Dogodilo se na današnji dan - Lika 27. srpanj 1941.

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

Na ustanak 27. srpnja reagirale su ustaške vlasti odmazdom, što je temelj širenja ustanka i na ostala područja tadašnje Hrvatske.

U drugoj polovici lipnja 1941. srpska sela jugoistočnih dijelova Like i jugozapadnih dijelova Dalmatinske zagore već su krajnje uznemirena. Najveća je napetost u kotaru Donji Lapac. U tom je kotaru od 14. do 29. lipnja 1941. godine uhapšeno 140 Srba. Većina uhapšenih već je tada otpremljena na Pag i u Jadovno. U susjednoj Bosanskoj krajini progoni su još žešći. Nakon prvih hapšenja i ponekih vijesti o tome što se događa u Jadovnom, srpski seljaci više ne čekaju ustaške ophodnje iz Gračaca i Gospića već bježe u šume gdje se sklanjaju u zbjegovima. Dana 29. lipnja ustaše su osvanule pred srpskim kućama u općini Plitvička jezera. Toga je jutra oko 1.200 ljudi napustilo svoje domove. Nakon tog događaja kolona ljudi je došla u Drvar. Razmješteni su po okolnim srpskim selima s objašnjenjem da je to privremeni smještaj. Vijest o čišćenju srpskih sela u okolici Plitvičkih jezera ubrzo je prostrujila čitavom Likom. U međuvremenu su ustaše ispraznile i Bihać od Srba i Židova. Oko 1.200 ljudi bilo je razmješteno po srpskim selima u okolici Kulen Vakufa, općine koja graniči s kotarom Donji Lapac u Hrvatskoj.

Dana 30. lipnja 1941. godine, jedna je manja grupa ljudi napala puščanom paljbom kod sela Srb vojnu ophodnju. Zato stožer Vrhbosanskog divizijskog područja traži da se uspostavi red i mir na tome području, pa šalje Maksa Luburića s posebnom misijom u Veliku župu Krbava i Psat. Luburić je imao, za izvršenje te naredbe, na raspolaganju oko 150 ustaša Pomoćnog ustaškog odreda i oko 250 domobrana iz 22. pohodne bojne sa sjedištem u Gospiću. S nekoliko kamiona Luburić je napao 1. srpnja 1941. Suvaju  te je ondje prema poimeničnom popisu pobio 173 osobe. Naredna dva dana Luburićeva ekspedicija obavila je slične »akcije« u selima Bubanj i Osredak. Prema oružničkom izvještaju u Bubnju je poginulo 152 ljudi. Ukupno je u ta tri lička sela u tri dana ubijeno najmanje 279, a najviše 330 ljudi. Istog, 3. srpnja 1941. jedan manji Luburićev odred proveo je »preseljenje« u selu Nebljusi. Ondje su pohapsili 53 osobe koje je trebalo »iseliti«. Potom su ih zatvorili u neku baraku u selu Boričevac, i zatim ih po noći likvidirali nad jamom. Tako je Luburić u Suvaji, Bubnju, Osredku i Boričevcu trasirao put prema ustanku. Poslije ovih događaja Srbi iz tih sela povukli su se u brda u zbjegove.

Nakon 22. lipnja 1941., tj. nakon njemačkog napada na SSSR, Kominterna je mobilizirala komuniste naredbom da je »neophodno poduzeti sve mjere da bi se poduprla i olakšala pravična borba sovjetskog naroda«. Prema podacima koje iznosi Jakov Blažević u to je vrijeme u Lici bilo oko 240 članova KPH i barem još toliko članova SKOJ-a. Dobar dio njih, barem u kotarevima Korenica i Donji Lapac, početkom jula bio je u šumama. Istovremeno, pojavili su se pojedinci koji su zastupali četnički program otpora i osvete. Po ličkim i krajiškim zaseocima osnovani su »revolucionarni komiteti«, »gerilski odredi« i »četnički štabovi«. Četnici su već u toj pripremnoj fazi zagovarali isključivo obrambenu taktiku s osvetničkim prepadima na hrvatska sela i paktiranjem s talijanskim okupacijskim snagama. Komunisti su zastupali ofenzivnu taktiku, ustanak protiv ustaša i okupatora, s nastojanjem da se pridobije i hrvatsko stanovništvo. U Lici, Bosanskoj krajini, na Kordunu i na Baniji ustanak su vodili komunisti, a u dijelovima Dalmatinske zagore, istočne Bosne i Hercegovine prevladali su četnici.

Ustanak je 27. srpnja buknuo koordinirano, s obje strane gornjeg toka rijeke Une, na kompaktnom teritoriju jugoistočne Like i jugozapadne Bosne. Organizaciju ustanka dogovorili su Đoko Jovanić i Dušan Mileusnić s političkim rukovodstvom Komunističke Partije u selu Kamenici 20. srpnja 1941. godine. S Gojkom Polovinom iz Gračaca također je dogovoreno pokretanje ustanka i na tom području. Uz navedene u organiziranju dizanja ustanka sudjelovali su i Milan Šijan, Vojislav Mileusnić i Milan Tankosić iz Srba. Prije dizanja ustanka formirani su gerilski odredi u selima Podurljaj, Gornji Srb, Ajderovac i drugima. Na dan ustanka forimirano je mnogo više gerilskih odreda. Naredba za ustanak stigla je u Srb 26. srpnja. Đoko Jovanić donio je naredbu Štaba gerilskih odreda za Drvar i okolinu za ustanak navečer u 9 sati. Naredbom je pozivan narod za odlučnu borbu protiv ustaša i ostalih neprijatelja do konačne pobjede. Naređeno je zatvaranje prolaza koji je vodio od Knina preko Tiškovca za Drvar. Kasno navečer sazvan je narod, koji se nalazio u zbjegu, i njima je objavljena odluka o dizanju ustanka sljedećeg dana. U roku od nekoliko dana prilično veliko područje, od Drvara, Glamoča, Bosanskog Grahova do Donjeg Lapca i Srba bilo je u rukama ustanika. Dominiralo je komunističko vodstvo, ali u ustanku su tih prvih dana sudjelovale i neke grupe pod četničkim utjecajem, koje su odgovorne za ubijanje hrvatskog stanovništva Brotnje, Boričevca, Vrtoča i Krnjeuše. Prema ustaškim izvorima, u tim je selima, tih dana ubijeno 170 ljudi. Na ustanak 27. srpnja reagirale su ustaške vlasti odmazdom po stanovništvu nezaštićenih srpskih sela. Tada su započeli masovni pokolji Srba u krajevima koji još nisu bili zahvaćeni ustankom (na Baniji, Kordunu i u dijelovima Like i Bosanske krajine gdje još ustanka nije bilo). Tako su u tim krajevima kraj srpnja i početak kolovoza najkrvaviji dani četverogodišnje vladavine ustaša u NDH. Neposredna posljedica tih ustaških represalija bilo je naglo širenje ustanka iz Like prema Kordunu i Baniji, pa u Dalmaciju i Gorski kotar, Hrvatsko primorje, a zatim postepeno na područje čitave Hrvatske. Sve partizanske jedinice u Hrvatskoj potkraj 1941. brojale su 7.000 boraca, od toga ih je pola bilo iz Like. Ličko-krajiški ustanak od 27. srpnja nije doveo do Jadovna i Suvaje, već upravo obrnuto - Jadovno i Suvaja doveli su do ustanka.

.(JavaScript mora biti uključen da biste vidjeli ove e-mail adrese)

Autoru ovog teksta dao Bog da mu se s njim desilo kao i sa svim njegovima ono što je proživjela moja obitelj i drugi borčevljani te noći ustanka u Srbu. Da li se itko pita gdje je nestalo 2500 hrvata u jednoj noći? Ne zato što su svi drugi na istoj strani. Onoj strani čiji je ideolog bio pop Đujić. Ali kad tad vratit ćemo se mi na svoje.

27.07.2010.

Samo registrirani korisnici mogu dodavati komentare