povijest propasti Hrvatske. Jadna li nam.

Slovenci prihajajo

Otet će me! A ja ću im dopustiti, jer eto oni otkriše u mojoj malenoj prispodobnosti multisupertalent za baš sve što radim i naravno ponudiše mi priču iz bajke.
Naravno da ću pristati jer kad dobiješ ponudu koja se ne odbija, a ovi te doma mrze jer si uspješan u svemu što radiš, što ti drugo preostaje??

Nastavlja se...

U zatvoru imate ćeliju 2 x 3 metra, a u uredu sjedite u boksu 2 x 2 metra.
*
U zatvoru dobivate hranu tri puta dnevno, a na poslu imate samo jednu pauzu za jelo, a i to što pojedete morate platiti.
*
Ako ste dobri, u zatvoru vam daju slobodne dane. U uredu ako ste dobri, natovare vam još više posla.
*
U zatvoru vam čuvar otvara i zatvara vrata. Na posao morate nositi kojekakve kartice koje redovito zaboravljate kod kuće i vrata otvarate sami.
*
U zatvoru možete gledati telku i igrati igrice. Možete i na poslu, a čim vas uhvate, daju vam otkaz.
*
U zatvorskoj ćeliji imate vlastiti WC. U uredu ga morate dijeliti s hrpom idiota koji bacaju opuške u pisoar i pišaju po dasci.
*
U zatvoru vam prijatelji i rođaci povremeno smiju doći u posjet. U uredu nema posjeta.
*
U zatvoru ponekad rade sadistički čuvari. U uredu ih zovu menadžerima.
*
Sve troškove boravka u zatvoru ne morate platiti, a ne morate čak ni raditi. U uredu morate raditi, a od plaće vam uzimaju poreze, prireze i razna davanja, od kojih zatim podmiruju i održavanje zatvora i zatvorenika.

• Psihijatar će vam pomoći da se suočite sa sobom. Ali i s predsobljem i kupaonicom.

• Imam plantažu oraha. Potrebna mi je ženska za tucanje!

• Trebam djevojku za restoran. Ne da radi, nego da pije i zabavlja goste.

• Mijenjam žutog kanarinca za svinju od 150 kilograma. Boja nije važna.

• Mlad student, 26 godina, ne puši, ne pije, ne juri žene, rado bi promijenio način života.

• Djevojka, 23 godine, visoka, zgodna, crnokosa, plavooka, zaposlena, bogata, traži mušku osobu sličnih osobina kojoj bi prodala 10 kubika bukovih greda. Povoljno!

• Ako je netko odlučio ostaviti alkohol i cigarete, neka ih ostavi kod mene.

• Prodajem kravu crne metalik boje, hi-fi mukanje, spušteno vime, športski rep i aluminijska kopita.

• Vi imate PlayStation, a ja imam vrijeme, znanje i iskustvo. Za simboličnu novčanu naknadu prelazim najteže nivoe igara.

• Tražim ženu koja želi biti Sunce mog života, Udaljena od mene nekoliko milijuna kilometara.

• Pjevačica zgodne vanjštine, pjevala bi i u unutrašnjosti.

• Mijenjam zdravstvenu knjižicu za štednu. Zdravlje je najveće bogatstvo.

• Mijenjam cimera koji hrče za cimericu koja uzdiše!

• Mijenjam čir na želucu za Bol na Braču.

• Doniram spermu. Ugradnja besplatna.

• Nisam plava kao Šveđanka, nisam lijepa kao Talijanka, nisam ni profinjena kao Francuskinja, ali zato pušim kao Turčin.

• Mijenjam svoj netto za Kerumov brutto.

• Prodajem fotoaparat sa stativom. Fotić možete vidjeti kod mene, a stativu na svakom nogometnom igralištu.

• Prodajem kuću u dijelovima. Krov je već prodan.

• Tražim djevicu da odmorim ljevicu.

• Ženu teške naravi mijenjam za dva laka komada.

• Kupujem radio za auto. Nov ili ukraden.

• Prodajem osobni automobil u dijelovima. Može se vidjeti od Svete Nedelje do Samobora.

• Dkatilgoraf traži dboar poaso. Tipkam tri stoiten solva u mintui.

• Prodajem Yugo, trula višnja. Više trula nego višnja.

TURIZAM I SMEĆE

Ljeto je počelo punom parom, kurčevito, reći ću, meni traje već mjesec i pol dana, kada je zaista bilo i najljepše, a ono što se sada počinje događati na našim cestama i plažama ravno je katastrofi. Neka  se svi vesele uspješnoj turističkoj sezoni, ali meni je muka od gužvi, nervoznih turista koji ostavljaju  smeće posvugdje, jer valjda misle, ako ostavljaju nešto eura u Hrvatskoj da mogu i svoja govna.
Ekološka svijest Europljana valjda funkcionira samo kod njih doma jer tamo ih zakoni gadno kače kad ostavljaju smeće posvukud pa su se tako i "osvijestili"! Zanima me kada će kod nas stupiti zakon o uneređivanju okoliša odnosno o kažnjavanju?
Valjda od silnih drugih problema zaboravlja se na osnovni, a to je cijeniti svoje i glupavom turistu natrljati nos kad se napravi da nije vidio koš. To se odnosi i na ove naše šupčine koji misle da im govno miriši.

HR ŠKVADRA IDE U EU, I?

Kao što već prije pisah, ulazimo u EU definitivno. Ne znam što bih rekla jer nam nitko nikada nije objasnio što to sve znači za našu zemlju. Znamo samo ponešto, ali detalja niotkud.
Kosorka je doživjela vrh svoje karijere i ako ode može otići kao netko čije će ime pisati u udžbenicima iz povijesti pa je sada može boliti briga. Vjerojatno je i boli.
Međutim, našem narodu zbunjenom do kosti, koji jedan dan prosvjeduje, a drugi dan podržava, na izborima opet neće biti lako jer: da li se držati za ovo o čemu sve zna zajedno sa svim aferama ili se držati za ono za koje isto sve zna ili možda i ne zna baš sve te će se tek saznati.
Mikiju i škvadri neće biti lako dokazati da su bolji, lakše da su možda gori. No, budimo optimistični i veselimo se kao djeca svakom novom danu koji donese i koju radost ponekad, a ne samo hrpu šokova.

SELJAČKI KURČIZAM

Po zaseocima našega Jadrana, točnije sjevernog, gdje se često skićem, čujem govore lokalnih gradonačelnika koji govore o "otočkom čovjeku" kao ponosu i diki. A znači, svi mi furešti smo za k...?! A da nas nema bili bi svi kao sa Suska, međusobno bi se kotili i stvarali Hrvatski retardirani nakot doslovce! E to vam je lokalni mininacionalizam iliti ulizivanje autohtonim seljačinama da glasuju za isto takvoga, jer mu fotelja donosi mnoga dobra koja i ne treba uvijek transparirati. Blaženi Bandido o kojem znamo skoro sve. Nije ni Obi loš. Ali dajte, pročačakajte po seoskim općinama. Baš razmišljam kad sam se već cirkusirala s predsjedničkom kandidaturom, baš bi mogla i s nekom seoskom pa da se vidi tko je pravi šerif.  Pa da objasnim "otočkom čovijeku" da je škrt do iznemoglosti, da ne zna koristiti resurse i ponuditi i naplatiti turistu kako Bog zapovijeda.I da se mane ćakule i zločestog ogovaranja.

ZAR GLUMICA?

Moja duhovna karijera se rasplamsava i veoma sam sretna jer mi se kugla Zemaljska otvorila kao cvijet. O tome ću vas častiti na vrijeme...I onda shvatim kako smo mi hermetizirani, doslovce. Uhvaćeni u mrežu koja se zove "ruka ruku mije" bilo po rodbinskim i tko zna kojim vezama i da baš jednako kao u komunizmu, ne vidimo dalje od nosa. Sve što se ovdje čini, farsa je i nastojanje bebe od dvije godine(zato i shvaćam i jesam tu jerbo bi već odmaglila).I sad baš kad mi se duhovni put  rasplamsava jer kurčevito, reći ću, uspješna sam, pojavio mi se penzionirani glumac s diplomom za glumu. Ti si megatalent, možeš sve, kaže on i natjera me iščitati nekakav tekst koji sam onako ofrlje uz kavu pročitala, nakon čega se on rasplakao i rekao da je šest mjeseci tražio upravo baš to. I baš kad sam zalupila vrata seljebrizimu (celebritseljačizmu) i showtepihizmu dođe ovo. Zar nismo svi mi glumci u svojim životima?

VELIKI BRAT STVARA BOLESNE UZORE

Veliki brat je ove sezone pokazao kako se radi emisija i svima natrljao nos.ALI... pobjeda neke tamo napaljene Šibenčanke ili otkud je već,  koja će nadalje biti uzor mnogim budućim sponzorušama i droljama dokazala je da je sustav otišao k vragu. Cijeni se žena koja baš sve čini za pobjedu, za pare, koja se ne libi seksati ispred svih radi uspjeha i kojoj svi vjeruju kako je romantična. Pa gdje je svijet otišao? Sustav vrijednosti u kojoj eksplicite seks oduševljava javnost govori o količini voajerizma, nedojebanosti i navijanja za one koji su lukavi, izdržljivi, idu preko mrtvih za uspjeh. Sve curice koje luduju za ovim tv formatom uzet će ovo kao model za kroj vlastite budućnosti i na kraju zaista nećemo znati koje đubre(koji izraz upotrijebiti nego taj) stoji nama ispred očiju i uvjerava nas u ISTINU. Glavno da će se sada opet Hrvatski barjak zavijoriti jer kurba je pobijedila. Glavno da je Hrvatska pobijedila. Ma fuck off.
 

MIR U ZAGREBU

I da napokon, nakon svih putešestvija fizičke i duhovne naravi, zaustavim stražnjicu, gdje bi to bilo?

Eh, pa u Zagrebu. Kakav god da je, osim što je sjajna stanica za daljnja kretanja, isto tako može biti i oaza, ne bi li čovjek ili žena našli malo mira u centru same vreve. Pitat ćete kako je to moguće?

Kada vidite svašta i kada vam milijun ideja hopše u glavi, naići će put u mjesto gdje sve vrvi, a gdje ste baš doma zbog toga, e pa to fino posiše vaš osobni kaos i vi se odmorite.

ZAŠTO NAŠI NE PJEVAJU NA EUROSONGU O DOMAĆIM SRANJIMA?

Sad svi likuju kako smo neslavno propali na Eurosongu i onda se sve telke na Žaka usmjere, jer kao on bi bolje, a on onako fino, sav zadovoljan ipak se ne obrecne na pjevačicu već na organizatore i bla, bla. Sve skupa, bulšit! Kinzerica je bila ok, sve je bilo ok, jednostavno nije išlo. Da se netko sjetio malo angažiranoga tona ubaciti u priču, što je jako u trendu, možda bi i nešto bilo. Nego, u napaćenoj Hrvatskoj predstavnica koja i ne živi u Hrvatskoj, pjeva o slavlju i lahoru i pizdarijama, umjesto da razvali po sustavu, ekologiji i vladi ili recimo seksu kojeg u Hrvatskoj kronično nema! Jer da ima, valjda bi znali?!

STIŽE SANADER

I što sad? Moguće, napokon da saznamo sve o čemu smo sanjali, a nismo se usudili nikoga pitati. Ili ipak on ne stiže? Ni to nije isključeno, odnosno mogućnost da će nas vlasti poštedjeti onoga o čemu sanjamo. Istina, neke stvari, bolje da ostanu samo u glavi. Zar nam nije dosta šokova?

Mene više zanima njegov seksualni život, kao vjerujem i vas. Možda tu leži gnijezdo informacija?

Možda lijepe cure ili lijepi dečki znaju više nego što izgledaju? Pogrebi i pomiriši.

STIŽE EU I IZBORI

Moš mislit! Kao prvo rat stranaka već traje i bit će krvavo. Ako idemo i EU (a idemo, bez uvrede) onda će HDZ ostati, iako se čini da će oni ostati, bilo kako bilo. Oporbi fali testosterona fakat. Predlažem žestoke treninge, pomalo mentalnih aminokiselina i vođu koji ima problema s potencijom, inače ništa od svega. U povijesti je poznato da su ratove dobivali uglavnom sitni, impotentni, ali bolesno ambiciozni. Uglavnom, impotencija je bila kriva za ambiciju.

VELIKI BRAT

Ovaj reality gledam i ne vjerujem. Napokon nije dosadan. Scenaristi i producenti su vidim veći luđaci od samih stanara i svi su jednako ufurani u opću bedastoću, ali im ide. Ubaciti onakvog Crnogorca, napaljenu udanu Dalmatinku, opernog pjevača – klinca iz Srbije koji misli da je veliki frajer,a zapravo boji se kao miš, preslatkog Makedonca, tipičnog Bosanca koji gleda samo sebe, patuljčicu za kojim cmizdri gay Dalmoš iz Londona, opasnog Nikolu iz Zagreba koji igra nemoguću igricu, starletu koja čak ima malo mozga, pustiti sex pred kamerama i onda sve to zakuhati u loncu kuće-zatvora, a da nije proljevasto, ma mogu samo Srbi koji su za nered valjda rođeni. Nikad nisam ovo gledala, a sad samo čekam iduće sranje kojeg je iz dana u dan napretek. Bravo, tako se radi cirkus: seksa, igara, svačeg u košu svih nacionalnosti eks Juge koja svima ide na jaja, a svi je se rado sjećaju.

BIN LADEN - DA JE MRTAV?!

E neš vala! Baš me zanima, što je dalje na američkom scenariju velike igre glupave moćne zemljurine koja je maher za političku i ostalu propagandu. Nitko ne vjeruje u njihove priče, pogotovo ona glupost kako je Obama gledao porniće. Velika moćna, financijski obdarena CIA ovdje je nešto čudno zakuhala jer ovo je trash veći od najglupljih B krimi filmova. U jednom momentu, pitaš se, a jel uopće postojao?

SEKSUALNO RAZORUŽAVANJE

Seks skandali postali su normalna stvar, osim kod naših političara. Zanima me kad će to na vidjelo. Evo, možda sam ovaj tren dala ideju za borbu prije izbora na jesen, pa nek izađu prljavštine na vidjelo dana. Baš me zanima tko su ljubavnice i ljubavnici naših političkih njuški. A vas?

Nastavlja se...

A
Advokat
osoba školovana za zaobilaženje zakonâ.
Agresivnost
jedna od često upotrebljavanih zamjena za razumijevanje.
Alimentacija
sustav na osnovi kojega, kad dvoje ljudi pogriješe, jedno od njih nastavi plaćati za pogrešku.
Anatomija
nešto što ima svaki čovjek, ali kod žena izgleda mnogo ljepše.
Arhitektura
grana znanosti koja objašnjava zašto živimo u ružnim zgradama.
Astronaut
čovjek koji je izgubio tlo pod nogama.

B
Banka
ustanova koja raspolaže vašim novcem bez obzira na to imate li ga ili nemate.
Beba
glasna buka s jedne i potpuni nedostatak odgovornosti s druge strane.
Biologija
znanost koja proučava jestive i nejestive biljke i životinje.
Bolnica
mjesto na kojem se sastaju bolesnikovi prijatelji da bi se narazgovarali do mile volje.
Bračna svađa
scena u kojoj susjedi imaju prilike čuti dva različita mišljenja.
Brak
uzajamno oduzimanje slobode uz obostrani pristanak.
Budilica
mala naprava koja ljudima bez djece služi za buđenje.

C
Cijev
šipka kroz koju je provučena rupa.

D
Demokracija
situacija u kojoj nisi zatvoren zato što si bio otvoren.
Dijete
buka s prljavštinom.

E
Ekonomija
izuzetno uspješan način zapošljavanja ekonomista.
Emigrant
neobaviještena osoba koja misli da je jedna zemlja bolja od druge.
Emocija
iscrpljujuća bolest uzrokovana prevlašću srca nad pameću. Ponekad je popraćena obilnim izljevima tekućine na bazi natrijeva klorida iz očiju.
Evolucija
proces kojim se od nižih organizama postupno razvijaju viši, kao primjerice, građanin od seljaka, redoviti profesor od asistenta, šunka od svinje…

F
Fanatik
osoba koja ne može promijeniti mišljenje, a ne želi promijeniti temu.
Filozofija
znanost koja omogućava na mnogo načina da se krene ni od kuda i dođe ni do čega.
Fleksibilnost
mijenjanje vlastitog mišljenja pri nailasku na nova stajališta.

G
Galama
zabava u susjednom stanu.
Genetika
dio biologije koji znanstveno objašnjava zašto ste slični svom ocu, a ako ipak niste, onda objašnjava zašto biste trebali biti slični.
Glasovanje
instrument i simbol snage slobodnog čovjeka da napravi budalu od sebe i olupinu od svoje države.
Glupost
jedina prirodna sila koja se širi brže od svjetla.
Godina
razdoblje od 365 razočarenja. Povremeno i od jednog više.
Godišnji odmor
način kojim tvrtka podsjeća svoje zaposlenike da može i bez njih.
Gospođica
titula koju dajemo neudanim ženama da bismo znali da su još na tržištu.

H
Hobi
način umaranja tokom slobodnog vremena.

I
Iskustvo
spoznaja čija je veličina proporcionalna količini uništene opreme.
Istina
vješto prikrivena laž.
Izbjeglica
osoba koja je izgubila sve osim naglaska.

J
Jednako
isto tako loše kao i nešto drugo.
Jež
kaktus životinjskog podrijetla.

K
Kleptoman
bogati lopov.
Konzultacija
traženje suglasnosti za nešto što smo ionako već odlučili učiniti.
Koza
jedini ženski sisavac s bradom.

Kredit
ono što vam omogućuje da živite onako kako biste živjeli da to možete.
Kukavica
čovjek koji u opasnim situacijama misli nogama.

L
Laž
jadna, ali jedina do sada poznata zamjena za istinu.
Logika
sustavna metoda donošenja pogrešnih, ali vrlo pouzdanih zaključaka.
Ljekarna
mjesto na kojem ljudi misle da receptom mogu kupiti zdravlje.

LJ
Ljubav
stanje slično ospicama. Svi to moramo odbolovati.
Ljubomora
naličje ljubavi.

M
Miš
pripadnik malih glodavaca koji, ako ih se ubije u dovoljno velikom broju i pod strogo kontroliranim uvjetima, mogu proizvesti doktorsku disertaciju.
Moguće
sve, za onoga koji ima strpljenja − i novca.
Monolog
djelatnost jezika u odsutnosti ušiju.
Mudrost
razlika između iskustva i znanja.

N
Nagrada
nešto što se dobiva za ono što inače ne biste učinili kad za to ne biste to nešto i dobili.
Namjera
odluka koja to još nije.
Nesreća
situacija u kojoj je prisutnost duha poželjna, ali je odsutnost tijela još poželjnija.
Neženja
muškarac koji petlja s mnogo žena da bi izbjegao vezati se za jednu.
Novac
šesto osjetilo bez kojeg se ostalih pet ne može potpuno upotrijebiti.

O
Očekivanje
stanje uma koje u nizu ljudskih emocija dolazi poslije nade, a prije očaja.
Ohrabrenje
postupak kojim se budalu, kad se počne kolebati, potiče da ustraje u ludosti.
Olakšanje
buđenje u rano hladno jutro i otkriće da je nedjelja.
Opera
događaj u kojem nekome zabiju nož u leđa, a on satima o tome pjeva.
Optimist
čovjek bez velikog iskustva.
Osveta
živjeti dovoljno dugo da postanete problem svojoj djeci.

P
Pamet
sredstvo za izazivanje nevolja.
Pesimist
čovjek kojeg ne može pokolebati čak ni vlastiti uspjeh.
Pouzdan
ponekad sposoban dati iste rezultate.
Praznoglavci
osobe koje ne mogu dobiti potres mozga.
Prijatelj
osoba koja zna puno o tebi, a ipak te i dalje voli.
Psihijatar
stručnjak koji vam za velike novce daje odgovore na pitanja na koja bi vam vaša žena odgovorila besplatno.

R
Rastava
nastavak bitke na većoj udaljenosti.
Rođaci
ljudi koje pozivate u goste, odnosno koji pozivaju vas, ovisno o tome jesu li bogati ili siromašni.

S
Sadašnjost
dio vječnosti koji razdvaja razočaranje i nadu.
Savjest
ono što nas ne sprječava da činimo grijeh, ali nas, nažalost, sprječava da u njemu uživamo.
Skromnost
umjetnost da djelujemo stidljivo pokazujući istodobno da smo zapravo, sasvim posebni.
Sreća
ne postoji. Postoji samo izbjegnuta nesreća.
Strahopoštovanje
duhovni odnos čovjeka s Bogom i psa s čovjekom.
Strpljenje
umjetnost skrivanja nestrpljenja.
Stvarnost
iluzija uzrokovana nedostatkom alkohola.
Sudbina
izgovor budale za počinjenu pogrešku.

T
Teorija
situacija o kojoj se sve zna, a ništa ne funkcionira.

V
Večernja haljina
haljina koja ženi, koja je nosi, može donijeti muškarca. Ili prehladu.
Veleposlanik
visoko moralan čovjek kojeg šalju u tuđu zemlju da laže za dobrobit svoje.
Visoke potpetice
izmišljotina žene koju su svi ljubili u čelo.
Vjenčanje
komemoracija mladosti i slobodi.
Voajeri
osobe koje se u pravilu zaljube na prvi pogled.
Vrata
objekt sa svojstvom da mu je pas uvijek s krive strane.
Vulkan
planina sa štucavicom.

Z
Zakon
deset tisuća knjiga koje objašnjavaju Deset Božjih zapovijedi.

Ž
Žaba
vodozemac s jestivim nogama.
Žena
dijele se na udovice i one koje rade na tome.
Život
ono što vam se događa dok radite neke druge planove.

Draga Gerda!

Puno hvala na tvom lijepom pismu. Kod kuće je sve u redu i ne trebaš se brinuti za mene. Redovito kuham i svakim se danom sve više čudim kako to dobro funkcionira. U međuvremenu to što skuham mogu i pojesti a da ne moram u bolnicu na ispumpavanje želuca.
Jučer sam pekao krumpir. Stavio sam ga u pećnicu i otišao kupiti kruh. Kada sam se vratio, tava je bila sva iskrivljena. Ne mogu vjerovati da je od tako lošeg materijala. Dim se u kuhinji ubrzo razišao, no mačka je još uvijek crna kao gavran. I jako kašlje. Panično bježi čim vidi da otvaram pećnicu ili iz ormara vadim tavu.
Javi mi, molim te, koliko se dugo moraju kuhati jaja! Ja sam ih kuhao dva sata, ali svejedno nisu postala mekana. I napiši mi smije li se zagoreno mlijeko još za nešto upotrijebiti. Hoću li ga ostaviti dok se ti ne vratiš?
Moram ti reći da sam imao malih problema s gulašom. Kada sam htio ugrijati konzervu, eksplodirala je u mikrovalnoj. Vrata su izletjela kroz prozor i razbila posudu s cvijećem na prozorskoj dasci. A i prozor. Konzerva na sreću nije izletjela kroz prozor, nego kao raketa ravno gore. Probila je strop i pogodila 13-godišnju kćerku susjeda Valtera, koji stanuje iznad nas. Ona je baš imala sat klavira, kad ju je konzerva dohvatila točno između nogu. Nije joj se na sreću ništa dogodilo, ali učitelju klavira su morali amputirati dva prsta.
Napiši mi što ti radiš kad ti se posuđe upljesnivi! Uopće mi nije jasno kako je to moguće za tako kratko vrijeme. Još nisu ni puna tri tjedna otkako si otišla u toplice.
Dobro je da znaš, s perilicom suđa nešto nije u redu. Ne samo da je razbila onu prekrasnu porculansku zdjelu koju si naslijedila od svoje prabake nego je i pri centrifugiranju veliki nož za rezanje mesa oštetio bubanj i sada je u zidu. Nož, ne bubanj. Bubanj je probio zid i sad bez veze leži negdje u vrtu.
Nadam se da se nećeš ljutiti, ali tepih u dnevnoj sobi sam zaprljao sokom od rajčice. Uvijek si govorila da se sok od rajčice ničim ne može očistiti. Tu se, nažalost, varaš, draga moja. Mrlja je odlično uklonjena, ali i dlake od tepiha, nažalost, također. Možda ipak nisam trebao uzeti nitrorazrjeđivač.
Hladnjak sam morao otopiti. Tebi je to uvijek zadavalo velike poteškoće, ali otkrio sam da se led može savršeno maknuti zidarskim čekićem. Još uvijek ne znam objasniti zašto hladnjak sada više ne hladi, nego grije. U svakom slučaju meso je dobro pečeno, ali jogurt, šampanjac i mineralna voda su neobjašnjivo eksplodirali.
Draga moja, u četvrtak sam zaboravio zaključati stan. Sigurno je netko bio ovdje, jer nedostaju neki vrijedni predmeti. To me podsjetilo na tvoje riječi koje si mi često ponavljala, da novac sam po sebi čovjeka ne čini sretnim. Ormar je isto prazan, ali u njemu i nije bilo bogzna čega, jer ti uvijek kažeš da nemaš što obući.
Kada sam sinoć hranio zeca, prevrnula mi se svijeća. Zec sada bez dlaka izgleda prilično smiješno.
Ovime ću završiti za danas. Sutra ću se javiti s novim vijestima. Nadam se da uživaš u miru i odmaraš se.

Voli te tvoj Ervin!

P. S.
Neki dan sam tvojoj mami rekao što se dogodilo s porculanskom zdjelom. Dobila je moždani udar. Pokopali smo je jučer. Nisam ti htio ništa javljati da se ne uznemiravaš. Ipak si ti u lječilištu i moraš se dobro odmoriti.

Baš kurčevito, sve što rekoh obistinilo se – od laganog pada prosvjeda, pa i gašenja, od nedogađanja prijevremnih isbora, a da i ne govorim o svemu onome što sam prije naviještala frendovima, te da Bandić neće biti predsjednik, da će Milanović biti glavni u sdp-u itd.itd...a di ne govorim da koješta ne smijem niti spomenuti jer kreću opće katasrofe, pa iščitajte nizove mojih kolimni...isto tako baš ću si dati oduška pa vam malo reći tko je kakav u seksu od ovih naših nekih jer je to postao nacionalni problem, em imamo prosječan seks, čem su veličine prosječne i još se seksamo samo jednom tjedno. Pa idemo redom:

Stipe Mesić

On je živahan djedica za kojeg sam sigurna da još po koji put đžarne neku malu. Viagra mu, sigurna sam nije strana kao i još neki preparati.  Voli onako slatko, ulizivački, a onda se zapuhne, ali jaše dok netko ne padne. Moj je savjet da ide kod kardiologa jer srce uopće ne čuva.

Ivan Pernar

Mala beba koja tek uči. S obzirom da je opsjednut internetom i revolucijom, seks mu je najdosadnija stvar na svijetu iako bi mogao koliko curica bi mu dalo. Mali, ajde navali, odmori se, zaslužio si.

Jadranka Kosor

Iako je živahna, u posljednje vrijeme to uopće nije jer kako i bi. Izgubila je svu volju i samopouzdanje nakon onih silnih uvreda tako da bivši i sadašnji ljubavnici ččekaju tužni.

Zoran Milanović

Maestro ima sve uredno i po ps-u. Kod njega nema faza i "stanja". On dribla na svim poljima i seks mu je važan jednako kao i politika. Zato može tako i biti uporan. Netko tko ne upražnjava, brzo promijeni ploču.

Milan Bandić

Eh, nije da nije. Ali i da je, dobro skriva kao i sve što treba skriti kada se o privatnosti radi. Više je kao cvijetić te voli da ga napadaju, a nije mu interesantno kada mu se pod noge bacaju. Osvajački maniri su pravi purgerski. Hecegovački je samo nastup u politici.

Ruža Tomašić

Ona udari prije nego da. Išamara tipa tako da vidi sve zvijezde, a onda se baci u strast.

Vesna Pusić

Koliko je romantična politički tako je i u ljubavi. Može bit da je imala problema ili ih još ima, ali nebitno, glavna strast je politika.

Nastavlja se....
 

Ne mogu vjerovati!

Tek što sam spomenula Černobil, već se dogodio Japan! Brzinom svijetlosti Japan je razoren, više od 20 tisuća žrtava, proradile nuklearke, sve je ozračeno, jedino nas olfo stručnjaci smiruju! Ma zanima me koji je to nabrijani dr.mr.sc.majstor prčkao da se sve ovo dogodilo. Potres je posljedica jednog, tsunami drugog, a nuklearke svega. Na sreću da su Japanci Zen nacija pa da mogu se nositi s ovim grozotama na najdostojniji mogući način. A kako svaki drek kad tad izađe na vidjelo, tako će i u ovom slučaju. Samo pričekajte. I informirajte se o projektu HAARP. Nije da sam pobornik teorija zavjere, ali sam se tisuću puta uvjerila da baš ništa na ovom svijetu nije slučajno, pa ni katastrofe ovakvog razmjera. Eh, jadni naš Tesla.

Treći svjetski rat ili?

"Bog vidi sve što činite!" piše u Kuranu, ali kao da nikoga nije briga. Gadafi je lupnuo od svoje važnosti i moći i okrenuo se protiv svojeg naroda koja ga sad pak štiti od Amera i ostalih iako ga žele skinuti. Zapad vješto iskorištava sve što se može iskoristiti jer znamo kakve resurse ima Libija. Nafta, nafta i nafta! Dabogda presušili svi smrdljivi izvori nafte, pa da vidimo što će frajeri novoga izmilsiti da bi se mogli igrati ljudskim životima i moći?! Najluđe od svega je što, ako stvari odu k vragu, zovu vojsku iz zemalja Nato saveza i onda se šalju dečki. Možda isti ovi koji prosvjeduju??

Prosvjedi

Kako već rekoh: trla baba lan. Niti će biti prijevremenih izbora niti ičega, ali dobro, na vidjelo dana će izaći sva mladež točno onakva kakva je, od fantoma, fanatika, pravih budućih intelektualaca do krajnje maminih i tatinih sinova i kćeri koji moraju održavati političku tradiciju. Eventualno, krajnje uporno prosvjedovanje možda upali, ali nekako sve je to kod nas kontrolirano iliti, rekla bih obična igra.
I mene su pozvali govoriti na prosvjedima(hvala), ali moje je srce prepuklo jer sve ovo što pišem, znam i kakve koristi! Da me popljuju, šikaniraju, zalijepe kakvo nacionalističko sranje itd. Ne, hvala. Zasad.

Novi realityji

Big Brother -2

Osupnuta sam kakav je kaos u produkcijama zavladao! Pa pogledajte taj regionalni Big brother, sve je u kaosu, od ljudi, voditelja, scengrafije, koncepcije. Moram priznati da su scenaristi bili jako inspirirani Gillliamovim(jedan od Monthy Pythonovaca) Brazilom jer to upravo tako izgleda. Moram priznati da mi se ideja s otpadom baš svidjela, ali samo to. Ustvari da toga nema, show bi bio totalni fijasko.

Masteršef -1
ajoj, tri debela suca koji će valjda dokraja tog showa biti pravi moćni kuharski Trombovi, iako mene podsjećaju na Vijećnike iz Alan Forda(btw tri prasca koje možeš mititi), ovi su kao opasni neki te imaju misiju od kuharstva stvoriti mitove i legende, a ta tv tako je sve to nabrijala, da bi čovjek pomislio, ubit ću se ako to ne gledam, a kad on,o produkcijski jedan jako loš dojam. Uglavnom -1.

Hrvatska traži zvijezdu 4
bez Cetinskog bila bi koma. Ako netko zna provaliti, onda je to on i samo radi njega i pogledam Fox postaje dosadan, valjda mu se više neda to raditi, a ova nova, "nemamo pojma tko je to" je tu valjda samo da ukrasi studio jer ništa ta nije suvisloga rekla, samo trepeće okama, a ponekad je i to u redu u nedostatku zanimljivije ženske persone.

Zvijezde pjevaju 2
ne znam jel je reality ili nije, ali strpah u taj koš iako je to htv onako dokumentaristički udosadnio.
Fala Bogu da Petreković i takvi likovi postoje kao i kalibri kao mala Kindlica. Žiri je dozlaboga licemjeran, osim Martine...

nastavlja se....
 

Od kud da krenem? Od prosvjeda koji nemaju vođu, plan ni program? Od Dore koja je pomela uvriježena pravila? Od dojava bombi? Od okupljanja stranačkih vođa? Od degradiranja premijerke na najzadnjoj raznini? Od zabranjivanja fejsa na HRT-u? Majko mila.

Potencija nam je slaba strana

Obezglavljeni prosvjedi podsjećaju na erektilnu polovičnu disfunkciju, kao ono dopola se digne i onda dalje ne može. Pa kakav je način izlaziti na ulice samo radi hiperventilacije bez plana i programa, bez tijela i organizacije. Nisam mogla vjerovati. Ali zato vi možete meni, jer kako rekoh od svega toga ništa.

I kuda baš na Žaka, pa on je u Hrvatskome trendu europske liste debelih??

Na Doru ide pravi Europski tip prezentorice. Iako je poluanonimna, ali vrhunskih sposobnosti, dokaz je da se sve mijenja i da old school pada i da je GLAS NARODA presudan. Mogu misliti kako je Žak šiznuo i žao mi je jer je pjevački kalibar(iako je meni najjači kad pjeva u Sax-u i to jazzy ili Prince-a, a ne ove naše, balalajke), ali treba znati prihvatiti poraz. I meni bi teško palo, iako mi je sva težina samo u cicama i nigdje drugdje, zato što apeliram da svi budu debeli, pa da smo u Europi visoko na listi! A, ova je mala juhajhaj, priznat ćete.

Bombe

Iliti zajebavanje policije, naravno da nema bombi, ali protokol nalaže evakuaciju i zaštitu. To je i dalje nastavak prosvjeda u drugom obliku.

Dječji vrtić i seksualni odgoj

Stranačke vođe okupljaju i premijerka i predsjednik, kao razredni sastanak jer se popipavaju u toaletu, pa svađaju, a ne bi smjeli Sram ih bilo. Mislim da je kasno za vjeronauk i seksualni odgoj zajedno.

Vrijeđanje

Svaka čast hrabrim pobunjenicima, ali vrijeđanje premijerke na seksistički način, ispad je s dna dubokoga dna. Stvarno. Što bi da je muško govorili? Ajde, neka netko popiše listu uvreda za muškoga, pa da vas vidim? Nakon svega ovoga ja vidim da će se ona u potpunosti povući iz politike. Možda je tako i najbolje.

Na HRT-u nema seksa ni pod razno

Zabranili su Fejs na HRT-u novinarima. Strašno. A seks? I to. Jadni, sad razumijem zašto su voditeljice onako napirlitane! Jer grozničavo traže fakere koji pak to nisu jer ne smiju. I to je onda odraz očaja i žudnje. A i traženja pohvale od mame Hlo.

Proljeće

Seksualna energija je transmutirana u prosvjede i razne pobune jer je – hladno. Kad zatopli, ma tko vas sve šljivi. Parit ćete se, a države će ionako padati, rasti, padati, rasti....a to i je Svemirska misija za planetu Zemlju, da reproducira stalno ista sranja.

Revolucija koja je propala

Počelo je zanimljivo. Pojavio se mali dečko i njegova četa spremna za revoluciju. Gledajući intervjue koje davao na live streamu, ima tu nešto. Ali nešto i fali. Tipično za Internet generaciju, kaos od informacija, buka u glavi, opće nezadovoljstvo i hiperventilacija. Ali u redu, vidjeli smo tko je kakav i kako sve naši ljudi, od uglednika, pa do običnih ljudi(koji su
btw isto uglednici, ne zaboravite to) regiraju na krizna stanja. Mediji i način njihova izvještavanja, donio je novih razmišljanja, a naši iskusni novinari iskoristili
su priliku, sačekavši onako, da pokažu svoju intelektualnu superiornost, bez da je itko rekao ili predložio nešto suvislo. Tipično, kritiziranje, kritiziranje i opet kritiziranje i – čuvanje svoje pozicijice kakva god ona bila.

Žutom novinarstvu stiže kraj

Nakon svega što nam se događa, kome je interesantno slušati o seljebritijima, tek tu raznom polusvijetu koji se na silu eksponira i radi ekstremne make overe nakon čega izgleda još gore. To je strašno. Unakaziše curu koja je od zaigranog djevojčurka nakon ne znam koliko operacija počela izgledati kao ženturača na teškom valiumu. I sad će kao karijera krenuti. Jadna. A još su jadniji ti koji su pretenciozno mislili iskopirati extreme make over ili namjerno napraviti parodiju, pa unakaziti jadnu žensku. Ali kopirati? Kad počneš kopirati i ponavljati se, gotovo je, to je labuđi pjev.

Srce mi se kida

Beznadne je stanje naših duša. Ili su jalne ili inertne. Nema iskonskog žara niti ideje. Svi koji mogu skrivaju se iza parole "prestari smo i preiskusni", a onda udaraju. Djeca su nafilana svim i svačim ali nemaju uporište. Političke strukture čuvaju svoje guzice i račune. Policija obavlja što mora. Branitelji ostavljaju dojam potpune nemoći i očaja. Žalosno je iskorištavati prosvjede za nacionalističke ispade, jer dokaz je totalnog primitivizma i nemoći. Pa svijet nas gleda i misli da smo obično pleme koje se nikada nije artikuliralo i civiliziralo. Pitam se, gdje su skriveni svi oni kojima to odgovara? Razni huškači, ljudi iz sjene i ini.

Grčka se neće dogoditi, a niti išta drugo

Kod nas je sve povezano, sve strukture i ovo što se zbiva na kraju bit će zaboravljeno. Žalosno. Kažu, sve može biti odraz seksualnosti, e pa ovdje vam je valjda jasno da je u Hrvatskoj seks, ponavljam davno – umro.

Pedofili

Koji su razotkriveni pokazuju razinu licemjerstva kod nas. Pa gle, tko su kao oni? Ježim se, jer tko zna tko mi je susjed. Sve pošasti koje postoji, postale su Hrvatska stvarnost od koje nemojte bježati – saberite se i slobodno kažite što mislite. To se bar može! Ili možda ne?

Mali Mujo i korporacije

Lijekovi koje pijemo, da li znamo razliku od onih bez kojih se zaita ne može od onih bez kojih se može? Ja sam živi dokaz da se bez mnogo čega može. I da su ovisnosti tvorevina u mozgu. Cijeli je mojh život jedan eksperiment, pa uglavnom tako i živim i stalno testiram sve pojave oko sebe. Od najnižih materijalnih do najapastraktnijih duhovnih. Od onog bez čega stvarno ne možemo, do onog što su nam utuvili u glavu. Pa tako je i sa gomilom lijekova, koje lukavo marketinški upakiraju da jednostavno mislite – da, to je to, bez toga ne mogu. Gomilu farmaceutskih kompanija i korporacija bilo za merketing, industriju ili nešto treće žive u kontinuitetu - od MALOG POTROŠAČA. Koji crnči cijeli život da bi kupio – upravo to "bez čega ne može".
Kada bi ljudska životna filozofija promijenila temelje svojeg razmišljanja i ponašanja te se riješila tog grozomornog potrošačkog virusa nametnug kroz medije, nešto bi se i novaca uštedjelo za druge stvari. Npr za obične račune, ali ne, neću, jer onda se sjetim HEP-a i slabo mi dođe, razbolim se...

dora nije noćna mora

Godinama sam odlazila na Doru, bilo u Opatiji ili u Zagrebu i bilo je dobro, stvarno dobro...onda je postalo loše. Zadnjih godina nije mi padalo napamet gubiti vrijeme tamo ni pod razno. Ali drago mi je da je TV projekt prilagođen malo modernom štihu i malo novim tehnologijama. A dobro mi je i da autor projekta vodi, kako god to izgledalo. To me podsjeća na moje emisije, hehe, koje su bile sve samo ne normalne. A baš sami si Borat bila ili Ali G, a možda i Bruno i sad znam da kad sam se gledala da sam se valjala od smijeha. I kad me ljudi opet pitaju kad ću opet, što da odgovorim, koji lik da budem, a da svi ostanu ozbiljni.
Predstavnik za Doru bi trebali biti ili Žak ili gđica Gastarbajterica, iako mislim da neće baš zato jer je gastarbajterica. Obara glasom i sasvim je neobična osoba. Jedna na sceni, a druga kad daje intervju. Ne bi vjerovali!
O Žaku je sve rečeno, predlažem mu da se još više udeblja, da izvuče glas iz bubrega, obuče bijelo odijelo i sruši Eurosong. Ali neka povede i Dariu.

Politika

Joj, boli me glava! S kamatma ili bez njih, pod kamete ili iznad njih...sdp ili hdz, hdz ili sdp, kao da su braća blizanci pa se natječu za sekund starosti kod rođenja. S Jacom, bez nje ili svi skupa. Sabor, tuča, vrijeđanje ili ulizivanje. Mediji, spekulacije, argumenti ili podvođenje. Glumatanje, iskrenost ili bijeg.
Debljina, širina ili pamet. Bogatstvo ili siromaštvo. Svi su se izgubili. Zar nije jednostavno: s Jacom svi skupa,i hdz i sdp, Sabor bez vrijeđanja, mediji s argumentima, svi debeli da držimo visoko Europsku listu po pretilosti, bogatstvo dijeliti sa siromašnima.
Evo, to je moje viđenje rješenja problema.

Štitnjače

Ne mogu,, a da i ovdje ne spomenem, iako sam na svojem portalu puno o tome pisala i borbu borila, ali znate što: jedna mi je liječnica rekla: Sve nas je za.... Černobil! To sam itekako zapamtila. Nije mi jasno zašto ta podmukla bolest pogađa i vrhunske ljude?
Ne mogu odoljeti, a da se medicine ne dotaknem iako sam sad već opaka rubna alternativka s argumentima i dokazima u prilog altenativnim, ali ne svim metodama. Iako ima svega, ima metoda koje su fenomenalne, pišem i o tome na mojem portalu, ali medicina se više ne zna boriti sa bolestima žlijezda kao ni sa alergijama! Zašto? Jer nije ekološki osviještena!! Sve što je olfo ekološki samo služi za prodaju pomodnih placebo surogata! Kako ćete naći prave lijekove? Zar da ja govorim o tome?? Pa tako što ćete biti korak ispred ekološke katastrofe, jbm!!!! I tako ću i završuti tekst kako sam ga i počela. Ne vjerujte svemu što vam kažu i svemu što čitate! Provjerite prvo tko govori i zašto to govori! Bit će vam puno toga jasnije!

Amen
 

Margareta je dugo nagovarala svog dečka Marina da odu njezinim roditeljima na večeru, da se upoznaju. Uvijek je pronalazio nekakve izgovore, no na kraju je ipak pristao. Ali…
− Reci staroj da ne priprema ništa s grahom − upozorio je Margaretu − jer mi se od graha užasno prdi...
Ushićena njegovim pristankom, potpuno je zaboravila majci reći tu Marinovu zamolbu. Sjetila se tek kad je bilo prekasno. Mama je, naime, pripremila grah-salatu, to je, kako je inzistirala − njezin specijalitet, i to se mora probati.
I tako je Marin, što će drugo, morao jesti grah. No, nije prošlo ni pet minuta, a njega stisnulo. Pokušao je sasvim lagano, ali ipak se čulo… Prrrrr.
Zvuk se jedva utišao, kad je Margaretin otac podignuo rub stolnjaka, nagnuo se pod stol i rekao:
− Bobi, marš u predsoblje!
Marinu je laknulo. Prdit će do mile volje, kad stari ionako misli da to radi pas. Čim ga je ponovno stisnulo, uopće se nije ustručavao. Drrrrrr.
− Bobi, rekao sam ti da ideš u predsoblje. Marš van! − proderao se Margaretin otac. A kad je Marin i treći put okinuo, sada već nadugačko − Grrrrrrrrrrrrrr − bez imalo kočnica, stari je dignuo stolnjak i rekao:
− Bobi, smjesta van! Ovaj kreten će te posrat.

Vampiri su u modi

Što i nije tako loše neko vrijeme, a onda ti brate dopizdi. Svi žele izgledati kao krvopije, grozna blijeda bića kojima je samo krv u glavi. I okej takav image ima svoje štosne strane, ali što je previše je previše. Druga stvar kad netko izgleda kao prirodni Drakula ili vampir pa čak i demon, a drugo kad se tako namješta. Kao npr. ovi naši neki političari. Koji su pravi vampiri.
Gledam Doru, pa ona mala Vukov, brate se tako ufurala da sam se sva naježila, ali ufurala tako da ni ne kuži da se ufurala, pa kad nije prošla dalje, izgledalo je, da će kad sve završi, nekome se krvi napiti.
E sad mala Hercegovka (Dalmatinka?) s trepavicama do koljena je to uspješno izvela kao performance, pa je na kraju bilo i simpatično – jer priznala je da jedva čeka da ih skine. Ali njen retro-vampir image bio je uspješan.

Seksipil, što je to?

Klinke se više ne furaju na sexy jer to je valjda "tako bezveze". Zato izgledaju kao da ih je krava žvakala, neuredno, blijedo i nasilu boga "ugly". One koje bacaju sise i guzice su sada po mišljenju generacije drolja – baš seljandure, valjda. I tako sve odreda žele biti debele, ružne, ali – jako pametne. I možda demonski opasne?! A moš mislit?! Svi smo se malih bebica baš usrali! Koliko pameti ima tamo gdje je silom želiš nametnuti? E tu se tek vidi glupost adolescentica iz generacije "prava sam dronfulja". Jer morate priznati, sve odreda iz kategorije ovih koje ne bježe od atributa koji su za njihove godine preozbiljni, oblače se upravo kao sa Dojč štajge.

Ava Karabatić

Upravo mnoge klinke svesrdno pljuju Karabtićku jer "joj kako je gluupa", a s druge strane ova štreberica reda same predobre ocjene. Možda je ona ozbiljan pokazatelj, pritom mislim na to kao problem, da zaista u nas svatko može biti obrazovan, pa ajmo reći pametan. Ali s kojim pokrićem? Dakle, svaka šuša, ako je roditelji ili sponzori financijski podrže može s diplomom jednoga dana drmati u nekoj tvrtki inteligentnijim ljudima od sebe ili političkoj opciji koja ima snagu! Ajme užas...Ali da se vratim na Karabatićku: ipak ta cura koliko god furala dronfuljski image, vidi se da je curica s Barbikama koja se fura da je opaka ženska, pa sve to skupa izgleda groteskno kao i cijela ta njena obiteljska priča zajedno s dečkom. I zaista više nitko ne primijećuje njenu ljepotu koju baca, ali baš na sve strane i nikome nije popaljiva. Kao niti mnoge ove neke koji guraju svima pod nos kako su one baš prave "the bitch" i baš ih briga. A iza toga: dijete maleno.

Nije čudo da frajeri vole frajere

Pa da, kako i ne kada su nam ženske postale takve? Em im nije problem učiniti felazio s 12, em se prodaju za pokaz s 15, em ima analni seks nije stran sa 17 i prije. Dakle, nemaju granica i nikome nisu interesantne. Furaju se kao da imaju 30 i više godine da svima dokažu svoju seksulanu zrelost, pa onda klinci pribjegavaju fakat starijim ženama ali koje to zbilja jesu, pa im surogati ne trebaju.
I tako meni moj frend od 23 kaže gledajući sliku jedne 18 godišnjakinje koja izgleda kao da ima 35, e draga moje sve su ti one sada takve, blagi užas, a u glavi žir.
I što da vam ja sada kažem na ovo, osim da je stvarno sve ošlo k vragu.
 

Kemija

Definitivno odigrava bitnu ulogu u odnosima. Ništa se dogoditi neće, ako kemije nema. Ili proračuna. Dakle, kad proradi "ono unutra" znači da ste na dobrom putu da ćete završiti u krevetu. Jedanput ako je malo, a onda stalno ako ne prestaje kemijski proces u tijelu, pa i u mozgu. Ponekad pobjegne spermić, nastane beba, pa i brak. I onda nestane izlučivanje tog nečeg i sve se raspadne. Otprilike slično, kao kad premijer najedanput napusti vladu i svi ostanu u šoku. Istina Bog da život ide dalje, da se svi oporavljaju, ali povratka nema. I kad ima, nema šanse jer podgrijana juha nikada nije kao svježa.

Dobar i loš seks

Jako diskutabilno. I ovisno o kemiji. Kada ona nestane, odjednom shvatite da seks zaista i nije bio nešto. Ne samo zato što vam ta osoba više nije "napeta", nego što je realnost došla na vidjelo nakon mutnih zaljubljenih očiju. E sad, dobar seks je dobar seks. Ima ljubavi, kemije i nježnosti. Nekima je dobar seks i onaj žešći. Sve to ima pozadinu, ali ne bi u detalje jer bi bila brutalna.
Otprilike jednako kao kad se Kosorica i Milanović prepucavaju. Mnogima je to napeta priča, a mnogima skroz out.

Gledanje u oči

Može biti jako napeto! I ako traje li traje, to dvoje već su u krevetu završili. A ako baš i fizički nisu, onda hoće. To je dokaz da seks nije samo ono nešto bezveze već da ima puno skrivenih faktora koji "djeluju". Često me to podsjeti na trenutke kada uvaženi novinari rade intervju s uvaženim političarima i postavljaju provokativna pitanja. Jedan prcka, a drugi je recimo skuliran, a zapravo oboje idu jedan drugom na živce jer valjda se ne pale jedan na drugoga!

Dodirivanje

Imate taktilne tipove koji kada razgovaraju stalno imaju potrebu dodirivati ljude. Nekima to izrazito ide na živce, a nekima je to pazite sad.: znak za barenje! To je samo pokazatelj da postoje krive percepcije kod onih koji se pale. E sad imate i te "dirače" koji se ne mogu suzdržati pa dirkaju jer se pale.
Ponekad je to tako iritantno, blagi užas. A ako se potrefe dvoje s istim potrebama onda je to bomba i sex expres. To vam je kao kad vam intervju daje nervozni političar ili biznismen i onda vas stalno želi dodirnuti, stoga stol između treba biti na dva metra. Uf.

Orgazam

Koliko buke nizašto. Ponekad je baš dobro da ga suzdržite jer napetost i lučenje tajne kemikalije raste te seks kasnije postaje još bolji i ljudi se bolje povežu. Dakle, nemojte oko toga dramiti toliko. Ima nema. Nije važno. Bitno je eksperimentirati i istraživati, pratiti partnera-icu i uživati u rekacijama te zbližavanju. Nekako ne mogu, a da se opet ne sjetim Jadranke i Zokija. A što mogu.

Mozak

Sve je u njemu, svi okidači. Nemojte ga zapustiti. A kako ćete ga dovesti u vrhunsko stanje kao organa koji između ostalog i spolni, pitajte – mene.
 

Ptice padaju s neba
 To zaista izgleda kao predapokaliptični znak.Ali nije! Ustvari jest, ako uzmemo u obzir da se svašta radi kemijskim i biološkim otrovima o kojima nemamo pojma. Dakle, nisu pale iz čistog mira. Kao što ni rakovi nisu i sillne ribe nisu, bezveze, mrtve isplivale na površinu. Ako ćemo baš realno, Planet opet daje ljudima do znanja da su pretjerali. Pa onda neka se i boje. Evo, zadnjih nekoliko dana nitko više ne govori o tome. Što znači da se nešto gadno događa. Jer je neka nadobudna šupičina ili više njih ispustila neko govno koje je poubijalo sirotu živinu. Baš me zanimaju zaključci te priče.

Sapunjare umjesto programa
Kao što znate, a vjerujem da znate ali niste o tome razmišljali, u ovom trenutku jedini stabilni potrošači su kućanice(jerbo ih muževi izdržavaju, dakle ima para ako ne moraju raditi) i penzići. I oni uglavnom gledaju sapunjare, a neke od komercijalnih telki su podivljale načisto! Za njima! Ali borba za vraćanjem duga je tako jaka da se treba izbiti kuna iz džepa upravo onima koji imaju malo, ali kontinuirano. Kako, pitat ćete? Pa hrpa reklama ide baš kad su sapunjare, a osim toga to upravo takvi potrošači gledaju. Stabilni potrošači. E neki kažu, pa i mladi gledaju! E, a to su oni koji su na grbači ovim stabilnim potrošačima koji ih daklem, financiraju. I tako se uništio program na telki. Jer ostali ili šparaju ili nemaju ili ne puše sve te fore. I za njih programa nema! Kao da vam ne stiže više omiljeni kruh u trgovinu jer nema kritične mase da ga kupi. Isto.

Osakaćeno groblje
72 je pozbrojen broj 9, deveta vrata pakla ili ako baš hoćete poruka antikrista. 72 okrenuta križa. Dakle, eskalacije su na sve strane i nije čudo i da se i ovdje događa što se događa. Moramo zapamtiti da se to baš u Zadru događa, gradu koji je u zadnje vrijeme po mnogočemu zanimljiv. Naime, bit će još sranja. Ali instant. Velika sranja ostaju. Eto poruke.

Babićka i Lesar
Stanković je valjda ispucao sve šaržere, pa nema više ove koje bi provocirao, ali zove ove koji su kao kontroverzni, a nitko ih ne zove. Babićka se hvali svojim nekim poznanstvima, a ja joj u oku vidim čak i seksualnu konotaciju ili se možda varam?? Hmmm....Hvali kuću u kojoj radi tako žestoko? Valjda, jer drugdje je nitko neće primiti, e to je bila ta mislija. Dakle, i ona nam prodaje muda pod bubrege. Veliko je pitanje njezin objektivizam. A Lesar je jedna simpica nerazmljivoga govora, neloših poruka, ali je pokazatelj da zaista svatko može biti političar, ako je uporan. I onda su se čudili, kada sam se ja sprdala i željela biti predsjednica. Pa promotrite malo te njuške, zar vam se ne čini da vam i susdjedi slično ne izgledaju?

Severinine gaćice
U koje baš svi vole zavirivati, pa tako i proročica koja po nečijoj narudžbi treba jadnu pjevačicu zaustaviti da se ne proda Srbima. Jer kod nas je bolje biti i peder nego Srbin.Kako me mudro uputio jedan naš velebni manager.
Naime, jasno je kao sam dan, da je priča osim malo emotivna itekako medijska, jer svima u priči, treba. Da se Milan eventualno probije na Hrvatsko tržište sa svojim željezrijama, a da Sevka bolje proda muziku Srbima koji imaju svojih cajki ko pljeve, pa im Sevka i nije napeta, ali ako ljubi njihovoga ona to postaje! I sad joj proriču: on će nju iskoristiti. U prijevodu, ne idi ćerce u Srbiju, ti si nam jedina ovdje ostala...ali kad zrelije razmislite svaka baba s tržnice već vidi da je sve to medijska pompa jer i nije prva, a itekako svima paše.
U našem showbizzu toliko svega nema da konstantno svi koji u njemu jesu razmišljaju na način "klik", kada ugledaju priliku, odmah je pecaju, jer dobra je za opće stanje u siromaštvu općem, a duha ponajviše. Dakle, najlakše je proreći nekome, zabiti mu bubu u glavu i naravno, samo glupan, se neće takve manipulacije sjetiti i u pojedinim situacijama primijeniti i tako mijenjati prirodni tijek događaja, ako ga ovdje, mislim, prirodnoga uopće, ima. Seve, slušaj dobru vilu, uživaj! Manje radi, pregorit ćeš, a onda jako ostarjeti. A ni to nije loše jer i o tome tabloidi pišu, pogotovo kad si žena. Milana potroši, prodaj tu muziku svima, oroči pare i odi na Havaje. I baš za inat budi u Beogradu, dok ti ne dosadi, hahaha.

Sanjala sam papu
Papa me je u snu oprao, rekao da skratim pogani jezik i govorim o milosrđu. A ja sad pitam najnepopularnijeg Papu na svijetu i u povijesti. O kakvom da je milosrđu riječ kad ljudi pucaju?? Pucaju im glave jer su prepune krivih informacija! Pucaju im srca jer laže žena, muž, ljubavnik, premijer, djeca i ostali!!! Pucaju im novčanici jer u njima ništa nema i ne upotrebljavaju se! Pucaju u kompletu jer napokon shvaćaju da su u jarmu i manipulaciji, hoćeš medija, tvrtki, političkih struktura! I tko da kome bude milosrdan? Molim Papu da dođe u san saborskim zastupnicima i da im poruči to što je meni. I usput upozori svoje svećenike pedofile da se kastriraju prije nego ima bolest dođe u mozak!

Amen i
sretna Nova godina.

Ne znam od kud bi počela?! Da li od predebelog Globusa koji baš nitko živ više ne čita jer mu ne vjeruju ni riječ ili od podatka da u Hrvatskoj imamo samo 30% katolika kako objavljuje Večernjak. Fala bogu da su blagdani, bar sam se zvjerski naspavala, istina bog ne u Zagrebu, ali to me nije omelo da, gdjegod bila, držim stvari na oku.

Debele obljetne novine

Globus se izgleda gasi ili mijenja, čim je u ovo doba smislio obljetnicu, jer mislim da je koji mjesec kasnije. Osim toga neke od nas u svojem popisu suradnika nije naveo, pa se pitam jel' to po podobnosti ili nemaru urednika. Ili ako sad nisi tamo radio ili radiš, kao da nikad ni nisi. Pa moja malenkost je u Playboyu objavila hrpu intervjua, a i knjigu "Rock n Stock generacija". Mogli su samo napomenuti. A ne tamo imena nekih žutokljunki(aca) za koje ni bog nije čuo, a backupom mame i tate pokušavaju biti novinari, pa se isfurati kao "netko". Joj, pun je Zagreb tih koji se uvaljuju. Nisam ljubomorna, ali sam se valjda nekome zamjerila. Kao po običaju.

Osim toga, tamo se fakat nema što pročitati. Ali izbacili su ga u blagdane kad ljudi malo više troše ne bi li ućarili koju kunicu kad već nikako ne ide. Predlažem, najbolje da ga ukinete. Isto kao i onu glupu Arenu koja je naravno pala, onog dana kada sam je proklela, haha...

Solidarnost na mjestu

Evo neki baš s Nove TV (i ni sa koje druge telke) mijenjaju profesiju. Skoro, kao i ja. Što je tom Lauderu ili Svilanu, ako baš hoćete. Ubijate kadar koji je ako ništa drugo trudbenički. Kopljar je baš fora, Hrga fakat vrijedi, a mali Neno je pregorio ili izvodi kerefeke (mali, pozivam te u moj Centar, ma vodim te u Beč, kakva Fatima, brale, puna ih je Hrvatska). Još nisam sigurna tempira li Nova takve info radi pokretanja nove telke (koja ako bude kao ova, mila nam majka) ili su zaista ovi ljudi žestoko lupili vratima politici televizije u kojoj ti uzmu sve, a ne daju ništa. Gdje si Vlatka s onom pjesmom "ne trebam ništa, a dala bi sve" da postane pravom himnom ove komercijalne telke.

Evo i Pišekica koju btw gotivim u ulozi Božićne komentatotorice koja btw pljuca sve koji s dna pokušavaju visoko, a sama je uglavnom interpretatorica tuđih scenarija i nismo je baš vidjeli da mućka vlastitim glavom?! Pazi, sve se vraća.

Jasno je da godine pristižu i da je ljepota prolazna, ali ne pretjerivati i odjednom se furati na megakarakternu facu kada te nitko tako ne doživljava... Polako.

Ispiranje mozga reprizama

Neke telke dobivaju i plaćaju nove koncesije, a s druge strane ostaju bez primjerenog programa te ga filaju reprizama. Pa zar je normalno da nam tolika hrpetina svega već viđenog razvaljuje ovaj naš poluisprani mozak. Pa bar su blagdani uvijek bili vrijeme za premijere. Ovo se odnosi na sve.

Seksa nema nigdje

Iako su podaci da zapravo u Hrvatskoj imamo svega 30 posto katolika mjerodavni su, da se može nastaviti sa seksualnim programom, dobro baš ne kao na Huseleru, Dorcelu i Privateu, ali zašto ukinuše Čiču Malnara koji priča priče za laku noć - doslovce. Ma koga on vrijeđa? Jedino sam sebe kada nam se pokazuje kao Čiča Toma u Kolibi telke koja se bavi samo prošlošću, jer što reći drugo za telku koja ne nudi ništa novo osim priča iz ropotarnica, u skoro svim emisijama.

Obiteljski shit

Da, dođe Božić i onda je kao sve u redu. Možeš misliti! Bozanić kaže: "Nitko ne bi smio biti sam na Božić" i onda svima koji to ipak jesu svojom voljom ili iz nekih drugih razloga koji su samo njihova stvar, napuca takvu grižnju savjesti i osjećaj samosažaljenja, a da i ne govorim o malograđanima, koji onda te samce gledaju kao visibabe. E svaka ti čast na poruci. Pa, čovječe, valjda znaš da smo se sami rodili, kao i ti, i da ćemo tako i umrijeti, isto kao i ti. I šta sad, ako nisi u krugu onih koji te uglavnom živciraju, protiv Boga si. Ma nemoj! Pa iskrenije je biti sam, nego u lošem društvu blaziranih članova većine obitelji koje briju na takmičarski duh svojih bližnjih i time se međusobno izluđuju.

Ili Bozanić kaže: "materijalno nije(pazite ovo) UVIJEK put u središte duha..." Ma nemoj! Pa naravno, da nije uopće, za to je dokaz i sv. Franjo Asiški i mnogi monasi: jel' to znači da možda malo ipak je, da bi se u Crkvenu škrabicu ipak malo milodara dalo?!

Božić je postao praznik licemjerstva i skidanja maski i drago mi je kad umjetnici za proslavu Blagdana stavljaju maske, jer to je najjači znak da shvaćaju poantu malograđanskog poimanja robijanja uvriježenim pravilima države i Crkve.

Amen

Istom mjerom

− Molim vas jedno pivo − reče konobaru čovjek koji je upravo ušao u neki otmjeni restoran.
− Izvolite, gospodine! To stoji dvadeset lipa.
− Jesam li dobro čuo? Dvadeset lipa? − iznenadio se kupac. Pa koliko bi kod vas mogao koštati sočni biftek s prilogom i butelja vrhunskog vina?
− Dvije i pol kune − odgovori konobar.
− Dvije i pol kune? Vi se šalite?! Pozovite mi vlasnika!
− Gospodin trenutačno ne može doći. Zauzet je u svom uredu na prvom katu. S mojom ženom.
− Ma nemojte?! A što radi s vašom ženom?
− Isto što i ja ovdje u prizemlju s njegovim restoranom.

Konačno sin!

Bračni par imao dvije kćeri, no sve su češće razgovarali o tome kako bi bilo lijepo imati još i sina. I tako su odlučili još jedanput pokušati. Dakako da je uspjelo: žena je zatrudnjela i rodila muško dijete. Presretni je otac s velikim buketom cvijeća pohitao u rodilište, no kad je ugledao bebu, prestrašio se. Tako ružno dijete još nikada nije vidio.
− Nema šanse da sam ja otac te rugobe − rekao je ženi. − Pogledaj naše prelijepe kćeri, pa ih usporedi s novorođenčetom, pa mi onda reci da nisi švrljala iza mojih leđa!
− Ovaj put nisam!

Svi znamo sagu o posrnulom anđelu. Upravo se takav stropoštao u Austriji, mojoj omiljenoj zemlji, koja mi je postala svojevrsna baza, a evo bilo kako bilo poljubit će i naše tlo s kojega i potječe. Ali čačakao je mečku s Austrijancima na samom početku svoje propasti, pa je tamo, hm, nekim slučajem i pao.

Problem s posrnulim anđelima je to što, nakon što padnu, svejedno funkcioniraju, pa mi se nekako čini da hrvatskoj sagi nema kraja. Tko zna što nas još čeka i što ćemo doživjeti. Ali dobro, raščišćavanje je krenulo iako izgleda na prvu zastrašujuće(jer ispada da je kod nas sve moguće), došlo je napokon vrijeme ozbiljnih promjena iliti sva su govna na vidjelo počela izlaziti.

Koga podržavaju mediji

Kao što znamo, mediji su u nečijem vlasništvu. Pa na taj način vas molim da mjerite izviješća na van. Da ja sad ne bi nabrajala tko s kim i što, uključite proces nazvan RAZMIŠLJANJE ne bi li ušli u proces koji se zove ZNATI.

No, dobro, svima im je zajedničko da čine baš sve ne bi li prodali medijski prostor pod svaku cijenu. Pa smo tako imali priliku vidjeti koješta:

Teror model

Npr.kako Rupena maltretira jadnice koje se trude biti lijepe, a sve su samo ne to, te onako izmučena kao da je iz konc logora izašla, drila curke zajedno s onim 'Švabom' Jokom i Helgom.

Zvijezde se glupiraju

Vrijeme je završetaka svih tih nekih showova, pa i 'Zvijezda' koje se premeću po podiju groteskno i svakako. Ajme gdje nađoste Vlahova ili Sanju. Ili Ivanu. Ali obožavam Bogdanića i njegovu sjajnu, meni komplementarnu oštru odmjerenost, pa nek im je oprošteno.

Antitalent

Nije mi jasno kako ono troje u žiriju izdrže sve to pratiti i ocijenjivati kada ima zaista blagog užasa. Zašto netko ne napravi emisiju 'Antitalent', bar će gledanost oboriti.

Treš tepih

Našminkani studio, jingleovi koji valjda zadovoljavaju ego potplaćenih novinara, gomilu likova s ceste i poneka priča iz svijeta odraz su showbizzerske scene na telki. Sve ostalo blješti sisama i guzicama, pa me cijela emisjija podsjeća na moje prve 'Lizaljke', a tako i voditelji izgledaju. Ali ljudi, to je bilo prije deset godina.

Cenzure i ostale već 100 puta viđene reprize

Nije mi jasno to s Latinom?! Pa što se njega više cenzurira, javnost sve više razumije afere o kojima govori, a koje mu se brane. Pa to s cenzurom je toliko zastarjelo!!! Pa na internetu sve izađe, pa je tako i to izašlo! Snimke svega iz sporne 'Latinice'. Čini mi se da smo u borbi dva svijeta. Zastarjelog i Modernog. Zaista mi se čini da jedan otpada i odlazi u ropotarnicu prošlosti jer uostalom tko gleda telku: penzići i kućanice?!

Open your mind i shvatite: nije ništa kako je bilo i TAJNE SU PRECIJENJENE, jednako kao i seks.

Amen.

Abel i Kain

Asocijacija Sanader i Kosor. Sjećate se, u Sanaderovo doba Kosorica je pomalo nalikovala na njega onako kad bi na skupovima stajala s njegove desne strane. Izgledali su kao brat i sestra.
Sad samo nisam sigurno tko je Abel, a tko Kain. Da li Sanader zabija nož sestri kada je ostavlja u nezahvalnu i užasno odgovornu poziciju premijerke s mišlju da neće biti sposobna ili sestra bratu kada mu je okrenula leđa po njegovom povratku? I tako mu žestoko, recimo, zabila nož. Ako je to tako, a ne znamo da li je, onda nije dovoljno duboko, jer evo vratio se. Ali kao pravi katolik zaboravio je onu: tko tebe kamenom, a ti njega kruhom! Jer opanjkavati ovako svoju sestricu javno i ne birajući srdstva, plač je odbačenog brace. Očito da ni jedan ni drugi nisu pravi kršćani jer se ne pridržavaju ničeg što su na vjeronauku naučili.

Vienna like Zagreb

Često sam tamo u zadnje vrijeme iz vrlo edukativnih razloga (TIFIS – ali o tome drugom prilikom) i gledam ove naše gay televizije koje jadnu Austriju svode na najniže grane prikazujući je kao stjecište prostitucije, kriminala i travestije. Kao da se ne može napraviti sjajna reportaža o drugim plemenitostima ove zemlje i onoga zanimljivoga za nas, što nudi.
A kakvu tek dirljivu i znčajnu povijest ima za Europu, pa i za nas koje eto Austria voli.
Uostalom Zagreb izgleda kao Beč, samo je manji. Pa iz Austro-Ugarske smo izrasli! I sad, mi smo veći od samih sebe, a kamoli ne od neke tamo Austrije! Koja je valjda kriva za sve.

Dobri i loši gays

Kada sam u svojim prvim sex emisijama razbijala gay tabu o kojem se nitko nije usudio govoriti, a gejevi su se skrivali u zapećcima i haustorima, upoznala sam dobre i loše gejeve. I sad imam dva jako dobra frenda koji spadaju pod dobrice. Ali upoznala sam i jako loše, one koji će podmetnuti, drugoga uništavati da bi sebe izdigli i koji će sve učiniti da dođu u medije. Jer, što će tolike krave u eteru“! A isto će učiniti i svojim partnerima ili gays koji će ih odbiti. I onda koriste moć sedme sile za vlastite neuspjehe i frustracije.
E sad, ti isti kako im nije strano dati guzice za uspjeh, razvaljivat će tamo gdje im se naruči. Jer između ostalog, moraju. Čujem da u centru grada postoji osobito mjesto za bakanalije gdje se guzice dijele do besvijesti i čini se sve za svašta.
Konkluzija: dobri ljudi, nemojte uzeti sve zdravo za gotovo što vam plasiraju gay telke jer dobar dio toga je pozadina gay i političkog diktata.
Da se razumijemo ima toga i među hetetroseksulkama/cima.
Ali to se dobro prikriva.

Bubi koji trubi

Moj bivši tzv.farmerski rob se oženio! I to za gđicu koja je bila vrlo diskutabilna, ali sad će ju brak spasiti.
Ako Bubi trubi da je lentu mistera dobio preko kreveta, tj. da je pristao na to, pitam se da li je tako dobio plaćeno televizijsko vjenčanje? Pa onda knjigu na renomiranom mjestu s renomiranim osobama podrške?
Hm, logika mi je jača strana, a dragi moji i vama i što onda zaključiti. Prepuštam vama.
Voljela bi kada bi sad supruga napisala knjigu o svojem životu prije braka pa da zaokružimo cjelinu. Ali mislim da se boji, odnosno ne smije. Ili ipak da?

Seks je moćno oružje

Priznajmo svi osim što sex is goood, mnogi ga zlorabe. Ali zlorabi se sve što vrijedi.
Neki daju guzice u bescijenje, nekima je vagina oružje za pare, a čemu onda služi penis?
U najnovijim vremenima, samo kao model za vibratore ili kastraciju.
Evo ja ću se, kao u Supertalentu, a da sam u žiriju „boriti se do kraja“ da jadna batina dobije svoje jedino pravo mjesto pod suncem. Da se vrati tamo gdje joj je mjesto i da služi onome čemu je namijenjena i da se svi tome veselimo.

Amen.
 

Jedan je bračni par odlučio zimovati u južnim krajevima. Nastojeći svoj jednotjedni odmor povezati s poslovnim putovanjem, suprug je otputovao jedan dan prije svoje žene. Čim je stigao na odredište, napisao je e-mail svojoj ženi. No, u brzini je nehotice pogriješio pri pisanju adrese pa je elektroničku poštu primila njemu nepoznata žena, udovica koja je baš tog dana pokopala muža. Pregledavajući elektroničku poštu i čitajući izraze sućuti svojih prijatelja i poznanika, odjednom se srušila. Udarila ju je kap i na mjestu je ostala mrtva. Našli su je pokraj kompjutera, a na monitoru je bila poruka koju je zadnju pročitala.

Najdraža moja! Upravo sam stigao. Udobno sam se smjestio i moram ti reći da je sve upravo onako kako smo željeli. Sve je spremno za tvoj sutrašnji dolazak. Želim ti sretan put i očekujem te.
P. S. Ovdje je pakleno vruće!!!

Jedne noći, oko tri ujutro, Stanko se vratio kući poprilično pijan. Pred ulaznim vratima stana dugo se mučio tražeći ključ. Nikako ga nije uspijevao naći, a onda je odustao od traženja i s nekoliko jakih udaraca nogom jednostavno razbio vrata. No kako su se vrata iznenada otvorila, izgubio je ravnotežu i potrbuške uletio u predsoblje. Pritom je udario u ormarić na kojem je stajala najmilija vaza njegove žene. Obiteljsko naslijeđe, Sanjin tata donio ju je s putovanja po Kini… Dakako da se razbila u stotinu komadića.
Teškom mukom Stanko je ustao, skinuo kaput i bacio ga na pod, a zatim je izuo cipele, pa skinuo čarape, nastojeći izbjeći porculanske krhotine. Košulju i potkošulju skidao je sa sebe dok je četveronoške puzao preko predsoblja do spavaće sobe. Učinilo mu se da su vrata spavaće sobe samo pritvorena i malo je prekasno shvatio da su čvrsto zatvorena. Bubnuo je glavom tako snažno da su se vrata uistinu otvorila, ali mu se istodobno želudac digao sve do grla. I ispraznio! I to baš po prelijepom novom sagu. Nije obraćao preveliku pažnju na nered koji ga je okruživao, sav se koncentrirao na tih nekoliko metara koje je trebalo prevaliti do kreveta.
Ah, krevet, blaženi krevet! Sjeća se još samo da je rubom pokrivača obrisao ostatke bljuvotine s brade, a zatim utonuo u dubok san.
Probudio se strahovito mamuran. Kad je otvorio oči, nije mogao vjerovati onome što je vidio. Na noćnom ormariću stajala je čaša vode i pokraj nje tableta protiv glavobolje. Kad je popio tabletu, zapazio je na stoliću uz prozor svoju odjeću. Izglačanu i uredno složenu, pripremljenu za odijevanje. Obukao se i izišao u predsoblje. Stan je bio čist i uredan, pospremljen… Došavši u kuhinju, ugledao je listić papira magnetom pričvršćen za hladnjak. Na njemu je pisalo: Mužiću moj dragi, otišla sam u kupovinu. Doručak ti je u pećnici, novine na stolu. Voli te Sanja
Tek što je sjeo za prostrt stol i prepustio se uživanju u pečenim jajima i slanini te prelistavanju novina, još uvijek u nevjerici razmišljajući o neočekivanim reakcijama svoje supruge, u sobu je ušao njihov 20-godišnji sin.
– Krešo, kaj se to događa? – upitao ga je Stanko.
– Aa čuj, stari, napravil si veliko sranje. Došel si oko tri ujutro, pijan ko letva. Razbio si ulazna vrata, razbio maminu najmiliju vazu, pa si se onda zaletio u vrata spavaće sobe i zato imaš ‘šljivu’ na oku, povratio po novom tepihu, zasvinjio cijelu kuću…
– Ajoooj! Pa to je strašno! Ali vidim da je sad sve čisto i pospremljeno. To znači da mama nije srdita?
– Ma mama uopće nije srdita. Naime, kad si legao u krevet, ona ti je pokušala skinuti hlače, a ti si joj rekao: Makni se od mene, kurvetino jedna!! Ja sam sretno oženjen čovjek!

Put me odveo i u Makedoniju,točnije u Skopje...I nije mi jasno, tamo je pdv 18%, u TRGOVINAMA SAMO PLAĆAJU 5% POREZ, cijene su 10 puta manje, ljudi žive jednako kao i mi...U Skopju je ponuda odjeće, hrane i ostaloga ista kao i u Hrvatskoj, i sad: zbog čega je kod nas sve tako opako skupo?’ Čim sam ušla u Hr osttala sam bez para! A tamo mi je bilo kao bubregu u loju..Da li je to normalno i hoće li više neki ekonomist objasniti zašto je tomu tako???

U Srbiji je isto, skoro isto...svi su izgrađeni, isto im zgrade stoje prazne jer nitko ne kupuje stanove, recesija je dala svoje, ali kod nas ne možeš živjeti od skupoće!!! I oni tamo misle kako smo mi bogati! Zašto? Jer mediji plasiraju usranu šminku koja s mozgom nema veze..kao nama je super! A živimo na takvom posranom dugu i nadamo se da će nam ga netko oprostiti. Ali, sve se na kraju mora platiti.

Facebook i agitacije

Pokušala sam se skinuti ovisnosti o internetu i fejsu, ali kao što vidite ne ide...

I tako namnožilo se mojih 5000 prijatelja i dobro je to jer sad zaista i ja mogu na štošta agitirati. Znate zašto to govorim? Nekima je Fejs postao mjesto za pravu političku agitaciju.

Na primjer stalno mi neki Marko Perković Thompson(mislim da nije pravi profil)) šalje stranicu za Hrvatski nacionalni front koji je prepun ustaškog znakovlja i za dom spremni, onda isti taj opet agitacija Hrvatska u srcu,...ajde to je lajt verzija...ali brate moj, ovim ti putem poručujem. naravno da JE MENI HRVATSKA U SRCU I da sam hrvatica jer drugo državljanstvo IZMEĐU OSTALOG i ne smijem imati, iako mi mnogi štošta lijepe i žele me nacionalno šikanirati, ali ja to POKAZUJEM DJELOM, A NE BUSANJEM U PRSA I PRESERAVANJEM! To je isto kao i sva svita što ide u Crkvu nedjeljom, a ostale se dane klanja vragu pod imenom pohlepa i mržnja. Ma dajte molim vas, sere mi se od svega toga.

Vrijeme je da se djelima i kreativnošću pokaže tko su pravi Hrvati, a ne kenjanjem u vjetar! Osim toga ja sam stanovnik planete Zemlje, na kojoj je Hrvatska minorna zemljica gdje se minorni preseravaju, jer ne rade već seru.

Gledam kako se povijest ponavlja i kako se isticanjem i busanjem nacionalizma mrljave oči narodu koji je gladan.

Pa onda bolje da se krene u nacionalni boj nego protiv usrane, učmale, bezvrijedne i izgubljene politike. Svašta. Da ne bi slučajno narod krenuo u boj protiv...zna se čega.

1.rock eko festival za prvi orgonski top u hrvatskoj

To mi je najdraži URADAK..nešto neovisno o bilo čemu i sjajno, dignimo klince talentirane visoko i dopustimo znanosti da se aktivno uključi u život ljudi.

Sjajnih 10 bandova dalo je obol ovoj hvale vrijednoj akciji. Nije da se kurčim ali sam ponosna na tu ideju i iduće godine rasturit ćemo na nekoliko lokacija.

Znamo da nešto nenormalno leti po zraku, znamo da su na nekim područjima bolesti stanovnika specifične, znamo da na nebu avioni ostavljaju čudne tragove, e pa svojim plućima dat ću snage i koliko to mogu, mojom malenkošću, ovakvim projektima, sve to, otpuhati u daleki Svemir.

Orgon je djelo ljudi koji su razumjeli da postoje i druge veze između nas i Svemira. Reich i Tesla su itekako podržali ovu napravu...i kao takvo ga treba prihvatiti. Isto kao i sve ostalo. A otpuhnuti tragove pohlepe i laži.

politika - art = spolna bolest

I to vam je dokaz koliko smo truli kad se političari bune protiv umjetnosti. Pitam se, znaju li što je to uopće?Ova je opaska vezana za sve prigovore u kojima se politički i nacionalni elementi koriste kao poruka u umjetnosti....

Ispričat ću vam anegdotu iz davnih rockerskih dana kada je pjevač Vijetnamske Ruže, ondašnje punk atrakcije nosio jugoslavensku zastavu na leđima i pokazao je publici te im agitirao da je pljuju, da, policija ga je odvela zajedno s bandom! Ali ljudi, tada je bio komunizam, zar smo u komunizmu ljudi?

Ma ako jesmo, dajte onda ravnopravnosti svima, kako je onda bilo, a ne govoriti o demokraciji, kapitalizmu i modernoj državi s ovakvim stavovima. Pustite umjetnike, štošta vam mogu poručiti.

I sad:

AGITIRAM na ljubav, mir i pomaganje bližnjemu. Oslobodite se mržnje i pohlepe, otvorite srce i pomozite jedni drugima. Ne mrzite ljude zato jer mrzite sebe i svoje neuspjehe. Volite svoju zemlju, ljude i njoj na način da kreirate odnose, rješenja, projekte. Otvorite srce i ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe(a Petre Mamiću, nije ti palo napamet da i na moru ima duhovnjaka).

Amen.

seks je dobar

To svi misle, ali rijetko tko to priznaje. Dakle, budite zdravi i kažite glasno i jasno: i love sex, sex is good! Volim seks, seks je dobar! Pa neka puritanci i malograđani misle da ste seksualni manijak, ali vi ćete se dobro zabaviti i toga se dana dobro osjećati jer rekli ste ono što je istina i čega se ne treba sramiti.

Istina je da je seks itekako precijenjen jer su ga mediji sveli na najniže grane, ali priznajte, seks je zabavan, i da ga nema, umrli bi od dosade.

I love Zagreb, iako mi je postao jako dosadan, pa sam u zadnje vrijeme svugdje osim u njemu, ali priznajem, često se vidim kako hodam po Gundulićevoj, Teslinoj i tamo po Ilici, iako me nema...ali ima.

Moram priznati da je Zagreb jedan od najromantičnijih gradova u kojima sam bivala. Ima energiju za zaljubljene koji bez riječi mogu hodati jedan uz drugoga, a da okolina niti malo posumnja u neku povezanost.
U kojoj metropoli možete bezbrižno sjesti s dečkom nasred Trga u 2 ujutro? Ili sama i ljuta hodati po Centru, a da vas nitko ne smeta?
Vraćati se iz Jedinice u 4 ujutro preko Markovog trga i osjećati se kao doma?
Nigdje, kažem vam. Zagreb je pitomi grad pun divljih tajni.
Ono loše što se događa u Zagrebu je iza nekih zatvorenih vrata gdje nema šanse da ćete priviriti.
Tajne su posvugdje, u svakoj zgradi i kući, ulici i kafiću, uredima, poglavarstvu i sudu.
Zagreb je prepun neispričanih priča, a naizgled miran, tih i mekan.

UBOJSTVA I KARIJERE

Nikada nećemo biti za neka ubojstva u Zagrebu sigurni da su počinitelji baš ti ili što se zapravo dogodilo. I dalje sve ostati duboko u porama grada, a mi ćemo nagađati i analizirati sve i svašta.
Da, Zagreb je pun tajni, pun lica koja su došla odsvukud i traže sreću u gradu koji zapravo zna čuvati tajne.
Hm, mnogi uspjesi i neuspjesi osoba koje su prošle ili ostale u Zagrebu, zavijene su velom tajne. Kako, na koji način se dogodilo toj osobi baš tako, a ne drugačije, samo Zagreb zna!
Ovdje mislim na razne javne osobe o kojima zapravo ne znamo ništa. Osim da li su udane, ženjene, imaju li djecu i što trenutno rade. Ali prave priče ne znamo...

SEKSUALNE AFERE

One su ponajviše zataškane. O njima pojma nemamo. Ali Grad zna. Zidovi, stanovi i uredi gdje su frcale iskre ljubavi upijene su u njih i tu su ugravirana sva svjedočenja o kojima pojma nemamo. Tajnice, šefovi, ljubavnice, muževi, supruge, preljubnici, sponzoruše i prostitutke i pohotnici...sve je to u Zagrebu normalno, ali ne bi čovjek rekao!
Sama sam bila dio tajni koje će to ostati zauvijek jer onda ne bi bile tajne, osim ako se ne odlučim i napokon otvorim prvi se-x file.

TRG

Jest zaista stanica svijeta! Nema tko po tom Trgu nije hodao i tko tamo sve nije stajao i čekao nekoga! A da i ne pričam o starcima presretačima mladih djevojaka koje su tek došle u grad.
A obećanja? A odvođenja u krevet? A šutnja o tome? A novac za sex? Pa Trg bi se, da nema tramvajske postaje mogao mjeriti s pravom štajgom! Tko bi rekao, pa sve te curice izgledaju nevino?? A kad ono za pokaz će ponuditi obični felazio kakvom pohotnom starcu i još će crkavati od smijeha kako su ga obradile.
Eh Zagrebe, sav si vražji!
Ali dobro pričat ću ja i o drugim gradovima, ovo je tek početak vožnje kroz moje carstvo iskustvenih opažanja...uživajte!
 

Sjedeći u uredu, Mirjana je uz jutarnju kavu prelistavala novine i ustanovila da upravo njezin listić lota ima svih sedam pogodaka. Istog je trenutka otišla u šefovu sobu s namjerom da mu kaže kako daje otkaz. No, šef ju je preduhitrio. Glasom punim suosjećanja rekao joj je da zbog smanjenja posla postaje prekobrojna i da je mora otpustiti, ali da će, za utjehu, dobiti veliku otpremninu.
Dvostruko sretna, Mirjana je istog trenutka spakirala svoje stvari i otišla kući. Usput, u salonu pokraj kojeg je prolazila, odlučila je kupiti novi automobil. Tek što je otvorila vrata salona, odjeknula je glazba, upalili su se veliki reflektori, a sa svih strana počele su prštati petarde najrazličitijih boja. Prišao joj je jedan od uniformiranih prodavača i rekao: Gospođo, vi ste naš milijunti posjetitelj i dobivate na dar najnoviji model Mercedesa.
Ugodno iznenađena svime što joj se tog dana dogodilo, Mirjana je sjela u darovani automobil i odvezla se kući. Istuširala se, presvukla, natočila čašu šampanjca te sjela na balkon i pokušala se opustiti. Pogledala je niz ulicu i u daljini prepoznala automobil svog muža. Približavao se kući i baš kad je prelazio posljednje raskrižje, iz pokrajnje ulice dojurio je kamion. Ne poštujući prvenstvo glavne ulice, ne zaustavljajući se, svom je snagom udario u automobil njezina muža i odbacio ga desetak metara. Automobil je udario u električni stup, gotovo se omotao oko njega i trenutak kasnije planuo.
Mirjana je nekoliko trenutaka nijemo promatrala kako do neprepoznatljivosti karambolirano vozilo njezina muža nestaje u plamenu, a zatim je otpila nekoliko gutljaja te promrmljala:
− E, kad krene, krene!

U zatvoru imate ćeliju 2 x 3 metra, a u uredu sjedite u boksu 2 x 2 metra.
*
U zatvoru dobivate hranu tri puta dnevno, a na poslu imate samo jednu pauzu za jelo, a i to što pojedete morate platiti.
*
Ako ste dobri, u zatvoru vam daju slobodne dane. U uredu ako ste dobri, natovare vam još više posla.
*
U zatvoru vam čuvar otvara i zatvara vrata. Na posao morate nositi kojekakve kartice koje redovito zaboravljate kod kuće i vrata otvarate sami.
*
U zatvoru možete gledati telku i igrati igrice. Možete i na poslu, a čim vas uhvate, daju vam otkaz.
*
U zatvorskoj ćeliji imate vlastiti WC. U uredu ga morate dijeliti s hrpom idiota koji bacaju opuške u pisoar i pišaju po dasci.
*
U zatvoru vam prijatelji i rođaci povremeno smiju doći u posjet. U uredu nema posjeta.
*
U zatvoru ponekad rade sadistički čuvari. U uredu ih zovu menadžerima.
*
Sve troškove boravka u zatvoru ne morate platiti, a ne morate čak ni raditi. U uredu morate raditi, a od plaće vam uzimaju poreze, prireze i razna davanja, od kojih zatim podmiruju i održavanje zatvora i zatvorenika.

Vijest je naoko fantastična: napokon su se dva susjeda, Hrvatska i Slovenija, dogovorila o dugu Ljubljanske banke hrvatskim štedišama. I hrvatska premijerka Jadranka Kosor, i slovenski premijer Borut Pahor, izvjestili su javnost da su postigli sporazum te će, za uzvrat, Slovenija (privremeno) odblokirati jedno od posljednjih pregovaračkih poglavlja – Sloboda kretanja kapitala. Kako su sada, nakon 19 godina negiranja duga prema hrvatskim štedišama (ali i štedišama iz drugih republika bivše Jugoslavije) Slovenci pristali vratiti dug?! Nisu pristali. Vrući krumpir prebacili su na drugi, još neizvjesniji teren. Naime, Slovenija i Hrvatska ovlastiti će Banku za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu da pronađe rješenje za štediše Ljubljanske banke u sklopu sukcesije.

Treba postaviti pitanje zbog čega naša Vlada pristaje da se štediše Ljubljanske banke namire iz sukcesijske mase. Ako je, naravno, (za nas) bude. Kolika su međusobna potraživanja bivših jugoslavenskih članica nitko još nije odgovorio. I, na kraju, koliko sukcesisjki proces može potrajati? Godinama? Desetljećima (dva su već prošla!)? Treba li se uopće završiti vraćanjem dugova ili će međunarodna zajednica napraviti takvu ravnotežu (kao i u ratovima vođenim na tlu bivše Jugoslavije) da će se sve jednostavno zaboraviti?!

Što je činiti hrvatskim građanima kojima je Ljubljanska banka dužna novac? Mogu li se veseliti zbog sporazuma kojim je J. Kosor ponosna? Teško. Naime, tim je sporazumom ponosan i Pahor. Pa, zbog čega je Slovenija pristala odblokirati poglavlje o slobodi kretanja kapitala? Zato što je nagovorila Hrvatsku da više ne potražuje novac od Ljubljanske banke, odnosno, Slovenije već od sukcesijske mase kojom raspolažu sve države bivše Jugoslavije. Slovenija je prebacila igru s terena na kojemu je igrala samo s Hrvatskom na teren u kojemu će utakmicu igrati šest posvađanih suparnika.

Može li uopće Hrvatska sklopiti sporazum koji štedišama, dakle, građanima s oduzetom privatnom imovinom, ne jamči povratak te imovine? Ne.Osim, naravno, ako hrvatska država ne zajamči da će ona, ako neće biti novca u sukcesijskoj masi ili ako ostale članice ne pristanu na Pahorovu i Kosoričinu ujdurmu, obeštetiti štediše Ljubljanske banke. Tada će, naravno, biti zadovoljne štediše ali ne i svi ostali građani Hrvatske. Iz dva razloga.

Prvi je taj što smo još jednom ulazak u Europu trebali platiti (Sloveniji), a drugi što će dug štedišama Ljubljanske banke vraćati naša djeca i unuci a ne neka imaginarna država. J. Kosor se, kao i u mnogim drugim slučajevima, razbacije našim a ne vlastitim novcem.

Zato Hrvatski laburisti – Stranka rada traže od premijerke J. Kosor da Hrvatskom saboru i javnosti precizno izloži nimalo jednostavan problem, s kojim Hrvatska ponovo staje sada već ne na bananu nego na sklisku koru od banane. Tražimo da pojasni sve pojedinosti: tko će dati novac za dug štediša, kada i što će se dogoditi ako ostale zemlje ne pristanu na Pahor-Kosoričin prijedlog?

Ah, što ćeš… Svatko izgleda smiješno kad je gol.

Pokušaj disati na nos.

Možeš li mi, molim te, dohvatiti daljinski upravljač?

Imaš li kabelsku ili satelit?

Uzimaš li antibiotike?

Na tom se jastuku uvijek voli izvaliti moj mačak.

Jesi li kad pomišljala na liposukciju?

Hoćeš li uskoro?

Dobro bi mi došlo još jedno pivo.

Dugi poljupci pročišćuju mi sinuse.

Zagrebačka uspinjača, željeznica na uže od žice, parni uzvoz, Drahtseilnahn, stara dama ili zapinjača najstarije je javno prijevozno sredstvo u Zagrebu, godinu dana starije od konjskog tramvaja. Sagradio ju je osječki poduzetnik D. W. Klein. Kao dan službenog početka radova na gradnji parne uspinjače bilježi se 6. svibnja 1889. Drugi povijesni datum u priči oko zagrebačke uspinjače bio je 12. prosinca 1888., kad su gradski oci i poduzimač Klein potpisali ugovor o gradnji, kojim je utvrđena i lokacija prometnice. Jednom od najvažnijih točaka ugovora, članom 17, Klein se obvezao »da će željeznicu na žici nakon uporabe od četrdeset godina prepustiti sa cijelim inventarom gradskoj općini.«

Uspinjača je u promet puštena 8. listopada 1890. omogućivši brzu vezu između sve većega, narastajućega Donjega grada i staroga, gornjeg dijela Zagreba, koji je u to doba bio središte političkoga, administrativnoga i duhovnog života. Kabine uspinjače imale su odjeljke prvog i drugog razreda, a cijena vožnje u jednom smjeru u prvome razredu bila je tri, a u drugom dva novčića. Poduzetnik Klein zadržao je vlasništvo uspinjače samo dvije godine. Više nije mogao, jer uspinjača se često kvarila zbog čega je dobila naziv zapinjača.

Ganz et co. većinski dioničar

Kad je u travnju 1892. uspinjača još jednom zastala, ovaj put na nekoliko dana, jer zapaženo je više krupnih kvarova na postrojenju i nedostataka na građevinskom dijelu objekta, postalo je jasno da uspinjaču treba temeljito obnoviti. Gradske su vlasti ultimativno zatražile njezinu rekonstrukciju. Budući da Klein nije imao novca, preuređenja se o svome trošku prihvatila firma Ganz et co., preuzevši Kleinovo poduzeće pod dug. Upravu i vodstvo novog poduzeća preuzela je Hrvatska sveopća kreditna banka iz Zagreba. Generalna obnova uspinjače potrajala je punih devet mjeseci, jer skinut je cijeli pogonski stroj, demontirane su tračnice, uzdužni i poprečni pragovi.

Dimeći iz dimnjaka, šištajući i tutnjeći prilikom svakog polaska, uz poneko zapinjanje i česte gubitke koje je donosila vlasnicima, uspinjača je nekako dogurala do dana kad je po ugovoru prešla u vlasništvo grada Zagreba. Na posljednjoj godišnjoj skupštini Dioničkog društva parne uspinjače dioničarima je uručena obavijest: »Čast nam je izvijestiti Vas da smo temeljem ugovora od 12. prosinca 1888. godine, sklopljenog s općinom grada Zagreba, predali dana 12. prosinca 1928. godine željeznicu sa svim napravama i inventarom, dakle cjelokupnom društvenom imovinom, bez ikakve odštete, gradskoj općini. Dioničarska glavnica u cijelosti je izgubljena, te uslijed toga dioničari na račun svojih dionica ne dobivaju ništa.« Time je društvo likvidirano.

ZET preuzima 1929. g.

Prva, ujedno i najznačajnija odluka o budućnosti uspinjače uslijedila je 14. ožujka 1929. godine. Toga je dana uspinjača, koja i nadalje ostaje u vlasništvu grada, predana na administrativno upravljanje Gradskoj štedionici, a sve prometne, tehničke i financijske poslove preuzeo je Zagrebački električni tramvaj (koji je isto tako bio »pod kapom« Gradske štedionice).

Ubrzo je počelo pomlađivanje četrdeset godina starog prometala. ZET-ovi su radnici najprije zamijenili tračnice. Umjesto na drvene pragove, pričvrstili su ih na nove željezne nosače, ubetonirane u postojeće zidano podnožje. Stari su vagoni zamijenjeni novima, sa širim prozorima na pročelju i bez odjeljaka prvoga i drugog razreda. Uklanjanjem unutarnjih pregrada kabine su dobile jedinstven prostor, s više zraka i svjetla, u kojemu su putnici bili komotniji, a ujedno su, u slučaju duljeg zastoja, mogli lakše izaći iz vagona na pomoćne stube.

Nakon velikog kvara i dotrajalosti parnog postrojenja, uspinjača je u ožujku 1934. g. postala električnom. Više nije bilo čestih kvarova i zastoja, utišala se, a i vožnja je postala ugodnijom.

Uspinjača zastala 1969. g.

Ostvarujući šezdesetih godina prošlog stoljeća prosječno 55.000 vožnji na godinu, uspinjača je još jednom zaslužila dulji odmor i temeljitu obnovu. Rješenjem Građevinskog inspektorata Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj Gradske uprave Zagreba, obustavila je rad 21. prosinca 1969., a ZET je istoga dana, uz istu cijenu, uspostavio promet prema Gornjem gradu malim autobusom. Zbog neriješenog pitanja financiranja obnove uspinjača je mirovala mnogo dulje nego što se očekivalo. Naime, s obzirom na dotrajalost postrojenja i derutnost zgrada obiju postaja, odlučeno je da se ništa od toga više ne popravlja, zakrpava, djelomično zamjenjuje novim – nego da se sagradi nova uspinjača! A za to je trebalo novca, koje ZET sam nije imao, a ni Grad ni banka nisu u tom trenutku bili spremni ulagati u obnovu uspinjače. Tek kad su riješeni financijski problemi (ZET je sâm osigurao znatna sredstva, nešto je pridonio Grad svojom dotacijom, ostalo je osigurano povoljnim gradskim i bankovnim kreditima), mogli su u listopadu 1973. početi građevinski radovi na obnovi uspinjače.

Stare stanične zgrade, gornja i donja, srušene su do temelja i nanovo sagrađene – oblikom i izgledom jednake starima, čime je očuvana izvorna arhitektura toga zakonski zaštićenog spomenika tehničke kulture. Jedino je na gornjoj postaji, umjesto dotadašnja dva vozna otvora, sagrađen samo jedan, širi, čime je strojar koji upravlja vožnjom dobio bolji vidik na prugu, a stubište za nuždu (između obaju kolosijeka) dovedeno je izravno u postaju. Veliki stari pogonski zupčanici s izmjenjivim drvenim zupcima, vučno uže i ostali vitalni dijelovi postrojenja, predani su na čuvanje Tehničkom muzeju. Od stare je uspinjače ostao samo zidani vijadukt. Građen iz opeke još potkraj 19. stoljeća, pokazao se dovoljno jakim i izdržljivim da podnese daljnji promet. No zato je obnovljen armiranobetonski donji postroj pruge, instalirana je posve nova (automatizirana) pogonska, sigurnosna i zaštitna oprema, a kao vrhunac sagrađene su nove, estetski dotjerane kabine.

Obnovljena krenula 1974. g.

Nakon vožnje s pokusnim opterećenjem (kojom je prilikom u kabine utovareno oko tri tone pijeska u vrećama), uspinjača je – poslije četiri i pol godine mirovanja, najduljeg u svojoj povijesti – obnovljena i uljepšana, svečano puštena u promet 26. srpnja 1974. Putnici su odmah zapazili: vožnja je ugodnija, bez nekadašnjih vibracija i naglih promjena brzine.

Sljedećih nekoliko desetljeća, odnosno do 2004. godine kada je na uspinjaču ugrađena hidraulična podizna platforma da se olakša pristup osobama s invaliditetom, nije bilo većih ulaganja u uspinjaču. Temeljito je obnovljena 2005. godine, uoči 115. obljetnice, kada je osuvremenjen i upravljački pogon.

Uspinjača danas – to je uhodani, besprijekorno održavani prometni pogon, automatizirano upravljanje, višestruki sigurnosni sustav, svakodnevna provjera uređaja, primjerna čistoća, srdačno dobar dan pri dolasku kabine na postaju, deset zaposlenih u dvije smjene – i sjećanje na mnoge radnike prošlih naraštaja, koji su više od stoljeća opsluživali uspinjaču, trudeći se da Zagrepčani i gosti grada budu zadovoljni vožnjom.

Nekoliko podataka iz njezine osobne iskaznice.
Dužina pruge: 66 m
Visinska razlika: 30,5 m
Nagib pruge: 52 posto
Promjer čeličnog užeta: 22 mm
Širina kolosijeka: 1,2 m
Snaga motora: 37 KW
Brzina vožnje: 1,5 m/sek.
Trajanje vožnje: 64 sek.
Kapacitet kabine: 28 odraslih putnika

Korišten tekst brošure "115 joj je godina tek!", autora Rudija Aljinovića

Naslovi njegovih filmova ne kriju koja im je glavna tema: "Čudo ljubavi I i II", "Tvoj suprug - nepoznato biće" ili "Što je to pornografija". Filmski redatelj, novinar i najpoznatiji njemački seksolog Oswalt Kolle krajem šesdesetih, otvorio je, kako je sam znao reći, prozore njemačkih spavaćih soba i unio svjetlo u dotad nepoznati seksualni život Nijemaca. Njemačka je ovih dana sa žaljenjem primila vijest o smrti Kollea, koji je još početkom sedamdesetih, tada još "čednu" i prije svege konzervatinu Njemačku napustio i odselio se u liberalniji Amsterdam. Ono što ostaje njegovi su prosvjetiteljski filmovi, koji i danas bude pažnju ako već ne ljubitelja erotike, onda povijesničara filma i sociologa.

Kolleove "svinjarije"

Posljednji tabu kojeg je Kolle dotaknuo je tematiziranje seksualnost u poodmakloj dobi. On sam, koji nikada nije krio svoju biseksualnost i dalje, kako je to rekao u jednom od posljednjih intervjua, "još uvijek uživa u seksu", i to unatoč činjenici da je u trenutku intervjua premašio sedamdesetu. No od samog početka svog prosvjetiteljskog djelovanja Kolle je naučen na razbijanje tabua.

Bilo da se radi o temi nasilja u braku (pa i u krevetu), erektilnih disfunkcija (još uvijek kod mnogih muškaraca neželjena tema) pa sve do doticanja teme seksualnosti djeteta ("Tvoje djete - nepoznato biće", 1970.), nesuđeni psiholog iz sjevernonjemačkog Kiela nije previše brinuo o reakcijama tzv. službene javnosti, prije svega crkve koja je dolazak njegovih filmova u njemačka kina i kasnije na televiziju, dočekala propovjedima o Sodomi i Gomori i jadikovkama o propadanju društvenog morala.

No Kolleovi filmovi su pogodili duh vremena: dolazak anti-baby pilule, opće društveno oslobađanje krajem šesdesetih i političke promjene u Njemačkoj (dolazak socijaldemokrata na vlast), događaji su koji su na neki način pripremili teren i za rušenje društvenih tabua. Unatoč javnim osudama konzervativnih krugova, milijuni koji su hrlili na Kolleove filmove u kina bili su dokaz da je nakon tmurnog poraća Nijemcima bilo stalo do vedrijih tema.

No njegova publika nisu bili samo studenti s barikada nego upravo prosječni građani koji su s jedne strane javno osuđivali Kolleove "svinjarija", kako bi potom potajno hrlili u tamna kina. To, kako zaključuje "Frankfurter Allgemenie Zeitung", nema mnogo veze s dvostrukim moralom nego upravo s činjenicom da generacija koja je preživjela Drugi svjetski rat zaista o spolnom životu nije imala pojma i da se jednostavno željela informirati.

Pionir spolnog odgoja

No Kolle, kako je sam uvijek naglašavao, nije, za razliku od američkog seksologa Alfreda Kinseya ili Slovenca Marijana Košičeka, profesionalac na području seksologije nego je svojim publicisktičkim i filmskim djelovanjem samo htio utjecati na promjenu društvnog poimanja seksa i seksualnog odgoja, koji nakon uspjeha Kolleovih filmova na mala vrata ulazi i u njemačke škole. Kolle je zajedno s Beate Uhse, svojom "suborkom" na području seksualnog prosvjećenja, učinio mnogo za moderno građansko društvo, a svoje misije je bio i sam svjestan.

Kada su ga u godini stupanja čovjeka na mjesec i Woodstocka upitali koji je za njega najvažniji događaj te revolucionarne 1969., Kolle je odgovorio kako je to rečenica "Penis ostaje". Ovom krnjom rečenicom se naime jedina ženska članica državnog povjerenstva za cenzuru izborila za ostanak eksplicitnih scena u filmu "Tvoj suprug - nepoznato biće", nakon čega je i njemačka seksualna revolucija krenula u nezaustavljiv pohod.

Životno osiguranje su novci koje dobijete kad preživite smrtni slučaj.

U subotu je moj tata pobijedio na izložbi pasa.

Moji roditelji samo kupuju sivi papir za WC, jer je taj već korišten i ne zagađuje okoliš.

Adam i Eva živjeli su u Parizu.

Kada bismo jeli bolesne krave, dobili bismo ISDN.

Riblji štapići su već dugo mrtvi i ne mogu više plivati.

Ja nisam kršten, ali sam cijepljen.

U Crvenom križu se žene i muškarci posvećuju ljubavi. Neki to rade besplatno, a drugi za to uzimaju novac.

Šibice treba dobro sakriti da ne bi dobile malu djecu.

Moj ujak je odveo svinju iza kuće i zaklao je zajedno s djedom.

Seljaci svaki dan moraju dojiti krave.

Moja teta je išla na aerobik. Drugi dan su je tako boljele ruke da ih nije mogla dignuti iznad glave. Isto tako je bilo s nogama.

Na obali potoka sjedila je seljanka i muzla kravu, a u vodi je bilo obrnuto.

Konji su nosili ukrase na glavi i na repovima. I jahač je bio slično ukrašen.

Biblija se kod muslimana zove Kodak.

Papa živi u Vakuumu

Kad neki muškarac ima više žena to se zove bigamija. Kod nas muškarci mogu imati samo jednu ženu. To se zove monotonija.

U našoj kući svatko ima svoju sobu. Samo tata je nema i zato on uvijek mora spavati s mamom.

Mnogo atoma zajedno zovu se monokli.

Kosa ploha je ploha koja se naginje i ako je pokus uspio, rezultat je neminovan.

Kad promatrate pomrčinu Sunca, nikad ne gledajte u Sunce. Mogu se koristiti i zatamnjene očale da bi se promatrala pomrčina, ali je potreban oprez i nikad ne smijete stajati preblizu.

Konjska snaga je udaljenost na koju deset konja može prenijeti pola litre vode za jedan sat.

James Watt je izumio parni valjak.

Einstein je poznati njemački graditelj glasovira.

Razlika između zraka i vode je u tome što zrak može postati vlažniji, a voda ne može.

Plin koji izlazi je vrlo opasan za ljudska bića, pa sljedeći pokus smije izvesti samo profesor.

Četiri su simptoma prehlade. Dva sam zaboravio, a dva su toliko poznata da ih je suvišno spominjati.

Da bi bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.

Koža je ono što nas drži skupa i bez nje bismo se raspali.

Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.

Vrtni patuljci imaju crvene kape, zato da ih ne pogazimo kad kosimo travu.

Muškarci se ne mogu oženiti muškarcima, jer onda nitko ne bi mogao nositi bijelu haljinu.

Vlada se je najprije svojski potrudila da prikupljene potpise građana, njih osamsto tisuća, proglasi nelegalnima. No, zahtjev za raspisivanjem referenduma upućen je Hrvatskom Saboru i on će odlučiti hoće li se referendum održati ili ne. Naravno, u nadležnom saborskom odboru (za ustav, poslovnik i politički sustav), kao i u čitavom Saboru, HDZ ima većinu i može odlučiti što hoće. Saborski odbor za ustav, poslovnik i politički sustav i čitav Sabor mogu donijeti odluku kakvu žele. Mogu odlučiti da je sjeverni pol u Krapini i da je sutra prvi dan proljeća. Ne bi im bilo prvi puta da donesu takve besmislene odluke. Jedini je problem što to nije istina i što je eventualna odluka o nemogućnosti i nepotrebnosti održavanja referenduma neustavna, što će, ako bude potrebno, sasvim sigurno potvrditi i Ustavni sud. Naime, činjenice su sljedeće:

1. Dovoljan broj potpisa prikupljen je na zakonit način i time je iskazana volja hrvatskog naroda da se o određenom pitanju izjasni referendumom.

2. Predloženo referendumsko pitanje uopće se ne odnosi na Izmjene i dopune Zakona o radu, već na određena prava iz radnog odnosa koja, prema prijedlogu organizatora prikupljanja potpisa, ne bi trebalo mijenjati. Povukla Vlada prijedlog Izmjena i dopuna Zakona o radu iz procedure ili ne, to nema nikakve izravne veze s referendumom, njegovim održavanjem i referendumskim pitanjem.

3. Vlada nikad i nije uputila predmetni zakon u parlamentarnu proceduru pa ga ne može ni povući. Naime, Zakon se nije našao na dnevnom redu, što znači da i nije u proceduri. On je Saboru dostavljen, a onda je nekim drugim kanalima predsjedniku Sabora rečeno da ga ostavi na čekanju. Naravno, takav slučaj nije ni predviđen poslovnikom, ali jeste nakaradnom praksom hrvatskog parlamenta.

4. O eventualnom odustajanju od referenduma može odlučiti samo Organizacijski odbor, onaj koji je i pokrenuo postupak prikupljanja potpisa. Kako se ništa nije dogodilo da se takva odluka donese, uvjereni smo da do nje neće ni doći i da će se referendum održati kako je i planirano.

5. Svim nesuvislim i samoubilačkim potezima koje je Vlada povukla posljednjih nekoliko dana samo se zaoštrava politička situacija i nastoje zastrašiti građani. Građane Hrvatske nikad nitko nije uspio zastrašiti pa to neće uspjeti ni Vlada Jadranke Kosor. Može samo podignuti oluju koja će nju i njenu političku stranku otpuhati s političke scene. Možda je za to došlo i pravo vrijeme.

Hrvatski laburisti – Stranka rada od samog početka akcije podržali su prikupljanje potpisa za referendum i dali su svoj doprinos u toj akciji. I dalje ćemo se zalagati za pravo građana Hrvatske da izravno, osobnim izjašnjavanjem, odlučuju o svojoj sudbini. Aktivno ćemo sudjelovati i u svim drugim akcijama, političkim i akcijama građanskog neposluha ako to bude potrebno, kojima će se promicati takvi stavovi.

Ranih devedesetih , kao predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske imao sam priliku primati i razgovarati s velikim brojem delegacija sindikata iz država-članica EU, euorpskih i svjetskih sindikalnih federacija. U najavi svojih dolazaka neki od njih nznačavali su da će imati svoje prevoditelje na „srpsko-hrvatski jezik". Kao gost prisustvovao sam mnogim kongresima sindikata diljem Europe ali i međunarodnim sindikalnim skupovima koje su organizirali neki nacionalni sindikati. U ljubazno sročenim pozivima i programima pisalo je da je „osigurani prijevod na hrvatsko-srpski jezik". I naravno da su prevoditelji uvijek govorili srpski. Zbog moje upornosti da im objansim da takav jezik ne postoji zaradio sam etiketu nacionaliste. To moje inzistiranje na hrvastkom jeziku najviše su mi zamjerali kolege iz Austrije i Njemačke.

Svega ovoga sjetio sam se kada su prije nekoliko mjeseci tri članice EU parlamenta podnjele službenu inicijativu da se u EU institucijama ne uvodi hrvatski jezik kao službeni jezik Unije uz obrazloženje da je jezik kojim se govori u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji jedan te isti jezik i da se uvođenjem toga „zajedničkog" jezika može puno uštedjeti. U našoj je javnosti ta inicijativa bila predmet rasprave dan ili dva i na to se zaboravilo. Primjetio sam da se ni tada nije pisalo-govorilo o tome da se zapravo radi o pokušaju prenošenja prakse suda u Haagu na kojemu se koristi takozvani CBS jezik. CBS je kratica od Croatia, Bosnia ,Serbia. Neki ga pišu i kao SBC, vljda zato da bi bio što bliži onom srpsko-hrvatskom .

I na taj CBS ili srpsko-hrvatski jezik podsjetio me je jedan građanin Hrvatske, nazovimo ga Marko, koji mi je poslao vrlo zanimljive poruke.

U prvoj poruci me upozorava da SANU ponovno vodi intezivnu kampanju na internetu u kojoj dokazuje da hrvatski jezik ne postoji. Evo što on o tome piše:

„PITANJE ZA SVE RELEVANTNE INSTITUCIJE I MEDIJE, ŠTO ČINITE DA TRAJNO
OSIGURATE HRVATSKI JEZIČNI A SAMIM TIME I KULTURNI IDENTITET NAŠEGA NARODA ??? MOŽEMO LI SE VRATITI NA JEZIČNU NORMU IZ HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE http://www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/Hrvatsko-ugarska%20nagodba.doc.

PA TIME TRAJNO UDALJITI I OSIGURATI NAŠ JEZIK I KULTURU ?

Velikosrpska politika koju provodi "SANU" (Srpska Akademija Nauka i
Umetnosti) preko svojih vijernih pristaša u vašemu tisku promiče se u
najljepšem svijetlu, riječ je o vašoj promidžbenoj kampanji kojom
promovirate promicateljicu te velikosrpske politike u Hrvatskoj,
"Snježani Kordić" koja iznosi javno putem medija političke ideje o
velikosrpskom kulturno-političkom prostoru preko jezika. Jezična
dominacija Srbije znači kulturno-identitetsko natkrivanje Hrvata
SRPSTVOM kako bi cijeli svijet znao samo za srpstvo a što pak daje
legitimitet velikosrpskom političkom programu koji se nije odrekao
velikosrpskoga programa.

POGLEDAJTE VELIKOSRPSKI JEZIČNI PROGRAM SRPSKE AKADEMIJE SANU I SRPSKE LINGVISTIKE koji provodi prosrpska jezikoslovka Snježana Kordić
prikazujući ga malo u drugom svijetlu kako bi ga Hrvati lakše
probavili ali sa istim stavovima i ciljem, a to je ovladati hrvatskim
jezičnim prostorom te tako kulturno-politički dominirati poput Engleza u KOMONVELTU .
http://kovceg.tripod.com/kroatisti_politlingvisti.htm
http://kovceg.tripod.com/mk_srpski_i_varijante.htm
http://kovceg.tripod.com/pm_identitet_i_preimenovanje.htm
http://kovceg.tripod.com/kasicev_recnik.htm
http://kovceg.tripod.com/pm_mihailovic.htm
http://govori.tripod.com/index.htm
http://govori.tripod.com/srbi_svi_i_svuda_bez_hrvata.htm

Moram priznati da mi je prvo veoma interesantan bio tekst Hrvatsko-ugarske nagodbe.

I vrag ti po SANU. Neka oni pišu što hoće, pomislih.

Ali, Marko piše i dalje.

„Na Wikipediju na engleskom jeziku u zadnjih 6 mjeseci prijavila se skupina od dvadesetak amatera suradnika iz Srbije i R.S.BiH koji prepravljaju sve hrvatske članke na toj najčitanijoj svijetskoj elektroničkoj enciklopediji pri čemu brišu sve što upučuje na neovisnost hrvatskoga jezika i hrvatske kulture a hrvtski jezik pripisuju srpsko-hrvatskom. samo u ova četiri primjera; "Slavic Languages", "South Slavic languages", Croatian language" i Croatian gramar" vidi se smišljena namjera i organiziran nastup tih zlonamjernika. Brisanje iz tablica hrvatskoga jezika kao posebno prikazanog i ubacivanje serbocroatian bezdušno je lažiranje jer to nije ni ime a ni tekst našega jezika-ali nam se pripisuje pred cijelokupnim govornim područjem engleskoga kako bi amerikanci, kanađani, australci, englezi pomislili da je to ipak jedan isti jezik. Ova politika je temelj velikosrpskog imperijalističkog programa još od doba njegovoga nastanka za vrijeme Vuka Karadžića. Što možete poduzeti da sp riječimo ovu velikosrpsku propagandu ?

Napomenuo bi Vam da je iz Biškupićevoga ministarstva novcem hrvatskih
poreznih obveznika financirana Kordićka kojoj su srbijanski mentori
diktirali što treba pisati !
http://www.forum.hr/showthread.php?s=eb1f24329f0f741c0365083b833badfd&t=570519

Djela koja radi skupina srbijanskih suradnika:

1.brisanje hrvatske gramatike te preusmjeravanje stranice na
srpsko-hrvatsku
http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Croatian_grammar&redirect=no

2.brisanje hrvatskoga kao posebnoga jezika u tablici i svrstavanje pod
neregistrirani i nepostoječi srpsko-hrvatski;
http://en.wikipedia.org/wiki/South_Slavic_languages
http://en.wikipedia.org/wiki/Talk:South_Slavic_languages

3.također se je dogodilo brisanje hrvatskoga kao posebnoga jezika u
tablici na ovoj stranici te je svrstan pod srpskohrvatski;
http://en.wikipedia.org/wiki/Slavic_languages

Na kraju Marko napominje da je ovaj rat protiv hrvatskog jezika na wikipediji započeo prije šest mjesci i daje popis suradnika en. wikipedije koji brišu i prepravljaju sve što se tiće hrvatskog jezika. Moram li napomenuti kako je wikipedija izvor informacija i učenja gotovo pa cjelokupne internet populacije?

Kada sam u Sabor, u ime Hrvatskih laburista – Stranke rada uputio Prijedlog zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika napisao sam i slijedeće: Ako narodu želite oduzeti identitet, oduzmite mu jezik. Jezik je pitanje identiteta ali i suvereniteta.

Ako ovo ne razumjete još jednom pročitajte tekst Hrvatsko-ugarske nagodbe.

„Postoji mali problem. Ja naime NE mislim da postoji strah od kapitalizma. Tu tezu pokušavaju u posljednje vrijeme agresivno nametnuti "čuvari" neoliberalizma.

Najprije se tvrdi da postiji strah od bogaćenja pojedinaca, pa onda se pronađe strah od kapitalizma i na kraju se tvrdi da u Hrvatskoj jača antipoduzetnička klima.  

A sve ima jedan cilj : spriječiti bilo kakvu raspravu o društvenopj odgovornosti (vlasnika) kapitala, društvenoj pravednosti i solidarnosti. I stvarati uvjete za okruženje u kojemu će ekstra profit iznositi 2 kune na jednu kunu isplaćene plaće. Sada iznosi kunu i 16 lipa. Dakle, strah od kapitalizma ne postoji. Ali postoji NEZADOVOLJSTVO . Sve veće

Nezadovoljstvo zaposlenih, nezaposlenih, umirovljenika i poduzetnika. Čime?

Prvo: korupcijom. Ljudi dnevno svjedoče korupcijskim aferama na najvišem nivou. Ministri, bivši premijer, direktori državnih poduzeća ... Poduzetnici svjedoče da se bez mita ne može dobiti posao s državom ili javnim sektorom. Nakon toga treba dati mito da bi se odrađeni posao ili usluga platila! U pravilnost i  transparentnost  javne nabave nitko ne vjeruje. Vladajuće stranke izvlaće novac iz javnih tvrtki za svoje potrebe.

Drugo: neprvadom. Društvenom nepravdom.  "Poduzetnic" koji su od države za vrijeme Tuđmana dobili tvornice , otpustili radnike, preprodali imovinu kreiraju pravila igre društvene pravednosti. Mirovinskom reformom 1998, nova neprvada - dulje radiš - manja mirovina. Drugi mirovinski stup - treća nepravda.Povlaštenih 180.000 umirovljenika - četvrta nepravda. Zamrzavanje mirovina do kraja 2010 - peta nepravda. Socijalna politika i prava pojedinaca ne vode se prema obiteljskom statusu nego prema statusu pojedinca - neki primaju veće potpore od prosjećene plaće a da nemaju ni jedan dan radnog staža. Poslodavci sve više izbjegavaju Kolektivne ugovore - strah i nesigurnost zaposlenih. Neisplata plaća se u Hrvatskoj ne sankcionira. Neplaćanje doprinosa za radnike postalo je poželjno ponašanje. Iako je Zakon o radu dobar, zaposleni od toga nemaju koristi  zbog izostanka nadzora (inspekcija) i dugotrajnost radnog sudovanja Više od 85% radnika ima ugovore na određeno. Oko 85 000 radnika radi a ne prima plaću. Oko 150 000 radnika radi neprijavljeni. Oko 300.000 radnika prijavljeno je na minimalnu plaću a razliku dobivaju ispod stola. Velikim poreznim dužnicima država odobrava prolongate a malima blokira račune. Poduzetnici ne mogu naplatiti svoja potraživanja, posebno od stranih investitora. Državi je bitno da su im platili PDV na fakture. 

Treće :izokrenutim sustavom društvenih vrijednosti. Rad i  poštenje ne vrijedi ništa.

Četvrto: političkom neodgovornošću političke elite. U Hrvatskoj do sada nitko nije snosio političku odgovornost za  postupanje koje je društveno neprihvatljivo, za sukob interesa, za krive poliktičke odluke, za javno laganje. Političke stranke odruču se svojih samo ako i kada su presuđeni.

Peto: izostankom neposredne demokracije. Bez referenduma u NATO,  ZERP... sporazum o arbitraži sa Slovenijom....ustane promjene .....

Šesto: ljudi su počeli shvaćati da je Hrvatska izgubila financijski , gospodarski i energetski suverenitet.

Ima toga još ali i ovo je dovoljno.

Ako pak već inzistirate na strahu onda ja kažem: Da, ljudi se oprvadano  boje neoliberalnog kapitalizma. Nazivaju ga "divlji kapitalizam" Između "divljeg kapitalizma" i robovlasništva mala je razlika.

I još nešto. Od ranih šesdestih prošlog stoljeća na rad u kapitalizam otišlo je oko 18% radno aktivnog stanovništva Hrvatske. Oni koji su se vratili doma jako dobro znaju razliku kapitalizma tamo i ovog ovdje. Hrvati se dakle s kapitalizmom nisu susreli devedesetih.“

I onda krajem tjedna čujem gospodina Kuštraka, čelnog čovjeka HUP-a kako tvrdi da u Hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima. To je to. HUP je danima pripremao teren Kuštraku.

Zašto HUP ide u medijsku ofenzivu?

Treba spriječiti svaku raspravu o eventualnom uvođenju popreza na kapitalnu dobit, dividendu i imovinu  te oporezivanje bankarske aktive.  Treba stvoriti ozračje  nepodobnosti svake rasprave na tu temu.

Antipoduzetnička klima.... trebamo dobro analizirati... moramo imati simulacije... moramo biti veoma oprezni.... moramo paziti da kapital ne počne bježati iz zemlje .... sve će se to prebaciti na građane....

Kada su prošle godine uvodili hadezarinu na plaće i mirovine, zamrzavali mirovine i povećavali PDV nisu trebale studije, procjene, analize. Sve je bilo gotovo za dva dana. Uz suglasnost HUP-a !

1. Nemoj se zanositi da na muškarcu nešto možeš promijeniti. Osim ako ne nosi pelene.

2. Što treba učiniti kad ti muškarac zalupi vratima s vanjske strane? Zaključaj ih iznutra.

3. Ako su jednog muškarca već poslali na Mjesec, vjerojatno je izvodljivo da pošalju i sve ostale!

4. Ne dopusti da misli tvog muškarca lutaju. Premale su da bi vani bile same.

5. Uvijek izaberi mlađeg muškarca. Ionako nikad ne sazriju.

6. Muškarci su svi isti! Različite face imaju samo zato da bismo ih mogle raspoznavati.

7. Neženja je muškarac koji je propustio priliku da unesreći neku ženu.

8. Nije istina da žene od muškaraca rade kretene. Većina muškaraca diči se motom Uradi sam!

9. Jedini način da muškarca navedeš da nešto napravi je da mu kažeš da je prestar za to.

10. Ljubav je slijepa, ali brak je iskustvo koje otvara oči.

11. Ako baš želiš muškarca koji će biti vezan za tebe, potraži ga u bolnici za duševne bolesti.

12. Sinovi Izraela lutali su pustinjom četrdeset godina. Eto, i u drevna vremena muškarcima je bilo ispod časti pitati za put.

13. Ako te pita voliš li kartanje, reci Da, ali samo kreditnim karticama.

14. Zapamti da imati smisao za humor ne znači pričati mu viceve, nego smijati se njegovima.

15. Svi su ljudi stvoreni jednaki. Na nesreću, to se odnosi i na muškarce.

ON:

U četrdesetima = 49 ili 50

Ima smisao za humor = Poslije deset piva misli da je zabavan

Traži prijateljstvo = Sve dok niste oboje goli

Traži unutarnju ljepotu = Velike sijede dlake vire mu iz nosa i ušiju

Pošten = Laže čim stigne

Emocionalno stabilan = Do sada nije kažnjavan zbog zlostavljanja u obitelji

Zna slušati = I dva dana može proći a da ne progovori ni riječ

Dobrog zdravlja = Prdi i podriguje

Slobodnih nazora = Pokušat će seks i s vašom sestrom

ONA:

Slobodnih nazora = Većina muškaraca u gradu je dobro poznaje

Atletskog izgleda = Nema sisa

Traži unutarnju ljepotu = Ružna

Nježna = Dosadna

Ima zarazan osmijeh = Glupa

Emocionalno potpuno stabilna = Puna antidepresiva

Voli sve prirodno = Ne brije noge, a ni pazuh

Plavuša = Osim kose sve ostale dlake su crne

Težina je proporcionalna visini = Debela

OVAN:

Rogati znakovi nisu za ferministice, osviještene žene, one koje znaju što žele... Jer, njihova je osnovna karakteristika da žele dominirati, rekli bi - bahati gadovi koji uvijek moraju biti šefovi i glavni u svemu, dokazujući u svakoj svojoj aktivnosti vlastitu superiornost. Često su neproporcionalno razvijeni, vole izlagati svoje mišicama nabijeno tijelo, a ukoliko se spoji ono najgore – nauhano tijelo mišićima prepunim steroida, koje mukotrpno slaže znojeći se s drugi dečkima u teretani sa skromnom (ili malom) obdarenošću u centrimetrima na stateškom mjestu (u gaćama), kompleksi se povećavaju na n-tu ponetciju. Prisjetite se samo karikature Barta Simpsona s mozgom kao zrno gračka. U tom slučaju savjet: izbjegavati po svaku cijenu! Navodno, ima i drukčijih glavonja - ovnova, ali kažu – iznimka potvrđuje pravilo.

BIK:

Premda je na pojavnoj razini simbol za fizičku i seksualnu snagu. Po definiciji, on ne postavlja se pitanje hoće li se, nego s kim će se poševiti. Ispočetka, to radi dobro, pače fantastično, eruptivno i nagonski. Božastveni ljubavnik, ideal tip dobrog jebača. Ali, kao uvijek kad se o muškarcima govori postoji nekakav “ali“. Premda je u osvajanju nepokolebljiv, uporan i ne razumije značenje riječi „ne“, kad osvoji ženu (pijen), vremenom na povšinu izlazi i njegova druga strana. On je, u stvari, samozadovoljna, šutljiva seronja, u svakodnevnici iz dana u dan, dosadan kao klub šahista (ili/i filatelista). Prvotnu strast redovito zamjenjuje samoljublje. Zajedno s time ide i posesivnost – krava je uvijek, valja, bikova družica. Zanimljivo je da je pritom vjeran. Vjerojatno, vlastito samoljublje ga sprečava u preljubu.

BLIZANCI:

Ako ništa, nije loše jer s njima svaki sex izgleda kao omanji grupnjak, barem kao sex u troje. Dobro. Znamo kako je jedna od omiljenih ženskih seksualnih fantazija sex s dva muškarca. Vodeći ljubav s bilzancem, to vam je zajamčeno! S druge strane, upravo ta nesređenost i nestalnost (ta mijena jedina stalna jest), vremenom dosadi, isto kao i grupni seks. Dosta je swinganja i poželite „normalnog“ partnera. To teško ide jer vaš je „blizanac“ uvjeren kako je najšarmantniji na svijetu, bez obzira na činjenicu da je, kao i sve što radi, uglavnom, polovičan ljubavnik. U praksi među, njima su česte pojave tračanja, ogovaranja, svostrukih mjerila i uvjerenja koja mijenja svaih desetak minuta. Izdaja je njemu stanje stvari. Kažu i sam Juda bio blizanac.Vjernost – što je to?

RAK:

Unatoč oklopu, rakovi su obične cvilidrete. Vjerojatno zato i imaju oklop koji skriva hipersenzibilne dušice. Jako se vežu uz druge osobe, osobito žene, što i nije tako loše jer ne šaraju okolo i nisu kurviši, no postane zamorno, osobito kad se kad proširi na čitav ženski rod. Tako u korpus njegovih obožavanih žena idu i majka, baka, sestra, sestrične i nećake... Naravno, ništa taktilno, ali je stvarno zamorno voditi ljubav (ili seksati se, ljepši izraz), a s noćnog ormarića u vas pilji svekrva ili sa zida vaš promatra uokvireni poster njegove cjelokupne familije. Još je gluplje kad u njima vidi nekakav uzor, pa vam to spočitava. Fuj, edipaši!

LAV:

Lavovi su izmistificirani kraljevi džungle. Po definiciji ljeni i dosadni, misle da im sve pripada iz same banalne činjenice njihova postojanja na ovome svijetu. U svom vječnom krugu „ja, pa ja i onda opet ja“, možda ponekad pogledaju i na svoju ženku, ugrizu je za vrat i grubo uzmu s traga. Dakako, to smatraju velikom počašću za Vas. Malobrojni od njih vjeruju da je seks igra u dvoje, začudan labirint tjelesnih dodira muškarca i žene, ravnopravnim partnera. Zato mu je felacio (kada se to njemu radi) potpuno normalna, pače očekivana stvar. Obrnuto najčešće smatraju nedostojnim činom vlastite kraljevske ličnosti. Kao kod pravog lava, tako i kod zodijačkog, prvi pogled često vara. Znate li da u lavljoj grivi ima buha i gnjida? Ipak, nakon dobrog tuširanja i kupanja, uz obveznu uporabu sapuna i šampona, ipak, mogu biti upotrebljivi.

DJEVICE:

Psiholozi s razlogom tvrde kako su muške djevice „psesivno-kompulzivni neurotici koji se stresa oslobađaju čisteći stan, slažuci robu i kineski porculan, prezahtjevne cjepidlake kojima ni previše nije dovoljno.“ Jesu li nevedene aktivnosti muški poslovi? Premda suvremeni muškarci, načelno, ne dijele kućanske poslove na muške i ženske, znamo kako stvari stoje. Zar, ne? Dakle, ta ženska strana njihove ličnosti ponajbolje govori o njima samima. A kako smo mi žene, barem jednom mjesečno, neumitnošću same fiziologije, itekako neurotične, bolje izbjeći vlastiti odraz u ogledalu... uvrijede se ako im dobro jutro niste zaželjeli u pravilnoj intonaciji, mijenjaju raspoloženje kako im padne na pamet... Ipak, ako ste unućeni na kakvoga djevca i ne možete ga izbjeći držite se pravila da „nužda ne bira“.

VAGE:

Uvijek važu. Minute, sate i dani su potrebni za trvijalne odluke tipa hoće li popiti ovo ili ono pivo, što je izravna posljedica prevladavajuće dijagnoze za ovaj horoskopski znak: narisodina šizofrenija. Dakako, poput arhetipskog junaka zaljubljenog u vlastiti odraz u vodi, ogledalo im je najbolji prijatelj. Među njima, muškim vagama, zabrinjavajuće je raširena zaraza ideologije bulevarskog nazivlja - metromuškarci. Što je to? Homići ili previše feminizorani? Nije to tema ovog osvrta. Navodno to nije razlog de ujedno ne budu i dobri ljubnavici. Zato jedan mini – haiku: Muške vage Neznam. Nisam probala. Dosad sve – horoskopske znakove.

ŠKORPIONI:

Muški škorpioni su samosažaljevajući autodestruktivci koji svoju pohlepu ne mogu podnijeti sami pa moraju povući još tusuće ljudi sa sobom, da je sutra kraj svijeta oni se ne bi šokirali, vjerojatno sudjelujući u sado-mazo orgijama. Analno, gutački tipovi, rekao bi Frojd, kojima u seksu nije ništa strano, dodala bih ja. Ako ste eksperimentatorka ili „volite baš sve“, vrijedi pokušati, samo pritom treba imatio konjske živce. Možda vam se posreći i one se pokaže kao divlja seks mašina koji samo misli o tome kako će vas i gdje. Svejedno mu je da li je to palma, voda, cesta, grmlje ili konfor djevojačke sobe. Zaboravite na romatiku i bavite se esencijalnim stvarima – sex odviše emocija.

STRIJELAC:

Zamislite frajera koji je sšprtaš i to aktivni, pače u višeboju i istodobno se fura na Sartra i egizencijalizam. Atleta i filozof u jednome. Pa još i muško. Nemoguće, ali kad je o strijelcima riječ – jedino istinito. On ujedninjuje nikad prevladani dualitet tijela i duha. Zato je u svakodnevnim stvarima raspikuća i kockar. Misli da je prepametan (nisu li svi naši političari, možda, u horoskopu strijelci?) i zato uživa svima „soliti pamet“. Aktivzam mu je u krvi, pa mu je entuzijazam toliki da zna i oživiti mrtve. Njemu Viagra ne treba jer se zna služiti mozgom, a pazi i na tijelo koje ga, ipak, iznadprosječno služi. Nisu dosadni. Preporuka: OK, za po doma.

JARAC:

Tradicionalisti i konzervativci. Vole sve prema pravilima, ustaljeni red, poredak i porceduru. Nije loše, osobito za nekakve kinky igrice, ali za svaki dan? Perpetuiranje istih rituala loše utječe na uzbudljivost i raznolikost seksualnog života. Riječ 'oprostiti' ne postoji u njihovom rječniku, prodali bi guzicu za društveni status., što znači da ne drže puno do vas. Bojim se da je ženama koje imaju posla s jarčevima s druge strane kreveta, didlo prečesto u akciji.... Dakako, stari jarac – najgori jarac – stopostotna istina.

VODENJAK:

Za vodenjake astrolozi kažu da su vulgarni i nepristojni perverznjaci, vječita zabadala u privatni život drugih, vjerojatno ne iznenađuje činjenica da je po statistici u CIA najvise špijuna upravo u znaku vodenjaka. Ako je vaš potencijalni vodenjak, nemojte se brzo radovati. Priča o fatalnom ljubavniku Jamesu Bondu 007, koji jednakom lakoćom skida plavuše, rinete, riđokose, crnke... samo je ifabiciran steroetip. Premda je, kako bi se dočepao cilja, sprema na sve, pa i glumiti finoću, znajte da mu je samo jedna stvar na pameti – vaše međunožje. Zbog njega je spreman i prijeći na kopno! .

RIBE:

Ako statistika kaže da normalan muškarac srednjih godina u minuti pomisli na sex minimalno 60 puta, muškarac – riba to čini samo 30 puta. Nema inicijative i voli se podavati. Ponesite lisice i dobro bi bilo da imate metalni krevet, obožavaju biti dole i to ih izluđuje. Vežu se doslovno i emotivno i nakon prve ševe potrebni ste im kao akvarijskoj ribici – voda. Teško im je dati nogu, jer cvile poput ostavljenog psića. Ako ste sretne ruke, kad ih napucate, brzo će svojim konceptom pastrve u kadi naći sebi sličnu ribicu.

Što mislimo o mirovinskoj reformi? Kakav stav imamo o aferi Hypo? Zašto ne komentiramo najavu Vilima Ribića da će osnovati radničku stranku? O najavi uvođenja poreza bankama?

Neki su mislili da je razlog tome sezona odmora. I naravno, prevarili su se.

O rebalansu proračuna.

Koliko ja znam rebalans se još uvijek piše. Čak nije ni na dnevnom redu današnje sjednice Vlade ( četvrtak, 19. kolovoza). Istina, taj nenapisani rebalans komentirali su svi oporbeni lideri i dolideri iz kokodak koalicije. Ali ja nisam vidoviti Milan. I ne želim komentirati nešto što nisam pročitao. Sada samo mogu komentirati najavu da će se rebalan u Saboru raspraviti na izvanrednoj sjednici. Kažu neki 25. ili 26. kolovoza. Redovno zasjedanje započinje 15. rujna. Zašto izvanredno zasjedanje? Što se dobiva s rebalansom 15 dana ranije ? I ako u njemu budu najavljivani bolni rezovi, takav rebalans traži i promjene podosta zakona. Najprije promjene zakona pa tek onda može rebalans.

Jedini razlog „izvanrednosti" je sijanje straha. Treba narod zaplašiti. Biti će još gore ako se pobunite. Ako štrajkate. Ako demonstrirate ili protestirate. Kada strah postane nepodnošljiv pretvori se u bunt, revolt, pobunu.

O smanjenju plaća.

To ćemo komentirati samo ako i kada takav prijedlog dođe pred nas u Sabor. I sačekati ćemo reakciju sindikata. Odnosno njihov dogovor s Vladom. I kada nas oni službeno obavjeste o svome stavu.

O mirovinskoj reformi.

O tome smo se prvi očitovali, još 30 srpnja.. Ali, zbog djelovanja nekih čudnih sila, gotovo da nitko nije objavi naše reagiranje. Pogledajte http://www.laburisti.com/modules/news/article.php?storyid=182

O aferi „Hypo"

Ova afera ima puno zajedničkog sa aferom „Daimler". I jedna i druga uvežene su u Hrvatsku iz članice EU. I u jednoj i u drugoj ZNA SE tko je davao. NE ZNA se tko je primao. I jedna i druga završiti će u zaboravu i zastari.

A o „Daimleru"  smo se očitovali. Pogledajte:

http://www.laburisti.com/modules/news/article.php?storyid=26

A možda vas zanima kako parlamentarci Njemačke gledaju na izvoz korupcije iz Njemačke u Hrvatsku? Ne tako davno napisao sam:

„PS: prije nekih dva tjedna u Saboru je bila delegacija Bundestaga. Odbor Bundestaga za EU pitanja, tako nekako. U sklopu programa boravka u RH tražili su i razgovor s nama, članovima Nacionalnog vijeća za nadzor provedbe antikorupcijskog programa. Iako prvotno nisam planirao biti prisutan, otišao sam čuti što naši prijatelji Njemci imaju za pitati.

Najprije su nam održali lekciju o našoj obavezi u borbi protiv korupcije, onda rekli da je EU pogriješila u prebrzom prijemu Rumunjske i Bugarske i na kraju zaprijetili da više nikome neće progledati kroz prste.

Nisam mogao izdržati i ne priznati da doista imamo problem s korupcijom još od doba Turaka na ovim prostorima i ukazati na novi, jako opasan oblik korupcije u Hrvata, na takozvanu „uvoznu korupciju". I naveo dva primjera. Prvi je Hypo, koji već godinama, po riječima naših uskočkih istražitelja ne možemo rasčistiti jer jedna zemlja članica EU odbija surađivati.

Drugi primjer koji sam naveo bio je „Daimler" i zamolio kolege parlamentarce iz zemlje iz koje je i uvezena ta korupcija, a koja je također članica EU, da nam pomognu u otkrivanju primatelja mita . Dakle da i oni od njemačkih organa istrage i pravosuđa zatraže prosljeđivanje tih podataka u Hrvatsku.

U veoma nerovoznom odgovoru voditelj te delegacije mi je objasnio kako se u Njemačkoj parlament ne smije mješati u poslove istraga i da oni ne namjeravaju poduzeti ništa.

Tako dakle. Hrvatski se parlament mora boriti protiv korupcije, a njemački se ne smije mješati u korupciju. Naročito ako je podmićivanjem nekoga izvan Njemačke profitirala njihova industrija."

Cijeli tekst možete naći na http://drlesar.bloger.hr/post/uvozna-korupcija/2707483.aspx

O stranci Vilima Ribića.

Iako on ili oni tek razmišljaju o osnivanju stranke, mediji su to razumijeli kao gotovu stvar. A možda razmišlja ili razmišljaju kako si dići cijenu i dočekati da ih konačno netko pozove k sebi?

Bilo kako bilo, nama ta stranka ne može biti konkurent jer Vilim može osnovati samo liberalnu stranku. Njegovi stavovi više su liberalni nego radnički (laburistički).

O uvođenju poreza bankama.

Najkraće, najprije su uzeli umirovljenicima zamrzavanjem mirovina do kraja ove godine. Onda su uzeli radnicima uvođenjme hadezarine. Onda su uzeli općinama, gradovima i županijama promjenom stopa poreza na dohodak.

Tek sada sramežljivo „razmatraju" i mogućnost oporezivanja onih koji u najvećoj krizi ostvaruju najveće profite, banke. Tako to rade neoliberalni kapitalisti i njihovi poltroni u vlasti.

OVCE, pardon, OVNICE:

Kurčevite su i nametljive. Vole izražavati svoje mišljenje i jao si ga onome tko proturječi. Jebo budalu koja se ide svađati s njima, ne štede ni boga ni vraga a kasnije liju suze jer uvijek pretjeraju. Al' ne bi priznale da su u krivu, a neeeeee... Otvorene su i nemaju problema sa izražavanjem simpatija. S ovnicom nema dileme: ako ju možeš odvesti u krevet, znat ćeš to. Ako ne možeš, kidaj prije nego što to sazna i ostatak lokala. U krevetu su vrlo strastvene, vole dominirati, gristi, grebati. Znadu biti dosta ljubomorne, ali ne prgavo nego meko, onako malo prosuziti i tužno gledati. Ovnice su najčešće fenomenalne u krevetu, bez obzira na dob i iskustvo, jer se znadu prepustiti. Ako ste ovnica, pošaljite mi sliku i broj moba. Mail je gore u lijevom kutu.

KRAVE, pardon, BIKICE:

Ok.... Činjenica prva: vole novac. Je, i ja sam konformist, ali daaaaaaaj... Dvije životne želje bikice: bogat muž i čopor djece. Ako vodim bikicu doma, trpam na sebe dva kondoma i svejedno svršavam van nje, a zatim brzinom munje kidam u kupaonicu jer ako se dočepa uzorka... Bikice vole udobnost, kožna sjedala, kožne fotelje, debele tepihe, skupe poklone. U krevetu su nekak' mlake, mislim dobre ali fali tu vatre. Najdraža poza im je misionarska jer se tako osjećaju voljeno. Vole uživati u stvarima i imaju dobar ukus. Nemojte sumnjati, idealne su supruge, pouzdane, zaštitnički nastrojene prema obitelji. Ali, jebote, drži ju dalje od kartica...

DUPLIĆKE, pardon, BLIZANČICE:

E, da, duplićke... Najbolji ulet za duplićku: pojavim se odjeven kao klaun, žonglirajući motornom pilom, mačkom, kantom vode i njezinom bakom. Duplićke vole originalnost i jako cijene vizualni dojam. Moram izgledati jebeno i imati predobar ulet da im privučem pažnju, a zatim brzo ispasti i pametan da tu pažnju zadržim. Duplićke vole detalje, i primjećuju stvari koje mi ostali smrtnici ne primjećujemo. Duplićke su snalažljive i u pravilu dosta inteligentne, cijene malo rafiniraniji pristup. S druge strane, grozno su nestalne i lako se zasite jedne osobe. U krevetu su ni vrit ni mimo, kako im se dade. Vole kinky igrice

RAKOVICE iliti RAČICE:

Unatoč oklopu, račice su meke i podatne. Nježne, nesigurne, blage. Kad popizde, to je isforsirano, više zato jer misle da trebaju napraviti scenu nego zato što se zbilja žele svađati. Račice vole romantiku, vole dodire, šaputanje, zavođenje. Izrazito su privržene i teško se pomire s odjebavanjem. Račice su opasne ako želite neobavezni seks jer će se emotivno vezati uz vas čim stignete do skidanja grudnjaka i bit će suza kada shvate da niste baš zainteresirani za onu romantičnu komediju sutra navečer na RTL-u... U krevetu vole nježnost, polagan seks, a ako se i odvaže na malo agresive, to je više zbog partnera nego zbog sebe. Račice su nesputane romantičarke, vrlo senzibilne i lako ih je povrijediti.

KRALJICE, preciznije, LAVICE:

Lavice su jedine žene koje mogu u svaku rečenicu ubaciti barem tri "ja". Egocentrične, bahate, i uvijek u centru pažnje. Mislim, nije to mana, lijepo je biti popularan; ali lavice idu iz krajnosti u krajnost da budu glavna zvijezda večeri. Ja ne zavodim lavicu - lavica zavodi mene. U pravilu, približe ti se kao da su vlasnice lokala i čude se što ih ne poznaš. Lavice preferiraju muškarce kojima se može zapovijedati. Najlakši način da ju pridobijete je da ju otvoreno obožavate. U krevetu su u pravilu ništ' posebno, očekuju zadovoljstvo kao svoje bogom dano pravo i nisu baš darežljive na blowjobovima ili masaži partnera.

VJEČNE JUNFERICE iliti DJEVICE:

E sad, prvi problem je naći djevicu. Ne zajebavam se. Djevice su neprimjetne, skromne, samozatajne curićke koje se obično drže svog čopora frendica k'o Viktor zida kad u tri ujutro ide rigati votku. Djevice vole umjerenost: smirene, tihe jebače koji će ih zavoditi polako i s poštovanjem. Viktorijanske dame. Nećeš ju ševiti na prvom spoju taman umirala od muke za time. Djevice su tip cura koje vole cvijeće, plesnjake, večerice kod roditelja itd. Umjerene su, pronicave i odlične prijateljice, uvijek se možeš osloniti na njih. Ali, ako želiš imati one night stand sa djevicom, radije idi doma drkati na Severinin pornić. Nema tu kruha.

SELEKTIVKE ili VAGE:

E sad... Vagama je prvi dojam zlatno pravilo. Vage su suptilne i ljubitelji su finesa - morate ih jako dobro čitati ako želite nešto postići s njima. Vage su veliki ljubitelji lijepog i umjetnosti, ali su također i vrlo selektivne. Ili im pašete, ili ne. Vage pomno biraju svoje društvo, svoje prijatelje, lokale u kojima vise subotom... Vage su rado viđene, društvo ih brzo prihvati, vole koketirati i općenito su fatalne za muškarce jer je teško odoljeti njihovom šarmu. Cijene jebače sa stilom koji brzo reagiraju i pogode svaki njezin prohtjev. U krevetu... Ma ne znam, svakakve su. Mogu biti odlične ili mrtva puhala.

ZATVORENE ili ŠKORPIONKE:

Prvo i osnovno: škorpionke su destruktivne emotivke, samo svojim obrambenim mehanizmima itekako prikrivaju tu činjenicu. Ne vjerujete? Probajte škorpionki reći da je bilo zabavno ali sad ju molite da ode doma jer imate posla, i to u subotu u pola četiri ujutro, pa ako preživite recite mi dal' mi vjerujete. Propocionalno tome koliko se osjeti povrijeđenom, škorpionka će vas otrovno pogledati, sasuti uvrede, pokopati vam oči, ili baciti kiselinu na maloga. One su prejebeno strastvene, odlične u krevetu, fakat luđakinje, ali nemoj ni u jednom trenutku pomisliti da ti vodiš igru. Škorpionka mora imati glavnu riječ i točka. Ako želiš igru po svojim pravilima, pripremi se za makijavelističke manipulacije jer jebo me pas ako ta bude popustila. Škorpionka je idealna za brzu ševu, ako je zainteresirana i ako igraš čistu igru. Pokušaj se igrati njezinim emocijama, i nosit će tvoje testise kao naušnice. Ili, ako si jači, uništit će i sebe samo da ti napakosti. Oprezno u svakom slučaju.

OPIČENA iliti STRIJELČICA:

Ako su škorpionke lude na loš način, onda su strijelčice lude na dobar. Impulzivne, vesele, uvijek raspoložene za zajebanciju, one su apsolutno najbolje društvo za zabavu. Uvijek su iskrene, vrckave, vrlo inteligentne i neće odbiti ništa što barem jednom nisu probale. Vole eksperimentirati. Imaju izvrstan smisao za humor i cijene kvalitetne viceve. Najlakše ih je zavesti ako im se ponudi izazov, nešto novo što još nisu iskusile. U krevetu su izrazito maštovite i ne libe se ničega.

KOZA ili JARČICA:

Konzerva bi bio bolji naziv. Sa jarčicom sve mora biti po školskom udžbeniku. Imaju neke svoje stroge rituale, pravila i prohtjeve i mimo njih ne ide pa ne ide. Tradicionalisti. Najbolji ulet jarčici - napiši joj zamolbu za ševu, ovjerenu i u tri primjerka. Što se zavođenja tiče, mama joj je rekla da se ne smije ševiti sa zgodnim dečkima prije nego što ih dovede doma da ih roditelji upoznaju. Prije ćeš zbariti djevicu nego jarčicu. Ako ti nekim čudom i uspije, nije vrijedno truda. Da bi se jarčica odvalila u krevetu, trebaju mjeseci truda, uspostavljanja povjerenja i ustanovljivanja zajedničkih navika. Kao društvo, vrlo su ugodne i drage osobe, uvijek spremne pomoći. Pogotovo oko prijave poreza.

POMAKNUTE ili VODENJAKINJE:

Yep, pomaknute. Vodenjakinju ćete vrlo brzo uočiti ako imate dobar vid - samo obratite pažnju na najkričavije obučenu osobu u prostoriji. Vodenjakinje imaju sjeban ukus u svemu, od glazbe do hrane i oblačenja. Prosječno ili uobičajeno nije za njih. Želiš vodenjakinju u krevetu? Vozi monocikl svirajući neki kurac od Bloc Paryja i tvoje su. Nemojte ih nikada podcijeniti - pronicljive su i inteligentne. Jednostavno moraš biti čudak da ih privučeš. U krevetu vole mirisne štapiće i, ovaj, malo egzotičnije poze. Naručite maserku za ujutro.

SOMICE iliti RIBE:

Ribe? Ribe. Najlakše prepoznaš ribu ako joj kažeš nešto slatko a ona razvuče onaj blesavi osmjeh i sanjivi pogled srne na nišanu snajpera. Ribe sve određuju prema tome kako im se sprdi, tj. prema osjećajima. Da li ete je moći zavesti ovisi o tome kako se osjeća taj dan. Što je najvažnije? Izgledaj nevino poput malog Isusa, toplo, prijateljski... Tri deci Jim Beama bi bilo dovoljno za željeni izgled. Šapući im na uho, budi mekan i topao, i tvoje su. Također, nisu baš najbolji izbor za brzu ševu jer ih je relativno lako osvojiti ali će te optužujući pogled progoniti tjednima. U krevetu su kao i račice, nježne i vole polako.

Magnolija na početku ulice naviješta toplije dane i snove, življe boje i zelenilo koje se ovdje, nedaleko centra grada, počinje uspinjati prema bazenima i dalje, bolnici i parku oko nje. Nevijin pogled na svijet odrastao je i oblikovao se na toj strmini gdje se u zimskim danima moglo sanjkati, i po kojoj se ljeti uspinjalo na kupanje i igru. Tako je krug bio zatvoren, pa je to mjesto postalo ishodištem svih njenih snova. Radost, tuga i melankolija prožimali su naizmjence ne tek njeno biće, već i svaki kutak te ulice kao dio njenog vlastitog zbivanja, pa je ona bila onaj agens koji povezuje zbilju i maštu i daje prostor životu da se prostre i uzraste u svijet koji je ponajprije intiman i neposredan doživljaj duše. Duše koja je živjela s tom ulicom i parkom koji je okruživao bolnicu na Šalati, s livadom što se koso spuštala prema kućama na dugoj strani brda, skrivenim bršljanima, tajnovitim grmovima, stablima kojima je nadjenula imena i prezimena, dječjim putima utabanim u travi, sklizalištu, vranama što su se odavno ovdje zadržavale i psima koji su gordo čuvali kuće iza kamenih i metalnih ograda. Bio je to svijet njene osobne poetike, mirisa, pogleda i želja, golema prerija mašte od kuda se stizalo u svaki dio zemaljske kugle, pa i dalje od toga. Nevija je hodala po sobi koja je imala crvenkaste parkete što je cijeloj atmosferi davalo još tamniji dojam. Velika slika ribe, vesele i šarene, ukrašavala je zid. Bio je to snažan kontrast. Oči te životinje buljile su kao da pripadaju živom biću i kao da prate svaki pokret i svaki tren koji se tu odigrava. Zato je ona imala stalni osjećaj pozornice, pokreta i uloge, javnosti. Baš u toj prostoriji koja bi joj ustvari, trebala biti utočište i ono mjesto gdje je opuštenost ne tek vrlina nego prirodna ugoda doma. Okrenula je leđa ribljem stvoru sa slike i počela prekapati po kutiji sa starim stripovima. Znala je kako ih je sve pročitala, ali ipak se nadala da možda ima neki koji je, recimo, pročitala tek do pola pa bi sada to mogla nastaviti. Prenu je vrane. Preletjele su bučno iznad krova kuće. Jednoj nešto ispadne iz kljuna i padne na balkon koji se nadovezivao na sobu. Nevija priđe tome mjestu i pogleda što je. Na podu balkona previjala se polovica zmije. Glava i dio tijela bacakali su se ovdje, svirepo, ali i komično kao da pokušavaju vidjeti ili dohvatiti dio koji nedostaje. Jedna od vrana sleti na ogradu balkona, pogleda Neviju, mahne krilima, pa odleprša putem krova. Sve je to izgledalo nestvarno i neobično, kao da je neki tijek evolucijske borbe prenesen iz njegovog pravog staništa ovdje, u prostor gdje je opstanak već odavno bio riješen, i gdje se priroda slutila i navještavala u jednoj drugoj dimenziji i kvaliteti. Pomakne se, a oko ribe na slici joj namigne. Sada se nalazila na pješčanoj plaži. U plitkom moru, bistrom i čistom, vidjela je ježeve. Njihovo načičkano crnilo protezalo se daleko na obje strane, pa ona sjedne na žalo i zagleda se u pučinu. Još joj iz misli nije izišla ona zmija, odnosno njen ostatak. Šum mora je svečanost duha. Zatvori oči i zaplovi u snovima u neviđene daljine, tražeći onu radost i sreću kakvu je kao dijete znala osjetiti kao trnce u rukama kada se uspinjala Rubetićevom prema vrhu i dalje, i kada je u već poznatim i tisuću puta viđenim stvarima pronalazila nešto novo, ono što prije nije vidjela i čime ju je mašta bogato obdarila. Na kraju bio je tu cvijet magnolije. Jedinstven i čaroban. Usamljen. Kao da je sva tuga skupljena upravo u njemu, pa on sada i cvate zato što sreća ne pohodi snove osamljenih i onih koji kao da su od nekih bića i sudbina osuđeni na to da im samoća bude rješenje naoko prirodne vrste. Nevija otvori oči. Riba je i dalje buljila sa zida, zora je pohodila grad i cestu ispred kuće. U Vlaškoj zaškripi tramvaj, udari zvono crkve Sv. Petra i opet proletješe vrane. Ona priđe balkonu koji je bio prazan. Nije bilo ostatka zmije, a daleka obala iz sna stajala je preko puta nje. Bila je to Šalata. Na pučini opazi brod sa bijelim jedrima, miris soli i bora opi joj dušu, galeb usklikne, i onda počne kiša. Sitna i topla. Plač neba koje žali za svime što prolazi a najviše za mladošću i maštom ukrašenog svijeta koji neponovljivo prestaje biti samo svoj osobni udes ljepote i zauvijek odlazi u onaj ozbiljniji i mnogih čari razriješen svijet surovih dimenzija zbilje, gdje takva utočišta iz mladosti sigurno i polako ulaze ispod praga onog velikog sveopćeg zaborava iza kojeg često ne ostaje ništa, pa ih se tek tu i tamo dosjetimo u rijetkim prilikama kasnije u teškim situacijama, kad smo u vrućici ili u trenucima smrti ili izdaje od strane najvoljenijih. Nevija nije slutila kako je san koji je sanjala oproštaj od jednog neponovljivog doba nje same. Ni san to nije znao. On je bio donesen, ispričan i nacrtan još davno, još dok nije ni bilo Nevije i njenog svijeta. Sada kada su se sreli, svako od njih se promijenio. Ona je potom sve rjeđe, a poslije i nikako odlazila u pošte svoje mladost i odrastanja, dok je san samoživo uživao u ljuljuškanju valova, plaveti oceana i graktanju ptica, ne mareći ni za što drugo i ne vodeći više brige ni o ježevima u plićaku svojih obala. Iako je još neko vrijeme vjerovala da snovi donose poruke koje obilježavaju ne samo ljude nego i mjesta, pa i bilje, kasnije je i to izgubila iz vida jer svijet je dobio nove snove, zanimljive su postale druge boje, mirisi i oblici. Dugog proljeća sjedeći na balkonu, opet je vidjela kako prolaze vrane. No, nije se zabrinula. Nije se sjetila niti zmije. Uzme teku i olovku i počne pisati pjesmu. Nekako ju je željela napisati već duže vrijeme, možda i oduvijek. Prvo zapiše naslov – tužna magnolija, a onda krenu riječi kao iz nekog sna. Val lupi u obronke Šalate, nebo je i dalje kišilo, a Nevija je opjevala jednu dječju samoću.

Da. = Možda.

Možda. = Ne.

Ne. = Nisam luda.

Žao mi je. = Bit će ti žao.

Trebali bismo... = Ja hoću...

O tome ti odluči. = Ispravna odluka nameće se sama po sebi.

Učini kako želiš. = Platit ćeš mi to prvom prilikom.

Moramo razgovarati. = Hoću se požaliti.

Naravno… Samo idi! = Ni ja tebe ne želim!

Nije mi stalo. = Naravno da mi je stalo, budalo blesava.

Tako si muževan. = Trebao bi se otuširati i obrijati.

Noćas si bio jako zanimljiv. = Je li tebi uvijek samo seks na pameti?

Budi romantičan, ugasi svjetlo! = Sise su mi obješene.

Ova je kuhinja tako nepraktična. = Želim novu kuću.

Želim nove zavjese... = …i tepihe, i namještaj, i tapete

Objesi sliku ovdje! = Ne ovdje, mislila sam tamo!

Čula sam neku buku. = Primjećujem da si skoro zaspao.

Voliš li me? = Spremam se kupiti nešto vrlo skupo.

Koliko me voliš? = Danas sam napravila nešto što ti se neće svidjeti.

Gotova sam za minutu. = Izuj cipele i potraži na televiziji neki dobar film.

Jesam li debela? = Reci mi da sam lijepa.

Trebao bi naučiti komunicirati. = Složi se s onim što kažem.

Ne vičem! = Naravno da vičem, jer to je itekako važno.

Radim kod Austrijanca.

Plaću dižem kod Talijana.

Šopingiram kod Slovenca.

Telefon plaćam Nijemcu.

Točim gorivo kod Mađara.

Lijekove kupujem od Izraelca.

Zakone mi propisuje Belgijanac.

Sudi mi Nizozemac.

Gradonačelnik mi je iz Bosne i Hercegovine.

Ateist: Ne vjerujem.

Budist: Samo da si ti sretna.

Katolik: Ja sam kriv.

Židov: To ću ti vratiti.

Pravoslavac: Marš u pičku materinu.

Agnostik: Zašto ne bi imala obojicu.

Mormon: Jedna više ili manje.

Melankolik: Ubit ću se!

Kolerik: Ubit ću te!

Pesimist: Ma znao sam što će se dogoditi.

Optimist: Uzmi ključ od stana! Za svaki slučaj.

Realist: To je moj kofer.

Naivac: Kad se vraćaš?

Racionalist: Nemaš argumenata.

Skeptik: Jesi li sigurna?

Romantičar: Ja te ipak volim.

Filozof: Zašto baš danas?

Odvjetnik: To će te skupo stajati.

Bankar: To će me skupo stajati.

Yuppie: Koliko zarađuje?

Liberal: Napokon slobodan!

Komunist: Imam obvezu da te dijelim.

Zeleni: Idi biciklom.

Klerikalac: Griješila si?!

Socijaldemokrat: Poštujem tvoju odluku.

Slovenac: Samo da nije Hrvat.

Hrvat: Samo da nije Slovenac.

Albanac: Samo da nije Srbin.

Srbin: Samo da je naš.

Čvrsto sam odlučio oženiti se, pa je želja mojih roditelja da upoznaju roditelje buduće snahe bila potpuno razumljiva. Mama im je telefonirala jedne nedjelje i pozvala ih da dođu k nama u utorak navečer. Dva su dana, smatrali smo, bila dovoljna da se obave pripreme. Važno nam je bilo ostaviti dobar dojam na tri polja: estetskom, intelektualnom i financijskom.

Pripreme su počele već u nedjelju navečer. Iz dnevne sobe izbacili smo televizor marke Sonda (ekran 37 centimetara) i od susjeda posudili Sony (ravni ekran, 72 centimetra). Moja mama je od ujne posudila bisernu ogrlicu (donio ju je ujak iz Nigerije, tamo je svojedobno gradio mostove) i tri prstena od bijelog zlata (njih je ujak donio iz Zimbabvea gdje je gradio brane). Odjenula je svečanu haljinu koju je kupila u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Jest da je potpuno demodirana, ali je veselih boja. Gosti će odmah shvatiti da nije depresivna osoba.

Iz svih soba maknuli smo stvari koje bi nas mogle osramotiti: poderane tepihe, izblijedjele zavjese, ofucane čipkaste tabletiće ispod noćnih lampi. A iz košare za voće maknuli smo plastične banane i jabuke te stavili prave, a dodatno je kupljen i limun. Moja mama me naučila da voće ne treba jesti prečesto, jer izaziva hipervitaminozu i prištiće. U WC-u smo stavili novu dasku (stara se otkinula prije više od tri godine), a kupili smo i osvježivač.

Uparadio se i moj otac. Od prijatelja je posudio sat (kopiju Rollexa), promijenio je potkošulju koju je nosio pet tjedana, a prije toga se i okupao (najmanje deset dana to mu nije palo na pamet). Čak je i zube oprao. Mama se jako naljutila. Naime, prljavština koju je za sobom ostavio u kadi nije se mogla ukloniti običnim praškom, pa je morala kupiti neki specijalni, američki. Navodno se njime peru prekooceanski brodovi. Otac je odjenuo crno odijelo, ono isto koje je nosio na mom krštenju, smeđe čarape i crne mokasinke, a na sivobijelu košulju vezao je smeđu kravatu. Mama ga je nagovarala da stavi dezodorans, ali nije htio, jer, kako reče, samo pederi mirišu. I kuhinja je doživjela bitan preobražaj. Frižider je napunjen do vrha. A na zid blagovaonice stavili smo veliku fotografiju cijele obitelji, svi nasmijani i sretni.

S polica u dnevnoj sobi kinesko umjetno cvijeće u plastičnim vazama privremeno smo maknuli u smočnicu, a na police stavili nekoliko kompleta knjiga koje su nam posudili Bolteki s trećeg kata: Shakespeare, Tolstoj, Dostojevski, Krleža, Aralica, Pavičić, Tomić… U spavaćoj sobi smo na noćni ormarić pokraj kreveta stavili knjižurinu s mislima Schopenhauera, Nietzschea i Prousta, sve zajedno oko pet stotina stranica. Maknuli smo tatinu diplomu sa “Salamijade 1998”, za najbrže pojedenu kobasicu dužine 38 i obujma 12 centimetara, tešku 20 dekagrama (pojeo ju je za sedam sekunda).

Na mjesto starog kasetofona stavili smo CD-player (posudio nam ga je profesor Božo iz dvorišne zgrade, predaje u Glazbenoj školi), a uz njega smo poslagali i profesorove ploče: Beethoven, Händel, Liszt, Chopin, tri tenora, Ivo Pogorelić…

A za kraj ugodne večeri pripremljen je album s fotografijama naše ostave za alat koja stoji blizu njive u Šupljanovcu Gornjem. Ostava je slikana iz takvog kuta da izgleda kao da ima 120, a ne 12 kvadrata, a dvorište i njiva iza nje izgledaju kao dva nogometna igrališta, iako nisu veći od košarkaškog. Kućnog ljubimca − psa mješanca Peru, poslali smo rodbini na selo, a od susjeda smo posudili perzijsku mačku Kunigundu i egzotičnu papigu Artemidu s ogromnim kljunom i neprirodno velikim očima.

Sto posto sam siguran da bi sve dobro prošlo i da bismo te večeri dogovorili sve pojedinosti oko moje svadbe, ali buduća rodbina u zadnji je tren otkazala posjet. To poslijepodne prasila im se ljubimica, inače prvakinja sela u kilaži, i nikako je nisu mogli ostaviti samu. Nije važno! Ima još dana.

Prije braka i sedam godina poslije

− Ćao, dragi! 

− Ma konačno, već dugo čekam…

− Želiš li da odem?

− Neee! Što ti pada na pamet? Već sama pomisao na to me plaši! 

− Voliš li me?

− Naravno! U svako doba dana i noći!

− Jesi li me ikada prevario?

− Neee! Nikada! Zašto to uopće pitaš?

− Hoćeš li me poljubiti?

− Da, svaki put kad mi se samo pruži prilika za to!

− Hoćeš li me ikada udariti?

− Jesi li poludjela? Pa znaš dobro kakav sam! 

− Mogu li ti potpuno vjerovati?

− Da.

− Ljubavi...

Ako vas zanima kako je bilo sedam godina nakon vjenčanja, tekst pročitajte od kraja prema početku!

„Nas četvorica poduzetnika prikupili smo svaki po 150.000 kuna. To nije bilo mito za šefove HEP-a, nego smo tih 600.000 kuna dali za stranku, za HDZ - izjavio je, kako nam je neslužbeno potvrđeno iz više izvora, predsjednik Nadzornog odbora zagrebačke tvrtke Monting PIM Ljubo Bušić, tijekom formalnog ispitivanja u prostorijama USKOK-a sredinom prošlog mjeseca. To priznanje da je morao davati novac političkoj stranci na vlasti da bi dobivao poslove, koje je osumnjičeni Ljubo Bušić dao u nazočnosti svoga odvjetnika,.“(Jutarnji.hr)

Toga dana, na upit novinara, Jadranka Kosor izjavila je da,  ako se ova informacija pokaže točnom, to samo dokaz da institucije države rade svoj posao. Ona, kao predsjednica HDZ-a naravno o tome nema pojma.

Ovo me strašno podsjeća na aferu „Daimler“. Zna se tko je mito DAVAO,  zna se KOLIKO  je mita dano ali se nikako ne može saznati tko je mito PRIMIO. I ako ste pomislili da bi se raspetljavanjem ove afere došlo samo do onih famoznih dvjesto i nešto vatrogasnih cisterni, jako se varate. Putevi ove afere vodili bi u Mostar a iz Mostara u Šibenik i doveli opet do HEP-a

Zajedničko ovim aferama je i to štu su trajale samo jedan dan.

Jeste li primjetili da ni jedan medij više ništa ne piše o „Daimleru“ ? Nitko više ne pita tko je mito primao? A jeste li primjetili da ni o ovh 600.000 nitko više ne piše. Nitko ne inzistira na odgovoru  tko je mito u HDZ-u primio?

Začuđuje brzina nestajanja ovih afera iz medijskog prostora.

A svima onima koji su zaduženi za to da se zaboravi na „Daimler“ kao naručena je došla afera nogometne mafije i namještanja rezultata finala nacionalnoig kupa u kojemu je Dinamo pobjedio Hajduk s 3:0.

„Dinamo i Hajduk odigrali su 13. svibnja utakmicu koju je režirala kladioničarska mafija uz pomoć Zorana Mamića i sudačke organizacije. Za to postoje vrlo čvrste inidicije utemeljene na dokaznim materijalima koje već duže vrijeme posjeduje Njemačko državno odvjetništvo i njihove tajne službe. Na osnovu njih je Hrvatsko državno odvjetništvo pokrenulo istragu koja bi ovih dana trebala kulminirati novim privođenjima. Samo ovaj put bi u naslovnim ulogama trebala biti mnogo značajnija lice od onih iz akcije 'Offside'. Njemački istražitelji pomno su prikupljali dokaze prve finalne utakmice Kupa igrane u Maksimiru 13. svibnja 2009. Ante Šapina, poznat kao jedan od ključnih osumnjičenika u velikoj Uefinoj akciji čišćenja nogometa, doznao je da bi Dinamo doma trebao pobijediti oslabljeni Hajduk. Kako mu to nije bilo dovoljno jamstvo da stavi milijune na pobjedu 'modrih' krenuo je u akciju sređivanja aktera koji bi mu zagarantirali željeni rezultat. Time dolazimo do Zorana Mamića koji preko svojih veza u sudačkoj organizaciji dogovara da utakmicu sudi Bruno Marić. Na sastanku su očito bili i čelnici sudačke organizacije koji su sudjelovali u dogovoru Dinamove pobjede..... Navodno su sve znali i u HNS-u, no očito su skrivali materijale.“  (Jutarnji hr.)

Zbog svega napisanog zapanjujuća je izjava Vlatka Markovića, prvog čovjeka nogometne organizacije:

„Predsjednik HNS-a Vlatko Marković je na najnoviju aferu reagirao očekivano:

- Moj je komentar da - nemam komentara!

Kako nemate, pa znali ste za ovo više od godinu dana, a niste reagirali?!

- Policija to treba priopćiti, a ne HNS! Lopovluka ima svugdje, kakve ovo sad ima veze s nogometnim savezom? Ako nekome vjerujem, onda vjerujem hrvatskoj policiji! A što se sudaca tiče, naši suci su u odnosu na one koji su sudili na SP-u i te kako dobri - bilo je sve što nam je kazao Marković.“ (Jutarnji.hr)

Njega i njih se to ne tiće. Oni s time nemaju ništa. Oni nisu u tome filmu.

Jeste li uočili sličnost izjava gospođe Kosor i gospodina Markovića? Ni ona ni on nisu javnosti obećali interne istrage, nisu obećali otkriti primatelje mita, nisu obećali pronaći taj novac niti su najavili suspenzije odgovornih.

Hrvatska je učinila velike pomake u borbi protiv korupcije. Otkrivamo sve koji su mito davali. Naročito ako nisu u Hrvatskoj ili iz Hrvatske.

One koji su mito primali otkriti ćemo  ..... jedno dana.... kada se američka i EU diplomacija odluči  da je vrijeme HDZ-a prošlo. A možda ih preteknu birači.

P: Moj suprug želi probati seks utroje sa mnom i s mojom sestrom.
O: Suprug vam je očito vrlo odan. Ne može vas se zasititi pa želi isprobati i najbolju poslije vas − vašu sestru. To nipošto nije problem, dapače, obitelj će time postati prisnija. Zašto ne biste uključili i neke sestrične? Ako dvojite, dopustite mu da ode s nekom od vaših rođakinja, darujte mu nešto lijepo i skupo, skuhajte mu fini ručak i ne spominjite taj oblik njegova ponašanja.

P: Sa svojim suprugom nikad nisam doživjela orgazam.
O: Ženski orgazam je mit militantnih feministica koje mrze muškarce. Kao takav, opasan je za obiteljsko zajedništvo i zato ga svom suprugu nemojte nikad više spominjati.

P: Moj suprug neprestano traži oralni seks.
O: Zahtjevi vašeg supruga potpuno su nesebični. Dapače, oralni seks je za muškarca ekstremno bolan. Svojim inzistiranjem vaš suprug samo pokazuje koliko vas voli. I zato mu udovoljite. Uostalom, sperma nije samo sjajnog okusa, već je i niskokalorična. U jednoj žličici ima i manje od 10 kalorija. Hranjiva je, pomaže da očuvate figuru i daje izuzetan sjaj vašoj koži. Muškarci to dobro znaju.

P: Moj suprug prečesto provodi noći sa svojim muškim društvom.
O: To je posve normalno ponašanje i treba ga poticati. Muškarac je lovac i mora se dokazivati među drugim muškarcima. Daleko od bilo kakvog zadovoljstva, noć s dečkima je vrlo stresna i povratak kući je pravo olakšanje za vašeg partnera. Pogledajte samo kako je raznježen i sretan kad se vrati svom stabilnom domu. Najbolje što možete učiniti je da mu kupite lijep i skup dar, skuhate mu fini ručak i uopće ne spominjete taj oblik njegova ponašanja.

P: Moj suprug ne zna gdje se nalazi moj klitoris.
O: Vaš klitoris nije briga vašeg supruga. Ako se morate igrati njime, činite to u svoje slobodno vrijeme. Da biste pomogli obiteljskom proračunu, možete se i snimiti kamerom dok to radite pa potom snimku prodavati preko interneta. Krivnju zbog sebičnosti ublažit će kupovina nekog skupog dara i spremanje slasnog obroka za vašeg dragog.

P: Mog supruga ne zanima predigra.

O: Predigra je za muškarca vrlo bolna. Ako na njoj inzistirate, to znači da svog supruga ne volite dovoljno, jer zašto bi se inače morao toliko truditi da vas dovede u pravo raspoloženje. Napustite sve želje u tom području i iskupite se kupovinom skupog i lijepog dara te kuhanjem finog ručka.

P: Kako da znam kada sam spremna za seks?
O: Pitajte svog dečka, on će znati kada je pravi trenutak. Kada su ljubav i seks u pitanju, muškarci su mnogo odgovorniji, budući da nisu emotivno konfuzni kao žene. To je dokazana činjenica.

P: Trebam li se upustiti u seks na prvom izlasku s nekim?
O: Da. I prije, ako je moguće.

P: Što se zapravo događa tijekom čina vođenja ljubavi?
O: To potpuno ovisi o muškarcu. Važno je da zapamtite da morate raditi ono što vam on kaže bez ikakvih zapitkivanja. Ponekad od vas može tražiti i nešto što vam se čini malo čudnim. Svejedno to učinite.

P: Koliko bi dugo trebao trajati čin vođenja ljubavi?
O: Ne postoji prosječno vrijeme, ali sve dulje od dvije minute je dobro. Ako seks traje kraće od toga, vrlo vjerojatno vi požurujete svog muškarca. Nakon što je vaš partner završio s vođenjem ljubavi, dobit će prirodnu želju da vas naglo ostavi i ode sa svojim prijateljima igrati golf. Ili će se posvetiti nekoj drugoj aktivnosti, primjerice, odlasku s društvom do birtije te konzumiranjem velikih količina alkohola i raspravom o intimnim stvarima. Nemojte se osjećati zapostavljenom dok ga nema! Nađite si posao perući rublje, čisteći stan ili čak možete otići u kupnju i kupiti mu neki skupi dar. Vratit će se kad bude spreman.

Postoji onaj općenit osjećaj beznađa i izgubljenosti kada se uvidi odmaknutost od vjerovanja skovanih u mladosti, onih istih koji su često potka cijeloga ljudskog bića i za koje se smatra kako su oduvijek bitne za sudbinu i put u budućnost, slutnje praznine koja nadilazi nas same i prepušta nas bespućima u kojima sve naše vrline ili mane, gotovo sve znamenke osobnosti blijede pred tim ničim izazvanim prostiranjem jednog po svemu dosadnog i umrtvljenog udesa koji obeshrabruje ne samo svojom nazočnošću već i činjenicom odsutnosti ikakve ideje. Za Jerka su ta stanja koja bi ga najčešće pogađala za toplih ljetnih popodneva, bila vezana uz prašinu i zvuk tramvaja, devetke koja se sporo klati niz Zvonimirovu ulicu vozeći rijetke putnike prema Borongaju, tamo na istočni horizont grada, pa bi tada ležeći samo u gaćama u zamračenoj sobi svoga stana i u mislima prebrojavao sjećanja i mutna snoviđenja, nastojeći se povremeno oteti pritisku onoga temeljnog sna za sve to odgovornog, onog uistinu važnog i naravno, posve praznog, koji eto, u njegovom slučaju ima ulogu svojevrsne spoznaje sveopće izlišnosti. Bio je to san doživljen onda kada je u njemu prepuklo bilo svijeta, i nakon kojega mu se više ništa nije prikazivalo na način povezan sa nadom, ljubavlju i voljom da se opet uzdigne u svome biću. Prije je često krivio sebe zbog tog stanja banalne i neumitno bolne razdvojenosti što ga je izjedala, jer više nije sanjao svoju drugu polovicu, onu za kojom je žudio i koja je bila savršeno biće njegove unutrašnjosti i njegova samopouzdanja. Umjesto toga nastupila je praznina u kojoj je sve ostajalo kako jeste, bez težnji i uznesenja. Dragocjeni lik, temelj osobnosti, iz njegova sna bio je izgubljen, vjerovao je zauvijek. Od toga doba zamirala su u njemu i sjećanja na druge uspomene, bilo izmaštane ili prave, a tupost osjećajnosti postala je rutina svakodnevnice i života kojeg nije ništa ispunjavalo niti dražilo. Smrt događanja sebe samoga odvijala se sporo, pa je Jerko tako postao pasionirani predmet vlastite patetike, nalazeći u svemu prisutnost neumitne sudbine, za koju je vjerovao kako je okrutna i bezobzirna, da ne mari ni za koga, jer kao slijepa i moćna gospodarica svijesti i života ide svojim putem i donosi i odnosi darove i kazne kako joj je volja, više kao neki hir ili kapric od kojeg nema spasa niti bijega. Prepušten tom stanju, ležeći na prašnjavom otomanu, začuje dobro poznati zvižduk ispod prozora. U početku nije mogao vjerovati kako je to istina, a onda se on ponovi. Ustane u svom snu i priđe prozoru. Bjelina svjetla zaslijepi mu pogled odmaknuvši zastor, a kada se oči priviknu na to, ugleda je dolje na pločniku kako stoji kraj svoga bicikla, uzdižući oči prema njegovom prozoru, sa smiješkom na licu. Praznina se prelomi. Krv prokulja njegovim tijelom, žilama, srce zatuče. Nije tražio ključ, nije mu palo na pamet da postoje vrata. Odmakne zastore do kraja, otvori prozor i skoči. Padao je u taj osmijeh, oči, u voljeno biće i samog sebe, u cijeli zaboravljeni svijet, hvatajući zrak, izgubljene misli i dijelove razmrvljenih snova. A onda, na kraju tog osjećanja iskrenog sudjelovanja, sve se protrese. On otvori oči. Soba je i dalje bila ista kao prije. Prašna i neugledna, sivih zidova. Dosadni tramvaji i dalje su se sporo zibali Zvonimirovom. Popodne se bližilo kraju i crveno sunce bojalo je rijetke oblake nad Zagrebom. On ustade i pristavi kavu. Bicikl pozvoni na ulici, začuje se zvižduk, glasovi djece i radio iz kafića dolje. I dođe noć.

Gospođa Karenjina voljela je svoje ime iz snova jer ju je ono uzdizalo u onu nadstvarnu priču zaljubljenih i u stvarnosti općenito uznesenih bića, kao i snove i maštanja takve posebne prirode budući da su je ona odvajala od tereta života u svakodnevnim brigama i egzistencije s ruba svijeta. Taj nesklad, procijep između mogućeg i zadatog kao da je otvorio vrata svim teškim pitanjima o tome što je ustvari krivo i pravo. Dvoumila je često o tome kako pronaći svoje želje u životu koji neumitno izmiče u dimenziju neželjenu i nikad sanjanu u mladenačkim snovima, i što ju je ponekad činilo malodušnom i sjetnom, pa je njena prirodna veselost tako bila tek izraz slutnje duboke nesreće zbiljom u kojoj se nalazi. U zreloj se dobi počela često vezivati uz riječi gatara i kojekakvih vidovnjaka, ne bi li po tim savjetima šapnutim, kako je vjerovala, iz drugih ravni pronašla spasonosnu nit vodilju ili makar trag koji možda i ne vodi iz labirinta koji ju je sputavao nego ga barem presloži u nešto ljepše i ugodnije. Nazirući obrise potrošenosti cijelog jednog svijeta želja i htijenja, brinulo ju je kako je moguće preskočiti ono iskustvo i određenja koja smo usput zadobili i koja nas priječe u onome što ustvari želimo biti. Martićeva ulica isto tako, nije bila njen izbor, nego tek mogućnost koja joj je preostala kada se doselila prije nekog vremena. Posve izvjesno, i tu je bila u pitanju tek dvojba koja se prepoznala kao nedostatak odlučnosti da se učini drugačije, da se riješi ona osnovna dilema što oduvijek izbija iz procijepa sna i jave, ljubavi i želje, muževnosti i igre. Nije bila to ulica sreće kakvoj se prije nadala, pa se ovdje odavala više nego ikada prije putenim užicima, egzotičnim pićima uz laganu muziku, ispraznim razgovorima i lagodnom, lepršavom stilu postojanja ne vežući za nikoga i ništa, postojeći eto tek tako, lako i lijepo bez dubljeg smisla i daleko od zaboravljenih ideala što su, kako je vjerovala, nadahnjivali njeno ime i njeno biće. U rijetkim i često za nju potresnim danima samovanja, najčešće početkom ljeta kada snovi također rado obnavljaju svoju svježinu i izvornost, znala bi noćima biti na terasi sa stražnje strane. Bio je to ustvari veliki ravni krov prizemnice koja se tu naslanjala na njen stan, pa je na njega iznijela starinski platneni ligištul. Tu se prepuštala se snatrenjima, u početku zanimljivim i zavodljivim, neobaveznim, da bi se ti snovi kasnije počeli pretvarati u neprohodnu potisnutost duševne strane bića koje se, ustvari, plašila. Nemir ponekad toliko potrese osjećanje krivnje da ono nadraste svaku moguću stvarnost, odvoji se u nekom snu i nestane, kako bi se kasnije vratilo natrag u drijemež, laki san neopreznog spavaća i pritisnuo mu grudi, obamro tijelo i na trenutak, zaustavio dah. Gospođa Karenjina sanjala je gavrana. Crnog i strašnog noćnog lovca na nebu nepreglednih gorskih divljina koji širi krila i leti, zlokobno se ogleda ka ostavljenim dušama i ponekad, neku od njih, koje nisu bile dovoljno brze da se sakriju iza oblaka, ubode kljunom. Duše su jecajući padale natrag dolje u šume gustih krošanja, nesretne što ih se odvaja od stremljenja nebu, onom zauvijek obećanom mjestu utjehe i drugačijega uvjerenja. San je zgrozi, pa protrne. Okrene se na drugu stranu. Sada je gavran bio tu. Stajao je na terasi, neobično velik i crn. Ona se uplaši i duša joj ustreptala poviče daje spasi. Stavi ruku na srce koje je ubrzano kucalo. Martićevom ulicom odjeknu oštar zvuk vatrogasne sirene, pa žurno prođe crvena cisterna i kamioni. Sjedne u naslonjaču, i još uplašena, ogleda se oko sebe. Zvuk se sada udaljavao. Zlokobne ptice nije bilo u blizini, srce je i dakle luđački tuklo. Ispije gutljaj koktela od naranče da se osvježi, i pogleda prema nebu istočnog dijela grada. Daleko gore letjela je ptica, a ona je odmah prepozna, pa uđe u kuću i zatvori za sobom vrata. Pusti glazbu, pa se ponovo prihvati čitanja horoskopa u novinama. Gospodin Vronski baš se probudio u hotelu nekog dalekog grada. Volio je sanjati gavrana. To je bila njegova omiljena životinja iz sna. Šteta što njena duša ne leti u mojim snovima, zaključi, pa zamahne krilima i ode pod oblake u potragu za onom koja je nadrasla labirinte običnosti.

Treći put zaredom kada raspravljamo o izvješću i Programskog vijeća i poslovanju Hrvatske radiotelevizije postavljam sljedeće pitanje: zašto nije problem Hrvatski radio? Zašto Hrvatski radio nije problem ni po programu, ni informativnom programu, ni odnosima koji tamo vladaju, zašto uvijek u tim izvještajima je konstatirano da radio radi jako dobro? Zašto se u ovim raspravama u Parlamentu nitko ne ljuti na informativni program Hrvatskog radija, a dio je iste kuće? Trebao bi imati istog ravnatelja, isto Programsko vijeće. Očito da u dijelu kuće ljudi znaju svoj posao. Onda to treba pohvaliti, kad nitko to već dosad nije rekao onda ja moram taj izdvojiti i reći da u sklopu Hrvatske radiotelevizije ima dio koji je zdrav, a to je Hrvatski radio. To sramežljivo pišete, o tome vi uopće i ne govorite i o tome se puno ne piše. Šteta. Šteta takvog ponašanja što u Hrvatskoj ne pohvaljujemo ono što je dobro. Dobro je da govorimo i o onome što nije dobro, ali prešutjeti nešto dobro je jednako loše kao i hvalit ono što nije dobro.

A zašto je onda HTV, zašto je televizija problem iz godine u godinu? Financijsko izvješće po strukturi i po dubiozama osma, sedma, šesta, peta, manje-više isto. Sada je i za vladajuće to problem. Način financiranja manje više isti. Nejasnoće oko PDV-a godinama prisutne. Što se sad dakle u političkom smislu promijenilo da i vladajuća koalicija financijski dio izvješća smatra neprihvatljivim? Kada se konstituiralo ovakvo Programsko vijeće jedan od najjačih argumenata je bio da u njemu neće biti politike.

Ali prateći izvješće medija sa sjednice Programskog vijeća i ovaj fonogram koji je dat nam u ovom izvješću ja imam osjećaj da u to Programsko vijeće više politike i politikanstva nego u ovoj sabornici bilo najčešće. I zbog toga smatram da je i na Saboru dio krivice što je javna televizija danas u ovakvoj situaciji. Naravno da taj dio krivice uvijek većinski ide na većinu, a većina je uvijek vladajuća. Sada se pitam da li na Hrvatskoj televiziji ima ičeg što nije v.d. ili ikog tko nije v.d.? Sveli ste Hrvatsku televiziju na v.d. Krnje Programsko vijeće, ni jedno bitna odluka se ne može donijeti, ne možete čelnog čovjeka imenovati nakon ne znam koliko kruga glasanja, pa se ponavljaju natječaji, pa se imenuju v.d.-i. A kako to da nije bio problem u trenutku imenovanja prvog čovjeka informativnog programa bez većinske potpore novinara? Uostalom, što o Hrvatskoj televiziji, o informativnom programu i programu ukupno i o stanju na Hrvatskoj televiziji misle novinari.

Koje je mišljenje novinara o tome? Jeste li ih pitali ? Je li Programsko vijeće ikada pitalo novinare za mišljenje? Ja se sjećam u jeku predsjedničke kampanje, u jednoj emisiji na dan te emisije 120 i nekoliko novinara informativnog programa Hrvatske televizije upozorili su na cenzuru u informativnom programu. I nisam našao, čuo, vidio ili pročitao da je Programsko vijeće na to reagiralo. I ovih dana novinari Hrvatske televizije upozoravaju da nisu zadovoljni načinom na koji se uređuje, priprema i vodi informativni program. Ja se sjećam jedne takve javne televizije kada je politika i vlast imenovala ili pokušavala imenovati čelne ljude mimo potpore novinara i oni su to spriječili uz pomoć građana dakako. Suprotstavili su se nametanju političkih odluka struki. To je bilo u Pragu. Izgovori o neimenovanju, ne izboru pojedinih članova mogao bih razumjeti vladajuće da je to trajalo dva, tri tjedna, mjesec dana. Ali neimenovanje punog sastava Programskog vijeća traje nekoliko mjeseci. I sad mašemo biografijama ovdje kao da će to spasiti financijsko poslovanje Hrvatske radio-televizije i poboljšati program. I završit ću s onim koje sam završavao uvijek tri pitanja i nikad na njih nisam dobio odgovor od Galića pa na dalje.

Da li je točno da Hrvatska televizija unajmljuje tehniku koju ima na lageru od privatnih iznajmljivača od kamera pa do ostale tehnike? Da li je točno da cjenik po kojem unajmljujete je tri puta veći po kojem u najam tu istu tehniku te iste firme daju drugim televizijama. Dajte mi jedanput konačno odgovorite da li je to točno. Demantirajte tvrdnje, a koje dolaze ne samo iz kuće, nego koje se u Zagrebu mogu čuti među onima koji se tim bave, da je najbolje Hrvatskoj televiziji unajmiti kameru. To je najprofitabilniji posao. Da li je točno da se cijene za vanjske produkcije vama naplaćuju tri puta više nego ostalim komercijalnim televizijama. Ja ta pitanja nisam mogao izmisliti, te konstatacije iz pitanja koje je bilo. Ja ih slušam godinama i o tome se nikad nitko ne želi očitovati. Nikad javno reći, dati cjenike, usporedbe, činjenice, bilo što. I da li je točno da dio vaših ljudi preprodaje propagandne programe, vrijeme EPP-a putem razno različitih agencija koje su interesno vezane sa nekim od dužnosnika koji rukovode HTV-om? Jer ako su te tri konstatacije točne koje sam dao u svojim pitanjima onda nikakav novi zakon, nikakvo novo Programsko vijeće, nego prinudna uprava, samo prinudna uprava i bolni rezovi mogu spasiti da se očisti ovo i odgovori na pitanje kako iz toga van izaći onda leže u tim činjenicama. Očekivao sam u ovim izvještajima i komentare na te činjenice koje su prisutne o kojima se govori, nagađa, špekulira. Ako je samo djelić toga točan da se na taj način isisava novac van preko tvrtki, poduzeća i agencija koje su neke od njih u vlasništvu visoki rangiranih ljudi samo u HTV-u, onda je to kriminal.

Ovo je sad jedinstvena prilika da u Saboru demantirate i odbacite sve takve špekulacije ili da potvrdite da ima naznaka toga. Ali ako to sad ne napravite, ja ću biti uvjeren da oni koji to govore da su u pravu i da je to istina, tako dugo dok službeno ne dobijemo odgovor da toga nema. Josip Popovac, v.d ravnatelj HRT-a odgovorio je na moja pitanja: „…Toliko o ovom dijelu poslovanja koje mi sada imamo, a sad bi odgovorio na ova 4 pitanja uvaženog zastupnika gospodina Lesara. Samo čas da idemo redom. Dakle, da li je istina da se tehnika unajmljuje od vanjskih tvrtki, a da je mi imamo na lageru? Više se to ne događa. Sigurno od 01.01., postoji objedinjena javna nabava. Da je takvih slučajeva u prošlosti bilo vjerojatno da, neke smo, nije vezano doduše uz tehniku i sankcionirali, a ja pozivam vam da bilo koji slučaj ako imate meni osobno i mojim kolegama i vjerujte bit će sankcioniran. Osim toga i policijskoj upravi nadležnoj zagrebačkoj ili Državnom odvjetništvu. Što se tiče cijene tih najmova, opet kažem sada smo u sustavu javne nabave. Ono što smo napravili, ja ne znam da li je to netko još drugi od javnih poduzeća pokrenuo, mi sada imamo sustav evaluacije javne nabave, a to je upravo da se ne događa. Jer znate neke usluge mogu dati samo 2, 3 ponuđača u Hrvatskoj. Prema tome da se ne bi slučajno dogodilo da imamo kartel u koji se jave svi sa ne znam kakvim nebuloznim cijenama pa onda kasnije se na tržištu to može i za 30, 40% jeftinije nabaviti. Mi sad provodimo i taj sustav evaluacije tako da se i tome doskočilo. Pa već imamo i jako dobre rezultate u ovoj godini kod tendera da su i 20, 30% ponude niže nego dosadašnjih godina. Što se tiče cijene vanjskih produkcija, cijene vanjskih produkcija ja ovdje moram reći su doista bile kod nas najveće. Zato što smo ih jedino mi naručivali, razumijete'? Na otvorenom tržištu u Hrvatskoj je to radila jedino HRT.

Sada nam udruge producenata, udruge redatelja upravo spočitavaju da trebamo redifinirati te cjenike jer da smo prejeftini. Imate malo malo probleme i prosvjede silne kod tendera kod natječaja za dokumentarni program, tamo smo imali cijenu 1000 kuna po minuti nastao je problem. Ovoga časa kada smo rekli da hoćemo bitno jeftinije sadržaje, bitno jeftiniju telenovelu i sve ostalo nastao je problem jer cijena audiovizualnog sadržaja je i na tržištu ali postoji nešto ispod čega se ne može. Ovog časa tvrdim da i u Hrvatskoj a moram priznati i kod nabave programa iz inozemstva postižemo najniže cijene do sada. Što se tiče našeg EPP-a našega marketinga, kažem ja mogu govoriti samo za ovo vrijeme za koje sam ja na čelu kuće. Ako imate kakvih saznanja, ja znam da je bilo nekakvih ugovora gdje se na jedan način radio jedan damping, nisu to bili, ne znam koliki novci, ovoga časa znam za dva ugovora, vrijednost im je bila sveukupno 20 milijuna kuna, s tim da uopće nisu bili realizirani. Kažem dopuštam mogućnosti, da je bilo, ovoga časa smo 20% skuplji od svih ostalih na tržištu.“

Najprije u „Večernjaku“ vidjeh svoju fotku i napomenu da na posao dođoh tek u 9 sati i 26 minuta. Uslikalo me. Ispred zgrade Sabora na Markovom trgu. I kako sada vama i čitateljima objasniti da sam na posao došao u 7 i 55 ? I da moj ured nije na Markovom trgu nego u Demetrovoj na broju 15? A tamo nije bilo fotoreportera „Večernjaka“! Jer im nitko nije rekao da i u Demetrovoj na broju 15 ima zgrada Sabora. S uredima zastupnika. No dobro, loš dojam s fotke i vremena dolaska donekle je popravio tekst. Naravno da sam svoju ljutnju sasuo na Anitu Malenicu, ni krivu ni dužnu. Ali, ona mi je bila jedina dostupna.

Nakon toga guverner HNB-a Rohatinski u Saboru je rekao da je deficit konsolidirane države 21 milijarda kuna, ako se dodaju ranije preuzete obaveze u državnoj blagajni nedostaje 47 milijardi kuna, da će ove godine BDP biti -1.5% a porezni prihodi manji za 4%. Ovako više neće ići! Ali u sabornici nije bilo ni gospođe Kosor ni ministra Šukera. Ludilo?

Nakon Rohatinskog zvali su nas da izglasamo povjerenje novom ministru pravosuđa, gospodinu Bošnjakoviću. Iako je u dvorani bio kvorum, odgodili su glasovanje. Nisu imali 77 glasova ZA. A u dvorani su bili i Jambo i Čehok, što je rijetka pojava. I ponovno u 16 sati konačno glasovanje. Bošnjaković dobio 8o glasova ! Računajući i četiri glasa zastupnika HNS-a. Bez njih ne bi imali ministra pravosuđa jer je Šimonović već bio razriješen. Naravno da je pravo svakog zastupnika da glasa po vlastitoj savjesti ali ne razumijem dvije stvari.

Prvo, HNS je samo dva dana prije toga tražio ostavku Vlade i prijevremene izbore. Dva dana poslije daje 4 odlučujuća glasa za novog ministra! Jesu li za prijevremene izbore ili ne? Drugo, pozivajući se na 813.000 potpisa za referendum o izmjenama ZOR-a ustvrdili su da ova vlada nema legitimitet. A javno su bili protiv referenduma i podržavali izmjene ZOR-a obrazlažući to potrebom fleksibilizacije tržišta rada. Odakle im sada legitimitet pozivati se na potpise građana? Ludilo!

Onda čuh da je Hloverka Novak Sržić imenovana za direktoricu programa HTV-a ! I to od strane onih koji su je prije par mjeseci smijenili s uredničkog mjesta informativnog programa. Oštro su krenuli, skinuli rukavice i demonstrirali svoju moć. Sada samo za urednika informativnog programa treba dovesti Đuretka iz „Vjesnika“. I mogu mirno na izbore. Ludilo!

Kao da sve to zajedno nije bilo dovoljno, oglasila se i predsjednica Ustavnog suda, gospođa Omejec koja je naciji objasnila da se referendum o ZOR-u može održati i po novom ali i po starom Ustavu. Samo se Sabor mora odlučiti što hoće. Da ne bude zabune, gospođa Omejec je u pravu. Ustav je promijenjen ali nije donijet ustavni zakon o provođenju ustavnih promjena. Što vladajućima omogućava da sami odluče po kojim pravnim pravilima će održati referendum. A suglasnost na to da se donošenje ustavnog zakona odgodi na 6 mjeseci dali su im i oporbeni lideri! Ludilo!

I taman kada pomislih da je dosta za jedan dan, otvorih e poštu. A tamo 48 poruka, pitanja, kritika… Jedan me napao zbog zakona o navijačima. Nije čuo moju raspravu ali je jedino do mene mogao doći i sasuti mi sve što mu je na srcu. Jedna gospođa pita zašto na stranicama sukoba interesa nema imovinske kartice predstojnice vladinog ureda za zakonodavstvo. Nekoliko njih pita kako se učlaniti u Hrvatske laburiste. Ponuda za gostovanje na jednoj lokalnoj televiziji. Zašto inspekcija ne reagira na prijave ilegalnih usluga na vjenčanjima, svadbama? Zašto se ne oduzima imovina privatizacijskim lopovima ? Poziv, bolje rečeno vapaj jedne gospođe da pomognem u spašavanju MTČ-a koji ode u stečaj! I onda Nijemci izgube od Španjolaca! Ludilo! A tek je srijeda.

Široka ulica kojom snovi sa sjevera putuju prema jugu grada, prema Savi i dalje kuda ih odvede volja duše i nemir srca. Živjeti u iskrenosti vlastitih osjećanja i u nadi da postoji način da snovi postanu zbilja ponekad se u biću izdigne iznad svakog drugog motiva ili principa, i onda se ruše kao kule od karata opsjene koje smo imali o samima sebi, a svaka životna prilika koja bi to isključivala postaje tek utješnom nagradom i drugorazrednom predstavom varijete u kojemu eto iz dosade ili vlastite nesreće manje-više pasivno sudjelujemo. Magdalenini snovi bili su nespokojni, a nemir svakodnevnice i njenih tereta prenio se i u ta područja mašte i želja, poljuljao vizije ideala i onih očekivanja koja su joj oduvijek bila važna. Otpi gutljaj kave, pa premjesti telefon iz jedne ruke u drugu. Koga da pozove? Odbaci tu pomisao pa se zagleda u sliku na zidu na kojoj su bile krupno nacrtane oči nekog muškarca, a iza njih i dijela lica, u dalekoj perspektivi, dvorci, dame i vitezovi, čitave bogate svite, kalifi i predstave nekog maštovitog svijeta koji nadahnjuje opuštenošću i bogatstvom, te pomirenjem s izvjesnošću da je sve prolazno i kako na kraju osim takvih sitnih zabilježbi sreće i mašte ništa ne ostaje. Ustane i ostavi telefon, pa se okrene oko sebe, ne zbog radosti ili tuge, nego da potvrdi samoj sebi da barem još to može, da odagna tjeskobu i pritisak neispunjenosti koji se kao teret spuštao na biće i vezivao je za sudbinu koju nije htjela živjeti i za snove za koje uopće nije bila sigurna da su njeni. Najednom tlo zadrhti, prelomi se svijet, slika padne sa zida, kuća u susjedstvu sruši se uz štropot i viku, auti su trubili, tramvaj se prevrnuo, a tlo je podrhtavalo dok su se brazde i pukotine širile po Šubićevoj, Jurišićevoj, Novoj vesi i drugim ulicama grada. Potres protrese sve, tijelo joj padne i ostane ležati, a onda se sruši i plafon i cijela kuća njenog života. Potres je napuklina života, nervoza zemaljskog svijeta i bezglavo rušenje svake slučajnosti, svake namjere izrastanja u duhu i nemilosrdan kraj za mnoge duše koje tada padnu u ambis očajanja iz kojega se više ne vrate u svijet svoje temeljne osobnosti. Magdalena otvori oči. Još je bila tama. Rani tramvaj prođe Šubićevom kloparajući usamljeno i bučno. Sve je bilo na svom mjestu, i mirno. Kao da se ništa nije zbilo. Ustane i zapali cigaretu. Zagleda se kroz prozor prema parku. Lagani povjetarac njihao je grane drveća. No ona je znala da se jedan svijet srušio i da su vrijednosti i ideali prijašnjih snova, ona iskrenost i nevinost postojanja bez razloga i u mašti koja često obgrljuje načine svitanja vlastitog bića iza nje. Obuče kaput koji je sanjala u nekom nedovršenom snu, izađe na ulicu i krene dalje, tražeći oči čovjeka, sliku spokoja, sve one dvorce i kuće dalekih prostranstva gdje bajke žive u svom nepomućenom i idealnom miru. A u nekom drugom dobu, daleko od sadašnjosti potresnih slika jednog u svemu prelomljenog doba i napuklih egzistencija, Epigon otvori oči. Sanjao je ženu u nevolji i svijet koji nije sretan. Zamisli se o svrsi takvog života u kojem je nesreća jača od čovjeka, o izgubljenoj potki nadanja iz koje niču snovi, pa se upita nije li sve to kao predstava vještog akrobata koji zabavlja puk na seoskom trgu i dobiva nagrade, čast i pljesak kada izvodi svoje trikove, dok u duši plovi negdje drugdje i sanja sreću i život odmaknut od milosti koja ustvari vrijeđa njegovo biće. Magdalena zatvori oči. Kaput snova je obgrli. Šubićeva zaživi gužvom dnevnog ritma, san se prenese u zaborav, a telefon zazvoni. Stigla je horoskopska poruka za taj dan. Kaže da se treba čuvati potresa.

Zašto toliki uspjeh ? Može se  reći  da je Seks i grad 2, za žene estrogenski blockbuster ljeta,  ono što je za muške primjerice Transformers 2: na mjesto gigantnih robota postavite Carrie, Samanthu i Charlotte luksuzno odjevene, na mjesto rafala eksplozija koje sravnaju pola grada, pikantne pseudofilozofske poštapalice naših Newyorških cura na temi sex-a, posla, kuhinje,  mode i zadnje kolekcije Louis Vuitton. Taj šaroliki koktel promješajte, i to je to , dobijete debeli budžetski i unosni Hollywoodski film, prvenstveno namijenjen ženskoj “kasti”, sa svim svojim bazičnim (ponekad i bizarnim)  fantasmagorijama i luksuznim maštarijama. Drugi razlog  uspjeha tog mainstream filma je jaka karakterizacija glavnih filmskih likova, u koje su se već godinama na televiziji identificirale cijele ženske emancipirane generacije, željne eskapizma i urbanog adrenalina u sivoj svakodnevnici. Svi stereotipi newyorkškog mainstreama su prisutni: karijersitice-kučke, neoromantične pudlice, frustrirane mamice working girl koje gaje snove o muškim Chippendalesovim akrobacijama itd.  Međutim, iznad tih filmskih likova, Seks i grad  predstavlja jedan fantasmagorični mainstream, fiktivnog univerzuma u  kojem je navodno sve lijepo, lako,  bliještavo, zavedljivo, i razmjetljivo. Hiper-realni newyorški svijet luksuza i savršenstva, koji potiče na shoppingovu anoniju na poznatom noćnom melosu Champagne – Manhattam - Petits - fours, užitici rezrevirani samo za cure, naravno. U tom pogledu mainstream je uvijek proces pretijerivanja i amplifikacije želja, dojmova i emocija.

Ako je mainstream dominantna kultura današnjice, Nijemci bi rekli zeitgeist - duh vremena, u modi je reći trend tendencije, opće prihvaćena kultura “široke publike”, onda je zasigurno Seks i grad  najbolja ilustracija svih društvenih stereotipa istoga mainstream-a. Mainstaream je također kulturološka-zabavna matrica ekonomske moći i sastavni dio GDP,  tržišni sektor u kojem se takmiču niza globalnih korporacija. Mainstream je ujedno gospodarski i politički izazov  jer kultura je danas sastavni dio softpowera ; moć koja oblikuje javno mnijenje i koja se temelji ne više na uporabu sile, već na kreaciji i zabavi. To objašnava da ono što su imperijalne sile do jučer nastojali nametnuti neposlušnom Trećem svijetu putem bang bang nasilne strategije okupacije, danas nastoje kulturološki kolonizirati ista područja sa širenjem bling bling kulturološke matrice. Različiti centri industrije mainstreama  i industrije entertainement su delokalizirane u Munbaju, Shangaju, Seoulu ili Dubaiju. SAD ipak ostaju još glavna meka mainstreama, i lider globaliziranog tržišta kulture i zabave. SAD izvoze ne samo kulturološke proizvode, već i njihov političko-društveni model, njihovu “viziju svijeta”. Od Damas-a, preko Pekinga, Tokyija i Caracasa, američki model entertainementa  prevladava jer iako so riječi i jezik na Hindiu ili na kineskom jeziku, sintaksa ili značaj je uvijek zapadno-američki. I kada velesile poput Kine se bore protiv te hegemonije oni to rade oponašajući američki model.

Imaginarna kolovizacija

Priča o mainstreamu je također duga priča o newyorkizaciji ili pak manhatanizaciji duhova u svijetu, kao obliku imaginarne kolonizacije. Jer tko danas pa i Europi može reči da ne nosi u sebi podsvijesno poznate klišeje američkog sna: drive-in-a, predgrađa, shopping malla Cocacole, Disneylanda kao uvjetovane interiorizirane matrice američke  masovne kulture. Mainstream kao jedan oblik dominantne kulturne hegemonije, tek je vidljiv leitmotiv kulturne zabavne industrije. U tom pogledu Seks i grad je jedan od najboljih i najuspješnijih primjera promidže newyorkškog načina života, kao i dobro smišljena gigantna reklama grada New York i drugih luksuznih recikliranih marki. Istina je da Seks i Grad može biti prozaično interpretirano kao mali koncentrat ženskog sna nategnut do krajnosti. Međutim taj film dokazuje koliko se hollywoodska industrija, koja diktira suvremene zabavne trendove i misaoni mainstream,  uspješno plasirala na svijetskom tržištu. Serija i film ističu uvijek u prvi plan grad New York, i taj grad nije samo filmski dekor već i peta dama filma s dušom i tijelom. U prilog tome govori i izjave Ureda za turizam grada NY koje ističe kako je Seks i grad jedna od najboljih i najunosnijih reklama grada New York koji udomaćuje dnevno tisuće ženskih Samanthinin razgolišenih dvojnca koje dolaza sa svih medridijana i paralele: od Europe, preko zacije do Amerike. Sve one tragaju za stopama i mjestima poznatih singlerica filma, od butika sexy igračaka, in klubova, do Tiffany’s vitrina Pete avenije. NYC & Company su pokrenule webdsite kako bi pomogli posjetiteljima NY u organiziranju  tematskih posjeta na temu Sex and the City. Za najbogatije, jedan  turistički operator predlaže boravak u NY za 15.000 dolara, sa večerom u najboljem  restoranu u kojem navraćaju sve četiri glumice, shopping u njihomim omiljenim buticima, pa do mogućnosti injekcija botoxom u institutu lijepote filmskih zvijezda.

Hip kapitalizam

Da netko gleda Seks i Grad  i izagrava na ulicama Bukurešta, Mexica ili New Dehlija užurbanu Samanthu na jeftinim štiklama kineske proizvodnje, nije sporno, ono što je tragično jest da ne postoji kultura anti-mainstreama, untoč pokušaja subkultura koje se na kraju pretvaraju u derivate dominantne kulture. Nacionalne kulture su osuđene na obrambeni dispozitiv i nažalost one ne izvoze, alternativne  i  kompetitivne vizije svijeta, nove mitove. Europa vrlo rijetko proizvodi europski autohtoni mainstream. Komercijalni uspjeh filma Seks i grad znatno ovisi o jednoj novoj kulturi bling bling, koja kao u filmu od New Yorka preko Dubaja, ne poznaje granice, i odražava se u miksiranju kulturoloških, modnih, društvenih i pseudoduhovnih žantova. Takva je sinkretska kultura  na početku označavala ekstravagantni način odjevanja rappera sa debelim zlatnim lancima i skupim autima. U Francuskoj se isti pojam kritički odnosi na razmjetljivo ponašanje kavijarske lijevice u isticanju znakova bogatsva, jahta i skupih satova. Međutim taj, bling bling stil  nije isključivo rezervirana za repere iz siromašnih četvrti Harlema, niti za Pussycat Dolls. Sve više se proširuje na bogatije slojeve Berveley Hillsa, ili XVI-tog Pariz-a.  Ludični razmjetljiv luksuz nije samo atribut taljianskih pos-mafiozija, a blještave naruknice whaow, tok tok prstenja i naušnice ding dong  su postale dio bestijara privilegiranih staleža. Uspjeh kulture bling bling se pronanalzi u fascinaciji društvenog i materijalnog uspjeha. Ona omogućuje virtualno ostvarenje poznatog celebitry sna, i izazivanje društvenog priznanja i poštivanja,  obilježja koje nažalost nedostaju većini prosiječnog pučanstva. Bling bling se temelji na logici distinkciji, i neminovno implicira proces isklučenja, pa nije ni čudo da se u flimu Seks i grad nikada ne pojavljuju prizori siromašnih getoiziranih četvrti kao i društveni newyorkški apartheid.« Le bling-bling est plus qu'un concept, c'est un mode de vie. Bling-bling  je više od koncepta i postavlja se kao način života. Bling-bling, c'est le bruit des chaînes en or qui s'entrechoquent. »Izlaganje skupe odjeće, zveckanje zlatnih lanaca često je način da se preusmjereva pozornost na vanjski izgled koji se i često ne podudara sa stvarnošču duhovne i društvene bijede. Kultura bling bling  kao svojesvrni suvremeni potrošački kod, sastoji se o neartikuliranom miksu pseudospiritulanost a la carte, od New Agea, scientologije, Trans surfinga i Rael, kulturnjačkog world politeizma, i nevrotične narcisoidnosti . Suvremena urbana kultura Bling bling bi bila nešto poput revival izdanje postmodernog orfizma, neopelagijanskog i mistično-hilajističkog sinkretizma za vrijeme dekadencija Rimksog carstva. Riječju, kada ne postoji više filozofska i transcendentalna čvrsta vertikala, onda se skreće u horizontalu fragmentacije i množenju kojekavih šarolikih i materijalističkih pseudofilozofija i stila života. Međutim, uspon kulture bling bling kao dio američke industrije entertainementa  na planetarnoj razini najvješćuje novi kulturni kapitalizam  ne-materijalne ekonomije, dinamični model hip kapitalizma, koji je ujedno koncentriran i decentraliziran. Naime, kreativne industrije nisu više klasične tvornice poput Hollywoodskog studija, već čine mreže proizvodnje konstituirane od stotine tisuća srednjih i malih poduzeća i start-up-a. od Hollywooda do Dubaija, globalizacija i internet reorganiziraju svjetsku trgovačku razmjenu:  mutacija kulture proizvoda prema kulturi usluga i dematerijalizacija sadržaja  amplificira  i jača takve geopolitičke mutacije.

Dragi mužu, pišem ti ovo pismo da bih te obavijestila kako te ostavljam. Zauvijek! Sedam godina bila sam ti dobra žena, a što sam dobila zauzvrat? Posljednja dva tjedna bila su poput pakla. Kad sam te zvala na posao, a tvoj mi je šef rekao da si dao otkaz, to je za mene bila posljednja kap. Prošle si srijede došao kući i nisi ni primijetio da sam imala novu frizuru, da sam pripremila tvoje omiljeno jelo i da sam nosila novi bodi. Smazao si večeru za dvije minute i zavalio se pred televizor. A poslije utakmice otišao si u krevet i iste minute zahrkao.
Ne govoriš mi više da me voliš, ne grliš me… Ili me varaš ili me više ne voliš, ali što god da je u pitanju, ja odlazim.
Sa srećom,

Tvoja bivša žena

P. S. Nemoj se truditi da me nađeš. Tvoj brat i ja selimo se u Kanadu.
 

Mužev odgovor
Draga bivša ženo, ništa me nije tako obradovalo kao tvoje pismo. Istina je da smo ti i ja bili sedam godina u braku, ali ti nisi bila ni približno dobra žena. Ja samo običavao gledati sport na televiziji ne bih li se isključio od tvojeg neprekidnog kvocanja. Šteta što to nije pomoglo.
Naravno da sam primijetio da si se prošli tjedan oštrigala, ali čim sam te vidio, pomislio sam: Izgleda kao muškarac!
Moja majka me je učila da kad nemam ništa lijepo za reći, bolje da šutim. I zato sam šutio…
Kada si, kako kažeš, pripremala moje omiljeno jelo, najvjerojatnije si me zamijenila s mojim bratom, jer ja sam svinjetinu prestao jesti još prije sedam godina.
Otišao sam spavati iako si imala na sebi taj famozni bodi, zato što je još uvijek na njemu bila zakvačena etiketa s cijenom. Molio sam Boga da je to samo slučajnost što je moj brat upravo tog jutra od mene posudio 50 dolara, jer cijena tvog bodija je bila 49,99 dolara.
Unatoč svemu, ja sam te još uvijek volio i osjećao da možemo biti sretni zajedno. I kad sam saznao da sam na lotu dobio deset milijuna dolara, dao sam otkaz. Kupio sam dvije karte za Jamajku i nemalo se iznenadio kad sam došao kući i ustanovio da si ti otišla. Pretpostavljam da sada imaš život kakav si oduvijek željela. Moj odvjetnik kaže kako će me pismo koje si mi napisala osloboditi svake obveze da ti dam i jedan prebijeni cent. Vodi računa o sebi!

Tvoj prebogati i slobodni bivši muž

P. S. Ne znam jesam li ti ikada rekao da se moj brat Karl rodio kao Karla. Nadam se da to neće biti nikakav problem.

Sindikati su danas i službeno rekli NE pregovorima s Vladom. Shvatili su – konačno – da Jadranki Kosor i HDZ-ovoj vlasti nije ni na kraj pameti štititi radnička prava te da Vlada tobožnjim pregovorima kupuje vrijeme te na taj način želi naštetiti vjerodostojnosti sindikata. Vlada je nakanila pregovorima odvratiti građane da potpisuju zahtjev za raspisivanjem referenduma na kojemu će, sasvim je sigurno, građani reći ne po radnike ponižavajućim izmjenama Zakona o radu. Vlada i dalje čini nevjerojatne napore kako bi pogodovala, točnije; služila kapitalistima, tajkunima, biznismenima i menadžerima koji služe krupnome kapitalu. Vlada time radnike nastoji dovesti u obespravljeni, robovlasnički odnos.
Na tu činjenicu Hrvatski laburisti, najmlađa stranka na hrvatskoj političkoj sceni, upozoravaju iz dana u dan. Konačno; Laburisti su i osnovani da u parlamentu štite prava i interese svih onih koji žive od svojega rada.
Dakle, sindikati i Laburisti su učinili u pripremanju uvjeta za referendum sve što je u njihovim mogućnostima. U samo dva dana dobrom organizacijom uspjeli su skupiti čak trećinu glasova potrebnih za referendum. Razbijen je i mit o tome da je skupiti 450.000 potpisa nemoguća misija.
Nije.
Ali sada ste na potezu vi, štovani građani Republike Hrvatske. Sudbina radnika, dosojanstvo svih onih koji žive od svojega rada sada je u vašim rukama. Jer samo vi svojim potpisima možete natjerati vlast da povuče izmjene Zakona o radu te da, ubuduće, vodi politiku u interesu većine a ne privilegirane manjine.
Samo sa skupljenih najmanje 450 tisuća potpisa građani će poslati Vladi jasnu poruku te na taj način spriječiti obezvređivanje rada te daljnje ponižavanje radnika.
Naravno, ako se u samo dva dana skupila trećina potpisa, treba težiti brojci od 500, 600 pa i više tisuća potpisa.
U ovome trenutku odgovornost je na vama, poštovani građani.
Vi sa svojim potpisima možete dokazati da imate moć! Da možete utjecati na odluke političke elite. Da njihove odluke možete mjenjati.
Nakon skupljenih 450.000 potpisa Vlada će morati ili povući izmjene Zakona o radu ili - odstupiti.
Dakle, o vlastitu dostojanstvu, o vlastitoj budućnosti odlučujete VI.
Zato izađite na ulice i trgove i svojim potpisom recite NE Vladinim antiradničkim mjerama.

Uličica snova između Kaptola i Gradeca koja povezuje Krvavi most i Tkalčićevu sa Dolcem i Opatovinom, s platoom na kojem se svakoga jutra šareni cvijeće i raduje poglede, i gdje uokrug za stolovima ispijaju kave brojni namjernici nadošli odasvud u trbuh grada, njegovo jutarnje bilo u kojemu komešanje tijela, cekeri i uzvici kumica iza klupa očaravaju vrijeme i ono, kakvo god da jeste, odiše onim duhom što ga prepoznajemo kao domaće lice i naličje grada. Eržebet je od malih nogu živjela u toj ulici i isto tako smatrala se nečime što povezuje suprotnosti koje inače dijele maštu i činjenice ili razdvajaju snove od jave. Može li neiskrenost biti nevina ili čak nevažna i usputna gesta koja tek treba prikriti onu jedino značajnu temu života, a to je kako je svatko sam sebi najvažnije biće, i kako u usporedbi s time sve ostalo postaje i ostaje banalnost, zaborav ili šarmantna šala za priču u društvu kada se prisjećamo onih koji su odavno otišli ili više nisu važni u traženjima i zbivanjima što su sada posrijedi. Upravo zbog te raspolućenosti između sebe i svijeta, života i želja, mogućnosti i zbilje i drugih takvih operka koje su je tištale, Eržebet se nije prepoznavala kao osoba koja bi se mogla vezivati samo za jednu od krajnosti ili tek zadatu i prisutnu dohvatljivost zbivanja, pa se oduvijek razapinjala da maštom i olakim vjerovanjem u osobnu sreću sve to nadvlada i ostvari sve svoje težnje. Svaki njen san bio je trač. Doduše, ona sebi to nije priznavala, čak i više od toga.

Poneko svojstvo istinitosti poticalo je na uvjerenje kako je sve skupa ustvari jedna složena i od strane raznovrsnih sila zamišljena priča u koju je ona ukalupljena, pa zato kapric, hirovitost i neiskrenost ustvari to i nisu, već postaju onaj dio osobnosti koji se polako i svrhovito pretvara u značenje što prelazi preko zadatih ograda i postaje istiniti dio nje same i svijeta u kojem postoji. S prozora na katu gledala je ulicu koju je u biti prezirala zbog njene trošnosti i vlage, iako je s druge strane mislila kako je ona ipak prestižno mjesto za život i nadmetanje u bolnoj nemilosrdnosti kojom očajanje ustvari boja neostvarena postojanja. Osluškivala je često glasove i razgovore ljudi na terasi ispod koji su objedovali u restoranima, i gledala svata lica i prilike što su tuda prolazile, često sa smijehom u dušama i veselo, opušteno pričajući o dalekim mjestima, stranim sudbinama i doživljajima koji doneseni ovdje u srce grada bivaju gotovo egzotičnim paravanom gotovo svjetskog ne spokoja i lutanja. Probudi se u noći. Neki Portugalci pričali su dole na terasi u ulici za stolom uz jelo i vino o dalekim obalama jednog svijeta u kojem još postoje polugoli urođenici koji čamcima isplovljavaju u susret jedrenjacima koji doplove do njih, o predivnim osunčanim tijelima, o rajskom voću koje tamo raste i orhidejama kojima djevojke s tih obala kite kosu kada su spremne za udaju ili se žele podati muškarcu. Onda opet zaspi i obala joj se ukaže pred očima. Slamnate kuće, muzika koja vrišti nesputanošću, vatre zapaljene na pijesku i stotine ljudi što u melodičnom pjevanu slave što su živi i raduju se svim svojim čulima slobodi koja pretpostavlja ostvarenje sreće na svaki način. Sada je i ona s njima plesala, orhideje su joj krasile kosu, a strasti jačale s bržim kolanjem krvi kroz tijelo. Obuze je zanos, gotovo pomama, pruži ruke prema prvom muškarcu, on ih prihvati i sve se zavrti još brže dok nisu u grču pali na pijesak, a sladostrašće obuze njihova bića kao temeljni i najjači užitak. Ujutro ustane iz kreveta, svježa i nasmiješena. Otišavši do kupaonice na podu ostade tragovi pijeska sa njezinih stopala, no ona ih ne primijeti. Nešto poslije, pila je kavu na terasi restorana ispred kuće. Maštala je još o prošloj noći, o istini koja postoji vezana samo za tijelo i koju ne mogu nadići nikakve priče i pogledi koji ne dodiruju bilo užitka, onog apsurda koji se krije iza svake ugode. Za stol do nje sjedne neki čovjek. Odmah gaj e prepoznala, bio je on jedan od portugalskih mornara čiji je brod otkrio onu čudesnu zemlju snova. Pozdravi ga, a on je zapanjeno pogleda. Ustvari, i nije bio stranac, tek lik s kojim se znala iz nekog davnog doba, srednje škole, i kojeg je ona u međuvremenu pogubila u svome životu. Eržebet se zacrveni, no to sada i nije bilo presudno, pa ispriča divnu priču o jednom dalekom i šarmantnom putovanju, ludom provodu i dosadi koja joj ustvari kopni duh u ovom gradu i ulici što uzmiče pred doživljajima koji su joj, po njenom sudu odavno zacrtani u dlanu sudbine. Vrativši se kući zagrli svoje snove, poljubi u ogledalu vlastito lice, i povjeruje kako svijet i nije tako loše mjesto. Začuđeno promotri zrnca pijeska po podu, uzme metlu i sve očisti. Nečistoća snova ponekad ju je, ipak, znala i smetati. Telefon zazvoni. Javi se muški glas na jednom stranom jeziku. Upita je da li je to gospođa Eržebet, no ona odvrati da je nazvan krivi broj. Neiskrenost pomisli, ili možda ipak nije dobro reći sve do kraja.

MANIFEST MUŠKARACA (jednom zauvijek!)

Gospođama, gospodičnama, damama, suprugama, djevojkama, zaručnicama i svima drugim ženama:

1. Ako misliš da si predebela, tada vjerojatno i jesi! Ne pitaj me ništa o tome, ne želim odgovoriti na to pitanje.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš. Da pojasnimo jednu stvar: Mi smo JEDNOSTAVNI! Mi ne razumijemo nikakva suptilna i indirektna pitanja! Ona jednostavno ne funkcioniraju kod nas! Čak ni ona suptilna i indirektna pitanja, koja bi svakoj ženi trebala biti jasna!
3. Kada postaviš neko pitanje, na koje u biti i ne očekuješ odgovor, nemoj se čuditi kada dođe odgovor koji nisi htjela čuti!
4. Mi smo JEDNOSTAVNI! Kada te zamolim da mi dodaš kruh, mislim upravo to - da mi dodaš kruh! Time ti ne predbacujem što kruh nije na stolu. Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Mi smo stvarno JEDNOSTAVNI!
5. Mi smo JEDNOSTAVNI! Nema nikakvog smisla da me pitaš na što upravo mislim! 96,5 posto vremena muškarci misle na seks! Ne, mi nismo opsjednuti, to je jednostavno jedna stvar, koja nam pričinja najveću radost!
6. Mi smo JEDNOSTAVNI! Ponekad ne mislim samo na tebe. To nije ništa strašno. Molim te da se navikneš na to. Zato te molim da me ne pitaš na što mislim, ako nisi spremna razgovarati o politici, ekonomiji, filozofiji, nogometu, alkoholu, sisama, guzicama ili autima.
7. Petak/subota/nedjelja = puno žderati = prijatelji = nogomet na televiziji = pivo = loši maniri. To ti je kao puni mjesec ili plima i oseka - jednostavno neizbježno!
8. Kupovina mi ne pričinja nikakvo zadovoljstvo i nikad, baš nikad neće!
9. Kad idemo negdje van, što god da imaš na sebi super ti stoji. Kunem se!
10. Imaš dovoljno odjeće i obuće. Plač je ucjena! Da sam sebe dovedem do financijske propasti nije nikakav dokaz moje ljubavi prema tebi!
11. Većina muškaraca ima 3 para cipela. Ponavljam: mi smo JEDNOSTAVNI! Ne znam odakle ti ideja da ja mogu znati koji ti od tvojih 30 pari cipela najbolje stoji.
12. Jednostavno odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, zamoli me samo da ti pomognem riješiti ga. Ne očekuj isto sažaljenje koje inače dobivaš od svojih prijateljica.
14. Glavobolja koja traje 8 tjedana nije glavobolja! Idi doktoru!
15. Kada kažem nešto što se može dvojako tumačiti i jedno od tumačenja te uznemiruje, budi sigurna da mislim ono drugo!
16. Svi muškarci vide samo 16 boja! Trula višnja je voće, a ne boja!
17. Mi volimo pivo kao što vi volite ručne torbice. Vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!
18. Kada te pitam što ti je, a ti kažeš da nije ništa, vjerovat ću ti i ponašati se kao da ništa nije bilo!
19. Nemoj me pitati da li mi se sviđaš! Kada ne bi bilo tako, ja ne bih više bio tu gdje jesam!
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, uzmi uvijek ono najjeftinije ili najjednostavnije!!!

MI SMO STVARNO JEDNOSTAVNI!!!

Krajem 2008. godine, istraživačka skupina koja je istraživala trendove epidemije tuberkuloze u Istočnoj Europi u posljednjih par desetljeća svoja je istraživanja učinila dostupnim javnosti. Analizirajući podatke više od 20 država, istraživači s Cambridgea i Yalea uspostavili su jasnu korelaciju između kredita koje je tim državama dao MMF i slučajeva tuberkuloze – jednom kada krediti stanu, epidemija tuberkuloze se povlači. Objašnjenje za tu očigledno čudnu korelaciju je jednostavno: preduvjet za dobivanje kredita MMF-a jest da država koja ga prima mora uvesti „financijsku disciplinu“, tj. reducirati javna trošenja; a prva žrtva mjera koje bi trebale ponovno uvesti „financijsko zdravlje“ je sâmo zdravstvo, drugim riječima, trošenje na usluge javnog zdravstva. Potom se otvara prostor za zapadne humanitarce da oplakuju katastrofalne uvjete zdravstvenih usluga u tim zemljama i da ponude pomoć u obliku dobrotvorstva.

S financijskom krizom postalo je nemoguće ignorirati eklatantnu iracionalnost globalnog kapitalizma. Usporedite 700 milijardi dolara potrošenih samo u SAD-u kako bi se stabilizirao bankovni sustav s činjenicom da je od 22 milijardi dolara koliko je traženo od bogatijih država da pomognu poljoprivredi siromašnijim država u razvoju, dosad osigurano samo 2.2 milijardi dolara. Krivica za krizu hrane ne može se svaliti na uobičajene sumnjivce, poput korupcije, neučinkovitosti i državnog intervencionizma u zemlje Trećega svijeta; upravo suprotno, ona je direktno ovisna o globalizaciji poljoprivrede, kao što je to pojasnio nitko drugi nego Bill Clinton u svom komentaru na krizu tijekom UN-ova skupa koji je obilježavao Svjetski dan hrane, pod indikativnim nazivom „'Razbacujemo se“ na globalnu hranu“. Bit Clintonova govora bila je da današnja kriza pokazuje kako smo se „svi razbacivali, uključujući i mene kad sam bio predsjednik“, tako što smo plodove zemlje tretirali prije kao robu umjesto kao resurs očito vitalan za siromahe svijeta. Clinton je bio veoma jasan u svaljivanju krivice ne na pojedinačne države ili vlade, već na dugoročnu zapadnu politiku koju su nametnuli SAD i Europska Unija, a koju su desetljećima primjenjivali Svjetska Banka, MMF i druge međunarodne institucije. Te su politike afričke i azijske države prisilile da odustanu od državnih subvencija za gnojiva, poboljšana sjemena i druga ulaganja u farme, omogućujući tako da se najbolja zemlja koristi za iskorištava za izvoznu hranu i tako upropaštava sposobnost tih država da budu samo-održive u proizvodnji hrane. Rezultat takvih „strukturalnih prilagodbi“ bila je integracija lokalne poljoprivrede u globalnu ekonomiju: što se više domaćih kultura izvozilo, te su se države sve više morale oslanjati na uvoznu hranu, dok su farmeri izbačeni sa vlastite zemlje bili prisiljeni otići u slumove, gdje je jedini raspoloživi posao bio onaj u eksploatacijskim tvornicama za izvoznu robu. Na taj način, mnoge se države održavaju u postkolonijalnoj zavisnosti i postaju sve ranjivije na fluktuacije tržišta – povećanje cijena žitarica u posljednjih par desetljeća (također uzrokovano korištenjem usjeva za bio-gorivo umjesto za hranu) već je uzrokovalo gladovanje u državama od Haitija do Etiopije.

U posljednjim godinama, takve strategije postale su sustavnije i proširile svoj djelokrug: velike međunarodne korporacije i vlade sada pokušavaju kompenzirati nedostatak obradive zemlje u svojim vlastitim državama tako što goleme industrijske farme otvaraju u inozemstvu. Na primjer, u studenom 2008. godine, Daewoo Logistics u Južnoj Koreji najavio je da pregovara o 99-godišnjem najmu nekih 3.2 milijuna hektara poljoprivredne zemlje na Madagaskaru, što čini gotovo polovicu njegove obradive površine. Daewoo planira tri četvrtine te zemlje iskoristiti za žitarice, a ostatak za proizvodnju palminog ulja, kao glavne robe za globalno tržište bio-goriva. A to je samo vrh ledene sante: neke europske tvrtke u posljednje su dvije godine unajmile zemlju za sadnju žitarica i bio-goriva, kao što su britanska tvrtka Sun Biofuels, koja sadi žitarice za bio-gorivo u Etiopiji, Mozambiku i Tanzaniji. Plodno tlo Afrike također je pogodno za zemlje bogate naftom iz Perzijskog zaljeva, jer ih goleme pustinje prisiljavaju da uvoze većinu svoje hrane. Premda takve bogate države lako mogu platiti uvoz hrane, nemir na globalnim tržištima hrane samo je povećao njihov poticaj da osiguraju vlastite izvore opskrbe.

Koji je, onda, poticaj s druge strane, onih afričkih država u kojoj je glad rasprostranjena, a čijim farmerima nedostaju osnovna sredstva, gnojiva, gorivo i transportna infrastruktura potrebna da se žitarice učinkovito uzgajaju i dovedu na tržište? Predstavnici Daewooa tvrde da će njihov posao također koristiti Madagaskaru: ne samo da zemlja koju onu unajmljuju sada nije iskorištena, već, „Daewoo, premda planira izvoziti plodove zemlje… planira investirati oko 6 milijardi dolara u sljedećih 20 godina kako bi izgradio luke, ceste, elektrane i sustave za navodnjavanje nužne kako bi se podržala poljoprivreda ovdje, što će stvoriti tisuće poslova za nezaposlene Madagaskara. Poslovi će pomoći narodu Madagaskara da zaradi novac kako bi kupovao vlastitu hranu – čak i ako je uvezena.“ Krug postkolonijalne ovisnosti stoga je ponovo zatvoren, a ovisnost o hrani samo će biti pogoršana.

Ne približavamo li se stoga postepeno globalnom stanju u kojem latentna svetost triju glavnih materijalnih resursa (nafta, voda i hrana) postaje determinirajući faktor međunarodne politike? Nije li nedostatak hrane – koji (zasad) postaje vidljiv u sporadičnim krizama tu i tamo – jedan od znakova nadolazeće apokalipse? Premda je ta pojava predodređena raznolikim faktorima (rastuće potrebe u brzo razvijajućim zemljama poput Indije i Kine; neuspjele žetve zbog ekoloških smetnji; korištenje velikih dijelova obradive zemlje u državama Trećeg svijeta za izvozne proizvode; tržišno uvjetovano korištenje žitarica za druge svrhe poput bio-goriva), čini se da je jasno da ovo nije samo kratkoročni problem koji može biti brzo riješen odgovarajućom tržišnom regulacijom, već prije znak jednog dugoročnog problema koji je nemoguće riješiti sredstvima tržišne ekonomije. Neki apologeti novog svjetskog poretka ističu da je nedostatak hrane sam po sebi pokazatelj materijalnog napretka, budući da ljudi u brzo razvijajućim zemljama Trećeg svijeta zarađuju više pa si mogu i priuštiti da jedu više. Problem je, međutim, u tome da taj novi zahtjev za hranom milijune dovodi do gladi u zemljama kojima nedostaje takav brzi ekonomski rast.

Ne vrijedi li isto za nadolazeću energetsku krizu, kao i za prijeteću nestašicu vode? Kako bismo odgovarajuće pristupili tim problemima, bit će nužno izmisliti nove oblike velikih kolektivnih akcija; niti uobičajeni oblici državnog intervencionizma niti mnogo hvaljeni oblici lokalnih samoupravljanja ovdje više neće biti dostatni. Ako se ti problemi ne riješe na ovaj ili onaj način, najvjerojatniji scenarij bit će nova era aparthejda u kojem su izdvojeni dijelovi svijeta koji uživaju u obilju hrane, vode i energije odijeljeni od kaotičnog „vanjskog svijeta“ obilježenog raširenim kaosom, glađu i permanentnim ratom. Što bi ljudi na Haitiju i u drugim regijama pogođenim nestašicama hrane trebali učiniti? Nemaju li oni puno pravo na nasilnu pobunu? Komunizam je još jednom pred vratima.

Ulomak iz knjige „Druga smrt neoliberalizma“ koja izlazi u izdanju Frakture.

U ime HDZ-a oglasili su se Šeks i Hebrang. I izjavili da je svako medijsko propitivanje odgovornosti Jadranke Kosor o njezinoj ulozi u sklapanju ugovora HEP – TLM o povlaštenoj cijeni struje i kasnije prodaji TLM-a zajedno s tim ugovorom privatnom konzorciju „Adrial“ zapravo politički obračun s gospođom premijerkom. To bi valjda, po mišljenu dvojice visoko rangiranih zajedničara, trebalo biti zabranjeno. Možemo očekivati prijedlog dopuna popisa djelova promjena Ustava po kojoj bi se politički obračuni s predsjednicom (predsjednikom) HDZ-a imao smatrati protuustavan.


Ja sam njezinu političku odgovornost u toj aferi zatražio dan prije no što je otkriveno da je upravo ona potpisala odluku Vlade o toj kupoprodaji. I ustvrdio da se, ako je znala za ugovor HEP – TLM, koji je po USKOK-u štetan za državu, mora pridružiti svom tadašnjem kolegi Damiru Polančecu u Remetincu. Ako pak nije znala, a odlučivala je, mora dati ostavku jer su osobe koje donose odluke na tako visokim funkcijama, a ne znaju o čemu odlučuju, opasne za državu. 
Eto, ja priznajem da vodim politički obračun s Jadrankom Kosor.

Čudo drugo.

Pred američkim sudom predstavnici „Daimlera“ priznali su da su s oko 5 milijuna dolara podmićivali dužnosnike u Hrvatskoj prilikom skapanja posla o prodaji vatrogasnih cisterni.
To je u posljednjih 20 godina jednina korupcijska afera u kojoj nije sporno jeli mito davano ni tko je davao mito. Sporno je samo to, da se još uvijek ne zna tko je mito primao.
I kuda je nestala ta afera? Zašto se o njoj više ne piše u našim medijima? Zašto SDP u Saboru ne traži istražno povjerenstvo?
I neka onda netko još kaže da naše vodeće političke stranke o ničemu ne mogu postići koncenzus.


PS: prije nekih dva tjedna u Saboru je bila delegacija Bundestaga. Odbor Bundestaga za EU pitanja, tako nekako. U sklopu programa boravka u RH tražili su i razgovor s nama, članovima Nacionalnog vijeća za nadzor provedbe antikorupcijskog programa. Iako prvotno nisam planirao biti prisutan, otišao sam čuti što naši prijatelji Njemci imaju za pitati. 
Najprije su nam održali lekciju o našoj obavezi u borbi protiv korupcije, onda rekli da je EU pogriješila u prebrzom prijemuRumunjske i Bugarske i na kraju zaprijetili da više nikome neće progledati kroz prste.
Nisam mogao izdržati i ne priznati da doista imamo problem s korupcijom još od doba Turaka na ovim prostorima i ukazati na novi, jako opasan oblik korupcije u Hrvata, na takozvanu „uvoznu korupciju“. I naveo dva primjera. Prvi je Hypo, koji već godinama, po riječima naših uskočkih istražitelja ne možemo rasčistiti jer jedna zemlja članica EU odbija surađivati.
Drugi primjer koji sam naveo bio je „Daimler“ i zamolio kolege parlamentarce iz zemlje iz koje je i uvezena ta korupcija, a koja je također članica EU, da nam pomognu u otkrivanju primatelja mita . Dakle da i oni od njemačkih organa istrage i pravosuđa zatraže prosljeđivanje tih podataka u Hrvatsku. 
U veoma nerovoznom odgovoru voditelj te delegacije mi je objasnio kako se u Njemačkoj parlament ne smije mješati u poslove istraga i da oni ne namjeravaju poduzeti ništa. 
Tako dakle. Hrvatski se parlament mora boriti protiv korupcije, a njemački se ne smije mješati u korupciju. Naročito ako je podmićivanjem nekoga izvan Njemačke profitirala njihova industrija.


Čudo treće.

Milanović je jako ljut na HDZ i Šeksa zato što ovi ne prihvaćaju prijedlog da se u Ustavu biračka mjesta u 11. izbornoj jedinicina parlamenrnim izborima imaju odrediti samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske. 
I to dramatizira već tri tjedna. Prijeti da će uskratiti svojih 56 glasova za promjene Ustava ako se oko toga ne dogovore. Kad je načuo da bi HDZ mogao prihvatiti prijedlog kojega im je potajice poslao i da bi se za 11. izbornu jedinicu utvrdila takozvana fiksna kvota broja mandata, svoje je zahtjeve proširio i na uvođenje u Ustav prava „seksualnih manjina“.
Još mi nije jasno na koje „seksualne manjine“ misli. One koje su konstruktivno suzdržane ili neke druge.
Nemam ništa protiv da se vođa SDP-a bavi i tim manjinama i da i njih uvodi u Ustav ali po mom sudu bilo bi daleko bitnije da u Ustav ove zemlje uđu riječi poput „radnik“ ili „plaća“ kojih u sadašnjem Ustavu nema. Ili još konkretnije, da u Ustavu piše da zaposleni imaju pravo na plaću ( a ne zaradu, kako sada piše) a poslodavci obavezu da svojim zaposlenicima plaću isplaćuju.

No, kada se već ne bavimo pravima radnika u sklopu ustavnih promjena, začuđuje i činjenica kako se vođa oporbe olako odrekao i šanse da se, u sklopu rasprave o ustavnim promjenama u djelu izbornog zakonodavstva konačno razriješi i ozbiljan problem da i naredni parlamentarni izbori mogu biti protuzakoniti. 
Naime, u Zakonu o izboru zastupnika propisano je da broj birača u pojedinim izbornim jedinicama ne može biti veći/manji od 5 %. Kao što je poznato, izbori za Sabor u Hrvatskoj održavaju se u 10 izbornih jedinica. Ona XI . je za dijasporu a XII. za nacionalne manjine.
Na prošlim parlamentarnim izborima u popise birača u Hrvatskoj za ovih 10 izbornih jedinica bilo je upisano 3.702.460 birača . To znači da bi broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici u prosjeku trebao biti 370. 246 a ako uvažimo onih + - 5% znači da bi broj birača mogao biti od 351.734 pa do 388.788. 
No, prilikom skrajanja izbornih jedinica zakonom o izbrnim jedinicama one su skrojene tako da su ta odstupanja po broju birača čak 29 %. Po broju birača, najmanja je ona IV. s 320.964 birača a najveća ona IX. s čak 414.532 birača. Samo su II. s 388.192 birača, III . s 362.944 birača, IV. s 360.778 i VIII. s 363.305 birača u okviru onih zakonom dozvoljenih odstupanja + - 5%. 


Kako nebi bilo zabune u ukupnom broju birača, samo navodim da je u XI. broj birača 405.092 a u XII. 370.834 što daje ukupno brojku birača od 4.478.386. To pak znači da , prema popisima birača na teritoriju Republike Hrvatske prebivalište ima 4.073.294 punoljetnih državljana . Tko želi neka u to vjeruje, ja ne vjerujem kao što ne vjerujem ni HDZ-u da će popisi birača biti sređeni do izbora i EU referenduma.
Jednini način sređivanje popisa birača je novi zakon i novi model: popis birača sastavlja se samo na temelju osobnog upisa svakog ponuljetnog državljanina.

USKOK je donio nalog za provođenje istrage protiv BIVŠEGdirektora HEP-a Ivana Mravka, BIVŠEG direktora TLM-a Ivana Koštana i BIVŠEG potpredsjednika Vlade Damira Polančeca pod sumnjom da su , udruženi, od 2006. pa do 2008. godine oštetili HEP za oko 600 milijuna kuna.

Najprije je HEP kupovao struju na stranom tržištu ( spominje se i najveći dobavljać – EFT iz Srbije , vlasništvo stanovitog Vuka Hamovića) po cijeni od 80 eura a onda je TLM-u prodavao po 20. No, TLM tu struju nije trebao već ju je samo prosljeđivao u Mostar, poduzeću „Aluminij“. I ono što je gotovo nevjerojatno, TLM je za tu (pre)prodavanje struje dobio i suglasnost Hrvatske energetske regulatorne agencije – HERE-e.
Mravak i Koštan su uhapšeni a Damir Polančec iz Remetinca, putem svoga odvjetnika, poručuje: kriv sam koliko i uži kabinet Vlade i HDZ. 

Na upit novinara, predsjednica Vlade Jadranka Kosor izjavila je „ Nitko nas u borbi protiv korupcije ne može i neće zastrašiti“.
U prvi mah pomislio sam da tom izjavom gospođa Kosor odgovara Polančecu. 
No, što sam više analizirao javno dostupne informacije o ovoj elektro-aluminijskoj mafiji, sve više se pitam nije li poruka gopsođe Kosor išla nekome drugome? Ne Polančecu nego onome ili onima koji su otvaranjem ove istrage „prekoračili“ politički prag dozvoljene borbe protiv korupcije? 

Svojom porukom javnosti Polačec je neizravno ustvrdio da je za cijelu muljažu znao uži kabinet Vlade i vodstvo HDZ-a. Po tvrdnji USKOK-a ovaj kriminal započeo je sredinom 2006. godine . Tko je tada bio u „užem“ kabinetu Vlade? Ivo Sanader, Damir Polančec i Jadranka Kosor. Sve tako do 12. siječnja 2008. kada u taj „uži“ kabinet Vlade, uz Ivu Sanadera , Damira Polančeca i Jadranke Kosor ulaze i Đurđa Adlešić i Slobodan Uzelac. 

Za razumijevanje cijele stvari bitno je i znati da su vlasnici TLM-a (putem konzorcija „Adrijal“) „Dalekovod“, „Konstruktor inžinjering“ , „Zagreb montaža“ , „Aluflexpak“ i „Feal“ iz Širokog Brijega. Kako su postali vlasnici TLM-a? Na prijedlog Hrvatskog fonda za privatizaciju, Vlada je svojom odlukom TLM za jednu kunu prodala konzorciju „Adrial“. 

A tko je vlasnik „Aluminija“ iz Mostara? Taj isti konzorcij „Adrijal“.

Dakle, HEP je kopovao skupu struju i prodavao je jeftinu „Adrijalu“ kako bi taj isti „Adrijal“ sam sebi iz Mostara u Šibeniku osigurao sirovinu – aluminij. 

I kako sada reagiraju iz „Adrijala“ ? Kažu da će se povući iz TLM-a i tražiti povrat uloženog novca ako se taj sporan ugovor na relaciji HEP – TLM raskine!
 Ucjenjuju. Koga? One koji su znali i znaju da je Vlada svojom dolukom HEP-u prenijela dionice JANAF-a u iznosu od 145 milijuna kuna kao pokriće gubitaka. Službeno, pokriće gubitaka zbog nepovečanje cijene struje, neslužbeno kao kompezacija gubitka koju je već tada trpio HEP zbog strujno-aluminijske mafije. 

Jadranka Kosor tvrdi da ništa nije znala. Nije znala za ugovor o preprodaji struje na relaciji HEP – TLM – Aluminij. Taj je ugovor, po njoj, sam , na svoju inicijativu i po svojoj savjesti potpisao Ivan Mravak. Ili i uz znanje Damira Polačeca koji priznaje da se o tome raspravljalo na sjednici užeg kabineta vlade. . O tome ništa nisu znali ni u Nadzornom odboru HEP-a. I Damir Polačec, tvrdi Jadranka Kosor ,o tome nikada nije izvjestio uži kabinet Vlade. Ni resorni ministar gospodarstva prije Damira Polančeca , Branko Vukelić ništa nije znao. 
A Đurđa Adlešić i Slobodan Uzelac? Znaju li oni što o tome? Ili oni ne sudjeluju u radu užeg kabineta Vlade. 

Dakle, tko zastrašuje Jadranku Kosor? Damir Polančec?

Ili bi iskazi Luke Miličića i Damira Skansija iz „Dalekovoda“ ,Željka Žderića iz „Konstruktora“ , Željka Dražića i Vlade Čovićaiz „Zagreb montaže“ i Alexandera Oborya iz „Aluflexpaka“ koje će prema nekim najva ispitati USKOK , mogli nekome iz užeg kabineta vlade osvježiti pamčenja?

Ne treba zanemariti HERU i njenog čelnika Tomu Galića. Bilo bi veoma zanimljivo saznati pod kojim je okolnostima TLM dobio njihovu suglasnost za trgovanje strujom. 

A što ako svojom izjavom Jadranka Kosor pokušava zastrašiti nekoga tko bi mogao posvjedočiti da je i ona znala za ovu strujno-aluminijsku organiziranu skupinu? I k tome još i javno objaviti.

Što govore o braku…

…profesori hrvatskoga jezika? 

Brak je apstraktna imenica, a zaruke su gramatičke pogreške u prije sastavljenoj rečenici.

Glagol oženiti često odgovara na pitanje koga?, međutim najčešće odgovara na pitanje koliko?

Oženjen je trpni pridjev glagola oženiti.

Djeca su imperativ, a kućni prijatelj je osobna zamjenica.

… profesori matematike?

Zaruke su parni broj koji često zna biti neparan.

Brak je računska operacija množenja, a rezultat su djeca.

Prije braka on vrijedi 2, ona vrijedi 1, a punica 0.

U braku punica vrijedi 2, ona 1, a on 0.

Kućni prijatelj je nepoznanica x, a punica je zlo na kvadrat.

…ekonomisti?

Zaruke su mogućnost plasmana, brak je ugovor, a djeca aneks ugovora.

Kućni prijatelj je kooperant, a punica porezni organ.

… liječnici?

Zaruke su loša preventiva, a brak je posljedica lošeg zahvata.

Djeca su komplikacije, a punica tumor koji ponekad može biti i dobroćudan.

Kućni prijatelj je pogrešna dijagnoza. …inženjeri?

Zaruke su projekt, brak je neuspjela konstrukcija, a djeca su neplanirani troškovi.

Kućni prijatelj je izvodilac tehničkih radova, a punica korozija. …pravnici?

Zaruke su parnice, a brak je izgubljena parnica.

Djeca su otežavajuća okolnost, a kućni prijatelj olakšavajuća okolnost.

Punica je vrhovna instanca.

Kako muškarac može usrećiti ženu?

Da bi njegova žena bila sretna, muškarac joj mora biti prijatelj, psiholog, ljubavnik, brat, otac, učitelj, odgajatelj, kuhar, zidar, vodoinstalater, mehaničar, atletičar, dekorater, stilist, seksolog, ginekolog, čitač misli (i želja), psihijatar, terapeut, kavalir, umjereno drzak, organiziran, čist, simpatičan, dražestan, pozoran, inteligentan, pun fantazije, kreativan, sladak, moćan, pun razumijevanja, tolerantan, oprezan, ambiciozan, sposoban, hrabar, odlučan, pouzdan, popustljiv, opravdano zagrižljiv, pun komplimenata, strpljiv u kupnji, jako bogat, ne smije raditi probleme, ne smije biti težak i ne smije gledati druge žene.

Također mora paziti da nije ljubomoran, ali ni nezainteresiran. Mora se slagati sa svojom obitelji, ali ne smije im posvetiti previše vremena. Da bi žena bila sretna, ne smije ju sputavati, mora joj dati prostora, ali uvijek mora vidljivo pokazati da je zabrinut kad je nema.

Jako je važno da ne zaboravi obljetnice (vjenčanje, zaruke, prvi poljubac...), diplome, njezine godine, njezin rođendan, rođendan njezine najbolje prijateljice (ali ne smije pokazati prevelik interes − dovoljno je samo spomenuti pravi datum). Nažalost, čak ni poštovanje svih navedenih pravila ne može zajamčiti da će ona biti istinski sretna. Naime, mogla bi se odjednom osjetiti potopljenom u životu potpune savršenosti, a to bi je gušilo. Izlaz bi mogla potražiti u bijegu s prvim koristoljubivo-blesavo-kretensko-slatkim idiotom koji bi naišao… Vjerojatno je zato Bog rekao: Ljubi je! A nikada nije rekao: Shvati je!

Kako žena može usrećiti muškarca? 

1. Dođe gola...

2. ... i donese hranu.

Vojo ŠILJAK

Tijekom povijesti gradskog prijevoza mijenjala se tehnike naplate usluge prijevoza, ali i načini izbjegavanja plaćanja ili - švercanja.

Za cijenu koja je iznosila oko 12 filira, Zagrepčani su se konjskim tramvajem vozili krajem 19. stoljeća, od Mitnice u Vlaškoj ulici (današnji Kvaternikov trg), kroz Vlašku, Draškovićevu i Jurišićevu ulicu, preko Jelačićeva trga, pa Ilicom do Vodovodne ulice, uz odvojke do tzv. Južnoga kolodvora i Savskog mosta. Uz kočijaša, u kolima je sjedio kondukter i prodavao i kontrolirao karte. Mjesto za njega uglavnom je bilo predviđeno na uzdužnoj, bočnoj dasci koja se nalazila s obiju strana tramvaja. Da bi obavljao svoj posao, od konduktera se tražila velika vještina, trebalo je udovoljiti svim propisima službe i istodobno ostati neozlijeđen. Nerijetko je kisnuo i sukobljavao se s nestašnom djecom koja su uskakivala na suprotnu stranu daske i tako se vozila besplatno. Iako već dugo u našim tramvajima nema konduktera, sada se švercaju neki novi klinci, suvremenim metodama. Neke se stvari nikad ne mijenjaju!

Prema „Almanahu grada Zagreba“ iz 1903., doznajemo da su postojale pojedinačne karte, blok-karte, mjesečne karte, činovničke iskaznice, đačke iskaznice, činovničke iskaznice za obavljanje službe, dječje karte i karte za posebne ustanove. U pojedinačne karte uvrštavale su se jutarnja karta, jutarnja karta s pravom povratka i dnevna karta. Vožnja za dinar Jutarnja karta vrijedila je za jednu vožnju u sve dane osim nedjelje, na najkraćem putu od mjesta početka vožnje, bez prelaženja ili s prelaženjem, ako vožnja započne do sedam sati i trideset minuta. Cijena karte iznosila je jedan dinar. Jutarnja karta s pravom povratka odnosila se na vožnju s povratkom za sve dane osim nedjelje, na najkraćem putu od mjesta početka vožnje do bilo kojeg mjesta mreže, kao cilja vožnje, bez prelaženja ili s prelaženjem, ako vožnja započne do 7.30, a vrijeme povratka uslijedi poslije 13 sati, od cilja prema ishodištu vožnje. Cijena je iznosila dva dinara. Dnevne karte podijeljene su u dvije skupine, ovisno o tome prelazi li putnik ili ne, a cijena je iznosila 1,30 dinara. Blok-karte bile su predviđene za putnike koji se često voze tramvajem u raznim smjerovima. Karte iz bloka mogao je trošiti vlasnik bloka, njegova žena i djeca, u kalendarskom mjesecu izdavanja bloka i u mjesecu koji je slijedio. Cijena bloka iznosila je 13,50 dinara. Pružne karte izdavale su se za putovanja od istog ishodišta do istog cilja, za trideset vožnji po cijeni od 36 dinara. Mjesečne karte izdavale su se za vožnju unutar cijele mreže, u iznosu od 240 dinara. Činovničke iskaznice za obavljanje službe upotrebljavali su javni, državni i gradski činovnici, časnici, uredski službenici, građanski službenici, narednici, podvornici, dostavljači, te svi oni koji su obavljali izvanredne službe. Nabavljale su se iz uredovnih sredstava, po cijeni od 160 dinara. Umjesto kočijaša vozač Ubrzo se Zagreb pridružuje ostalim europskim gradovima i uvodi električni tramvaj koji je svečano pušten u pogon 18. kolovoza 1910. Tada se putnici već mogu voziti na 9 tramvajskih linija.

Odlukom Skupštine gradskog zastupstva utvrđeno je nekoliko vrsta karata namijenjenih različitim korisnicima, pa se u cjeniku iz 1930. nalaze pojedinačne karte, blok-karte, pružne karte za 30 vožnji, mjesečne karte, činovničke iskaznice, đačke iskaznice i činovničke iskaznice za vršenje službe. Kondukter je neprekidno bio na nogama i obilazio kola izdavajući karte, a potežući remen koji je ispod stropa prolazio kroz cijela kola, zvoncem je davao vozaču znak za polazak.Novi cjenik uveden je 1945. Prema njemu, osnovna cijena prijevoza iznosi 2 dinara, a jedino na liniji do Dubrave 3 dinara. Niske cijene prijevoza uzrokuju veliko povećanje broja putnika, tako da je ZET prevezao gotovo 100,000.000 putnika. (sa 1385 zaposlenih radnika ). Iste godine uvode se radničke karte, uz cijenu od 90 dinara za dvije, i 180 dinara za četiri vožnje dnevno. Tek tada, postupnom ugradnjom sjedala i pultova, kondukterima je olakšan rad. Samoposlužno poništavanje voznih karata Broj putnika neprestano se povećava, ali neprestano raste i cijena prijevoza. Novom tarifom iz 1960. riješeno je pitanje neopravdano više cijene za šire područje Grada, u odnosu na uže područje. Ukinute su mnoge povlastice za određene kategorije putnika, kao i mnoge vrste pretplatnih karata. Zbog potrebe racionalizacije poslovanja uvodi se vozač-kondukter.

Tarifnom reformom iz 1979. počeo je proces velike modernizacije i racionalizacije u organizaciji javnoga gradskog prijevoza. Obilježje novog sustava jest jedinstvena tarifa za tramvaj i autobus. Pravo prijelaza iz vozila u vozilo putniku je ograničeno vremenski, ali broj prijelaza u smjeru odredišta nije ograničen. Sljedeće bitno obilježje novog sustava jest samoposlužno poništavanje voznih karata u automatima kojima su opremljeni svi autobusi, dok se u tramvajska vozila uvode postupno. U tramvajskim prikolicama ostaju kondukteri koji prodaju karte i poništavaju ih žigom što na karte otiskuje iste podatke kao i automat. U autobusima samo vozač prodaje karte. Prometna mreža ZET-a podijeljena je na pet tarifnih zona, a tako se broj vrsta voznih karata smanjio sa 160 na 19. Tarifa ovisi o broju prelazaka zonske granice. Racionalizacija upotrebe karnet-karata sastoji se u tomu da karta služi za dvije vožnje odnosno dva putovanja, te se i poništava dvaput. U tu svrhu predviđena su na karti dva polja za poništavanje. Tako se štedi papir, radna snaga, a i prostor. Osim toga, ima i manje otpadaka.

Uvođenjem samoposlužnog poništavanja voznih karata pojednostavnio se i režim ulaska i izlaska putnika na stajalištima. Kad u kolima nema konduktera nego se karte poništavaju u automatima, putnici izlaze i ulaze na sva vrata, čime je omogućeno mnogo kraće zadržavanje tramvaja na stajalištu. Dakako, samoposlužni sustav zahtijeva određeni stupanj kulture ponašanja. Uvode se nova mjesta prodaje karata, kao i automati za prodaju karata. S vremenom svi smo naučili kako „štancati“ kartu i kako više ili manje uspješno izbjeći kontrolore, postali kulturniji i zahtjevniji putnici, spremni za nove promjene. To se i ostvaruje početkom 21. stoljeća kada ZET najavljuje, a nakon par godina i započinje novi, suvremeni sustav naplate prijevoza.

Dragi moji „pušači“ ovaj tekst je namjenjen isključivo Vama i samo Vama. Prvo ću krenuti sa upozorenjem (jer je ovo postao kliše pri svakom spomenu duhana čak je i napismeno istaknuto na svakoj kutiji cigareta) koliko je pušenje štetno za zdravlje, jer je ovo priča o duhanu. Ali neću okolišati i propovijedati o štetnosti nikotina i katrana jer to već uveliko imate čak i u malom prstu pa ću odmah krenuti sa financijskim činjenicama što me i ponukalo da ovo napišem.

Dugo konzumiram cigarete ali kako se ekonomska situacija globalno promijenila nažalost ne u našu korist, ova vrsta luksuza je postala odveć preskupa. Gotovo nemoguća za konzumiranje. Stoga ponukana upravo financijskim poteškoćama odlučih i vama predstaviti svoju novu odluku koju dosta dobro upražnjavam protekla dva mjeseca da se upravo „fond za luksuz“ uveliko oparavio.

Naime, o čemu se radi. Prešla sam na duhan. I to nakon mjesec dana traženja onog savršenog, baš za mene, pronašla negdje u kutu tobacco-a jedno pakiranje koje mi je leglo kao „ kec na desetku“. I ne samo da su moje pluća prodisala i da u jutro više ne moram pokušavati zadržati lijevo plućno krilo unutar toraksa već se i novčana situacija digla na posve novi nivo. Sad uz duhan imam i za druge stvari iz „fonda za luksuz“!!! A sad ću vam i brojnom računicom pokušati predstaviti moju novonastalu situaciju, jednostavno usporedit ću troškove prije i poslije.

Pušila sam jednu kutiju dnevno i to onih finih, tankih, damskih cigareta koje koštaju 19 kn. To je mjesečno iznosilo 570 kn. Cca. Sada kupujem vrečicu duhana od 40 gr. prosjećne kvalitete za 24 kn. i traje mi tjedan dana. Uz duhan potrebno je uzeti i papiriće koji koštaju 2,5 kn. i filtere (prosječno 165 komada, kako to piše na kutiji, po cijeni od 8 kn.). Ukoliko ste vješti u motanju ne treba vam rekvizit za isto ali ako niste (kao ja, pa mi cigarete više liče na kubure) onda si morate priuštiti i mašinicu od 20 kn. E sada činjenica je da nećete odmah nabasati na svoj savršeni duhan pa ćete eksperimentirati neko vrijeme ali kad pogodite baš ono što vama paše to će biti ljubav na prvi udisaj. Što se tiče papirića za motanje i tu postoji izbor, pa tako možete kupiti „šuplje“ cigarete ( 250 kom. 15 kn.) koje putem posebne mašinice, punilice, (45 do 65 kn.) veoma jednostavnim potezom punite duhan. Ali ja sam old fashion pa mi je draže motati na roll on mašinicu ili po naški motalicu (istina često mi se neda pa je i tu prednost ove vrste pušenja jer smanjite količinu cigareta na dan).

Prednost je i to što duhan možete nabaviti apsolutno svugdje od tobacco shopova do običnih kioska. A ukoliko želite imati stalno svjež i mirisan duhan obavezno tražite i keramičko kamenje koje se potapa u vodu i potom stavlja u duhanske vrećice. Ono je besplatno. I kao šećer na kraju, kupite si tabakeru. Možete dati mašti na volju, hoćete li neku ljepšu, jednostavniju, onu sa gravurom ili ne sve je zaista proizvoljno.

Sada na duhan i popratne rekvizite trošim mjesečno cca 100 kn. (mašinica je trajna kao i tabakera). I ne samo da sam uštedila na sebi već je i suprug slijedio moj put prosvjetljenja pa tako zajedno uštedimo (ja 470 kn. on 600 kn.) preko 1000 kn. mjesečno. Kad te pare stavite na gomilu zaista ima mnogo. Onako kad svaki dan dajete na cigarete po malo to se toliko i ne vidi ali vidjet ćete na kraju mjeseca koliko ćete bit sretni što ste spojili ugodno sa korisnim, naročito ako imate djecu kao ja pa onda i njima možete ispuniti pokoju ekstra želju.

Bitno je i znati da duhan ne samo što je povoljniji nego i sadrži mnogo manje korijenja, otpadaka te aditiva.

Eto dragi moji ovo je bio jedan dobronamjeran savjet kako uštedjeti u ovoj kriznoj situaciji, naravno najbolje bi bilo da prestanete skroz sa pušenjem ili barem pokušate apstinirati neko vrijeme (dok se stanje na popravi) ali ukoliko već morate onda barem pušite od dva zla ono manje.