ALBERT KINERT

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
02:59
Srp
2019
18

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Likovna scena › ALBERT KINERT

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
23
 
04.2019

ALBERT KINERT

izložba grafika Bezimeni ožiljci, u Galeriji KAJ - 25 travnja 2019. u 18 sati, uz 100. obljetnicu umjetnikova rođenja
ALBERT KINERTKinert - grafika -1
 

U malom veliko

Mali format, jednostavna tehnika, lapidarni izraz. To su pojave koje najčešće susrećemo tamo gdje slikari začinju određenu likovnu ideju, tragajući pri tome za prikladnim oblikovnim rješenjima. Najčešće je riječ o skicama koje će autoru poslužiti kao smjernica za studioznije i odvažnije realizacije što će biti ostvarene u zahtjevnijem mediju složenijim tehničkim postupkom. Grafičke minijature Alberta Kinerta nastale su obrnutim principom tvorbe. One su zaključci koji studiozne uratke što su im prethodili svode na svojevrsnu šifru, na doživljajnu i oblikovnu esenciju koja komprimira i zaprema sve bogatstvo njegovog slikarskog i grafičkog izraza.

            Nakon što je u razdoblju od 1959. do 1961. godine brojčano golemim ciklusom tuševa u boji redefinirao svoj formalni i sadržajni repertoar, Kinert je odvažno pristupio dvjema zasebnim dionicama svog opusa. S jedne strane, od 1961. do 1963. godine naslikao je neke od svojih najambiciozinijih slikarskih djela, kako veličinom formata tako i oblikovnim odnosno tehničkim rješenjima. S druge je strane začeo dionicu grafičkih uradaka kojima je pak umnogome proširio uvriježene izražajne dosege tehnika dubokog tiska (nakon što se u četvrtogodišnjem razdoblju uglavnom služio tehnikom visokog tiska). Ta, u tehničkom smislu eksperimentalna, dionica njegove grafike podudarala se sa stupanjem u obnovljeni radni odnos na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.[1] Studentima slikarskog i kiparskog odsjeka tada je predavao grafičke tehnike. A da bi potvrdio i produbio svoja znanja te u praksi provjerio različite recepture (koje je pribavljao iz inozemnih publikacija), tih je godina bio temeljito posvećen istraživanju tehničkih i izražajnih mogućnosti medija.

            U tim okolnostima ciklus Bezimenih ožiljaka predstavlja stanoviti kuriozum i rječito govori o osebujnom karakteru i naravi Kinertove stvaralačke poetike. Naime, u žaru grafičkog istraživanja, zaokupljen ujedno studioznim slikarskim rješenjima, on stvara niz jezgrovitih suhih igli malenog formata. Dvadeset i sedam cinčanih matrica s pripadajućim ostiscima[2], koji su izrađeni 1961. godine morfološki ne odudaraju bitno od spomenutih slikarskih i grafičkih radova. Štoviše – kao što je uobičavao činiti tijekom cijelog svog radnog vijeka – Kinert u njem citiranjem reciklira neka ranija oblikovna rješenja (kao u radu u kojem izravno preuzima motiv što se bio pojavio na jednoj temperi iz 1956. godine). Unatoč tome, ili pak upravo zbog toga, ovi radovi nose drugačiji biljeg. Sažetost Kinertova ranijeg izraza ovdje je još izrazitija; njegova polodonosna jezgrovitost tu je svedena na generičku potenciju zametka. Kao što sasušena smokva ili marelica ne gube svoje nutrijente unatoč svojoj naizgled okorjeloj vanjštini, tako i ovi grafički rudimenti nisu tek zakržljali ostaci bujnijih, obilnijih likovnih rješenja iz ranijih razdoblja. Oni su nabijeni sadržajnom i izražajnom gustoćom. Tome je po svoj prilici tako stoga što je Kinert bio kadar iznašašće vlastitog znakovnog vokabulara lišiti puke retoričke funkcije. Prepoznatljivi vizualni jezik u Kinerta je uvijek – a ponaviše u ovim radovima – izvorni i osobni likovni govor, koji na krajnje individualan način rabi karakteristične rukopisne stileme. Utoliko, ove su suhe igle lišene suhoće; one su baršunom garnirani i grlenim timbrom prožeti iskazi.

            Što nam ti iskazi govore? Ukoliko iskoristimo sugestiju koju nam je sâm Kinert podastro imenom ciklusa, lako ćemo u njima razaznati egzistencijalistički patos. A taj patos uvijek i prije svega ozbiljuje stanoviti egzistencijalni trag, bivstveni punctum, ožiljak postojanja. On je naslovljen kao bezimen, jer bačenost pozemljara u tegobnu stvarnost lišava ga navlastitog imena. Ime je znamen, a znamen je u egzistencijalističkoj paradigmi redovito događajni polog lišen smisla. Sveden je na događajnost koja nikamo ne stremi osim vlastitoj, nesvrhovitoj rastvorenosti. Srodnom slikarskom poetikom Ordan Petlevski u tom razdoblju rabi podudarne stileme – površina slike izgrebana je oštrim predmetom, anegdotalnost je svedena na minimum, oblici su stiješnjeni u čvornate nakupine, podvrgnute daljnjem rasapu i razgradnji. Gdje nastaje ožiljak? Nastaje ondje gdje je bio kakav rez, tamo gdje je epiderma ranjena u svojoj putenoj podatnosti. Što ožiljku prethodi? Zgrušana krv, krasta koja sušenjem otpada ostavljajući živo meso što će se smežurano sparušiti. Sve su to prigodne metafore stanja koje pojedinac ćuti u ogoljelosti svog postojanja, lišen iluzije o boljim vremenima što imaju doći.      

            No, ono što je također znakovito u Kinerta, pripada samome grafičkom izričaju, odnosno načinu na koji se on grafičkim sredstvima izražava. Dakle pripada sredstvu, mediju kojim autor kao pojedinac nadilazi neprijateljstvo usuda, fatum bačenosti. Suha igla tehnika je kojom se grafičkom iglom izravno zadire u površinu metalne ploče. Ploča se tako ranjava, a umjesto tamne tekućine ona izbacuje igličaste brazde. One pak grafičku boju prilikom utrljavanja primaju tako da kod tiskanja ostavljaju baršunasti trag. Trag koji podsjeća na zvuk što ga trubač proizvodi na svom instrumentu prije no što će iz njega izaći jetki ton, donekle prigušen sordinom. Iz metalne brazde niče plod, u Kinertovu slučaju gorki, trpki i teško probavljivi. Ipak, ti trpki nutrijenti preobraženi su u sočne grafičke otiske u kojima trepti stvaralačka moć.

            Izvorno grafičko majstorstvo u Kinerta proizlazi iz njegove sposobnosti da i najneznatnije spletove linija ispuni izražajnošću velike raznovrsnosti. Utoliko, sama veličina listova privlači pozornost, zove na minuciozno razgledanje koje otkriva iznimnu varijabilnost usitnjenog znakovlja. Ono pulsira vlastitim životom koji se glasa doista poput glasa – ima široku i nijansiranu foničku impostaciju što koristi – usporedbom rečeno – sve registre govornog aparata: glasnice i njihovu grlenu sonornost, akustičku lučnu nadsvođenost nepca, klokotajući kleptaj jezika i svu paletu zvučnih modulacija što ih usnice proizvode pritvaranjem i rastvaranjem usnog otvora. Da bi postigao što veću raznolikost grafičkih sredstava, Kinert suhu iglu ponegdje dorađuje ruletom i njegovim sipkim rasterom. Pomoću te rotirajuće alatke zadržava rezonancije baršunastih niti, ispreplećući ih u tanašne zrnate fasete. Filigranska, čipkasta arabeska izmijenjuje se s izdvojenim paučinastim nitima, tvoreći time neobične znakovne konfiguracije. I ono možda najbitnije: izgrađujući umješnošću ruke i pozornošću pažnje svoje usitnjene tvorevine, Kinert izbjegava sredstva koja bi bila na bilo koji način strana organičkoj logici kojom grafemi nastaju. U njima nema ničeg ilustrativnog, ničeg usiljenog: nema poetske i stilske izvještačenosti. Ti radovi ostavljaju dojam samoniklih tvorevina, što je značajno postignuće već i zbog konkretnog fizičkog otpora što ga metalna ploča pruža grafičarevoj ruci pri radu.

            Maleni Kinertovi listovi tako u sebi nose veliku izražajnu moć. Oni kao da su u se usisali svu esenciju njegovih dotadašnjih radova: žitkih ulja, lazurnih tuševa u boji, bojom obogaćenih linoreza, grumenastih skulptura. Usisavši ih, komprimirali su ih u kocentrirane grafičke zametke. U malom se krije veliko, i to ne samo u vidu prispodobe o malenom sjemenu iz kojeg niče veliko stablo, a na njemu mnoštvo plodova. U ovom slučaju sâma majušnost veličajna je zahvaljujući prigušenom žitku koji, jedva čujno, kola njenim skorenim brazdama.

Jagor Bučan

[1] Nakon što je kao Krizmanov asistent 1947. godine nakon tri mjeseca rada dao otkaz, iznova se na ALU  zaposlio 1961. godine u zvanju docenta.

[2] Riječ je uglavnom o pokusnim otiscima. Ukoliko su numerirani, najčešće ih nema više od dva otisnuta lista.

Albert Kinert rođen je u Vinkovcima 6. travnja 1919. godine, od majke Katice Horvat i oca Franje Scheiringa. Godine 1928. nastanjuje se u Zagrebu. Sa četrnaest godina prekida školovanje i postaje frizerskim šegrtom. Tih se godina amaterski bavi gimnastikom i hrvanjem, te osobito uspješno boksom. Godine 1939. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija profesori su mu Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Godine 1943. objavljuje mapu 40 litografija, za koju predgovor piše Ljubo Babić. Godine 1944. ženi se kolegicom iz klase Smiljom Božić. Iste godine rađaju mu se kćeri blizanke, Dora i Nada. 1944. godine preuzima crtanje dva stripa koja je započeo Andrija Maurović u časopisu Zabavnik (Tomislav i Ahuramazda na Nilu), te samostalno crta niz stripova u časopisima Zabavnik (Propali grad, Istraživači zapada), Kerempuh (Priča o kalifu tiraninu, Radista komsomolac, Zlatni ključić, Nasredin Hodža) i Pokret (Čuvaj se senjske ruke). Stripove potpisuje pseudonimom Toma Božić.

Godine 1945. godine završio je studij (diplomu službeno prima 1948. godine). Živi od crtanja ilustracija i opreme knjiga. Godine 1947. predložen je i izabran za asistenta na ALU u Zagrebu. Nakon tri mjeseca podnosi ostavku, zbog neslaganja s mentorom, prof. Tomislavom Krizmanom. Iste godine Petar Lubarda poziva ga u Umjetničku školu na Cetinje. U nemogućnosti rješenja stambenog pitanja, nakon desetak dana vraća se u Zagreb. Unatoč pozivu Krste Hegedušića da bude suradnikom majstorske radionice, ostaje samostalnim umjetnikom. Iznimno je plodan ilustrator (revije Otkrića, Suvremena tehnika, Vjesnik u srijedu, knjige Bakonja fra Brne, Priče iz davnina i mnoge druge). Izlaže na prvoj izložbi grupe Mart godine 1957., a zatim s Pricom, Murtićem, Reiserom, Piceljem, Bakićem, Radovanijem i Džamonjom osniva grupu Zagreb 58. Od 1954. do 1956. godine zaposlen je na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Godine 1961. izabran je za docenta na ALU u Zagrebu. Godine 1966. izabran je za izvanrednog profesora. Godine 1969. osniva poslijediplomski studij za specijalizaciju i usavršavanje u disciplini grafike za ilustraciju. Od 1971. godine redovni je profesor, a 1984. godine odlazi u mirovinu. Među mnogim uglednim hrvatskim grafičarima, njegovi su studenti bili i Renato Percan, Frane Paro, Hrvoje Ljubić, Dubravka Babić, Nevenka Arbanas, Zdenka Pozaić, Branko Vujanović, Nada Žiljak, Dora Kovačević, Stanislav Marijanović i Jure Kokeza. Godine 1985. Moderna galerija priređuje mu monografsku izložbu koju je priredio i studioznim kataloškim tekstom popratio Darko Schneider. Umro je 4. srpnja 1987. godine u Zagrebu. Godine 1988. postumno mu izlazi zbirka pjesama Psovka od ljubavi (Mladost, biblioteka Prizma; drugo izdanje: Piramida 256, Zagreb, 1993.), a 2016. godine objavljena mu je zbirka zapisa pod nazivom Monolog (Akademija likovnih umjetnosti, biblioteka U prvom licu, Zagreb 2016.). Napisao je skripta za studente (grafički priručnik Magija crno-bijelog i metodološki priručnik Asocijacije i meditacije između dva poteza. Izlagao je na trideset i sedam samostalnih i više od 200 skupnih izložbi. Objavio je sedam grafičkih mapa. Dobitnik je devet nagrada.

O njegovom su djelu objavljena dva monografska rada, autora Danijela Dragojevića (Naprijed, Zagreb, 1963.) i Jagora Bučana (ALU – Zagreb, Art studio Azinović, Zagreb, 2002.). Godine 2012. objavljen mu je strip Čuvaj se senjske ruke iz 1944/45. godine u obliku knjige (ART9, Zagreb), koja sadrži i njegovu kompletnu stripografiju, te iscrpne studije Albert Kinert – nesuđeni klasik hrvatskog stripa Veljka Krulčića i Kinertova interpretacija Šenoina romana ili zagubljena stavka u kontinuitetu domaćeg stripa Tomislava Čegira. Isti izdavač priprema monografsko izdanje njegova stvaralaštva u stripu. Godine 2013. u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima organizirana mu je retrospektiva grafičkog opusa (izbor radova i kataloški tekst – Jagor Bučan). Godine 2018. Moderna galerija priređuje drugu monografsku izložbu Kinertovog opusa pod nazivom Kritička retrospektiva (kustosica izložbe: Iva Körbler). Njegova grafička, slikarska i kiparska djela nalaze se u svim važnijim hrvatskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, uključujući Modernu galeriju u Zagrebu, Muzej suvremene umetnosti u Zagrebu, Grafički kabinet HAZU, Grafičke zbirku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Galeriju umjetnina u Splitu, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Umjetničku galeriju u Dubrovniku, Galeriju likovnih umjetnosti u Osijeku, Narodni muzej u Zadru, Zbirku Ružić u Slavonskome Brodu, Gradski muzej u Vinkovcima, Zbirku Filip Trade i mnoge druge. Muzej moderne umjetnosti u Antwerpenu također je u posjedu Kinertova djela.

GLERIJA KAJ (Kajkavsko spravišče, Zagreb, Ilica 34 – dvorište) ima čast pozvati Vas na otvorenje izložbe grafika:

ALBERT KINERT:

Bezimeni ožiljci

U povodu 100. obljetnice umjetnikova rođenja

u četvrtak, 25. travnja 2019. u 18 sati

Izložba ostaje otvorena do 20. svibnja 2019.

(radnim danom od 11-18 h; subotom od 11-14 h)

Albert Kinert (1919. – 1987.) svestrani je likovni umjetnik – grafičar, crtač,  slikar, kipar, ilustrator i dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.  

Na izložbi u Galeriji KAJ bit će izloženo 26 dimenzijom malenih, no  umjetničkim izražajem i dosegom nezaobilaznih, grafičkih listova iz Kinertovog ciklusaBezimeni ožiljci.

 

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Kinert pozivnica jpg
  • Zagreb Kinert - grafika - 2
  • Zagreb Kinert - grafika - 3
  • Zagreb Kinert - grafika - 4
  • Zagreb Kinert - grafika -1
  • Zagreb Kinert - naslovnica kataloga-1

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Likovna scena › ALBERT KINERT