HOMO CROATICUS: Naje…. smo, ovako ili onako!

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
10:57
Stu
2019
17

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › kolumna1 › HOMO CROATICUS: Naje…. smo, ovako ili onako!

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
17
 
05.2014

HOMO CROATICUS: Naje…. smo, ovako ili onako!

piše: Zdenko JELČIĆ
HOMO CROATICUS: Naje…. smo, ovako ili onako!Zdenko 170514
 

Uđeš li u Europu najebo si... ne uđeš li ... najebo si još gore!

Evo su pred nama još jedni nepotrebni izbori. Biramo za Europski parlament. Imamo mogućnost da od tristotinjak maloumnika izaberemo 11 koji će nas u njemu zastupati. Oni će se

pridružiti masi od 560 isto tako prosječnih ljudi, iz raznih država Europe koji zastupaju

interese svojih interesnih grupa praveći se da zastupaju interese svojih naroda.

Da pošaljemo tri Stjepana Radića, tri Ante Starčevića i pet J.J. Strossmajera bilo bi nam isto.

Možete sami zamisliti koliki je utjecaj jedanaestorice, koji predstavljaju četiri i pol miliona

Hrvata na petstošesdesetoricu koji predstavljaju petsto milijuna ostalih Europljana.

Kolonijalne sile opet djeluju zajednički protiv potlačenih bivših, sadašnjih i budućih kolonija.

Biramo, dakle, europski bašibozuk – neredovite čete, nekad turske vojske, sad europskog kapitala, koje su pljačkale ili pripremale teren za pljačkanje, kao predhodnica ili zahodnica regularnih jednica,koje će doći na pripremljen i opustošen teren.

Nisam protiv Europe ni protiv integracija kojima nas u nju mame, ali da bi smo pristali na njih moramo znati što je integracija, u osnovi, i da li je to ono u što nas uvlače.

Upućivanje na europske integracije je jako razvučen pojam i ne zna se, zapravo

što se podrazumjeva pod tom floskulom koja može obuhvatati sve i ništa.

Koja strana mora što učiniti i kakve napore mora uložiti koja strana i što će to donijeti i da

li to ima smisla i što, zapravo, pridonosi integracija smislu kulture.Ona je, čak i od onih

koji su za integraciju, shvaćena kao folklorno, šareno prijateljsko društvo, bez sukoba, u

kojem, udobno zagrljeni, žive, puni razumjevanja i toleranciji, domaćini – stari Europljani i pridošlice - Hrvati.

Ali mi je shvatamo drukčije.

To što mi pridonosimo nije više donesena kultura nastala u manjinama koje su upravo ušle u Europu.To je stanje u kojem živimo i koje već dugo postoji i samo ga moramo uzeti k znanju, istaknuti, proširiti, produbiti, prepustiti se pozitivnom utjecaju i sami pozitivno utjecati na promjene i nas i okoliša i društvenog i prirodnog.

Što nas veže nije to da smo svi isti nego, upravo to, da smo različiti i da svoje različitosti unosimo u dijalog koji se može usmjeriti ka kreativnom i produktivnom.Tako nastaje nova strukturalna vrijednost čiji je zajednički nazivnik različitost.To ne znači da moramo mijenjati druge ili da se sami moramo mijenjati, nego se, jednostavno, ono što je uvjerljivo širi i upotpunjuje.

Za sve širi krug ljudi gubi geografski prostor, kao čvrsta točka, staro značenje i pojačavaju se veze koje nisu prostorne nego političke, kulturne, poslovne i idealno zajedničke po interesima koji ih međusobno povezuju.

Globalizacija minira bivše, za prostor vezane, identitete.Globalni utjecaji su postali, sami po sebi, razumljivi, čvrsti dijelovi svakodnevice.

Živimo u globalnom svijetu i što nam fali? Živimo dobro?

Živimo u kaleidoskopu sastavljenom od predivnih, šarenih elemenata, malih, lijepo raspršenih pa ponovo spojenih fragmenata.

Ponekad iz razgovora zaključujemo da novodošli ne ulažu dovoljno energije i da su upravo zbog toga slabo integrirani, a , zapravo, jedino ko ulaže energiju su novodošli.

Uzmimo drugu i treću generaciju useljenika u tu takozvanu Staru Europu. Većina tih mladih ljudi je bilingvalna.Osjećaju se pripadnicima različitih kultura, i moraju od različitih elemenata stvarati uvijek nova prilagođavanja. On se osjeća Parižaninom i to iz Bercy-a, kvarta u kojem stanuje, Berlincem, iz kvarta u okolici Zoo-a, domaćim, Francuzom, Englezom,Hrvatom, Europejcom i građaninom svijeta i sve je to utemeljeno.

Lokalne veze su realne i važne za pojedinca, ali one predstavljaju samo jedan oblik veza.Mi se razvijamo, htjeli mi to ili ne, na bazi globalnih mnogostrukosti i multikulturalne osobnosti.

Globalizacija je promjenjljiv proces umrežavanja i povezivanja na političkoj, kulturnoj i institucionalnoj razini koji trebamo i moramo uspostavljati.

Globalitet je već postojeće nepovratno stanje današnje tehnologije, medija, putovanja, tržišta, ideja i time povezanog svijeta. Globalitet je svakodnevica, stvarnost i ne može se zamisliti bez globalizacije.To je sama po sebi stvorena svakodnevica u kojoj živimo.

Globalizacija uzima sve veći mah, ubrzava se pa to vodi k općem ujedinjavanju koje se bazira na raznovrsnosti i koje vrlo različite elemente uzima kao bazu za jedinstvenost i zajednički zivot. Taj svijet nastaje u interakciji, u sukobu, ali i u približavanju kontrasta i zapravo, se svjetske suprotnosti izjednačavaju i dobivaju na sve širem području isti smisao.

Prije je Varholova konzerva značila umjetnost samo za pojedine kritičare, zatim je to značila za mnoge, a za pripadnike jednog primitivnog plemena u džunglama Filipina predmet obožavanja i molitve u lokalnom kultu. Brzo će preko medija dobiti isto značnje i u Americi i u Europi i na Filipinima.

Pa ipak je globalitet za većinu ljudi, posebno siromaha iz «Trećeg svijeta» još uvijek, samo, potencija, a nikako stvarno sadašnje stanje.

Globalizacija i globalitet se, vrlo često, prihvataju ili odbacuju paušalno, bilo kao šansa, bilo kao riziko, a trebalo bi ih shvatiti kao neminovnost i to u cjelini /ekonomija, politika, kultura.../

Samo s vizijama napretka za sve mogu se razvijati ljudski izumi i dostignuća koji će promjenama u svijetu upravljati pravilno.

Riječ kultura se od sada mora izgovarati kao kulture čak i u najbanalnijem značenju. Ona je neodvojiv i sa društvenim životom povezan fenomen, a ne, kao što se često uzima, odvojen i nebitan dio.

Po uvodjenju koncepta integracije u europsku politiku, uzima značenje kulture, za definiciju odnosa domorodaca i pridošlih, sve važniji položaj i sve veće mjesto u integrativnim procesima. Integriranje u kulturni korpus i njegovo oplemenjivanje kroz podnošenje i prožimanje razlika je pravi način integracije.Multikulturalno društvo taj koncept unapređuje, olakšava kulturno prilagođavanje i povezivanje u integracije. Zapravo, se etničke razlike, u cijelom svijetu, već, uzimaju kao dio mode i životni stil – egzotično odijevanje, muzika, običaji, plesovi, kuhinja – sve to postaje vlasništvo sviju i pomaže svijetu da bude šareniji, zanimljiviji, privlačniji za život.

Ne mogu zamisliti svijet obučen u sivo u kojem se sviraju samo domoljubni marševi. To bi više ličilo radnom logoru nego zemlji poželjnoj da se u njoj živi.
Europsko društvo je, uprkos svih razlika među pojedincima, na izvjestan način, tradicionalno konzervativno, tako da kultura stranaca ima povoljnije izglede da se ustali i uobičaji.Ta okrenutost domovini je imaginarna već u prvoj generaciji, u drugoj samo simbolična, jer je stvorena i pronađena, nova kultura, novi kulturni okoliš u kojem ti ljudi već godinama žive .

Ta kultura je autentična. To je njihova»nova» kultura, zapravo, jedina u kojoj žive i rade.

Određeni religiozni pogledi, propisi ponašanja, jela i piće, oblačenje su zadržali neku neovisnost u novoj sredini, pa se i konzervirali, ali su u novim okolnostima dobili sasvim druga značenja – više kao nostalgija, a manje kao vezanost i pripadnost nekom drugom podneblju.

Ne mogu se odvajati interesi takozvanih «auslendera» - novopridošlih od interesa Europljana - domaćina.

Svi smo domaćini i svi smo novodošli. Nastoji se problem auslendera prepustiti njima, da se snalaze kako znaju i umiju, umjesto da zajednički preuzmu odgovornost i da, čak što više, više odgovornosti preuzme europsko društvo, jer je to, zapravo, problem Europe i jedino zajedničkim radom i suradnjom može biti riješen.

Trebali bi se jezični, kulturni i socijalni nedostaci rušiti, ukidati, razgrađivati da bi se olakšala društvena integracija.

Koncept multikulturalnosti polazi od postojanja raznih kultura i raznih životnih formi pa to zahtijeva odgoj u toleranciji i međusobni respekt izmedju domaćina i različitih etničkih grupa, a u tome bi kultura bila najvažnija oznaka identiteta useljenika i trebalo bi je potvrditi i uvući u pedagoške oblike djelovanja.

Europa, kao nova matična zemlja budućih generacija, ne bi trebala omogućavati i insistirati samo na formalnoj integraciji, nego bi se trebala založiti i zalagati za stvarnu integraciju i raditi na stvarnim integrativnim projektima na svoje dobro i na dobro svojih novih nosilaca kulture.

Na ovaku integraciju samo lud čovjek ne bi dobrovoljno pristao, ali svevši Hrvatsku na puzećeg, bespomoćnog, gologuzog roba koji pred Europom kleči moleći kakav zaostali euro, mogu reći samo:»uđeš li najebo si... ne uđeš li, najebo si još gore.»

Ja na izbore ne idem... Nek se biraju sami.

 

 

Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb Zdenko 170514
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › kolumna1 › HOMO CROATICUS: Naje…. smo, ovako ili onako!