Sveti Antun Padovanski

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
02:59
Lip
2019
16

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Obavijesti › Sveti Antun Padovanski

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
Pizzeria ŠPICA
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Trenutno nema povezanih sadržaja
Zadnje vijesti
12
 
06.2019

Sveti Antun Padovanski

svetac cijeloga svijeta - danas mu se pomolite...
Sveti Antun PadovanskiSv ante
 

ŽIVOTOPIS SV. ANTUNA PADOVANSKOG

Ovo je najstariji životopis sv. Antuna najvjerojatnije pisan prigodom njegova proglašenja svetim 1232. godine, a poznat pod imenom Legenda Assidua.  Autor životopisa nije poznat premda se analizom djela može zaključiti da ga je pisao franjevac, jedan od subraće sv. Antuna, očevidac i svjedok mnogih događaja o kojima piše. Za događaje kojima nije osobno bio svjedok uporno je i marljivo prikupljao svjedočanstva vjerodostojnih svjedoka. To mu nije bilo teško jer piše nepunu godinu poslije smrti sv. Antuna. Točno navodi od koga je doznao ono što nije vidio svojim očima.

Pisac detaljno opisuje kraj i mjesto gdje se rodio sv. Antun, ali ne navodi točno godinu njegova rođenja. On piše da se Svetac rodio u kraljevini Portugalu u gradu Lisboa (Lisabonu) na kraju svijeta. Tako se i mislilo u to doba prije negoli je Kristofor Kolumbo 1492. godine otkrio Ameriku. Sv. Antun se dakle rodio oko 1195. godine u uglednoj pobožnoj plemićkoj obitelji. Njegov otac Alfonso di Martino bio je vitez, a majka Marija također potječe iz ugledne obitelji. „Na svetom krsnom zdencu prigodom krštenja nadjenuli su mu ime Fernando.” Od sedme do četrnaeste godine pohađa u Lisabonu biskupsku školu spojenu s katedralom. Kao šesnaestogodišnjak ulazi u samostan sv. Vinka gdje stječe prvo iskustvo posvećenoga života medu braćom augustincima. Tu ostaje jedva dvije godine, a jer se nije mogao osloboditi uplitanja roditelja prelazi u drugi augustinski samostan sv. Križa u Coimbri, sjeverno od Lisabona, da bi – zaštićen tuđom okolinom – mogao Gospodinu služiti mirnije. Čitajući svetopisamske tekstove, pazio je na povijesnu istinu, a onda bi slikovitim uspoređivanjima jačao svoju vjeru. Riječi bi Svetog pisma primjenjivao na sebe i oplemenjivao svoje osjećaje. Što god je pročitao, pohranjivao je u svoje pouzdano pamćenje te je za kratko vrijeme pokazao neočekivano poznavanje Svetog pisma.

U 25. godini života zaređen je za svećenika. Izgledalo je da ga život augustinaca može zadovoljiti i smiriti. Ali se tada upravo upoznao s jednim svijetom koji dovodi u krizu njegov život. Susreo se s franjevcima koji su pridošli iz Asiza. Kada je nasljednik prijestolja u Lisabon prenio relikvije petorice svetih mučenika franjevaca koji su u Maroku dali svoje živote za Kristovu, život se Antunov, do tada miran i posvećen studiju, posvema uzdrmao. Misao da bi mučeništvom mogao posvjedočiti postala mu je opsesija. U svom je srcu rekao: „O, kad bi se Svevišnji udostojao učiniti me dionikom vijenca svetih mučenika! O kad bi me, pošto kleknem i za ime Isusovo pružim vrat, zahvatio krvnički mač! Hoću li dobiti milost da to doživim? Mogu li se nadati tako sretnom danu?“

Tada napusti red augustinaca i prijeđe sljedbenicima sv. Franje Asiškoga. Promijenio je svoje ime i uzeo ime Antun. Gorljivost u širenju vjere ga je sve više zahvaćala, a i želja za mučeništvom u njegovu srcu rasplamsana nije mi dopuštala da miruje. Tako se dogodilo da je ujesen te godine, sada već kao fra Antun, otputovao u Maroko širiti Kristovu vjeru među neznabošce i krivovjernike. Međutim u zimi se teško razbolio te je bio prisiljen vratiti se u svoju domovinu kako bi ozdravio. Olujni vjetar skrene brod te se iskrca na Siciliji gdje ga prihvate braća Messine. Bilo je to 1221. godine. Zauvijek iščezne ideal za mučeničkom krvlju. Antun je tada imao 26 godina i još mu je preostalo desetak godina najintenzivnijeg djelovanja.

Prvo područje njegova apostolata bijaše Romagna (danas, dio provincije Emilije u kojoj su gradovi Ravena, Imola, Forli, Cesena). Živio je veoma skromno ne spominjući među braćom svoju izobrazbu i znanje, već je to prikrivao iz  ljubavi prema Kristu. Izjavljivao je kako samo Raspetoga želi poznavati, za njim žeđati i njega grliti. Povukao se u neku ćeliju načinjenu u spilji i ondje danomice, nakon zajedničke jutarnje molitve, uzevši samo komadić kruha i posudu vode, priučavao tijelo da služi duhu i samotnički provodio dan u molitvi, razmatranju i proučavanju Svetog pisma. Gdjekad se postom toliko trapio, i od toga oslabio, da se nikako ne bi mogao vratiti da mu braća nisu pomogla. „To svjedoči onaj koji je bio nazočan.”  Nakon nekoga vremena poslana su braća u Forli da prime svete redove. To je bilo 1223. godine. Ondje se među mnoštvom franjevaca i dominikanaca našao i Antun. Kad je došlo vrijeme duhovnoga govora, i braća se sabrala, mjesni je poglavar počeo moliti nazočnu braću iz Propovjedničkoga reda da željnima spasonosna nauka održe govor. Kad je svaki od njih odlučno izjavio da niti hoće niti smije propovijedati bez priprave, poglavar se obratio bratu Antunu. Naredio mu je da sakupljenoj braći rekne ono što mu nadahnjuje Duh Sveti. Braća su se tome veoma čudila, jer su ga više poznavala kao perača kuhinjskog posuđa negoli kao tumača svetopisamskih misterija. Antun se, koliko je mogao opirao svim silama. Nakon jednodušna izvikivanja sviju, počeo je govoriti posve jednostavno. Kad je u kratkom govoru jasnim izlaganjem mnogo toga mudro iznio, braća su, obuzeta zapanjujućim divljenjem govornika, jednodušno slušala napregnutim ušima. Svi su napokon bili obuzeti svetom utjehom, divili se zasluženoj poniznosti sluge Božjega Antuna i odali priznanje njegovu znanju.  Povjerena mu je propovjednička služba, i on ljubitelj samotišta – morao se dati na propovijedanje  slave Božje. Obilazio je gradove i utvrde, sela i zaseoke i svima obilno i vatreno sijao sjeme života. Dok je tako revno neumorno obilazio, po Božjoj volji stigao je u grad Rimini na jadranskoj obali. Ondje je našao mnogo onih koji postadoše žrtvama krivovjernih zabluda. Mnogi ga nisu htjeli slušati, čak su mu se izrugivali. Tada Antun stade propovijedati ribama. Na njegove riječi more se uzljulja i ribe pomoliše glave da ga slušaju. Čak su naklonom odavale zahvalnost, dok im on ne zapovijedi da se raziđu. Mnogima je to čudo mnogo značilo, ali je bilo i onih tvrdoglavih koji su još sumnjali. Prema svjedočanstvu Bartola iz Pise, krivovjernik Bononilo se obratio u svezi sa Svečevim čudom kad se njegova mazga bacila na koljena pred Presvetim.

Zadivljen njegovom sjajnom govorničkom vještinom i poznavanjem Svetog pisma, papa Grgur IX. ga je nazvao „Škrinjom zavjetnom“. Kao što je Škrinja zavjetna u sebi pohranjivala dvije ploče s deset zapovijedi, tako je Antun u svome pamćenju i u svome srcu pohranjivao sve riječi Staroga i Novoga zavjeta.

Nakon područja Romagne odlazi u Bolognu, zatim u Francusku u Limoges. Ponovo se vraća u Italiju kao provincijalni ministar sjevernih područja, gdje propovijeda u Vercelli i u mnogim drugim mjestima. Godine 1230. nalazi se u Asizu, pa u Rimu i napokon u Padovi gdje nastavlja „Nedjeljne govore“, a zatim isto tako pripravlja „Blagdanske govore“. Dok se tako bavio korisnim poslom za svoje bližnje, već je pred vratima bila i korizma. Tada ga je zahvatio takav propovjednički žar da je odlučio tijekom četrdeset dana kroz sve dane korizme, propovijedati. To je bilo u korizmi 1231. godine i prvi put u Crkvi, da su održane svakodnevne svakodnevne korizmene propovijedi što je bilo od velikog katehetskog, pokorničkog i društvenog značenja. Propovijed je imao svaki put u drugoj crkvi. Padova je Antunove najživlje apostolske aktivnosti imala zajedno s katedralom 55 drugih crkava. Gotovo nebrojeno mnoštvo naroda dolazilo je iz obližnjih gradova utvrda i sela padovanske okolice s najvećom pobožnošću slušati riječ života, jer mu Antunov nauk predstavljao čvrstu nadu spasenja. Bilo je to pravo čudo!

Budući da je bio čovjek slabašna tijela, bolest ga je morila još od puta u afriku, rad ga je toliko iscrpio tako da mu ni hrana ni odmor nisu bili ni od kakve koristi. Odlučio je, bar na kratko, prekinuti propovijedanje. Napustio je mnoštvo i tražio samotna mjesta, te se radi mirne samoće povukao u mjesto Camposampiero.

Dok je jednoga dana razgledao privlačnu ljepotu toga mjesta odlučio je načiniti sebi ćeliju na velikom orahu sa šest ogranaka koji su se protezali prema nebu i stvarali krunu od granja. U toj je ćeliji na orahu provodio samotnički život, posve se posvetivši svetoj kontemplaciji. Bila je to kuća njegovog posljednjeg boravišta među smrtnicima u kojoj je pokazao kako se uzdiže prema nebu i kako mu se približava. Kada je je jednog dana na glas zvona silazio iz ćelije da s ostalom braćom ruča, najednom su ga počele ostavljati tjelesne snage. Braća su ga pridržavala kod stola, ali se on srušio na ležaj. Znao je da mu se približio svršetak pa je zamolio braću da ga odvedu u Padovu k Svetoj Mariji, da ne bude na teret ovoj braći. Na putu su se zadržali u Arcelli, jer mu se zdravstveno stanje pogoršalo i bolest je postala sve žešćom. Pošto se nakon kratka odmora ispovjedio i primio sveto odrješenje, počeo je pjevati himan na čast Presvete Djevice. Kad je to dovršio, oči je upravio prema nebu i zanesenim pogledom gledao u daljinu. A kad ga je brat koji ga je pridržavao zapitao što vidi, odgovorio mu je: „Vidim svoga Gospodina!“ Zatim je s braćom otpjevao svih sedam pokorničkih psalama, nakon toga je bio na životu još oko pola sata, a onda mu je napokon presveta duša oslobođena tamnice tijela, utonula u ponor blistava sjaja. To je bila u njegovoj 36. godini života, 13. lipnja 1231. godine.

Čim se pročuo glas o njegovoj smrti, nastalo je klicanje po cijeloj okolici: „Umro je sveti otac, umro je svetac!“ Njegovo sveto tijelo nakon dosta nesporazuma, jer ga nitko nije htio dati od sebe, a i sestre klarise molile su da ga ostave kod njih budući da ga nisu mogle vidjeti i slušati za života, pa neka ga bar imaju kod sebe – bilo je preneseno po njegovoj želji, u crkvu Svete Bogorodice Marije gdje je s dužnim poštovanjem sahranjeno. Još za njegova života njegovim zagovorom događala su se mnoga čudesa, a poslije njegove smrti svakim danom ih je bivalo sve više. Narod je hrlio njegovu grobu sa svih strana i danju i noću, pojedinačno i u procesijama, pokornički sa zapaljenim svijećama. Nepunu godinu dana nakon njegove smrti papa Grgur IX. proglasio ga je svetim i to u Spoletu na blagdan Duhova 30.V.1232. godine.

Danas mnogi smatraju svetost nečim što je moguće samo za „izabrane. Istina je da je u svakom svecu na poseban i izvanredan način na djelu predusretna milost Božja, ali je isto tako istina da je i svaki kršćanin pozvan na svetost. Upravo je stoga potrebno bolje – poznavati živote svetaca. Iz njih se dade otkriti kako ni sveci nisu živjeli u nekim povlaštenim situacijama života. Oni nisu raspolagali povlaštenim sredstvima kršćanskog života, nego su jednostavno svoj život živjeli nadahnuti Evanđeljem. Za nas kršćane svaki je svetac najprije dar Božji, a budući da su Božji darovi neopozivi, sveci nisu samo dar Crkvi svoga vremena, nego Crkvi svih vremena. Možemo bez pretjerivanja reći da je sv. Antun Padovanski najomiljeniji svetac svijeta, miljenik Božji koji je i danas prisutan u životu kršćana i nekršćana, vjernika i nevjernika, jednom riječju: „svetac svega svijeta”.

Molitve sv. Antunu

 

Pomozi mi pronaći

Sv. Antun je u svijetu poznat također kao svetac koji pomaže da se pronađu izgubljene stvari. Od predmeta svakidašnjega života do važnih dokumenata, čak i do same vjere. Molitva ovdje niže služi da bi se zazvala pomoć sv. Antuna upravo u traženju onoga što je izgubljeno.

Slavni sv. Antune, ti si vršio božansku moć da se nađe ono što je izgubljeno. Pomozi mi da opet nađem Božju milost, i daj da postanem revan u služenju Bogu i u krjeposnom življenju. Daj mi da nađem što sam izgubio, tako da mi pokažeš prisutnost tvoje dobrote.

(Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)

Molitve Mariji

Sv. Antun je bio, kao i sv. Franjo, veliki zaljubljenik u Mariju. U svojim Propovijedima ima prekrasnih riječi pohvale Gospodinovoj Majci.

Blaženoj Djevici Mariji

Molimo te, Gospođo naša, ufanje naše:
Ti, zvijezdo mora, prosvijetli svoje sinove
koji su pregaženi uzburkanim morem grijeha;
daj da stignemo u sigurnu luku oproštenja
te, radosni s tvoje zaštite,
možemo dovršiti svoj život.
Uz pomoć onoga kojega si nosila u svome krilu
i kojega su hranila tvoja sveta prsa.
Njemu čast i slava u sve vijeke vjekova.
Amen.

Gospođo naša, jedina nado naša,
molimo te, prosvijetli naše pameti
svjetlom svoje milosti,
očisti nas sjajem svoje čistoće,
ugrij toplinom svoga pohoda
i pomiri nas sa svojim Sinom
da možemo zaslužiti stići
do sjaja tvoje slave.
Uz njegovu pomoć, koji je,
po anđelovu navještenju,
preuzeo od tebe slavno tijelo
i devet mjeseci stanovao u tvom krilu.
Njemu čast i slava u sve vijeke vjekova.
Amen

Si quaeris

Ovu je molitvu hvale – ili responzorij – sastavio fra Julijan iz Spayera. Ona je dio ritmičkog oficija iz 1233., dvije godine nakon smrti sv. Antuna. Pjeva se u bazilici sv. Antuna u Padovi i, svakoga utorka, u mnogim crkvama po čitavom svijetu.

Ako čuda tražiš, gle!
Smrt i bludnja, nevolje,
Đavo, guba nestaju.
Zdrave bolesnici.

More, lanci padaju,
Uda, stvari propale
Mole i dobivaju
Mladi pa i stari.

Iščezava pogibelj,
Prestaju i potrebe.
Neka kaže tko to zna,
Pa i Padovanci.

Molitva na Svečevu grobu

Dragi sv. Antune, evo me na blagoslovljenom tvojem grobu.
Došao sam da ti se pomolim potaknut svojom potrebom i pouzdanjem u tvoju samilosnu dobrotu koja sve zna utješiti. Budi mojim zagovornikom kod Boga; u moje ime govori milosrdnom Ocu i izmoli mi milost, koja mi je posebno potrebna…

Znam da je moja vjera slaba; no ti, koji si na čudesan način posjedovao tu krjepost i pobuđivao je propovijedanjem u mnoštvu, oživi je u meni i učini jačom i čišćom. Ti, koji si provodio evanđeoski život, pomozi mi da moj postane više kršćanski, tako da budem dostojan sin Oca koji je na nebesima.

O, sv. Antune, priteci u pomoć mojoj slabosti, drži daleko bolesti i opasnosti duše i tijela; pomozi mi da nadu uvijek stavljam u Boga, posebno u vremenima kušnje i bola; Blagoslovi moj rad, moju obitelj, svoje štovatelje širom svijeta i ovdje nazočne; izmoli svima dobrotu srca prema siromašnima i nevoljnima.
O, zaštitniče moj, odgovori na pouzdanje koje sam uvijek stavljao u tvoj zagovor kod Boga.

Molitva na Svečev blagdan

Sveti Antune, veliki sveče i čudotvorče, s vjerom se i ufanjem utječemo tebi i tvojemu svetom zagovoru kod Boga danas, na dan tvoga blaženog preminuća i prijelaza u vječni život na nebesima. Svojim vjernim nasljedovanjem Isusa Krista, svojom pokorom, čistoćom, pravednošću, poniznošću, ljubavlju i svim drugim kršćanskim krepostima u herojskom stupnju, ukratko, svojom izvanrednom svetošću, zaslužio si vječnu slavu kod Boga i ljudi. Time si pokazao put kojim je i nama ići, svijetli primjer kako ćemo i mi nasljedovati svoga Spasitelja, Isusa Krista.
Bio si već za svoga zemaljskog života toliko drag Bogu da je Djetić Isus sišao u tvoje naručje i da si, promatrajući ga svojim očima, mogao s njime tajnovito i ljubazno razgovarati. Sada si mu još draži u nebu. Molimo te, zagovaraj nas kod dobroga Boga. Preporučamo ti prije svega potrebe Crkve u našem hrvatskom narodu i po svem svijetu; preporučamo ti sve svećenike da uspješno naviještaju ljudima Radosnu vijest spasenja i vode ih k pravom miru u Bogu; zatim, sve naše redovnike i redovnice, da se žrtvuju za Krista i bližnjega; sve naše obitelji, da žive po Božjem zakonu u slozi i ljubavi; našu mladež, da ustraje u svetim idealima; naše starce, bolesnike i sve koji trpe, da strpljivo za Isusom nose svoj križ; umiruće, da preminu u milosti Božjoj, i pokojnike, da se raduju vječnoj svjetlosti neba.
Po tebi neka bude vječna hvala i slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu: “Divan je Bog u svetima svojim!” Amen.
Zatim se pjeva:

Ak’ čudesa tražiš, gle!
Smrt i bludnja, nevolje,
Vrag i guba nestaju.
Zdrave bolesnici.
More, lanci padaju,
Uda, stvari propale
Mole i dobivaju
Mladi pa i starci.
Iščezava pogibelj,
Prestaju i potrebe.
Neka kaže tko to zna,
Pa i Padovanci!
More, lanci…
Slava Ocu i Sinu
I Duhu Svetomu.
More, lanci…

Nakon ove pjesme pjeva se ili recitira:

O jeziče blagoslovljeni, koji si uvijek blagoslivljao Gospodina i druge si blagoslivljati učio: sad je očito kakve te zasluge uzvisiše pred Bogom!

– Moli za nas, blaženi Antune!
– Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se! Zavjetni spomen blaženoga Antuna, tvojega, Bože, priznavatelja i naučitelja, neka razveseli svekoliku Crkvu da vazda bude zaštićena duhovnom pomoći i zavrijedi uživati vječne radosti. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Molitva sv. Antuna

“Gospodine Isuse, pogledaj svoju baštinu, koju si, da ne umre bez traga, želio potvrditi za svoju djecu svojom krvlju, i daj joj da s povjerenjem naviješta Tvoju riječ. Ne zapusti živote svojih siromaha koje si ti spasio i koji nemaju nikakve baštine, osim samog Tebe. Podupri ih Gospodine, moću svoje palice, jer su to Tvoji siromasi. Vodi ih, ne zapusti ih, da ne bi bez Tebe ostavili pravi put, već radije ih vodi sve do konca, da bi, živeći u Tebi, svom uzoru, mogli dospjeti k Tebi svom cilju.” Amen.

Molitva Djetiću Isusu u naručju sv. Antuna

Isuse Kriste, Sine Božji, koji si radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, rodio se od Djevice Marije, za nas se žrtvovao na križu, slavno uskrsnuo i na nebo opet uzašao da i nama u njemu pripraviš mjesto, ti si sâm obećao da ćeš s nama biti do svršetka svijeta. Stvarno si s nama prisutan u euharistijskoj tajni. Crkvu svoju krijepiš i vodiš na putu prema vječnosti. Svoju prisutnost među nama objavio si na vidljiv način mnogim svetima, posebno našem sv. Antunu, koji te je kao Djetića primao u svoje naručje i milo s tobom razgovarao. Daj i nama milost da te živom vjerom primamo u sv. pričesti, da te – osobito u ljubavi prema bližnjemu – neprestano osjećamo među nama i da s tobom budemo uvijek tako sjedinjeni da te jednom zaslužimo ugledati na nebesima i u tvojoj slavi uživati vječnu sreću sa svim svetima. Amen.

Preporuka sv. Antunu u svakoj potrebi

Spomeni se, sv. Antune, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučam se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim. Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji!
Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

Molitva za kršćanski život

Sv. Antune, uzoru velike svetosti, pomozi mi da živim pravim kršćanskim životom, vjeran milosti i obećanjima svoga krštenja.
Ti dobro znaš kolike me poteškoće i pogibli okružuju. Jačaj me da ih požrtvovno svladavam i da uvijek spremno svjedočim svoju vjeru. Isprosi mi da Boga ljubim iznad svega i da trajno prihvaćam njegovu svetu volju – i onda kada to od mene zahtijeva žrtvu i odricanje. Daj mi da iskreno i velikodušno ljubim i svoju braću, da se nikada ne zatvorim u sebe već da služim svomu bližnjemu, da tješim žalosne i pritječem u pomoć siromašnima.
Zagovaraj me i jačaj svojim primjerom kako bih mogao živjeti i umrijeti u milosti i prijateljstvu Božjem. Amen.

Molitva majke ili oca

Dobri sv. Antune, blagoslovi i štiti moju obitelj, čuvaj je u ljubavi i slozi, obaspi je vremenitim i vječnim dobrima i udalji od nje svako zlo.
Blagoslovi mene i moga supruga (moju suprugu). Neka nam nikada ne uzmanjka zaposlenje i sve potrebno kako bismo mogli čestito živjeti i odgajati djecu koju nam je Bog dao.
Blagoslovi tu istu našu djecu, štiti njihovo zdravlje, potiči ih na dobro i ne dopusti da izgube vjeru i čistoću života.
Učini nas sposobnima da ih razumijemo i da im prednjačimo riječju i primjerom. Neka uvijek teže za najuzvišenijim idealima i neka u životu ostvaruju svoj ljudski i kršćanski poziv. Amen.

Za roditelje i rodbinu

Sv. Antune, ti si već za svoga zemaljskog života rado pritjecao u pomoć svima. Posebno si nastojao da u obiteljima vlada mir, sloga, suradnja i ljubav i da svi vjerno služe Bogu. Utječem se tebi za svoje roditelje koji su mi, svojom suradnjom u stvarateljskom Božjem činu, dali život i koji se sada žrtvuju za mene da bih “napredovao u mudrosti i milosti” pred Bogom i ljudima. Hrabri ih u poteškoćama, tješi u žalostima, jačaj u vjeri, isprosi im dobro zdravlje i dug život.
Molim te i za svoju braću i sestre i za svoju bližu i daljnju rodbinu. Budi svima u pomoći i trajno ih blagoslivljaj na njihovu životnom putu. Svojim zagovorom kod Boga dovedi sve do vječnog spasenja, a pokojnima izmoli da što prije postanu dionici Kristova uskrsnuća u domu nebeskoga Oca. Amen.

Za djecu

O Bože, stvoritelju i uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučamo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela.
Dragi sv. Antune, potkrijepi svojim zagovorom naše molbe, budi bliz nama i svoj djeci i jačaj nas svojom zaštitom. Amen.

Za dobročinitelje

Slavni Sveče, koji si toliko bliz Gospodinu, molim te da se kod njega zauzmeš za one koji me vole i koji mi čine dobro. Spomeni se i svih koji su mi i u prošlosti iskazali svoju pažnju i ljubav svojom dobrotom, pomoću i utjehom.
Neka Gospodin usliši njihove molbe i želje i neka njihovu velikodušnost preobilno naplati u vremenu i u vječnosti. Amen.

Za bolesnu osobu

Dobri sv. Antune! Ti si uvijek uslišavao one koji su se s pouzdanjem k tebi utjecali. Žarko te molim za bolesnu osobu… Isprosi joj zdravlje za kojim toliko žudi i koje joj je toliko potrebno! Ako to ipak nije Božja volja, onda joj izmoli olakšanje trpljenja i snagu da kršćanski i s Isusom nosi svoj križ.
Ti, koji si u svom zemaljskom životu bio prijatelj onih koji su patili i velikodušno im pomagao ljubavlju i čudesima, štiti i sve nas od bolesti, a u njima krijepi i tješi tako da bi nam postale izvor zasluga za život vječni. Amen.
Napomena: Tko želi obaviti trodnevnicu ili devetnicu u čast sv. Antunu za ozdravljenje bolesne osobe, može za tu prigodu upotrijebiti gornju molitvu nadodavši, svakoga dana, Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu te pjesmu “Ak’ čudesa tražiš…” s pripadajućom molitvom.

Za obraćenje grešnika

Veliki Sveče! Ti si posvetio svoj život i istrošio svoje snage za spas kršćana i povratak nevjernika k Bogu. Ti si i sada posrednik Božjega milosrđa za obraćenje grešnika. Molim te, posreduj kod Gospodina za… , meni vrlo dragu osobu, koja, na žalost, ne živi po evanđeoskoj nauci niti prema svom krsnom pozivu.
O dragi Sveče, neka ta osoba nađe izgubljenu vjeru, neka počne živjeti pravim kršćanskim životom i neka nađe mir i radost Božjega prijateljstva! Ne dopusti da upropasti svoju vječnu sreću, već posreduj da opet postane Božje dijete i osjeti Božju milost u ovom životu i neizrecivu radost na drugom, u nebesima. Amen.

Molitva mladića ili djevojke

Slavni sv. Antune, prijatelju mladeži, tebi se utječem i s pouzdanjem ti preporučam svoje težnje i želje. Pomozi mi da živim čisto i pravedno, da ustrajem u sv. vjeri i ljubavi i ostvarim svoje uzvišene kršćanske i ljudske ideale.
Tvojoj pomoći izručujem svoj studij (posao) kojemu se želim ozbiljno posvetiti i na taj način odgovorno pripremiti za život koristan mojim dragima, Crkvi i ljudskom društvu.
Pomozi mi da nađem iskrene prijatelje, čuvaj me od zla, a osobito od sablazni i kompromisa. Učini me jakim u mom ljudskom i kršćanskom uvjerenju, štiti me s neba i trajno zagovaraj pred Gospodinom Bogom. Amen.

Molitva učenika ili studenta

Sveti Antune! U svome si se životu proslavio učenošću i mudrošću i bio velik prijatelj učenika i studenata. Ti znaš od kolike je za mene važnosti moj studij i kolik trud od mene zahtijeva! Zato mi isprosi čvrstu volju da mu se ustrajno posvetim, bistru pamet da uspješno u njemu napredujem i dobro pamćenje da lakše svladavam studijske teškoće.
Neka mi škola bude ozbiljna priprema za život. Po tvom primjeru želim i ja, uz ljudsko znanje i mudrost, sve bolje upoznati Isusa Krista i njegovu Radosnu vijest.
O dragi Sveče, daj da mogu uspješno nastaviti svoj studij, sretno položiti sve ispite i spreman poći u život na korist društvu i Crkvi. Amen.

Zahvala na primljenim milostima po zagovoru sv. Antuna

Svemogući i dobri Bože! Iako nevrijedan, s pouzdanjem sam se utjecao tvojem milosrđu po zagovoru tvoga milog sv. Antuna. Ti si me milostivo uslišao, zapravo – uslišao si molbe sv. Antuna koji se za mene dobrostivo zauzeo. Hvala ti, hvala tvojoj vječnoj i neizrecivoj dobroti! Hvala i mom dragom posredniku pred tobom, sv. Antunu, kojega si divno proslavio među svojim svetima!
Obećavam da ću ti biti i unaprijed, uvijek, istinski zahvalan ne samo riječju nego i djelom, ne samo hvalospjevom nego i životom. Daj mi milost da znam i uzmognem savjesno upotrebljavati sve tvoje darove i milosti te tako postići vječno spasenje, blaženstvo na koje smo pozvani i kojim te želim hvaliti i slaviti sa svima svetima u sve vijeke vjekova. Amen.

izvor biografije: http://www.zupa-antunpad.hr/

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Sv ante

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Obavijesti › Sveti Antun Padovanski