Boris Vukić

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
08:59
Stu
2019
15

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Boris Vukić

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
04
 
11.2019

Boris Vukić

bez profesionalnih menadžera nema ozbiljnog pristupa tranziciji liderstva
Boris VukićBoris vukic
 

Prijenos sa osnivača na profesionalne menadžere i nasljednike jedna je od najosjetljivijih faza u razvoju tvrtke, a u postsocijalističkim zemljama posebno delikatna jer su se prvi put nakon Drugog svjetskog rata susreli biznis i obitelj. Nikomu od poznatih ovo se još nije događalo, nema se koga pitati, a istodobno nema nezainteresiranih za sudbinu obiteljskih kompanija - što je tvrtka veća i uspješnija, naime, sve je manje financijski potrebna obitelji, a sve više onima koji u njoj rade i zajednici čije proračune puni.

Ta je tvrdnja jedan od temelja knjige “Osnivači, nasljednici, menadžeri” autora Borisa Vukića, koji dolazi u Zagreb kao jedan od predavača na Forumu obiteljskih poduzeća i prijenosa poslovanja 6. studenog u Kongresnoj dvorani Forum, Radnička cesta 50. Forum će biti središnji događaj Tjedna obiteljskih poduzeća i prijenosa poslovanja, a  predavanja i radionice održavat će se u još šest gradova – u Osijeku, Varaždinu, Čakovcu, Vukovaru, Rijeci i Splitu.  

U svojoj knjizi „Osnivači, nasljednici, menadžeri“ Boris Vukić opisuje pravilnu pripremu za prijenos tvrtke, koja obuhvaća – pripremu osnivača, pripremu nasljednika, pripremu tvrtke i pripremu obitelji.

Boris Vukić jedan od osnivača Adizes Southeast Europe (ASEE) i certificirani savjetnik Instituta Adizes za vođenje organizacijskih promjena. Svoju je knjigu o prijenosu obiteljskih tvrtki na drugu generaciju napisao na temelju svog iskustva u savjetovanju stotinu obiteljskih poduzeća, a razvoj obiteljskih tvrtki kod nas je aktualniji nego ikada ranije jer su poduzetnici koji su devedesetih masovno osnivali tvrtke danas pred izazovom razvoja u godinama koje dolaze.

U povodu izlaska knjige, istodobno u Hrvatskoj i u Srbiji, Boris Vukić dao je intervju za časopis Poduzetnik u kojem je govorio o reakcijama poduzetnika na njegovu knjigu, o osnivačevoj zamci o kojoj se mnogo zna, ali ipak je za mnoge tvrtke fatalna, o unutrašnjem i vanjskom razvoju tvrtke te o Klubu 2040 koji okuplja mlade menadžere koji će u sljedećih 20 godina preuzeti vodeća mjesta u obiteljskim tvrtkama.

Vaša knjiga “Osnivači, nasljednici, menadžeri” istodobno je objavljena u Hrvatskoj i u Srbiji. Kako su knjigu dočekali poduzetnici? Jesu li poduzetnici navikli u knjigama tražiti upute i savjete koji im trebaju?

Za početak, koliko glasovi do mene stižu, dobro su je primili. Oni koji su se prvi put susreli s tom građom čude se kako im je sve poznato, a mislili su da samo oni imaju probleme koji su tema knjige. Raduju me komentari da je knjiga slična udžbeniku i da im je žao što je ranije nisu pročitali. Ovo je tema koja neće gubiti na aktualnosti, čak naprotiv. Njen fokus je na prijenosu s prve generacije, osnivača,  na drugu i ta tema će zbog biologije samo dobivati na značaju.

A koliko poduzetnici čitaju... ne bih generalizirao, ima ih koji u knjigama često traže rješenja, a ima i onih koji to rjeđe čine. Ni jednima ni drugima nije lako čitati jer njima mozak stalno radi i jedna pročitana rečenica im povuče misli, oči nastave gledati u slova a mozak ode, pa se često moraju vraćati. Oni pravi čitaju s olovkom u ruci. Baš mi se danas jedan javio i rekao da se moramo vidjeti kad završi čitanje i da je knjiga sva išarana.

U knjizi spominjete kako u drami prijenosa tvrtke nema publike, svi smo sudionici i svi smo zainteresirani jer su obiteljske tvrtke temelj zdravog gospodarstva. Možete li procijeniti koliko je tvrtki u Hrvatskoj trenutno u zastoju zbog osnivačeve zamke ili zbog problema s prijenosom s osnivača na profesionalne menadžere?

Kad kažem osnivačeva zamka, što je termin detaljno opisan u knjizi dr. Ichaka Adizesa, mislim na situaciju kad je sudbina tvrtki u potpunosti vezana za sudbinu osnivača. Vode ih samouki osnivači koji su sjajni poduzetnici, ali u pravilu menadžerski nepismeni, a, pošteno govoreći, i za menadžment nezainteresirani. Kad kažem menadžment mislim na planiranje, analizu, praćenje troškova... što nije, kao što rekoh, svojstveno poduzetnicima. Imenuju oni sebe za predsjednike uprave, više da bi u vanjskom svetu ozbiljnije izgledali, ali mnoge kompanije i dalje se vode kao zanatske radnje iako imaju i po nekoliko stotina zaposlenika. Na žalost, većina kompanija bliža je osnivačevoj zamci nego uspješnom privođenju kraju procesa profesionalizacije s menadžerski osposobljenim kadrovima koji će takvu tvrtku u budućnosti voditi drugačije nego što je to radio poduzetnik-osnivač.

Inače, osnivačeva zamka nije vezana uz godine osnivača, naši klijenti su bili i poduzetnici u kasnim tridesetim čije su kompanije bolovale od ovog sindroma. No, kad osnivač uđe u ozbiljne godine onda je osnivačeva zamka jedan od glavnih uzroka rizika pri prijenosu poslovanja i o tome imate egzaktne rezultate na stranici CEPOR-a, čiji su suradnici na čelu sa dr. Mirelom Alpezom proveli ozbiljno istraživanje u Hrvatskoj.

Knjiga je pisana na temelju vaše savjetodavne prakse s obiteljskim poduzećima i upućuje na pripremu nasljednika, osnivača, tvrtke i obitelji pri prijenosu na drugu generaciju. Koja je priprema kod nas najkritičnija? Koju je najteže, a koju najlakše odraditi?

Teško pitanje. Hoće li kompanija (p)ostati obiteljska u punom smislu te riječi (to znači da druga generacija upravlja i vlasništvom i operativno upravlja, rukovodi) zavisi o nasljednicima, to jest žele li oni i mogu li. Koliko će biti uspješan cijeli proces prijenosa s prve na drugu generaciju ovisi o osnivaču, i njegovoj spremnosti da donese ozbiljne odluke i te odluke poštuje.

Ako nasljednici žele i imaju kapacitete, onda je njihova priprema najlakša. Priprema kompanija zahtijeva vrijeme, promjenu načina upravljanja i treba promijeniti kulturu od apsolutističke monarhije do parlamentarne demokrature - demokracije u donošenju i diktature u provođenju. Kad pripremljen nasljednik počne voditi pripremljenu tvrtku, važno je kako će se osnivač ponašati u toj situaciji jer netko drugi, pa makar to bio i njegov sin ili kći, vodi „čedo“ koje je on napravio. I na kraju, za pripremu obitelji potrebna je otvorena komunikacija osnivača i nasljednika.

Nasljednici mi se najviše žale na nespremnost osnivača da otvoreno razgovaraju – da ih poslušaju, da im kažu šta njihova promišljanja, želje... da ih čuju i da progovore. A mi kao društvo nismo okrenuti ka toj otvorenosti, spremnosti na dijalog. Kod nas se stalno traga za nekim vođama, svepametnim i o svemu stalno sveznajućim. I to na svim razinama, od vrha države do poduzeća. I onda se spremnost vođa za razgovor doživljava kao slabost. A bez otvorene komunikacije – što želi nasljednik, kako ćemo i kuda s tvrtkom, što želi osnivač, kako urediti obiteljske odnose u poduzeću – nema uspješne pripreme za prijelaz s jedne generacije na drugu.

Svakodnevno održavate edukacije osnivača, nasljednika i menadžera o prijenosu tvrtke. Što će knjiga promijeniti u edukacijama? Može li knjiga potaknuti nužan razvoj profesionalnih menadžera? 

Knjiga je već promijenila moj savjetodavni rad. Prije nego što počnemo s radom tražim da se pročita knjiga. Skratila je vrijeme do lakšeg razumijevanja. A poslužit će, vjerujem, i obiteljima koje ne žele „stranca“ da im se miješa u „cosa nostra“, da vodi obiteljski forum i s njima piše obiteljske politike.

Ne bih isticao razvoj profesionalnih menadžera kao jednu od posebnih stvari koje će knjiga pokrenuti. Pokrene li cijeli proces ozbiljnog pristupa tranziciji liderstva, s njim će i to. Profesionalan menadžer je deficitarno zanimanje i tek će zbog cijelog procesa biti jer se kompanije u drugoj generaciji neće moći voditi onako kako ih je vodio osnivač-poduzetnik. Vodit će ih tim menadžerski osposobljenih ljudi u kojem, opet ću ponoviti, može a ne mora biti nasljednik

Redovno održavate konferencije Kluba 2040, koji okuplja mlade menadžere iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, BiH i Makedonije. Po čemu su slični današnji poslovni uvjeti u zemljama bivše Jugoslavije, a po čemu se razlikuju?

Nisam makroekonomist i mogao bih da ponavljam opća mjesta – odlazak radnika i stručnjaka, manje ili više korumpirane države. Prije nekoliko godina jedan mi je vaš kolega uputio slično pitanje: „Kakvo je stanje u privredi u regiji?“ Odgovorio sam da ne znam. „Kako ne znaš kad si stalno na terenu?“ bio je začuđen. Većina mojih , odnosno naših, klijenata su uspješne tvrtke, efektivne, koje se šire i rastu na tržištu, ali njihov unutrašnji razvoj nije ispratio taj rast. E, sad im je zajedničko da se u te izazove unutrašnjeg razvoja ubacio po prvi put i izazov da je biologija učinila svoje - osnivači stare, nasljednici odrastaju ili su odrasli i kako sad skupa veliko je pitanje. O tome raspravljamo na sastancima Kluba 2040, koji je simbolično i dobio ime jer su mu članovi između 20 i 40 godina (manje-više) i postoji „osnovana sumnja“ da će do 2040. biti na čelu obiteljskih tvrtki.

U biografiji na kraju knjige spomenuli ste kako se nadate da ćete za koju godinu napisati knjigu o prijenosu tvrtke s druge na treću generaciju. Vidite li već sada koji su izazovi prijenosa tvrtke s druge na treću generaciju i po čemu se razlikuju od prvog prijenosa s osnivača na nasljednike?

Jedno je sigurno - neće biti isto. Ili će biti puno lakše tamo gdje su pripreme na pravi način provedene – pod time mislim da su kompanije profesionalizirane, postoji kultura obiteljskog foruma i definiran „jedan list papira“. Tu će stvari ovisiti samo o volji, želji i mogućnosti nasljednika da se uključi u operativno upravljanje, a pravila igre bit će definirana. A u onim situacijama u kojima to nije učinjeno će biti đavolski teško.

razgovor vodila: Sandra Pocrnić Mlakar

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Boris vukic portret
  • Zagreb Boris vukic
  • Zagreb Osnivaci 978-953-8209-11-6

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Boris Vukić