KLUB GASTRONOMADA: S rezervacijom - gost Nenad Korkut

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Twiter

Klub gastronomada, Jurišićeva 1, 27. listopada, četvrtak

Večeras je gost Marijana Grakalića u Klubu gastronomada poznati zagrebački teoretičar,stilist i komentator mode i mondenog života, liječnik i humanista, Nenad Korkut. Svi ste dobrodošli.

Glazbeni nastup. Na gitari Nikola Petković, pjeva Antonia Matković.

Nenad Korkut, dr. med., specijalist ortopedije i modni kritičar

Život me naučio strpljenju. Kad čovjek odluči upisati medicinu, mora mu biti jasno da se stvari ne mogu dogoditi preko noći. Odmah se naučiš samokontroli.

PODIŽE ME

1. Osjećaj korisnosti

Možda će zvučati otrcano, ali zahvalnost koju vidite u očima pacijenta kojem ste pomogli, u meni budi samo jednu misao: sav taj trud, žrtve i odricanja koje sam prošao tijekom dugogodišnjeg školovanja su se

isplatili. Jednog dana na kraju svog života, ne želim se pitati kako sam ga proveo, želim samo imati osjećaj da sam bio koristan.

2. Putovanja

Iako sam već proputovao dosta svijeta, imam osjećaj kako je život prekratak da bih vidio sve što želim. Putovanja mi pomažu da se riješim nagomilanog stresa. Upoznajući nove kulture čovjek postaje tolerantniji prema drugačijem, a uspomene nam nitko ne može oduzeti.

3. Obitelj

Jako sam vezan za svoje roditelje. Znam da nisu svi imali sreću odrastati uz tako izuzetne ljude. Njihov dom je poput oaze u koju mogu uvijek pobjeći. Iako znaju koliko mi znače, imam osjećaj da nikada neću moći do kraja vratiti sav trud i emocije koje su uložili u mene. U mojoj obitelji trenutačno postoji samo jedna zvijezda, a to je moj trogodišnji nećak Fedor.

4. Prijatelji

Znam da puno tražim od ljudi, ali i sam dajem svog sebe ako mi je do nekoga stalo. Sretan sam što sam okružen divnim ljudima koji mi uljepšavaju život i zbog kojih se vrijedi truditi da budem još bolji. Družim se s ljudima naizgled nespojivih krajnosti, koji u mom životu tvore jednu harmoniju. Svatko me može inspirirati na svoj način, samo ako u njemu prepoznam neke istinske moralne vrijednosti.

5. Filmovi

Oduvijek sam bio veliki filmofil i filmovi su mi bili najbolji ispušni ventil, a ponekad i bijeg od stvarnosti. Sjećam se kako sam u srednjoj školi dane provodio u Kinoteci upijajući opuse Bergmana, Tarkovskog, Fellinija, Viscontija, Kurosawe... Mislim da su me ti filmovi uveliko formirali u životu.

SPUŠTA ME

1. Socijalna neosjetljivost

Odgojen sam sa snažnim osjećajem da si ljudi moraju pomagati. Pretpostavljam da zato radim to što radim. Stalno sam okružen ljudskom patnjom i boli i ne volim ljude koji zatvaraju oči pred problemima onih koje život nije mazio.

2. Predrasude

Ne volim ljude koji se nisu makli iz svojeg dvorišta, a daju si za pravo kritizirati ono o čemu ništa ne znaju. To je odraz zatucanosti i primitivizma. Ono što je ljudima strano čini ih nervoznima ili ih plaši. Umjesto da osuđuju druge, mogli bi se potruditi shvatiti da postoji svijet i izvan njihovih glava.

3. Osjećaj nemoći i gubitka kontrole

Znam da ponekad treba znati i gubiti, ali i dalje sam bijesan na sebe kao i onomad u djetinjstvu kada bih izgubio u Čovječe, ne ljuti se. Možda sam si zadao previsoke kriterije u životu.

4. Nedostatak kriterija

Ljudi se dive krivim stvarima, ne razlučuju bitno od nebitnog, temeljne životne vrijednosti od nadgradnje. Ne shvaćam ljude kojima je važnije materijalno od moralnog, ljude koji ne ulažu u svoje školovanje, kojima je bitnije što će imati na sebi od onoga što će imati u sebi.

5. Rano ustajanje

Sjećam se da sam u osnovnoj školi gledao dokumentarac Kreše Golika ‘Od 3 do 22’, koji prati radni dan jedne žene od ranog ustajanja i rada u tvornici pa do povratka kući, skrbi o djeci i domaćinstvu. Nisam si mogao zamisliti takav život, ali ni moj se danas ne razlikuje puno od toga. Doduše, ne radim na pokretnoj traci, ne kuham i ne mijenjam djeci pelene, ali sve se to svodi na isto. Otkad sam počeo studirati, ustajem oko 5, pol 6, i svi oni koji vam kažu da ćete se s vremenom na to naviknuti, lažu vas.