HOMO CROATICUS: Siromaštvo je stalna tortura

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
10:57
Stu
2019
17

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › kolumna1 › HOMO CROATICUS: Siromaštvo je stalna tortura

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
27
 
04.2014

HOMO CROATICUS: Siromaštvo je stalna tortura

Piše: Zdenko JELČIĆ
HOMO CROATICUS: Siromaštvo je stalna torturaZdenko 270414
 

Siromaštvo je stalna tortura, stalno oduzimanje slobode, stalno zarobljavanje ljudi i poniženje zdravog ljudskog razuma, mladosti i ljepote.
Naše nadrkane, priglupe političke elite uništavaju, već desetljećima, moralnu strukturu jedne normalne ljudske zajednice.
I dok se to dešavalo u nenarodnim režimima fašističkim i komunističkim, od kojih ništa drugo i nismo mogli očekivati, neobično je to da se to isto dešava i u narodnoj demokraciji i da nam to isto rade legalno izabrani predstavnici naroda.
Oni ne znaju da tisuće ljudi u Hrvatskoj pišu pjesme i da ih preziru.
Ljudima koji nas vode u propast nedostaje obrazovanje, kultura i rodoljublje.
Teze: Gdje nema kulture i obrazovanja nema morala.
          Nemoralni ljudi ne mogu biti domoljubi.
          Gdje nama domoljublja ima korupcije.
          Ljubite vaše ustrašene stražnjice, tako poništavate ljubav prema domovini.
Ustvari, zemljom upravlja sloj činovnika koje društvo ne kontrolira. Od administracje nitko ne traži produhovljenost, obično se zadovoljavamo ako je razumna. Ova, o kojoj govorim, bi morala biti razumna na seljački način, a umjesto toga odlikuje se sklonošću prema sitničavom prestižu, rasipništvu i upornim glupostima. Stvara se iz same sebe i njen sustav se ne popunjava iz onoga što je u društvu najvrijednije. Caruje negativna selekcija: napreduju poslušni, a filtar ne propušta kritičnost.
Vlasti znaju da nazvati nešto pravim imenom znači dati tomu nečemu pravi život... sadržine se pokreću pomoću riječi. Iskusni prijestupnici, također, to znaju: ne priznaju krivicu, čak, ni kad ih uhvate na djelu idu na nepriznavanje. Vlast na djelu hvataju svakodnevno i ona svakodnevno ide na nepriznavanje. Neobična analogija: političari i kriminalci su različite sredina, očito, ipak, srodne po tajnom znanju o metodima i pravilima igre.
Govorili su nam da ćemo živjeti u slobodi i konačno svoji na svom, da ćemo se besplatno školovati i liječiti, ukloniti bijedu, da nitko ne gladuje, da ćemo izvršiti promjene i to takve da će svi stanovnici, stotinama godina, tuđom čizmom, tlačene Hrvatske, konačno biti zadovoljni, u svojoj slobodnoj domovini predvođeni dičnim i plemenitim Hrvatima. No, da li promjene vršene u interesu slobodnih građana, konačno, svoje domovine, zahtijevaju da oni budu lišeni prava na slobodnu ocjenu odnosa i na kritiku političkih metoda? Moraju li promjene biti vršene isključivo preko njihovih leđa. Promjene za njih, zar nebi mogli vršiti oni?
Naša povijest nije samo po svojoj vanjštini, nego stvarno, povijest domoljubnih skupova, savjetovanja, planova, reformi, obaveza, puštanja u rad, otvaranja, manifestacija, odlikovanja, aplauza, narodnih plesova, ispraćaja, susreta i tako dalje, ukratko, svega onoga što možemo pročitati u našim novinama i vidjeti na Tv.
Borci, domoljubi, uništavaju jedan drugoga, umiru, rastaču se u divovskom aparatu mirnodopske vlasti. Dolazi do smjene generacija – uvijek na gore. Opada moral.
Shodno tome, kao što se u skladu s biološkim uvjetima formiraju određeni životni oblici, tako se u skladu sa socijalnim uvjetima rađa određeni socijalni tip: socijalna stjenica, crv, štakor, zmija, gušter, vuk, škorpija...Zapravo, ti socijalni tipovi imaju više šanse da prežive od onog što bi se moglo zvati čovjek.
Samo podižući svoj socijalni položaj, povećavaš stupanj zakonske zaštite sebe i svojih bližnjih. Da li je to pravna država? Zapravo je u toku žestoka borba za privilegije. A pobjeđuje ono najgore i odgaja se jedna posebna vrsta ljudi koja računa na tu borbu. Pogledajte samo podmladak stranaka pa će vam sve biti jasno. Umjesto da se potrude obrazovati oni stupaju u stranke, da bi se klijentilistički uhljebilo guleći kožu s grbače gladnog naroda.
Što se događa? Mi proizvodimo pametne, obrazovane, talentirane i čestite ljude, a kud god se okreneš cvjeta glupost, neznanje, tupost, korupcija, gramzljivost i karijerizam...Očigledno da naš sustav sjedinjuje veliki koeficijent parazitizma s malim koeficijentom korištenja stvaralačkih mogućnosti stanovništva. Strašno je i pomisliti koliko narodne pameti i talenta uzalud propada.
Da, treba poduzeti mjere pa samo to i radimo, a rezultat je taj da je činovnika, petljanaca, parazita, lijenčina i profitera sve više, a kruha i mesa sve manje.
I da privedem kraju:
Izdvojeni pojedinac, ma kako pametan, ne može utjecati na već utvrđenu vlast i vladajuće strukture. Čovjek koji se hoće izdvojiti iz mase postaje sumnjiv za masu koja hoće biti najedena, obučena i motorizirana, zabavljena filmovima i jeftinim  šlagerima i poskočicama. Za prosječnost koja više voli biti najedena, napijena i zabavljena nego misliti, mišljenje je napor, ali još više nemir i riziko.
Mislim da izdvojeni ljudi, samo izdvojeni ljudi predstavljaju odbačeni, moralni kapital koji će davati kamate i to je rezerva za crne čase. O individualnosti naroda ne odlučuju samo pokazatelji proizvodnje i visina BDP-ea, nego prije svega istina takvih ljudi.
Ne treba zaboraviti.
Ništa ne treba zaboraviti.
Ni domoljublje,
ni Vukovar,
ni otpor «trećoj vojnoj sili u Europi»
ni pobjedonosne fanfare,
ni tisuće mrtvih sirotana,
ni teško stečenu slobodu,
ni obećanja....
( Ne, posebno ne obećanja.)
Ništa ne treba zaboraviti.
Ni privatizaciju,
ni parazitizam,
ni karijerizam,
ni « sve za domovinu, domovinu nizašto»,
ni obećanja.
(Ne, posebno ne obećanja.)
P.S.Ako se ovo što pišem nekome ne sviđa ponovit ću mu riječi jednog starog
       Francuza:       
« Ja vas neću pozivati na dvoboj. Ja ću ovdje, s ove govornice, ispričati cijeli svoj život, činjenicu po činjenicu. A zatim to učinite vi» 

Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb Zdenko 270414
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › kolumna1 › HOMO CROATICUS: Siromaštvo je stalna tortura