HOMO CROATICUS: Mali Hrvati mazohisti

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
10:57
Stu
2019
17

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › kolumna1 › HOMO CROATICUS: Mali Hrvati mazohisti

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
15
 
06.2014

HOMO CROATICUS: Mali Hrvati mazohisti

piše: Zdeno Jelčić
HOMO CROATICUS: Mali Hrvati mazohistiZdenkojelcic150614
 

Svako vrijeme se pamti po nečemu. Svako vrijeme ostavi za sobom nešto o čemu se poslije govori i po čemu se to vrijeme naziva. Tako je moj dedo Andrija vrijeme cara Franje Josipa zvao:»Vrijeme kad je Bog po zemlji hodao». Poslije je došao Prvi svjetski rat pa vrijeme vrijeme progona i Šestojanuarske diktature, pa Drugi rat, pa vrijeme socijalističke izgradnje pa Domovinski rat i konačna sloboda hrvatskog naroda u slobodnoj nam zemlji Hrvatskoj.

Za našim vremenom će se govoriti da su u to vrijeme mazohisti živjeli bolje i potpuno u skladu sa svojom manijom. Ti mazohisti su mali Hrvati koji ljubav prema svojoj domovini izražavaju živeći u njoj usprkos svakoj zdravoj logici.

Veliki Hrvati, sadomazohisti, izražavaju svoju ljubav prema domovini pljačkajući je i ljubeći je istodobno. Oni plaču i žale što nije bogatija da je više mogu opljačkati. Svu krivnju preb acuju na male Hrvate koji se nedovoljno trude da proizvedu više dobara koje bi onda oni mogli uzeti, prodati strancu da bi imali razloga patiti što im je zemlja propala.

Mali Hrvati ih strasno podržavaju u tome i slijedeći svoj mazohizam uporno biraju da ih vode u propast.

Veliki Hrvati blagonaklono gledaju na male, preuzimaju ulogu vodstva i dalje nastavljaju svoj mukotrpni posao gulenja kože i pijenja krvi svojoj braći. Poslije plaču i tuku se šakama po grešnim prsima:»Oprosti mi, Bože, što toliko volim svoju domovinu Hrvatsku», potpuno u skladu sa svojom manijom.

Neću više o tom. Svi Vi to već dobro znate. Dolazi ljeto, a s njim i raspuštanje Sabora. Bit ćemo neko vrijeme pošteđeni od gluposti. Mamlazi će se razići svojim kućama i tamo zajebavat svoje bližnje. Normalni Hrvat može odahnut.

Ja idem u Hercegovinu promišljat zašto više volim Domenica Modugna nego bilo kojeg sabornika iz bilo koje hrvatske partije.

Idem se napunit vjerom i ljepotom.

«Sole a la vale, sole a la colina,

per le camagne non ce piu nesuno,

adio, adio amore io vado via...

amara terra mia, amara e bela».

 

Sunce na brda, sunce na doline,

na mome polju nigdje nikog nema,

zbogom ljubavi moja i ja se odiljam...

o gorka zemljo moja, gorka i lijepa.

 

Beskrajno nebo, od kamena lica,

a mrzle ruka grle te bez nade...

Zbogom ljubavi moja i ja se odiljam...

o gorka zemljo moja, gorka i lijepa.

 

U vinograde sišla hladna luna,

a dijete plače na suhoj grudi majke,

zbogom ljubavi moja i ja se odiljam...

o gorka zemljo moja, gorka i lijepa.

 

Ovome bi dodao još da, za velike žege, nebo, u nas, izgubi plavu boju, izblijedi, postane bijelo, a u sredini žari veliko sunce koje se ne miče s mjesta. Ko da je neko, vješt, ispeko jaje na oko.

Ni ćuha vjetra...ništa se ne čuje...jedino cvrčci upale svoj sustav za hlađenje koji proizvodi visoke tonove za koje mi mislimo da su pjesma. Ko će pjevat po ovoj žezi. Nisu ni cvrčci ludi.

Rijeka teče bez šuma, a ribe bježe u hladovinu vrba. Teško je zamislit, ali se može, zemlju u kojoj se ribe u rijekama znoje.

Večer...Noć...Prvi ćuh vjetra..Ništa....I tek kad prvi put ćukne ćuk sa krova možeš otrat znoj i dahnuti ko čovjek.

Sve je u Hercegovini bremenito poezijom i vjerom i pogled na Nju budi u čovjeku vjeru u poeziju i Boga.

Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb Zdenkojelcic150614
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › kolumna1 › HOMO CROATICUS: Mali Hrvati mazohisti