VINSKE PRIČE: Vagabundo Ivo Skaramuča ponosan je na…

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
18:00
Pro
2014
21

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Gastronomija › VINSKE PRIČE: Vagabundo Ivo Skaramuča ponosan je na…

Zagreb Bozicna-cestitka-mojzagrebb
Zagreb Amcrotehnika-bann
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Zoran Predin i Damir Kukuruzović Django Group - UZMI ME Zoran Predin i Damir…
Muzika i tekst :…
Zagreb Davorin i Bogovići - To neću biti ja Davorin i Bogovići…
"Sretno dijete"…
Zagreb Mayales feat. Yaya - Ti dobro znaš kome pričam Mayales feat. Yaya…
Ti dobro znaš kome…
Zagreb Goldie Rox - Burning Down Goldie Rox - Burning…
Goldie Rox nedavno…
Recepti
Grah s kupusom - Zagreb, mojzagreb.info Grah s kupusom
Kuhani grah u sto varijanti…
Kako u fritezi napraviti čvarke? - Zagreb, mojzagreb.info Kako u fritezi napraviti…
Čvarci su jelo od prženog…
Pečene rajčice - Zagreb, mojzagreb.info Pečene rajčice
Rajčica, paradajz, pomidor,…
Šarena proljetna riža - Zagreb, mojzagreb.info Šarena proljetna riža
Riža s puno svježeg…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
19
 
02.2012

VINSKE PRIČE: Vagabundo Ivo Skaramuča ponosan je na svoj Dingač!

...
VINSKE PRIČE: Vagabundo Ivo Skaramuča ponosan je na svoj Dingač!
 
Ivu Skaramuču, legendarnog pelješkog vinara, sreo sam dva puta. U stvari – tri puta, ali sumnjam da je on registrirao naš posljednji susret u Dalmatinskoj kući u Borku na Dingaču prošlo ljeto. U odnosu na ranije, Ivo je vidno fizički oslabio, a i sjećanje mu polagano blijedi. Dok smo se mi 'gušili' u hobotnici ispod peke, Ivo je konobara diskretno zamolio da za njegov stol pozove mog prijatelja Davora, lokalnog ugostitelja i vinara, inače dobrog Ivinog prijatelja. Pričali su desetak minuta, a Davor je, vrativši se za naš stol, samo iznenađeno ustvrdio da mu se Ivo ispričavao što ga nekoliko dana ranije nije pozdravio, jer "nije ga se mogao sjetiti"! Saznao sam tada da je Ivo Skaramuča u svojoj Pijavičinoj, s druge strane brda koje se nadvilo nad Dingačom, otvorio raskošnu vinoteku te da poslove u vinogradu i podrumu sve više prebacuje na sina. Vinogradi, koje je zasadio prije desetak godina iznad ceste na zemlji koju je unajmio od Hrvatskih šuma, već naveliko rađaju svoje plodove, a helidrom, koji se nalazi u središtu vinograda, vjerojatno je jedina uzletno-sletna staza za vrtolete koju je neki vinar dao sagraditi među panjevima plavca malog. Inače, prepričavajući ranije susrete s Ivom Skaramučom saznao sam da taj bivši lučki kapetan gotovo prema svima koristi istu 'šprancu' – pristat će na susret, ali maksimalno na pola sata. Jer, upravo žuri na neki sastanak. E, u tih pola sata svi prolaze njegov test. Svidite li mu se, druženje će se nastaviti, a on ničim neće pokazati da je morao ići na sastanak... Čitajući proteklih dana nagađanja o sudbini Vjesnika, novina u kojima sam radio 10 godina i tri mjeseca, sjetio sam se da sam svoju prvu uopće 'vinsku priču' napisao u tim novinama prije devet godina. A priča je bila, pogađate, o Pelješcu i Ivi Skaramuči. Za one koji to nisu čitali i ne mogu je pronaći na Internetu, evo ponovo objavljujem tu priču: Na golemom parkingu nedaleko trajektnog pristaništa u Orebiću početkom rujna mjesta ima za sve. I ne treba strahovati da će vam netko naplatiti parkiranje dok ste, primjerice, nekom od malenih brodica «skoknuli» pogledati drevnu Morešku u obližnju Korčulu. Viganj, poznato okupljalište «daskaša», zjapi prazan, tek poneko jedro u Pelješkom kanalu naznačuje prepoznatljivost tog prostora i u europskim okvirima. Skretanje s glavne pelješke prometnice u Potomju, pak, te prolazak kroz tunel, ne bi li kraćim i živopisnijim putem preko Borka i iznad golemih provalija, na kojima su nanizani pod kutem i do 70 stupnjeva brojni vinogradi malog plavca, nahranili svoje vizualne podražaje na putu prema Trsteniku, rujanska je poslastica, jer – nitko vam cestom, koja nije upisana u postojeće zemljovide Pelješca, neće naići u susret i prisiliti vas na nemoguće manevre. U Trsteniku, opet, jedini kiosk je zatvoren još koncem kolovoza, novine ( i to jedino Slobodna Dalmacija!) dostupne su samo u pošti koja ne radi subotom i nedjeljom, dok je radno vrijeme pošte «radnim danima», čak i za dužeg boravka, tamošnjim gostima velik misterij. Prelijepe uvale između Trstenika i Žuljane, u srpnju i kolovozu napučene brojnim turistima, u rujnu su prazne, odnosno svatko ima mogućnost kupati se u «svojoj» uvali... Koja suprotnost slici Pelješca kao turističkom odredištu koje svojom ljepotom i bogatstvom mami brojne zaljubljenike u netaknutu prirodu. O tom prelijepom poluotoku, koje se prostire od Zamaslina i Stona do Lovišta i Mirca i još koji rt dalje, kao da svi koji tamo dolaze «sa strane» imaju bolje mišljenje od lokalnih mještana. Pelješanima je, ionako, već niz desetljeća postala navada otići što dalje, makar tamo gdje odu živjeli u unajmljenim stanovima i doslovno jedva preživljavali. Statistika je pritom neumoljiva – na Pelješcu danas obitava nekoliko tisuća žitelja, a posljednji popis stanovništva, primjerice, u Trsteniku, kojeg nema, čak, ni na nekim zemljovidima, a bio je još do pred Drugi svjetski rat najveća poluotočka luka za izvoz grožđa i vina, tek ih je 102! Ako među njih ubrojimo i Peru Poljanića, hrvatskog konzula u Kotoru, koji u Crnoj Gori provodi većinu vremena... «Što se čudite? Da biste ostali na Pelješcu i započeli neki posao morate biti – vagabundo!», dometnuo nam je najveći pelješki vinogradar i vinar, Ivo Skaramuča, koga smo, uslijed njegovih brojnih obveza zbog jematve, danima zvali pokušavajući dogovoriti kratak razgovor. Tako je i bilo, iznenada je nazvao i rekao da budemo na novoasfaltiranom putu iznad njegovih vinograda na Dingaču, čekat će nas ispod jedinog bora koji je tamo preostao i gdje možemo «u hladovini» malo popričati. Dingač, prostor po kojem je nazvano vino, koje je zadnjih godina proslavilo i Skaramuču, 1961. godine je u Ženevi zaštićen kao geografska mikroregija, veličine je oko četiri kvadratna kilometra i nalazi se između Trstenika i Podobuća sa vanjske strane poluotoka, okrenut prema Italiji, iznad hridi koja je pomorcima poznata kao "Dingački školj". Vidite ovaj bor! E, cijela ova padina vam je prije desetak godina bila pod borovom šumom. Kad sam to sve odlučio prokrčiti ne bi li zasadio vinograd, svi su govorili da sam lud, prisjetio se svojih ne tako davnih početaka najpoznatiji pelješki, kako je to netko rekao, «stvaratelj vina». Obližnji panj, namjerno ostavljen, tek budi sjećanje na doba kad je Skaramuča «krenuo u posao» i prokrčio šumu od 13 tisuća stabala. Nepregledni nizovi trsova plavca malog, od kojih je samo ove godine zasadio njih pet tisuća (a ukupno ih je 55 tisuća!) potvrđuju priče o pelješkom bogatstvu. Koje samo treba zagrabiti i posvetit mu se tek toliko da zasadiš i pobereš grožđe. Dingač je, naime, uz slavonski kulen i šljivovicu, istarski pršut i paški sir, jedini hrvatski proizvod zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla – oznakom koja na tržištu, posebice inozemnom, automatski donosi privilegirani status, a proizvođaču jamči veću cijenu. Uostalom, zar ovogodišnja otkupna cijena malog plavca od najmanje 20 kuna po kilogramu grožđa nije dostatna potvrda Pelješcu kao potencijalnom hrvatskom El Doradu?! - Znate što, ovdje vam je, nažalost, još uvijek na snazi – kult nerada! Imam sedam zaposlenih, a za berbu moram posezati za Bosancima. Nevjerojatno! Ali, ja ne odustajem. Da mi netko ponudi deset milijuna eura za sve ovo, ne bih pristao, ustvrdio je Skaramuča promatrajući nas škiljeći dok ga je jako zalazeće sunce iz smjera Drača, najužeg dijela Pelješkog kanala, izravno tuklo u oči. Potom je pogledom skrenuo na vrh obližnjeg 615 metara visokog Ćućina i nastavio: Onaj tko je barem jedno prešao preko Ćućina vukući magarca na kojemu je bilo grožđe znat će o čemu pričam! Ovaj put na kojemu sad stojimo tek je ove godine asfaltiran, a tunel 'Dingač' probijen je tek prije 20 godina. Dotad se mnogo znoja i krvi prolilo radeći i živeći od rada na Pelješcu. Ja to ne zaboravljam! Skaramuča se vinogradarstvu i vinarstvu intenzivnije posvetio u razdoblju kad su turisti u širokom luku zaobilazili Pelješac ili im nije ni na kraj pameti bilo upućivati se tamo. I u tome nije bio usamljen. Glavna (i jedina) pelješka prometnica puna je «pozivnih» smjerokaza degustaciju vina kod Madirazze, Bartulovića, Antunovića, Miloša, Radovića, Matuška, Grgića... S izuzetkom ovog potonjeg, koji je svoju svjetsku slavu postigao još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je osnovao vlastitu vinariju u Monteleni u SAD-u, gdje je napravio svoj Chateaux Montelena Chardonnay 1973., koji je na "slijepoj degustaciji" u Parizu 1976. osvojio prvo mjesto, ostavivši iza sebe sve francuske takmace, svi nabrojani su sljednici obiteljskih tradicija pelješkog vinogradarstva i vinarstva godinama poznatog jedino po vrhunskim vinima Postup i Dingač iz Vinarije «Donja banda» iz Potomja. Mladi Lovorko Munitić iz Trstenika nije htio, poput većine sumještana, prodati «svoju djedovinu», te je, tik uz golemi Skaramučin posjed, na površini od 3.000 četvornih metara zasadio 3.000 loza plavca malog. Ponosno ističe da je lozu zasadio na način kako se to radilo prije 100 godina, prvo postavivši «podlogu» odgovarajuću za podneblje Dingača («Richter 110 i Pausen 1100»), koja se kasnije «cijepila» na plavac mali. Evo, nakon godinu dana, unatoč brojnim pričama o suši i sličnim tlapnjama, 'primilo' se čak 90 posto zasađene loze», pokazuje nam Munitić svoj vinograd i nastavlja: «Ljudi kukaju bezveze! Suša je možda rezultirala manjim urodom, ali je grožđe puno kvalitetnije, količina sladora je čak do 24 grada. Dingač je definitivno Bogom dano područje za baviti se ovim poslom. «Munitić, koji je desetak godina živio u Splitu, a zadnjih godina u Dubrovniku, u Trstenik se odlučio vratiti, jer na Pelješcu vidi svoju budućnost. I mogućnost za veliki posao! Moja računica je vrlo jednostavna. Ako bih htio samo prodati grožđe iz svojeg vinograda, to mi jamči najmanje 10 tisuća eura. No, u vinu je još veći novac. Ja bih mogao, za početak, napraviti 2.000 butelja vina, 'pravog, bez kemije'. Znade li se da je, opet, litra Dingača najmanje 80 kuna, onda prosudite sami isplati li mi se sav moj trud!», pojasnio nam je Lovorko Munitić. On je, međutim, tek usamljen slučaj «pelješkog povratnika». Pelješani se, unatoč mogućnostima koje im se pružaju, još uvijek radije odlučuju za odlazak s poluotoka... http://zeljko-vinskeprice.blogspot.com
Autor: MojZagreb portal/images/uploads/vijesti/IvoSkaramuca_Kopiraj.JPG---www.mojzagreb.info
  • Zagreb
Zagreb Mrazice01
Zagreb Mrazice02
Zagreb Mrazice03
Zagreb Mrazice04
Zagreb Mrazice05
Zagreb Mrazice06
Zagreb Mrazice07
Zagreb Mrazice08
Zagreb Mrazice09
Zagreb Mrazice10
Zagreb Mrazice11
Zagreb Mrazice12
Zagreb Mrazice13
Zagreb Mrazice14
 
KOMEDIJA: Spli’ski akvarelGALERIJA ULUPUH: Iskosa gledanoKOMEDIJA: Spli’ski akvarelTEATAR EXIT: Kako misliš mene nema?Nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost T-HT@msu.hrGALERIJA GRETA: Davor Gobac - Oh Yeah!MSU/NO Galerija: Studije RevolucijeTVORNICA KULTURE: Nova 101 godinaTEATAR EXIT: IspočetkaLISINSKI: Filharmonijski bal
 
mojzagreb.info preporuča
Ured za udruge Vlade RH Danas bez struje Oblikovanje & dizajn Gradska groblja - Raspored pogreba 100% točno - dnevne vijesti
 
Online izdanje - i do 80% popusta
Jutarnji List Današnje izdanje (i do 80% popusta) Sportske Novosti Današnje izdanje (i do 80% popusta) Slobodna Dalmacija Današnje izdanje (i do 80% popusta)
 
Horoskop - mojzagreb.info
 
 
Tko će biti budući predsjednik/predsjednica Hrvatske?
  •   Ivo Josipović
  •   Kolinda Grabar - Kitarović
  •   Milan Kujundžić
  •   Velibor Sinčić
  •   nitko od navedenih
  •   neću glasovati
 
 

Zagreb › Vijesti › Hrvatska › Gastronomija › VINSKE PRIČE: Vagabundo Ivo Skaramuča ponosan je na svoj Dingač!