POVJESNICE: Što se doista dogodilo u Lici 27. srpnja 1941?

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
18:16
Velj
2020
28

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Zanimljivosti › POVJESNICE: Što se doista dogodilo u Lici 27. srpnja 1941?

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
27
 
07.2016

POVJESNICE: Što se doista dogodilo u Lici 27. srpnja 1941?

TEROR JE POBUNIO NAROD: Krajiški ustanak od 27. srpnja nije doveo do Jadovna i Suvaje, već; upravo obrnuto - Jadovno i Suvaja doveli su do ustanka!
POVJESNICE: Što se doista dogodilo u Lici 27. srpnja 1941?
 

U drugoj polovici lipnja 1941. srpska sela jugoistočnih dijelova Like i jugozapadnih dijelova Dalmatinske zagore već su krajnje uznemirena. Najveća je napetost u kotaru Donji Lapac. U tom je kotaru od 14. do 29. lipnja 1941. godine uhapšeno 140 Srba. Većina uhapšenih već je tada otpremljena na Pag i u Jadovno. U susjednoj Bosanskoj krajini progoni su još žešći. Nakon prvih hapšenja i ponekih vijesti o tome što se događa u Jadovnom, srpski seljaci više ne čekaju ustaške ophodnje iz Gračaca i Gospića već bježe u šume gdje se sklanjaju u zbjegovima. Dana 29. lipnja ustaše su osvanule pred srpskim kućama u općini Plitvička jezera. Toga je jutra oko 1.200 ljudi napustilo svoje domove. Nakon tog događaja kolona ljudi je došla u Drvar. Razmješteni su po okolnim srpskim selima s objašnjenjem da je to privremeni smještaj. Vijest o čišćenju srpskih sela u okolici Plitvičkih jezera ubrzo je prostrujila čitavom Likom. U međuvremenu su ustaše ispraznile i Bihać od Srba i Židova. Oko 1.200 ljudi bilo je razmješteno po srpskim selima u okolici Kulen Vakufa, općine koja graniči s kotarom Donji Lapac u Hrvatskoj. Dana 30. lipnja 1941. godine, jedna je manja grupa ljudi napala puščanom paljbom kod sela Srb vojnu ophodnju. Zato stožer Vrhbosanskog divizijskog područja traži da se uspostavi red i mir na tome području, pa šalje Maksa Luburića s posebnom misijom u Veliku župu Krbava i Psat. Luburić je imao, za izvršenje te naredbe, na raspolaganju oko 150 ustaša Pomoćnog ustaškog odreda i oko 250 domobrana iz 22. pohodne bojne sa sjedištem u Gospiću. S nekoliko kamiona Luburić je napao 1. srpnja 1941. Suvaju  te je ondje prema poimeničnom popisu pobio 173 osobe. Naredna dva dana Luburićeva ekspedicija obavila je slične »akcije« u selima Bubanj i Osredak. Prema oružničkom izvještaju u Bubnju je poginulo 152 ljudi. Ukupno je u ta tri lička sela u tri dana ubijeno najmanje 279, a najviše 330 ljudi. Istog, 3. srpnja 1941. jedan manji Luburićev odred proveo je »preseljenje« u selu Nebljusi. Ondje su pohapsili 53 osobe koje je trebalo »iseliti«. Potom su ih zatvorili u neku baraku u selu Boričevac, i zatim ih po noći likvidirali nad jamom. Tako je Luburić u Suvaji, Bubnju, Osredku i Boričevcu trasirao put prema ustanku. Poslije ovih događaja Srbi iz tih sela povukli su se u brda u zbjegove. Nakon 22. lipnja 1941., tj. nakon njemačkog napada na SSSR, Kominterna je mobilizirala komuniste naredbom da je »neophodno poduzeti sve mjere da bi se poduprla i olakšala pravična borba sovjetskog naroda«. Prema podacima koje iznosi Jakov Blažević u to je vrijeme u Lici bilo oko 240 članova KPH i barem još toliko članova SKOJ-a. Dobar dio njih, barem u kotarevima Korenica i Donji Lapac, početkom jula bio je u šumama. Istovremeno, pojavili su se pojedinci koji su zastupali četnički program otpora i osvete. Po ličkim i krajiškim zaseocima osnovani su »revolucionarni komiteti«, »gerilski odredi« i »četnički štabovi«. Četnici su već u toj pripremnoj fazi zagovarali isključivo obrambenu taktiku s osvetničkim prepadima na hrvatska sela i paktiranjem s talijanskim okupacijskim snagama. Komunisti su zastupali ofenzivnu taktiku, ustanak protiv ustaša i okupatora, s nastojanjem da se pridobije i hrvatsko stanovništvo. U Lici, Bosanskoj krajini, na Kordunu i na Baniji ustanak su vodili komunisti, a u dijelovima Dalmatinske zagore, istočne Bosne i Hercegovine prevladali su četnici. Ustanak je 27. srpnja buknuo koordinirano, s obje strane gornjeg toka rijeke Une, na kompaktnom teritoriju jugoistočne Like i jugozapadne Bosne. Organizaciju ustanka dogovorili su Đoko Jovanić i Dušan Mileusnić s političkim rukovodstvom Komunističke Partije u selu Kamenici 20. srpnja 1941. godine. S Gojkom Polovinom iz Gračaca također je dogovoreno pokretanje ustanka i na tom području. Uz navedene u organiziranju dizanja ustanka sudjelovali su i Milan Šijan, Vojislav Mileusnić i Milan Tankosić iz Srba. Prije dizanja ustanka formirani su gerilski odredi u selima Podurljaj, Gornji Srb, Ajderovac i drugima. Na dan ustanka forimirano je mnogo više gerilskih odreda. Naredba za ustanak stigla je u Srb 26. srpnja. Đoko Jovanić donio je naredbu Štaba gerilskih odreda za Drvar i okolinu za ustanak navečer u 9 sati. Naredbom je pozivan narod za odlučnu borbu protiv ustaša i ostalih neprijatelja do konačne pobjede. Naređeno je zatvaranje prolaza koji je vodio od Knina preko Tiškovca za Drvar. Kasno navečer sazvan je narod, koji se nalazio u zbjegu, i njima je objavljena odluka o dizanju ustanka sljedećeg dana. U roku od nekoliko dana prilično veliko područje, od Drvara, Glamoča, Bosanskog Grahova do Donjeg Lapca i Srba bilo je u rukama ustanika. Dominiralo je komunističko vodstvo, ali u ustanku su tih prvih dana sudjelovale i neke grupe pod četničkim utjecajem, koje su odgovorne za ubijanje hrvatskog stanovništva Brotnje, Boričevca, Vrtoča i Krnjeuše. Prema ustaškim izvorima, u tim je selima, tih dana ubijeno 170 ljudi. Na ustanak 27. srpnja reagirale su ustaške vlasti odmazdom po stanovništvu nezaštićenih srpskih sela. Tada su započeli masovni pokolji Srba u krajevima koji još nisu bili zahvaćeni ustankom (na Baniji, Kordunu i u dijelovima Like i Bosanske krajine gdje još ustanka nije bilo). Tako su u tim krajevima kraj srpnja i početak kolovoza najkrvaviji dani četverogodišnje vladavine ustaša u NDH. Neposredna posljedica tih ustaških represalija bilo je naglo širenje ustanka iz Like prema Kordunu i Baniji, pa u Dalmaciju i Gorski kotar, Hrvatsko primorje, a zatim postepeno na područje čitave Hrvatske. Sve partizanske jedinice u Hrvatskoj potkraj 1941. brojale su 7.000 boraca, od toga ih je pola bilo iz Like. Ličko-krajiški ustanak od 27. srpnja nije doveo do Jadovna i Suvaje, već upravo obrnuto - Jadovno i Suvaja doveli su do ustanka.

Administrator: zoo_visitor_guestmojzagreb.info
  • Zagreb
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Zanimljivosti › POVJESNICE: Što se doista dogodilo u Lici 27. srpnja 1941?