FILMSKA KRITIKA

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
17:59
Srp
2020
10

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › FILMSKA KRITIKA

Zagreb Knjižara Fraktura
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
13
 
10.2017

FILMSKA KRITIKA

BLADE RUNNER 2049 - piše Mario Piragić
FILMSKA KRITIKABlade Runner
 

Sjećam se, dakle jesam

Trend filmskog „univerzuma“ uspostavljen kino trijumfom i dominacijom studija Marvel posljednjih desetak godina prouzročio je opću hajku za prequelima, sequelima i raznoraznim quelima. Tradicija takvog načina storytellinga poznata je još od starih grčkih majstora koji su svoje preokupacije postavljali više puta, uvijek pokušavajući pronaći novu psihološku notu svojih tragičnih junaka. Eshilova „Orestija“ jedina je trilogija sačuvana u cijelosti, ali s priličnom sigurnošću možemo reći kako je taj postupak još i tada bio općepoznata praksa. Iz tog razloga ne treba se čuditi nastojanju da se iole zanimljiv karakter ili mjesto pokuša što bolje opisati, uvesti što više novih linija radnje ili jednostavno ponekad lupati po istom pa dok radi zažmiriti na oba oka i šutjeti.

Blade Runner iz 1982. godine treći je dugometražni film legendarnog Ridleya Scotta i pri dolasku u kina nije pokupio panegirike već je naprotiv, od većeg dijela kritike i publike bio osporavan i neshvaćen. Kako su godine odmicale njegov status je rastao te je sad sigurno jedan od najutjecajnijih filmova ikad; inspirirao je mnoge Anime kao što su Ghost in the shell i Akira kao i omiljene cyber punk naslove poput The Matrixa, Dark Cityja i Strange Daysa; navodim samo neke jer teško je naći SF autora koji barem na nekom nivou ne crpi inspiraciju iz ovog klasika. Što veći klasik, što više poklonika nekog filma, to je i veći strah kako bi eventualni nastavak ili remake ukaljali teško stečeni ugled originala.

Te strahove raspršio je redatelj Denis Villeneuve i njegov tim umjetnika iza i ispred kamere. Blade Runner 2049  vrhunsko je ostvarenje filmaša koji je u stanju pomiriti visoke umjetničke standarde s onim krutim i ponekad preplašenim studijskim storytelling te vizualnim zahtjevima u kojima često ne ostaje previše prostora za iznenađenja. Radnja novog Blade Runnera smještena je u L.A. trideset godina nakon prvog filma i prati replikanta nove generacije K-a (glumi ga odlični Ryan Gosling) čije su zapovijedi jasne –sve odmetnute replikante prošle generacije mora pronaći i uništiti. Novi replikanti poslušniji su i jači od svojih prethodnika, no ista im je priroda sjećanja koja su usađena tek toliko kako bi se android „osjećao“ da ima neku povijest. K – ova identitetska kriza počinje u onom trenutku kad mu se učini da je jedno od sjećanja zaista njegovo. Egzistencijalistički potres tjera ga u potragu za onim ljudskim u sebi, odnosno mjestom koje može zvati svojim i koje bi simbolično poslužilo kao izvorišna točka neke druge i bolje osobe. K osjeća da svijet u kome se nalazi nije pravedan, no tek kad mu lažno sjećanje pobudi nadu da ipak nije samo skup strujnih krugova, on poput futurističkog, ubojitog kafkijanskog junaka kreće u otkrivanje davno zakopane tajne. Villeneuve je u suradnji s kultnim direktorom fotografije Rogerom Deakinsom, istinskim umjetnikom (koji, eto još nekako, nema tog Oscara) stvorio prekrasan, blijed, hladan i maglovit univerzum koji nadograđuje mitologiju originala. Poneke scene snimane su kroz magličasto zelenu, sve palete boja u eksterijerima vjerno dočaravaju uništenu Zemlju dok se u nekim dijelovima pojavljuju uznemirujuće nijanse žute i narančaste.

Takva snažna koloristika, potpomognuta složenim kompozicijama kadra često zna trijumfirati nad sadržajem no redatelj Denis Villeneuve i scenaristi Hampton Fancher i Michael Green u mnoge su scene ubacili svjež podtekst  tako da i oni obavezni, ali poznati dijelovi, izgledaju novo i originalno. Izdvojio bih možda scenu predigre u kojoj hologram partnerica Ryana Goslinga dovodi prostitutku, ženu od krvi i mesa, kako bi onda barem na nekoj razini mogli voditi ljubav. Dok ga hologram Joi (Ana de Armas) zavodi, njeno lice često se preslika s licem Mariette (Mackenzie Davies). Čak ni super brzi androidski mozak ne može se odlučiti s kim to liježe u krevet; da li možda dok smo s jednom osobom često maštamo o drugoj; slika je često mutna i teško ju je razlučiti. Svi ljudski odnosi koje poznajemo u Blade Runneru ne postoje, odsutni su, kao da su i oni uništeni prirodnom katastrofom. Da su nekad postojali podsjećaju nas hologrami najvećih pjevača dvadesetog stoljeća koji zovu na buđenje davno zatomljenih strasti.  Kompletan cast, na čelu s Goslingom, odigrao je matematički precizno dajući svojim respektabilnim karakterima zanimljivu dimenziju neočekivanu za lik koji igraju. Tako, na primer, Robin Wright koja glumi šeficu velike policijske postaje udahnjuje svom liku dozu sjete i nostalgije; gotovo kao da žali za nekim prošlim vremenima, gotovo kao da suosjeća sa svojim poslušnim robom. Ryan Gosling usavršio je stoički stav tako da njemu replike gotovo i ne trebaju, dok je Harrison Ford ipak najveće iznenađenje. Lako se moglo dogoditi da njegov originalni lik, sad već u godinama, zapadne u apatiju, indiferenciju ili promišljanje o starosti. Lako je Ford mogao i preglumiti što je ponekad i svojstveno velikim zvijezdama, na ovako složenim projektima. Na sreću to se nije dogodilo – novi/stari Rick Deckard isto je tako željan šaketanja i viskija. Ford je ušao u ulogu s poštovanjem prema naslijeđu kojeg je pomogao stvarati, ali i s poštovanjem prema relativno mladoj ekipi koja to naslijeđe pokušava smisleno i umjetnički nadograditi.

Blade Runner u svojoj suštini preuzima vestern matricu jer i ovdje je riječ o usamljeniku, lone gunmanu, u potrazi za nekom dubljom istinom, no ta ga potraga na kraju dovodi do obračuna sa sistemom kojeg ne može pobijediti ma koliko se borio.  Utjeha ostaje kako je barem uspio spojiti davno razdvojenu obitelj i tako, barem duboko u sebi stvoriti neku novu, svjetliju boju. Možda za njim nitko neće vikati „Shane, come back!“, ali osjećaj zadovoljstva mu nitko ne može oduzeti. 

filmsku kritiku napisao: Mario Piragić

 

 

Administrator: zoo_visitor_guestmojzagreb.info
  • Zagreb Blade Runner
  • Zagreb Ryan Gosling
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › FILMSKA KRITIKA