Piše: Željko Garmaz/24 sata
Ne mogu vam reći koliko sam ponosan! I sretan! Ajde, zovite okolo i pitajte druge vinare tko je od njih danas imao ledenu berbu. Nitko! Jedini sam u Slavoniji koji se ove godine odvažio čekati i dočekati ledeno vino, krunu predikatnih vina, priča Branko Mihalj, kutjevački stomatolog i vinar koji je proteklih godina nanizao veliku nisku uglednih nagrada za svoja vina.
Otkako je čuo meteorološku prognozu koja je predviđala dolazak sibirske zime u Hrvatsku, Branko Mihalj je poput zaigranog školarca počeo pripreme za svoju drugu ledenu berbu. Čekao je, kažu propisi, da tri dana zaredom temperatura bude ispod 7 stupnjeva Celzijusa u minusu te da količina šećera u moštu bude najmanje 127 Oechsla. Za ledenu berbu davno je namijenio tablu točno ispod vikendice u vinogradu na Mačevu brdu kojeg, inače, nadzire i kad radi u obližnjoj stomatološkoj ordinaciji.
- Bit će dobro, glasno je bodrio sebe i nekolicinu radnika koji su mu pristigli u pomoć prije izlaska sunca, a termometar je pokazivao -10 Celzijusa.
Meni je namijenio ulogu mjerača sladora u bobicama. Prva bobica je pokazala 164 Oechsla, druga 158, treća 146, četvrta 178, peta 177, šesta 177…
- Nađi bobicu sa 180 Oechsla i dobit ćeš nagradu, obećao mi je Mihalj ne prekidajući na leđima nositi ogromnu plastičnu kantu u koju su mu radnici istresali pljesnivi traminac.
Nije dugo trebalo čekati. Čim sam se malo ugrijao i vratio u vinograd, već prva bobica je imala vrlo visokih 182 Oechsla.
- Pošteno, zaslužio si nagradu! Naime, euforičan sam kao dijete, jer za mene je ledena berba najveće moguće dostignuće za nekoga vinara. To su vam takvi aromati koji se svugdje na svijetu posebno cijene. Svoju prvu i jedinu ledenu berbu, prije dvije godine, gotovo u cjelini sam prodao u Englesku. I nije bilo jeftino - 500 kuna za buteljicu od 0,375 litara. Pobrao sam tada 270 trsova i dobio 100 litara traminca te 70 litara graševine. Ni od ove ledene berbe neću napraviti veću količinu ledenog vina, ni od ove ledene berbe neću se obogatiti, štoviše neću ništa zaraditi, ali - volim se igrati i igrom dokazati da se vrlo često na kraju može napraviti jako dobra stvar, priča Branko Mihalj.
Njegova euforija se nije stišavala cijeli dan, a zračio je ponosom kad su mu iz laboratorija Udruge Kutjevački vinari javili da je prosječni slador mošta 160 Oechsla za traminac i 158 Oechsla za graševinu.
- S tim pokazateljima sam i definitivno ispunio sve uvjete da se moje vino može zvati ledeno vino. Tramincu su izmjerili kiselinu 3,1, a PH 4,13, dok je kiselina graševini 3,4 te PH 3,9, priča Branko Mihalj.
Krunoslav Bartolović, poznatiji po svojim izvanrednim crvenim vinima, također se prije dvije godine okušao u ledenoj berbi.
- Moram napomenuti da sam se prvi put htio okušati u ledenoj berbi 2007. godine, ali priča je neslavno završila. Ptice su mi smlatile kompletan prinos na pola hektara mojeg vinograda na Kaptolu nanijevši mi štetu od 50.000 kuna! Bila je to graševina. Svoju uistinu prvu i zasad jedinu ledenu berbu imao sam 2009. godine na 1,5 hektara i 10.000 trsova. Tad sam, pak, zakupio vinograd zasađen rajnskim rizlingom, priča Krunoslav Bartolović.
Na ledenu berbu se odlučio, tvrdi, jer je godina bila kao stvorena za to. Drugi razlog za ledenu berbu bio je - izazov. A treće, nije dotad nikad imao predikatna vina i htio je eksperimentirati s unajmljenim vinogradom.
- Brali smo na -13 stupnjeva Celzijusa i osjećao sam se kao na Himalaji. Žena mi je rekla da sam se u ledenu berbu uputio preozbiljno, jer sam namjeravao obrati čak 10.000 trsova! Zato ne čudi što sam dobio 1.400 litara ledene berbe. Stavio sam cijenu od 95 kuna za 0,375 litara, što nije jeftino, ali je za tu kategoriju vina izuzetno povoljna cijena, priča Krunoslav Bartolović.
I za baranjskog vinara Damira Josića ledena berba prije dvije godine bila je izazov. Prema njegovom mišljenju, svaki vinar se mora okušati u ledenoj berbi, ako za to postoje klimatski uvjeti.
- Od moje prve i jedine ledene berbe graševine dobio sam više od 2.000 litara ledenog vina. I danas se sjećam, bilo je -18 stupnjeva Celzijusa, 21. prosinac 2009., snijeg, i do poslijepodneva smo pobrali grožđe na 6 hektara!, priča Damir Josić.
U ledenim berbama na istoku Hrvatske okušali su se još i baranjski vinari Ivan Gregurek i obitelj Mirković-Matijević iz vinarije Suza Vallis, te giganti poput Iločkih podruma, Erdutski vinogradi, Belje, Misna vina, Kutjevo d.d. i, od prije dvije godine, Feravino.
Slavko Kalazić se, kaže, pokušao jednom okušati u ledenoj berbi, ali sve je završilo prilično neslavno.
- Probao sam 2007. godine, ostavio sam za ledenu berbu čak četiri tone graševine na trsovima. Kad je pao snijeg i temperature, dakle, kad su se stvorili idealni uvjeti za ledenu berbu, odem u vinograd provjeriti situaciju prije nego dogovorim nadničare. I tamo vidim da je sve propalo. Gledam u snijeg i ne vidim ničiji trag. Onda pogledam malo bolje i vidim male tragove ptičica i shvatim da su ptice sve pojele. Bolje bi mi bilo da sam sve grožđe dao po 10 kuna, priča Slavko Kalazić.
I odlučio je - nikad više ni pomisliti na ledenu berbu! Tvrdi, ledena berba je samo za one koji imaju višak grožđa i mazohizma.
- Od ledene berbe kod nas nitko nema nikakve koristi, osim što ta vina posluže na sajmovima za dobivanje dobrih ocjena i reklamiranje vinarije. Ledena berba je definitivno preskup posao na tržištu na kojem realno ne postoji zanimanje za takva vina, tvrdi Kalazić.
Slično razmišlja i Ivan Enjingi, koji se u svojoj prebogatoj vinarskoj karijeri nikada nije htio ni pomisliti okušati u ledenoj berbi.
- Ledena berba nije potrebna našem podneblju. Ona je za hladnije sjeverne krajeve gdje se u vinogradima ne može postići ni blizu koncentracija sladora koju mi imamo u našem grožđu. S druge strane, tko danas može za ledenu berbu ostaviti svoje najbolje grožđe i da mu do trenutka berbe propadne čak 90 posto grožđa, priča Ivan Enjingi.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||