KAMENA NAKLAPANJA: Samo jedan dan života…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

piše: Mario ĆUŽIĆ

Političar smrtno nastrada u prometnoj nesreći. Duša mu krene put neba i sretne se sa Svetim Petrom.

- Dobro došao na nebesa, - reče Sveti Petar. – Vidjet ćemo hoćeš li otići u Raj ili Pakao.

- Samo ti mene pusti u Raj, neće biti problema.

- Pustio bih te, ali moram se pridržavati procedure. Propis je takav da moraš proživjeti jedan dan u Paklu, jedan dan u Raju. Poslije toga ćeš sam odlučiti.

- Dobro. - reče političar.

Sveti Petar ga otprati do lifta koji se spuštao dolje, dolje, dolje, sve do Pakla. Vrata lifta se otvore i političar se nađe usred pažljivo njegovanog terena za golf. U blizini su bile klupske prostorije, a ispred njih veliki broj njegovih prijatelja i političara sa kojima je često surađivao. Svi su bili razdragani i sretni, obučeni u lijepa večernja odijela. Prilazili su da ga pozdrave, oživljavajući uspomene na vremena kada su se zajedno družili na račun poreskih obveznika. Poslije su uživali u jastogu i kavijaru i ispijanju šampanjca. No, dan je završio i svi su došli da ga isprate. Mahali su mu dok se lift polako penjao, penjao, i penjao naviše gdje ga je čekao Sveti Petar i poslao u Raj. Iduća 24 sata bio je u društvu veselih duša, premještajući se sa oblaka na oblak, svirajući harfu i pjevajući. I ovo vrijeme je brzo prošlo tako da se ponovo našao pred Svetim Petrom.

- Dobro, proveo si jedan dan u Paklu i jedan dan u Raju. Sada izaberi svoju vječnost.

Političar malo razmisli pa odgovori:

- Raj nije loš, ali mislim da će mi bolje biti u Paklu.

Sveti Petar ga bez riječi otprati do lifta i pošalje dolje, dolje i dolje, sve do Pakla. Vrata lifta se otvore i on se nađe usred zapuštene poljane prepune raznih otpadaka i smeća. U toj prljavštini vidio je svoje prijatelje kako sakupljaju otpad u crne vreće i čekaju da nešto siđe odozgo.

- Ne razumijem - zajeca on. – Prekjučer sam bio ovdje, tu je bilo igralište za golf i klupske prostorije gdje smo se gostili jastogom i kavijarom, pili šampanjac, igrali i bogovski zabavljali. Sada je tu pustinja prepuna otpadaka i prljavštine, a moji prijatelji izgledaju tako jadno. Što se to dogodilo?

Đavo mu stavi ruku na rame, nasmiješi se i pogleda ga ispod obrva, pa kaže:

- Sinoć i preksinoć smo imali predizborne skupove ...

A danas ...

danas si glasao.

Ovaj vic može opisati puno toga, a najbolje govori o pohlepi naših političara koji rade sve po Zakonu.

Hrvatska u nedjelju izlazi na referendum, svi oni punoljetni mogu glasovati s DA ili NE. Može glasovati i dijaspora diljem zemaljske kugle, pa i oni koji žive u toj EU mogu zaokružiti NE u EU, apsurdno zvuči ali demokratično. I dok se prepucavaju reklamama, prosvjedima Eurofili i euroskeptici za to vrijeme nekima je samo jedan dan života dovoljan da se narugaju toj istoj demokraciji, glasačima, medijima i zapitaju nas javno: „Pa što je u tome loše? Sve je po Zakonu i nije nemoralno!“

Uplašili se zastupnici da im novi Zakon o povlaštenim mirovinama ne bi smanjio mirovinu pa požurili i riješili statuse. Među njima ima i onih od 44 godina, a i onih od 60 godina i nitko od njih tu ne vidi ništa sporno. Međutim sporno je to što moj otac s dva fakulteta kao umirovljeni profesor ima 2,900 kuna mirovinu, i nikad nije kukao da mu je mala plaća ili mirovina. Volio je svoj posao, generacije učenika je odgojio i uživao je u svom poslu bez i jedne povlastice i uvijek je volio reći: „Sine nemoj nikad ići malen ispod zvijezda nego idi Per aspera ad astra, preko trnja do Zvijezda!“

I po tom trnju danas hoda dvije trećine građana Hrvatske, po tom trnju gazi i više od 310 tisuća nezaposlenih, više od 100 tisuća blokiranih i ovrhama opterećenih građana Hrvatske.