ĆOŠAK DO SABORA: Rulet ministra Linića

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

Ne treba vam ruski rulet, Linićev je dovoljan!

Zanimljivo je da u doba kada se zapadna ekonomija sve više okreče nužnoj državnoj regulativi privrede, naš novi ministar financija najavljuje nešto posve suprotno – privatizaciju odnosno prodaju ''Poštanske banke'' i ''Croatia osiguranja''. Navodno je državi preskupo upravljanje s te dvije firme, ali očito joj nije preskupo prepustit ih zainteresiranim ulagačima koji će ih i tako kupiti zasigurno kao i sve banke do sada ispod svake cijene i dakako, za novce nebitne za oporavak državnog proračuna. Linić se kao ministar financija tako sada predstavlja i politički, a ne samo poslovno nekompetentnom osobom, gotovo do te mjere da bi mu na tome mogao pozavidjeti i bivši ministar financija Davor Šuker koji je prošlog ljeta u suradnji sa guvernerom HNB-a Rohatinskim dodatno prezadužio Zemlju. Naime, nekako je posve blesavo karijeru političkog uglednika započeti rasprodajom obiteljskog srebra, u situaciji kada građani što grcaju u siromaštvu nakupcima bijedno prodaju porodičnu zlatninu.

  Linić se tako sada stavio u poziciju šegrta promašenih ekonomskih koncepcija, jedne nepotrebne bezrazložnosti koje je doduše svjestan ali je ne razumije. To najbolje ilustrira njegova izjava koja kaže: "Ne razmišljamo da su prihodi od privatizacije ono što će u ovom trenutku spašavati prihodovnu stranu proračuna. Ipak, treba poslati poruku da je privatizacija u funkciji smanjenja vanjskog duga i pokrivanja deficita. To je nešto što će rejtinške agencije i kreditori cijeniti.'' Jest, istina je cijeniti će to kao što mater cijeni ludu kćer. Nekako se ne mogu oteti dojmu da je pad HDZ-a i uzdizanje tipova kao što je Linić u prehrambenom lancu domaće političke nomenklature neodvojivo od ulizivanja centrima moći i kapitala,  a ne stvarna politika koja vodi društvo prema kakvom takvom boljitku.

Naime u trenutku kada cijena eura pada svuda u svijetu jer ih je neki dan doštampano oko 500 milijardi kako bi se potaklo europsko tržište i cirkulacija kapitala, prodaju se dvije manje-više solidne firme za te eure koje gube ne samo nominalnu već i stvarnu vrijednost. Umjesto da Linić stisne Rohatinskog i da etablira tržišnu ekonomiju tiskanjem kuna (kao što su tiskani i euri). koje bi također na domaćem tržištu pokrenule obrt kapitala, on prodaje jedinu domaću banku preko koje bi se takav novac ustvari mogao plasirati. Pri tome Linić uopće ne uočava kako takvom rabotom daje stvarnu vrijednost, Poštansku banku koja ima poslovnice u više od dvjesto poslovnih jedinica to jest poštanskih ureda, za šarene perle poznate od prije u pričama o Hijavati. Uz to tu je i totalno nepoznavanje opće kulture koje bi bilo važno za to da netko bude ministar financija. Tako lik nema pojma da je Pascal izmislio rulet zbog odabira slučajnih brojeva. Zašto je to važno? Zato da se shvati situacija nastala s tiskanjem eura. Naime, da je Linić ikad u stanju bio voditi recimo neku seosku kockarnicu na Kvarneru, a očito za to nije bio dosta urastao, onda bi imao vlastite plastične žetone koje bi davao raji a lovu. Ako mu neko odnese veću ulog, onda se cjenka, nešto plati nešto ne, ali  svakako dotiska još plastičnih žetona da ima dobru bilancu kockarnice. Upravo je to napravila i Europska banka sa novim eurima kako njene poslovne banke ne bi imale problema s bilancom. No, mi ćemo se radije riješiti jedine preostale banke i velike osiguravajuće kuće, pa makar i za europske plastične žetone, nego da se riješi struktura privrede a time i financija na transparentan i koristan način. U doba ekonomske katastrofičnosti kakva je danas u Hrvatskoj potrebnije bi bilo kupovati proizvode koji stvaraju vrijednosti, a ne prodavati ono što se ima.

Uz sve to pada mi na pamet i nužnost inicijative u Saboru glede Zakona koji bi onemogućio našim dužnosnicima da se u budućnosti zaposle u tijelima Unije, pa i šire. Ne samo zbog odgovornosti koja je očito blizu apsolutne nule, barem kada se sagledaju Linićeve ideje, već i zbog lojalnosti prema široj zajednici.