Razgovor:  VITOMIR IVANJEK hrvatski pijanist, orguljaš,…

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
17:20
Lip
2020
01

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Kultura › Razgovor:  VITOMIR IVANJEK hrvatski pijanist, orguljaš,…

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
10
 
02.2016

Razgovor:  VITOMIR IVANJEK hrvatski pijanist, orguljaš, skladatelj,…

umjetnički voditelj Dječjeg zbora „Zagrebački anđeli“ , Gospel zbora „Sunce“…
Razgovor:  VITOMIR IVANJEK  hrvatski pijanist, orguljaš, skladatelj, zborovođa i dirigentVito-intervju
 

Sada ste samostalni umjetnik? Kako je to biti samostalni umjetnik?

Eh, lako baš i nije, ali ipak sam još uvijek – samostalni umjetnik, hvala Bogu… i unatoč tome, što zaista u današnje vrijeme nije baš lako živjeti od toga, ja se ne dam baš tako lako i ne bi se ni sa kim mijenjao, jer radim ono što mi je lijepo, što najviše volim te mislim i vjerujem da to ljudi osjete, pogotovo u glazbi.

Ima li novosti u Vašem radu? Novost su Zagrebački anđeli, dječji zbor koji vodite?

Da, mogu reći da su dječji zbor i ritmika Zagrebački anđeli najveća novost u posljednje vrijeme, a nedavno sam još imao koncert u Milanu, skladao novu skladbu…

Hoćemo li se ipak malo vratiti na Vaše glazbeničke početke?

Početak je interesantan. Kao mali sam s tatom, koji je tada bio profesor u glazbenoj školi (sada je u mirovini), išao za vrijeme prijamnih ispita tamo. Kada nas je vidjela, profesorica Blaženka Zorić nam je prišla i pitala: „Kolega Ivanjek, je li to Vaš mali? Dajte da mi njega malo ispitamo.“ Kako imam apsolutni sluh, bio sam odmah i primljen. Tako je sve počelo – s pet godina. Tijekom školovanja je bilo dosta raznih zgoda, no uz prijamni ispit postoji i jedna anegdota. Naime, kako nikada nisam išao na školske izlete, jer sam uvijek bio na natjecanjima i koncertima, rekao sam sam sebi da ću ići na maturalac – pa kud puklo da puklo! Tako je i bilo, ali baš ko za peh, propustio sam prijemni na našu akademiju, koji je bio baš tih dana!

Na žalost, nisu mi dopustili da polažem naknadno, pa sam razmišljao gdje je najbliži prijamni koji još nije prošao. Bilo je to u Beču. Odlično, to sam i želio. Grad glazbe. Kulturno središte. Otišao sam i položio, kako bi se reklo, od prve. Iako je konkurencija bila velika, takoreći iz čitavoga svijeta, upisao sam se i za profesora dobio Alexandera Jennera. U početku sam vodio neku svoju malu bitku, jer je to bila konzervativna sredina a ja sam bio malo liberalnije orijentiran glede glazbenih interpretacija. U to doba su, uz moju profesoricu, sa mnom radili poznati pedagozi E. M. Timakin, A Valdma i N. Shtarkman, koji su bili pripadnici ruske škole. A u Beču su vladala ipak nešto drugačija, stroga pravila, dok je kod nas bilo više umjetničke slobode. No, na kraju je sve to ipak dobro završilo i našli smo zajednički jezik.

Kako ste se snalazili financijski?

Malo smo podsjećali na obitelj Kostelić i njihove početke… Kada su morali prodavati opremu, skije i ostalo i kada je tata Kostelić razvozio svoju djecu pa su i spavali u automobilu.

Nisam imao mogućnost biti u Beču nego smo tata, stric Mirko (književnik) i ja (ili koji puta neki moj prijatelj) putovali u Beč, prespavljivali u automobilu pa čak i zimi. Tako sam često znao biti i prehlađen i umoran, ali sam ipak uspio redovito pohađati predavanja. Nastojao sam nekako organizirati smještaj u Beču no to je trajalo neko vrijeme. Tu mi je puno pomogao pater Jerko Matoš, koji mi je omogućio prvi smještaj, a i kasnije mi je pomagao, na čemu sam mu i dan danas zahvalan. Stanovao sam i u tri studentska doma, a u prvom sam bio čak Hausmeister – da mogu podmiriti, tj. odraditi troškove stanovanja. Nakon toga sam ipak sviranjem zarađivao za smještaj i studij, pa mi je srce bilo na mjestu!

Znali ste to raditi? Popravljati?

O, da, s tatine strane svi znaju te kućanske poslove, tata, deda, koji je popravljao vure. Glazbenici smo, ali i tehnički navudreni. Uvijek velim: Nemojte me pitat hoću li nešto skuhat, ali popraviti po kući uvijek mogu.

Zanima Vas i popularna glazba, recimo tako, ne samo klasična?

Da, želio sam si proširiti horizonte, jer je to interesantno. Nije glazba samo klasična. Kao da se namjerno žele stvoriti takve pretpostavke. Sve vrste glazbe imaju svojih lijepih melodijskih linija i nikad ne bih rekao da jedna vrijedi više od druge. Bitno je da se čovjek može opustiti i uživati u slušanju.

Vi svirate i jazz?

Uz klasičnu, ja rado koristim i segmente popularne, jazz i rock glazbe, i spajam sve to na jedan klasičan način u koncertne parafraze i aranžmane. Kod odabira uvijek pazim da glazba (pa i klasična) bude ugodna uhu slušatelja. Tako je nastala moja koncepcija, koja je posebna a primjetio sam da je publika, koja dolazi na moje koncerte, jako voli. Inače sam član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i već niz godina radim i djelujem kao samostalni umjetnik.

A orgulje?

Od malih nogu također sviram i orgulje u crkvi. Tako sam i harmonizirao mnoge crkvene pjesme, a imao sam i samostalne autorske koncerte na orguljama. Trenutno sviram u Zagrebu u crkvi Sv. Mati Slobode, Duha Svetoga i Sv. Jakov u Jadranovu.

Sigurno ste i sami svoj menadžer?

Da, na žalost. Sam sam si menadžer, pomalo i računovođa i knjigovođa. Da bi troškovi bili manji.

Sam svoj majstor?

Da i „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“. A i ne isplati se tražiti da ti netko napravi plakate ili oglase, jer grješke koje se naprave… Priličan sam perfekcionist…

Da, vidim (smijeh).

Kao takav, volim da mi je sve na svom mjestu.

I ne može vas voditi odnosno raditi s vama netko tko Vas dobro ne poznaje, čak ne osjeća?

Za sada je tako, iako bih volio da netko preuzme taj dio posla, jer bi na taj način ja imao više vremena posvetiti "umjetničkim poslovima" i skladanju... Osim toga, najteže je „nuditi“ sam sebe. Zaista, o sebi ne mogu pričati u superlativima pa se nadam da bi netko drugi mogao o meni napričati ljepše stvari. Jer to kod ljudi pali, kod nekih koji biraju koncerte, jer moraju dobiti neku sliku o meni ako me ne poznaju osobno. Važno im je da je netko nekoga preporučio. Znači, osim fotografije koju mogu naći na internetu ili je od nekoga nešto čuo, mora znati više a da bi mi dao priliku za sviram u nekom prostoru. Kako će ako me nije čuo ili dobio reklamu? Dobra reklama prodaje proizvod, to znamo.

Kakvu ulogu po Vama imaju mediji?

Tu nam jako puno mogu pomoći i mediji. Ja se nadam da će se općenito naći više prostora u medijima u tu svrhu, kako bi šansu i bar malo prostora dobili i drugi, koji su možda sjajni umjetnici, ali nisu imali priliku to pokazati. Prije su mediji znali više pratiti i mlade nade. Mislim da to u današnje vrijeme baš nedostaje...

Mora se zaslužiti a da bi se nastupilo u nekoj dvorani, nekom prostoru?

Da, na taj način se čovjek ipak može nadati da će njegov rad i trud biti nagrađeni i prepoznati, a opet za nešto će vjerojatno trebati više vremena, no ako gledamo optimistički – vjerujem da će doći i bolja vremena i da će se kultura malo više cijeniti i biti sredstava za koncerte i – adekvatne prostore.

Neke prostore vežemo samo uz lijepe i ugodne događaje, u ovom slučaju glazbene, a u nekom za različite? Kao što se posljednjih godina čudimo a pomalo i ljutimo na različit repertoar u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, jer je raspon ogroman i pitamo se zašto bi baš u toj prekrasnoj dvorani morali nastupati pjevači zabavne glazbe ili čak lagani folk, bez uvrjede za glazbenike koji se tom vrstom glazbe bave?

Da, postoje Arena, Dom sportova, Šalata ili neki drugi prostori koji su vjerojatno i primjereniji za koncerte te vrste, ali opet svaka koncertna kuća ima svoju politiku, treba paziti i na financije i njima je najbolje znano zašto se nešto radi. Na novoj Glazbenoj akademiji postoji nekoliko dvorana pa ćemo vidjeti kakva će biti njihova namjena. Baš sam pozvan na svečano otvaranje koncertne dvorane na akademiji i jako me zanima kako je sve to uređeno. Vjerujem da je super. Jedna stvar vezana za akademiju mi ipak nije baš jasna, zašto - kada imamo svoje lijepe hrvatske riječi kao što su glazba, glasovir – ne nosi naziv Glazbena nego Muzička akademija, pogotovo sada, kada je dobila novo mjesto pod Suncem!?

Osim izvođenja glazbe odnosno sviranja, bavite se i skladanjem?

Da, skladao sam desetak i više skladbi za glasovir, nekoliko skladbi za flautu i glasovir, za crkvene orgulje, a najviše obrada, varijacija i parafraza na poznate teme. Također sam radio i neke pjesme, koje su dospjele i na festivale npr. pjesme o don Boscu, s kojima sam nastupao tri godine na Don Bosco festivalu u Zagrebu. Napisao sam i neke dječje pjesmice…

Sigurno ima i nagrada?

Da, dobio sam nagradu za jednu svoju skladbu koja se zove Dijalog i to je modernija skladba, kao i pohvale u više zemalja za novije skladbe, a poglavito za Rapska zvona.

Kako nastaju Vaše skladbe?

Isključivo kad mi dođe inspiracija! Zna se dogoditi da neke melodije i odsviram i ukoliko ih odmah ne zapišem - nestanu, ali se dogodi da ih koji puta nakon nekog vremena ponovno "čujem" i onda ih zapišem… To su posebni trenutci inspiracije i nadahnuća.

Recite nam nešto o ostalim zborovima kojima ste voditeljem.

Sve je počelo prije puno godina s osnutkom "Malog zbora" u crkvi Duha Svetoga, koji sam vodio 10-tak godina, dok se članice nisu redom poudavale (haha). Nakon toga sam surađivao s mnogim zborovima, a momentalno surađujem i pratim dječje zborove osnovnih škola na natjecanjima (O.Š. "Kralj Tomislav", "Izidor Kršnjavi"...). Vodio sam i poznati dječji zbor „Zagrebački mališani“ (2013.-2015.) a aktivno surađujem s crvenim zborovima Sv. Jakov iz Jadranova i „Mirabilia Dei“ iz Sv. Mati Slobode.

Umjetnički sam voditelj amaterskog gospel zbora Sunce, koji je osnovan 2000. godine, a osnovala ga je i vodila gospođa Karolin Wendt, nakon nje Neda Perdija Grbić, te sada ja (od 2012.). Repertoar im je američka gospel i etno glazba i svojom energijom ljudima približavaju te pjesme, tu glazbu, uz koju ide i zgodnu koreografija.

Jeste li zadovoljni radom Gospel zbora Sunce?

Oni se dosta trude i napreduju. Redovito imamo probe ponedjeljkom i četvrtkom, u Kranjčevićevoj. Zalaganje ipak donosi i neke rezultate, pa su tako osvojili 2. mjesto na Natjecanju zborova u Zagrebu 2014. godine, kao i 2. mjesto na Međunarodnom natjecanju zborova u Karlovcu 2015. godine. Važna je dobra atmosfera i povezanost koja vlada među članovima. Uz mnogobrojne nastupe u Zagrebu, nastupali su i u Beču, Splitu, Ogulinu, Karlovcu, dvorcu Oršić...

Gdje djelujete sa zborom Zagrebački anđeli, koji je u kratkom vremenu postao poznat i požnjeo već dosta uspjeha?

Djelujemo na dvije lokacije: u Mjesnom odboru Pongračevo, na Opatijskom trgu (glavna lokacija) i druga lokacija je u Mjesnom odboru Jarun te Osnovnoj školi „Ivan Meštrović“ (utorkom i petkom). Obzirom da ćemo upravo imati upise u drugo polugodište, kao i Dane otvorenih vrata, pozivam sve zainteresirane da nam se priključe. Želio bi samo pohvaliti male zboraše, i čestitati im, jer su u svega tri mjeseca djelovanja nastupili u Muzeju suvremene umjetnosti, Oktogonu, velikoj dvorani Lisinski s Tonyem, Vannom, G. Karanom, S. Bagarić, V. Winter i drugim poznatim pjevačima kao i u Ciboni na tradicionalnom Božićnom koncertu. Također ima dosta planova za budućnost. Raditi s njima je užitak.

Dječji zbor „Zagrebački anđeli“ osnovan je 2015., okuplja djecu od 3 i pol do 14 godina i broji 60-tak pjevača. Uz zbor postoji i ritmika. Posebnost je u tome što djeca pjevaju uživo, bez matrica. Ritmičke grupe i koreografiju zbora vodi gđa Sanja Hrgetić, plesna pedagoginja s iskustvom u radu s djecom i mladima, a s nama su i Ines Ivanjek (zbor) i Mia Crnčić (ritmika), koje isto tako imaju zapažene rezultate na profesionalnom planu. Umjetnički voditelj je Vitomir Ivanjek – Vito.

Gotovo svaki dan imate neke obveze?

Skoro, ali još uvijek je to dobro raspoređeno, jer imam prilike za kreativnost, mogu ljudima ipak ponuditi nešto novo. Mogu nešto promijeniti, aranžirati neke stvari, napraviti drukčiji glazbeni aranžman. To me baš veseli.

A odmor?

Na spomen odmora prva mi je asocijacija – ljeto, more, barka, ribolov, lignjolov, fina papica i moje najdraže malo Jadranovo, a onda i Rab... Obožavam more, strastven sam ribolovac, a posebno lignjolovac i nije mi mrsko kad ulovljeno treba i pojesti (smijeh)! Jedva čekam da se malo opustim na taj način!

Radite li kao glazbeni pedagog?

Ne. Imam upita, ali – ipak ne. Pomognem ako nekome treba, ali ne bavim se time u kontinuitetu.

To bi Vas sputavalo?

Ne bih rekao sputavalo, nego to nije "ono", gdje bih se osjećao pozvanim, nije moj poziv. Moj je poziv prije svega sviranje, skladanje - neka kreativna priča, interpretacija i improvizacija, u kojoj se ja nalazim. To je moj posao, kojeg najviše volim, ali i puno više od toga – to je moj poziv! To je – to!

Ipak ne mogu a da ne postavim pitanje: koji su Vaši omiljeni skladatelji čija djela volite izvoditi, te koje glazbenike rado slušate?

To su Beethoven, Chopin, Liszt, Rahmaninov, Prokofiev, Detoni, Gershwin… Volim evergreene… Volim kajkavske popevke… Slušam Franka Sinatru i Dire Straits… Volim svirati varijacije na poznate skladbe, obrađene na klasičan način… (Vitomir Ivanjek nam je uživo odsvirao Brothers in Arms (Dire Straitsa), što je u njegovoj klasičnoj obradbi zvučalo apsolutno prekrasno!).

Na kraju bih Vam se želio zahvaliti na ovom razgovoru i drago mi je da me "Hrvatsko slovo" prati na mom putu. Želio bi svima sve najbolje u novoj 2016. godini, uz obilje zdravlja, ljubavi, sreće, mira, uspjeha i Božjeg blagoslova!

Hvala, a mi Vama, uza sve to, želimo i puno novih skladbi i uspješan lignjolov!

Preneseno iz tjednika Hrvatsko slovo

 

Životopis by Vito

VITO, DON VITO, VITAS, VITKAS, VITAČ, VITKAČ, VITKO, VITTORIO, AMADEUS, WOLF, VITOSLAVSKI , pa čak i - PAGANINI - a ima i još - većina mojih nadimaka na mom dosadašnjem životnom putu. Sigurno mnoge zanima - kaj budu sad tu našli... Kaj sam to - još ja? Iskreno, to se sad na početku teksta i ja pitam... Pa, kao prvo - volim se zafrkavati, zato bu tu sigurno svega - nadrobljenoga (uopće ne znam kak bu se ovo prevelo na njemački i engleski...hehe)! Osim kaj se od malih nogu bavim glazbom, o čemu možete pogledati pod životopis, tu budete možda saznali nekaj više o mom osobnom životu i stvarima koje volim. Dakle, ne znam od kud da počnem, al od osnovnih "postavki" kak ih ja doživljavam - ne pijem, ne pušim, ne pijem kavu, ... al - jedno je konstanta - dosta sam "zaguljen" i uporan "tip" (to je i Ares, koji je radio ove stranice, iskusio na žalost na vlastitoj koži - nadam se da se "oporavlja"...), al se jako volim šaliti i sve gledam pozitivno u životu, jer vjerujem da Bog zna zašto je tako i da nas neće iznevjeriti. Također od kad znam za sebe - skupljam sve i svašta ("HRČAK" - kak mi znaju reći).

One koje ne zanima - kaj skupljam - nek jednostavno preskoče ovaj odlomak, a za ostale: značke, privjeske, poštanske marke, naljepnice, Svete sličice, razgledenice (koje sam dobio), razglednice (prazne), naliv-pera (pelikan mod.140 - posebno), kemijske, obične olovke, autiće (posebno porsche 911), pikule, kutije od cigareta i cigarete, šibice, stare novce Posebno kovane, posebno papirnate), strane novce, telefonske kartice, razne knjige (stare), isječke iz novina - razne zanimljivosti, programe, plakate (svojih koncerata), ulaznice (gdi sam bio), školjke, kamenčiće, kukce, kreditne-, bankovne- i ostale kartice, vizitke, male kalendarčiće, salvete, papiriće od boca, čepove od boca, stare papiriće-podsjetnike, vrećice, papiriće od kauguma, račune, naljepnice i deklaracije od kupljenih stvari, plišane figurice... Posebno skupljam slike. U njima jako uživam i uvijek pronalazim neke nove "dimenzije". Možda sam još nekaj i zaboravil, al - to je u glavnom - to!!!

Sigurno se pitate pa kaj će mi sve to!? I - di drži sve te stvari? Heh - to valjda ni ja sam ne znam a na prvo pitanje je lako odgovoriti - mnoge me stvari na nekaj asociraju, ili ih volim koji put gledati, koristiti, ili - jednostavno ih ne mogu baciti. A kaj mi onda drugo preostane nego - skupljati ih!? Istina je, da u zadnje vrijeme zbilja više nemam mjesta, no nikak da se odlučim - čega da se odreknem, kaj baciti? Al - još nisam potpuno zatrpan (fala Bogu), pa onda - za sad ne bum niš bacal...

Što se tiče mojih slobodnih aktivnosti i zanimacija - zanima me matematika i kompjuteri (zato sam i završio MIOC), ali i popravljanje raznih tehničkih stvari i sitnica. Tako volim posebno popravljati telefone i fax uređaje. Događalo mi se da potrošim puno vremena, sve raskopam, pa ne mogu popraviti, ili - da mi ostane puna šaka viška šarafa i ostalih stvari (hehe), al to je više bilo prije. U zadnje vrijeme ne ostaje višak, a i često se veselim svojim malim uspjesima! Tu mi je puno pomogel i moj Tata, koji sve popravlja (isto opet, kao i Deda) pa čak i izumljuje, al - obzirom da je On isto glazbenik (prof. harmonike) - to onda ostaje u glavnom - u kućnoj upotrebi.

Kad smo već kod obitelji - ono kaj znam je da je i Čukundjed sviral violinu, Pradjed - trombon u limenoj glazbi, Deda - klarinet, te je orkestriral djela - čitave partiture - za limenu glazbu, Tata mi je profesor harmonike, i svira klarinet, saksofon, gitaru, orgulje, klavijature, vodi zborove, komponira, harmonizira i piše partiture za zborove... Tak sam i ja nekak nastavil "obiteljski posel" - a zbilja to jako volim, i iako zbilja nije uvijek baš lako, al je - lijepo! I moja Sestra Ines također nije "iznevjerila" - magistrirala je flautu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, i uz koncerte i rad u glazbenoj školi, Prva flauta je u Dubrovačkom simfonijskom orkestru. Interesantno je da su svi bili (ili jesu) tehnički "vudreni". S Mamine strane ide glazba više preko pjevanja (Baka je uvijek voljela pjevati), iako je Mama pohađala glazbenu školu, al glavni su možda ipak s Mamine strane - osjećaji, pa čak i temperament, bez kojeg - nema glazbe... No - opet ja "zabrijao" u glazbu...

Od stvari koje volim raditi - svakako na prvo mjesto ide ribolov na moru, lignjolov i hobotnicolov - kak ja to volim reći, pa onda ping-pong, košarka, trčanje, badminton, mini-golf, biljar, šah, rješavanje raznih matematičkih i ostalih problema. Posebno idu igrice - pictionary, scrabble, risiko, bela... kompjutorske igrice... U principu volim dobro društvo i društvene igre, i onda je svaka igra - super. Često se jako zaigram, ili se u nešto toliko unesem (poput ribolova), da mi se čak dogodilo to, da sam - kad sam bio mali - na Veloj rivi u Jadranovu lovio ribe, i odjednom mi nestane štoplin (čep), koji sam postavio za "velike ribe". Sav uzbuđen gledam di mi je sve otišlo, i kakva je to ribetina, kad je tak veliki čep, tak duboko odvukla, a kad ono tam - to je bil veliki brod, koji se uparkiraval, a ja ga u zanosu - jednostavno nisam ni opazil.... Eto - to mi se zbilja prilično usjeklo u pamćenje jer sam se jako prestrašil, kad je brod zatrubil, a ja sam u mislima - bio s ribama!

Bicikl mi je jedno od osnovnih prevoznih sredstava, a još volim i sjesti na "Yamahu", motor koji mi je moja draga Sestrica Ines poklonila - (ima o tome jedna anegdota, al - to drugom prilikom). Volim prirodu i svjež zrak, a obožavam more i - ljeto! Posla imam i s policijom, i to - mogu slobodno reći - širom Europe - da - niš čudnog, kad baš valjda i ne zgledam "reprezentativno" i po njihovim normama... Šalu na stranu - bilo je zbilja vrlo smiješnih situacija i dogodovština s policijom, al je ipak vrhunac svih, kad su me zaustavili na malom motorčeku, a imal sam u to doba zelenu periku, koja je stršala na sve strane, a bila mi je fora i malo sam po Zagrebu s njom razveseljaval ljude. Ne bi čovjek vjeroval, al policajci koji su me zaustavili - nisu me pitali za papire i vozačku (iako sam sve i imal), nego su me pitali: "Čuj, stari - kaj bi mogli probat malo tu periku?" Ja nisam mogel vjerovat, al za zbilja - skinul sam periku i policajci su si na cesti isprobavali periku, smijali se jedan drugome, a da ne govorim o prolaznicima i vozačima...

Ne mogu, a da ovdje ne spomenem moju najdražu Lanu, koja mi je 14.02.2004. a i ja Njoj - rekla sudbonosno "DA", i koja mi je oslonac u životu. Trudimo se (kao što se i na slici vidi) održati ravnotežu u životu! Neki put baš i nije lako. Lana mi je također vrlo dobra "protivnica" kad su igre u pitanju, jer voli sport, i - nikad se ne predaje. Obzirom da je uvijek bila odlična učenica i studentica, a da završava fiziku, nije teško za pogoditi, da jako voli i matematiku, pa tako često zajedno rješavamo neke probleme.

To mi je uvijek poseban izazov - ko bu prvi našel neko rješenje! Za razliku od (pretpostavljam) većine drugih žena, Lana čak voli i loviti ribe, a lignjolov smo oboje, iako smo novi u tome, od prve zavoljeli. Posebno mi je drago i velika čast, da je čak i Papa Ivan Pavao II blagoslovio naš Brak, i taj susret s Papom bio nam je jedan zaista nezaboravan doživljaj. Više slika o tim događajima možete naći u GALERIJI SLIKA.

Već vidim, da je moj pokušaj - da možda ipak nekaj pametnog tu napišem - najvjerojatnije propal! Ovo je tek jedan mali dio, a toliko toga sam htjel s VAMA podijeliti! No, ak ste se bar malo nasmijali - i to je već nekaj. Znači da možda ipak nije bilo baš uzalud... Sve mi se čini, da bi možda mogel radije probati napisati i knjigu, a samo da pišem o dogodovštinama - bila bi prilično debela. Ili možda - bolje ne? He he he - za sad (čini mi se) nema straha...

Na ovom mjestu bi se još ispričal svim ljudima, koje sam možda u životu povrijedil, il su zbog mene imali možda kakvih neugodnosti. Ako ovo budu čitali - meni je zbilja jako žal za sve (ono kaj znam, a vjerojatno ima i stvari koje ne znam), i - to sigurno nije bilo namjerno. Molil bi sve da mi oproste trenutke moje slabosti. Eto sve u svemu - i to sam ja...!

 

Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb Vito-intervju
  • Zagreb Advent
  • Zagreb Jadranovo
  • Zagreb Vito cibona
  • Zagreb Vito cibona zg andjeli
  • Zagreb Vito gospel
  • Zagreb Vito hem
  • Zagreb Vito jadranovo
  • Zagreb Vito ka
  • Zagreb Vito labin
  • Zagreb Vito msu
  • Zagreb Vito opatija
  • Zagreb Vito rab
  • Zagreb Vito selce
  • Zagreb Vito wg
  • Zagreb Vito zg andj
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Kultura › Razgovor:  VITOMIR IVANJEK hrvatski pijanist, orguljaš, skladatelj, zborovođa i dirigent