ZAGREBAČKI OKIDAČ: Najfotografija festivala Cest is…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

piše: Vinko ŠEBREK

Naša je svakodnevica neraskidivo vezana za fotografiju, koja je u mnogočemu zamijenila pisanu riječ, a informacija koju ona prenosi govori više od tisuću riječi, što je uostalom već poznata izreka. Osim toga utjecaj modernog vremena na fotografiju preko drugih grana umjetnosti, visokorazvijene digitalne tehnike i tehnologije i komunikacije, nikad nije bio veći.
Danas mnogi ljudi posjeduju fotoaparate i ostalu fotografsku opremu te je koriste za različite prigode i iz različitih pobuda, namjena i zadaća. Imajući to u vidu, Kraljevi ulice, organizatori 15. Cest is d' Best − međunarodnog uličnog festivala − neposredno su pred početak festivala objavili natječaj za najbolju festivalsku fotografiju. Polazeći od uloge i važnosti spomenutog kulturnog događanja, posebno kada je riječ o uspješnoj i značajnoj tradiciji, sudionici natječaja trebali su udovoljiti zahtjevu da njihove fotografije pored informativnog i dokumentarnog obilježja posjeduju i značajke umjetničke fotografije.
Iako je ove godine organizator uputio svoj poziv svim građanima i posjetiteljima grada Zagreba, za razliku od prethodnih godina kada su na natječajima sudjelovali uglavnom članovi zagrebačkih fotografskih udruga − odazvao se manji broj autora od očekivanog. Naime javilo se 30 pojedinaca sa 198 fotografija snimljenih na brojnim, osobito na najatraktivnijim i najuzbudljivijim priredbama i festivalskim događanjima.
Među njima je najviše onih autora koji su na početku ozbiljnijeg bavljenja fotografijom, ali i priličan je broj renomiranih umjetnika iz vrha zagrebačke fotografske scene. Zaista je šteta što se građani i profesionalni(ji) fotografi nisu više zainteresirali za natječaj iako smo zamijetili da su mnogobrojni posjetitelji i građani snimali festivalska događanja, no vjerojatno za vlastiti obiteljski album. Žao nam je i što među autorima prispjelih fotografija nije bilo više domaćih poznatih fotografa koji bi na taj način dali veći poticaj svima ostalima za buduće natječaje na festivalima koji slijede. Možda su mnogi fotografi, koji nisu prihvatili naš poziv i izazov sudjelovanja na natječaju, bili svjesni složenosti zadaće te nisu bili sigurni hoće li moći odgovoriti traženom zahtjevu za dobrom fotografijom, odnosno hoće li uspjeti ponuditi fotografiju koja će pored izvorne informativne i dokumentarne vrijednosti u sebi sadržavati i trag umjetnosti koji se skriva iza − odlučujućeg trenutka.
Naime smatram da mnogobrojni fotografi, koji prije svega traže svoj umjetnički izričaj u life i novinskoj fotografiji, slijede nauk i praksu svjetski poznatog francuskog fotografa Henrija Cartier-Bressona, odnosno njegovu misao vodilju da fotografija mora prenijeti poruku, izraziti smisao, pobuditi osjećaje i otkriti dublju istinu u pojavama i događajima. Takva se fotografija ne stvara bilo kada, nego upravo u onom odlučujućem trenutku u kojem neka radnja otkriva svoj dublji smisao i istinu, a upravo je zadatak fotografa da to iskoristi i snimi. Bressonovu sposobnost da objektivom uhvati ključni − odlučujući trenutak, zatim njegovo oštro oko i specifične metode rada te komentare o teoriji i praksi fotografije prihvatili su mnogi svjetski fotografi koji ga slijede i danas. Bresson je bio prvi majstor fotografije, koji je uličnu fotografiju i obično škljocanje − snap shooting − razvio do razine umjetnosti. Iako je on danas mnogima uzor, teško ga je slijediti. To postižu tek rijetki, ali uvijek vrijedi pokušati!

Dakle zahvaljujući hrabrima, koji su prihvatili izazov prijavivši se na natječaj, evo i isprike svima onima koji nisu prošli strog kriterij stručnog ocjenjivačkog povjerenstva pa im radovi nisu ušli u izbor za izložbu, odnosno za nagrade ili pohvale. Naime članovi stručnog povjerenstva strogo su se držali principa da za dobru fotografiju nije dovoljno samo biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, već su pristigli radovi morali zadovoljavati sve kriterije umjetničke i dokumentarne fotografije uz poseban naglasak na ocjenjivanju jednog od izvornog obilježja − dokumentarnosti.
Tako je stručno ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu Vinko Šebrek, dugogodišnji predsjednik, a sada počasni predsjednik Fotokluba Zagreb, Dijana Nazor, profesorica likovne umjetnosti i afirmirana svestrana umjetnica, i Renato Pejković, fotoumjetnik s domaćim i međunarodnim počasnim fotografskim zvanjima, za izložbu izabralo 55 fotografija 19 autora, od čega su tri fotografije nagrađene, a tri pohvaljene. Prvu nagradu osvojila je Vlasta Štalekar za fotografiju Igre s vatrom, drugu nagradu Zvonko Radičanin za fotografiju Utrka i treću nagradu Đurđica Kocijančić Šnidarić za fotografiju Zarobljena. Pohvale su zaslužili: Andro Galinović za fotografiju Koga ti izazivaš, Biljana Knebl za fotografiju We love Popcorn i Robert Ravnić za fotografiju Hej.
Valja reći da odabrani radovi za izložbu, a posebno oni nagrađeni i pohvaljeni, potvrđuju autore kao nadarene i angažirane osobe. Fotografirajući prizore iz uličnog života svoga grada vezane za specifičnu ulično-festivalsku umjetnost, dakle bilježeći svoje vrijeme, autori su stvorili dokumente iz života svakidašnjeg, snagom i istinitošću. Ta je umjetnička snaga zauvijek upamtila autentičan život festivalske ulice, produžujući joj život u vječnost. Vrijedi ih dobro pogledati jer samim time što ste vidjeli fotografije i pročitali fotografsku priču o njima i njihovim stvarateljima, doživjet ćete lijepe trenutke s dragim ljudima i osobama koji cijene i vole fotografiju, a vjerujem da će i mnogima pružiti snagu i poticaj za vlastito fotografsko stvaranje i djelovanje.