FOTOGRAFIJE: Venecija Gorana Vranića u galeriji J.Račić

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
19:51
Tra
2020
10

Zagreb › Vijesti › Vijesti iz svijeta › Slika dana › FOTOGRAFIJE: Venecija Gorana Vranića u galeriji J.Račić

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
04
 
06.2012

FOTOGRAFIJE: Venecija Gorana Vranića u galeriji J.Račić

Poetika zarobljenog objektiva
 
Primijeceno je vec da je Goran Vranic fotograf koji se izražava ciklusima. Ti ciklusi cine poglavlja njegove umjetnicke biografije. Izmjenjuju se crno-bijele cjeline s onima u boji, puste vedute s onima napucenim, (pre)poznati motivi s onim neobicnim. Svojim doživljajem i izrazom daje novu vrijednost i citanje tim znanim motivima, prebacuje ih u maštu ili neku vizualnu tezu. Moglo bi se generalizirati gledajuci cikluse posljednjeg desetljeca da je jednom polovicom svoga kadra Vranic u moru, a druga polovica u njega uranja ili izranja, dodiruje ga. Sjecamo se koloristickog i formalnog bogatstva njegovih rovinjskih prova na izložbi 2001. kojima ce se vratiti desetljece kasnije, ali sada s pomakom objektiva na njihov odraz na jedanput nestalnoj, a drugi put gotovo tvarnoj morskoj površini; sjajenja i scenografije dubrovackih mira kroz dan i noc, kroz godinu, na izložbi 2008. i, nešto kasnije, metafizickih sjena prolaznika na njegovim kamenom poplocenim, uglacanim ulicama, pa fantasticnih oblika kornatskih gromada izloženih 2009. Poslije kornatskog tajanstva elementarne prirode i fluidnih refleksija prova, kao zakonom suprotnosti, Vranicev je interes u najnovijem ciklusu u ljetnoj Veneciji, i to onoj umjetnicki najopasnijoj: turistickoj. Sada komplementira vec obradeni Dubrovnik Venecijom kao suvladaricom Jadrana. Iz palace Querini Stampalia, hrvatskog biennalskog izlagackog prostora, iza Scarpinih morskih vrata palace, prati život kanala. Za razliku od kretanja s fotoaparatom u hvatanju motiva, ovdje fotograf miruje, a motivi promicu. Za njihovo fiksiranje u pitanju je „odlucujuci trenutak“ – ova poznata sintagma namece se pred Vranicevim fotografijama upravo onako kako ju je Cartier-Bresson mislio: u djelicu vremena, istovremeno i trenutno percipirati i predmet slike i njegovu vizualnu organizaciju. Rešetka kroz koju fotografira reže motiv u pravokutno meandriranu puzzle plocu, fragmentira fotografsku sliku u mozaik, u geometrijski kloazonirane dijelove. U toj orijentalnoj cancellati arhitekta Carla Scarpe kroz koju Vranic gleda iz palace na kanal, iz sjene u svjetlo, sjeca se on svojih „uresa suterena“, kovanih gitri, ulicnih rešetki podrumskih prostora koje je snimao na pocetku umjetnickog puta prije gotovo dva desetljeca. Sada kada se vec može praviti bilanca, pokazuje se i u ovom ciklusu ornamentalizacija plohe kao jedna od sastavnica Vraniceve poetike, jaci ili prigušeniji grafizam. Bili su to bridovi drvene grade barki, mreškanja mora ili naplavine, konture kamenih blokova, rasjedi stijenja. U ovom ciklusu to je cvrsta linearna matricna struktura, kroz cije pravilne otvore snima pod razlicitim kutovima i postiže njihovu raznoliku ispunu. Ulaze u ta oka gondole s njihovim standardnim ukrasima: crvenim karanfilom, ferom: zubatim pramcanim ukrasom, forkolom: škarmom, ukrasima, a nadasve veselim putnicima sa svih strana svijeta koji pozdravljaju otkrivenog Vranica: fotografa-voajera. Ruinirane cigle zida kanala zatvaraju srednji plan kadra, a ploha campa na drugoj strani nova je pozornica za statiste na cvrstom tlu. Iz svoga skrovišta podiže Vranic objektiv i na goticku triforu i na plebejske prozore susjednih gradnji, pa ga spušta kako bi uhvatio lelujave odraze na morskoj površini. Ne fotografira samo kroz tu magistralnu rašteladu, nalazi i druge otvore ili vrata pa vizira kroz drugacije rastere. Postoji teza da su mogucnosti fotografije limitirane njenom vezanošcu uz predmetnu realnost, njenim inherentnim mimetizmom. Po tom razmišljanju ona treba prikazivati ljude i život onakve kakvi jesu, i tako estetski ili moralno djelovati. Ta teza priziva razmišljanje jedne teoreticarke fotografije da fotografi nemaju svog stila, u smislu kako se prepoznaje stil slikara ili kipara, nego da ih odreduje predmetna stvarnost. Vranic kreativno afirmira obje postavke: on ne samo da gleda, nego i vidi. Ne nadilazi komunikativnost realizma, nego ga kreativno obogacuje svojom posebnom poezijom – pružajuci gledatelju mogucnost novog doživljaja svijeta.
Administrator: zoo_visitor_guest/images/uploads/vijesti/Vranic_glavna.jpg---www.mojzagreb.info

Zagreb › Vijesti › Vijesti iz svijeta › Slika dana › FOTOGRAFIJE: Venecija Gorana Vranića u galeriji J.Račić