LISINSKI - mala dvorana: Moskovski sinodalni zbor - 13.9.

Moskovski sinodalni zbor jedan je od najstarijih profesionalnih zborova u Rusiji. Nastao je u Moskvi 1721. godine. Jezgra Sinodalnog zbora bio je nekadašnji Patrijarški zbor đakona-pjevača nastao krajem 16. stoljeća. Na početku Patrijarški zbor sačinjavali su samo muškarci duhovnoga zvanja. Do sredine 17. stoljeća pjevanje je bilo jednoglasno, a kasnije je zbor počeo izvoditi višeglasne partiture i zato su se u zboru pojavili dječji glasovi (altovi i diskanti). Nakon ukidanja Patrijaršije 1700. godine pjevače su počeli nazivati „sabornima“ te su ih pripojili Uspenskoj sabornoj crkvi u Kremlju. Poslije uspostave Svete Sinode 1721. godine pjevači su ušli pod njezinu nadležnost te su se počeli nazivati sinodalnim pjevačima. Tijekom 17. i 18. stoljeća Patrijarški pjevači, a kasnije Sinodalni zbor, razinom i umijećem izvedbe mogao se mjeriti sa zborom carskih pjevača. Sinodalni zbor doista je bio „moskovski“ ekvivalent zboru carskih pjevača, koji je u vrijeme Petra I. preimenovan u Dvorsku pjevačku kapelu te premješten u Peterburg. Na prijelomu 19. i 20. stoljeća repertoar zbora je značajno proširen zahvaljujući izvođenju svjetovne glazbe i obrađenih narodnih pjesama. Mnogi moskovski skladatelji pisali su glazbu posebno za sinodalni zbor. Svojedobno zbor je aktivno podržavao i Petar Iljič Čajkovski. Poslije ponovne uspostave Patrijaršije u Rusiji 1917. godine zbor je sačuvao svoj povijesni naziv. Za Uskrs 1918. godine Kremaljske saborne crkve su zatvorene, Sinodalna škola ukinuta, a zbor je prestao postojati. Povratak Moskovskog sinodalnog zbora započeo je u proljeće 2009. nakon imenovanja mitropolita Volokolamskog Ilariona za predstojnika hrama Radost svih tugujućih u Moskvi. Jezgru Sinodalnog zbora čine pjevači ovoga hrama, u kojem se od 1948. godine održava tradicija moskovske škole crkvenoga pjevanja pod vodstvom regenta Nikolaja Matvejeva. Tijekom rada zbora hrama Radost svih tugujućih pod vodstvom Nikolaja Matvejeva snimala se duhovna glazba i izdavale su se ploče. U 80-im godinama jedan od regenata zbora hrama Radost svih tugujućih postao je Aleksej Puzakov. Poslije smrti Nikolaja Matvejeva 1993. prekinuta je tradicija koju je on pokušavao održavati; notna biblioteka crkvene pjesmarice je izgubljena, a zbor je znatno smanjen i pretvorio se u komornu pjevačku grupu. Posljednjih godina, nakon što je prihvatio obvezu regenta obnovljenog hrama Radost svih tugujućih, Aleksej Puzakov je uspio okupiti osamdesetak profesionalnih pjevača i na taj način objedinio njihove stvaralačke potencijale. Osim što sudjeluje u svečanim bogoslužjima Moskovski sinodalni zbor nastupa i s koncertnim programima. Zbor surađuje s Ruskim nacionalnim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Petar Iljič Čajkovski te sudjeluje u programu Uskrsnog festivala kao i u međunarodnim crkvenim projektima. Voditelj Moskovskog sinodalnog zbora je zaslužni umjetnik Rusije Aleksej Puzakov.