URUČENJE PISMENA: Neujednačena legislativa izaziva pravu nesigurnost

Okruglom stolu nazočilo je 40 sudionika iz različitih područja, od predstavnika sudova, porezne uprave, ministarstva, preko predstavnika davatelja poštanskih usluga, javne nabave, ureda pučkog pravobraniteljstva, nacionalnog regulatornog tijela pa do profesora s fakulteta i studenata poštanskog smjera FPZ te ostale stručne javnosti. Uz četiri kratke prezentacije razgovor je potrajao više od dva i pol sata, no pokušaj donošenja zajedničkih zaključaka nije uspio.

Najvažnije mišljenje, i mišljenje većine, je da aktualna hrvatska legislativa po pitanju uručenja raznih vrsta pismena, a zbog različitih odredbi u parničnom, prekršajnom, kaznenom, upravnom, poreznom, ali i u poštanskom zakonu, nije životna, pa ju je u svakodnevnoj praksi gotovo nemoguće provesti s prihvatljivom pouzdanošću. Naravno, sve to izaziva pravnu nesigurnost, kako kod samih stranaka, tako i kod tijela koje vode predmetne postupke, budući da stranke mogu biti uskraćene u svojim osnovnim pravima, a tijela koja vode postupke, nesigurna u valjanost zakonom propisanog procesa dostave.

Konkretnije, navedeni zakoni propisuju da se stari postupci rješavaju po starim zakonima, a novi po novim, te je samo na taj način uvećan broj procedura ispravnog uručenja. U navedenim zakonima pojavljuju se i neki novi pojmovi, nigdje definirani, koji otežavaju ispravno uručenje, primjerice, “član obitelji sudionika”, “poslovno sposobni član kućanstva”, “kućepazitelj” i slično. Također su pojedinačno istaknute odredbe Zakona o upravnom postupku koje propisuju procedure u svezi uručenja, a za koje nije razvidno kako ih tehnološki ustrojiti i operativno izvršiti. Stoga se opravdano nametnulo pitanje kako će dostavljač prepoznati o kojem je pismenu riječ, kome ga može uručiti i na koji ga način, od desetak mogućih, treba uručiti.

Oko prijedloga rješavanja ovih i drugih izazova moguće je bilo razaznati više prijedloga, no jedinstveno je mišljenje da nužno treba harmonizirati propise koji se odnose na uručenje pismena. Dakako, struka je ponudila nekoliko načina, od propisivanja jednog novog zakona koji bi uredio dostavu svih pismena, preko vraćanja na stari, već uhodani, način uručenja u omotnicama bijele i plave boje, pa do popisivanja i propisivanja svih načina uručenja u poštanskom zakonu. Međutim, svi su se složili da o harmonizaciji propisa trebaju odlučiti nadležna ministarstva, Vlada i Sabor u skladu s realnim financijskim mogućnostima države. Stoga je sa skupa poslana poruka nadležnim državnim tijelima koji pripremaju legislativu za donošenje u Hrvatskom saboru da iskomuniciraju među sobom optimalan način uručenja, kako s tehnološkog i ekonomskog, tako i s pravnog i regulatornog gledišta, radi harmonizacije odredbi o uručenju svih pismena, za sve građane, na unaprijed poznat i prihvatljiv način, a sve u cilju smanjenja pravne nesigurnosti, kako državnog sustava uprave i pravosuđa, tako i javnosti kojoj je pravni sustav prvenstveno i namijenjen.