CENTARŠUT S TRIBINA: Afrika je srušila rekorde, apsolutni…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

Ali što kazati više osim da se pobjednici pamte?

Spektakl je završio! Prvi favorit prvenstva osvojio je zlatnu medalju, okitio se po prvi put naslovom prvaka svijeta, iako to prije svega tjedan dana nije tako izgledalo. Španjolci nisu bili dominantni kao prije dvije godine, zabili su najmanje golova u povijesti i stigli do trona. Zabili su najkasniji pogodak u svim finalima... I ostavili Nizozemce ponovno kratkih rukava.

Ali što kazati više osim da se pobjednici pamte? Ostali smo uskraćeni za ljepotu, točnije ono što su ponudili Urugvaja i Njemačka u susretu za treće mjesto. To je bila utakmica prvenstva, ono zbog čega se voli nogomet. Ostala je neka prazina, nešto nedostaje u svemu...

Da je itko prije prvenstva rekao kako će Španjolska i Nizozemska zaigrati u finalu odmah bi potpisali i nestrpljivo iščekivali dvoboj nogometnih virtuoza. Ali toga nije bilo, barem ne puno. Presudio je na kraju najkonstantniji igrač svijeta - Iniesta. Da je njegovu smirenost u dva navrata imao Robben 'oranje' bi ispravilo nogometne nepravde iz 1974. i 1978. Ali nije zabio, a možda i bolje jer nije Nizozemska pokazala puno. A nije ni Španjolska.

Dakle, prema tim ocjenama moglo bi se zaključiti kako nije ni prvenstvo pokazalo puno, ali to ne bi bila istina. Bilo je prvo u mnogočemu. Prvo u Africi, prvo u kojem je domaćin ispao u skupini, prvo u kojem je branitelj naslova ispao u skupini, prvo u kojem je netko iz Europe na drugom kontinentu osvojio naslov, prvo u kojem je netko obranio broncu, prvo u kojem je Španjolska stigla do finala i osvojila titulu, prvo kojem je gol u finalu pao tako kasno...

Rušili su se rekordi, incidenata nije bilo, igrao se lijep nogomet. Uspjeh ukratko! A tko se nadao tako nečemu prije mjesec dana? Rijetki. Ipak je Južna Afrika poznata po kriminalu, ubojstvima, siromaštvu i ostalim nedaćama. A opet je sve organizirano vrhunski i osim vuvuzela i sudačkih pogrešaka teško da će se upamtiti neka negativnost.

Teško je uopće pisati rezime jednog tako velikog događaja jer Hrvatske na njemu nije bilo, a iz sadašnje perspektive se četiri godine čekanja hoće li u Brazilu crveno-bijele kockice oduševljavati svijet čine kao vječnost. A kad se spominje Brazil teško je ne tugovati što je Dunga odbacio igru i odlučio biti željezna ruka. Nije to upalilo, ostali smo uskraćeni. Baš kao što smo ostali uskraćeni i za bolju Argentinu jer Maradona ima samo 'božju ruku', ali ona očito ne pali na izborničkoj klupi.

Neočekivano je nakon svih tih padova velikana čast južnoameričkog nogometa obranio Urugvaj - jedna od najljepših priča. Prolaz protiv Gane bio je za pamćenje, a igra Diega Forlana za naklon. Na kraju će dobiti 'zlatnu kopačku', a trebao je i 'zlatnu loptu'.

No, ta nagrada za najboljeg je ipak namijenjena akterima finala, kako i priliči. A prema svemu viđenom ona bi trebala ići Iniesti, umjetniku i egzekutoru. Zaslužio je. Nema se što više za kazati. Španjolska je prvak svijeta po prvi puta u povijesti, Nizozemska je druga po treći puta, a Njemačka je na istom mjestu gdje je bila i prije četiri godine. Zavjese se spuštaju, mjesec dana smo uživali i sve popratili u dahu. Jest da je ostala praznina, ali kada ne bi ostala? Previše smo vezani uz najvažniju sporednu stvar na svijetu da bi se pomirili s činjenicom kako Svjetskog prvenstva nema sve do 2014. godine!

I kako u istom tonu nastaviti o Davis Cupu? Trebao je biti spektakl, ali Splićani su stvorili protiv Srbije komornu atmosferu, nije bilo naboja, elana, a i takvom stanju pridružili su se i tenisači. Đoković im je svima pokazao zašto je drugi igrač svijeta. Zasluženo su Stbi nakon 1-4 stigli do polufinala natjecanja koje smo osvojili prije pet godina.

Bit će valjda bolje sljedeće godine... To bar nije dug period, četiri je puta kraći od onog do sljedećeg prvenstva, u zemlji najveće nogometne nacije...