KOMENTAR: Ima li u Europi još Europe?

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
21:59
Srp
2020
02

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Politika › KOMENTAR: Ima li u Europi još Europe?

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Trenutno nema povezanih sadržaja
Zadnje vijesti
29
 
06.2010

KOMENTAR: Ima li u Europi još Europe?

Je li Marijan Bošnjak bolje proučio Lisabonski sporazum od ministra Jandrokovića?
KOMENTAR: Ima li u Europi još Europe?
 
Ovih dana imao sam prigodu (i čast!) pročitati još u rukopisu briljantnu knjigu Marjana Bošnjaka o Europskoj uniji i zamkama hrvatskog ulaska u tu asocijaciju. Bošnjak je vjerojatno puno studioznije proučio Lisabonski ugovor od ministra Jandrokovića, kojemu je to posao. Političke, gospodarske, pravne, demografske i druge posljedice ulaska u EU Bošnjak izlaže upućeno, jasno i argumentirano. Posebna kvaliteta knjige je jednostavan, jezgrovit i britak publicistički stil. Odmah se raspoznaje da se autor intelektualno formirao u ne-hrvatskoj kulturnoj sredini u kojoj se, valjda uslijed dugog perioda neslobode, razvio specifičan publicistički izričaj za kojega je karakteristično da se puno priča a malo kaže. Bošnjak kao povratnik iz Australije očito ne pati od tih specifičnih ograničenja. Međutim, ne namjeravam pisati o Bošnjakovoj knjizi, bit će za to prigoda kad knjiga iziđe iz tiska, već mi je pozornost privukao jedan drugi aspekt eventualnog hrvatskog ulaska u EU, o kojemu u Bošnjakovoj knjizi, posvećenoj primarno političkim pitanjima u klasičnom smislu tog izraza, nema puno riječi. Zanima me, naime, u kojoj bi mjeri hrvatski ulazak u EU mogao utjecati na sustav vrjednota u hrvatskom društvu. To pitanje, čini mi se, nitko nije potezao u javnim istupima oko ulaska u EU. Zapravo, postoji u javnosti jedno preduvjerenje da su tzv. ''europske vrijednosti'' samo poboljšane hrvatske vrijednosti, to jest da su u EU odavno već oživotvorili ono čemu mi u Hrvatskoj tako silno težimo. U svakom slučaju, europske vrijednosti ultimativno se smatraju nečim poželjnim i dobrim za Hrvatsku. No, je li baš tako? Umjesto da rastežem nadugo i naširoko o tome koje su to europske a koje hrvatske vrijednosti, kako im i zašto valja težiti i tome slično, ja ću se poslužiti Bošnjakovom metodom i krenuti od relevantnih izvora. Lisabonski ugovor prilično je neprohodna šuma propisa koje je nemoguće shvatiti ako se ne poznaju drugi eunijski dokumenti na koje se Ugovor poziva, stoga mnoga politička Crvenkapica u toj šumi zaluta. Tako se već u članku 1. Lisabonskog ugovora izrijekom poziva na jedan takav dokument: ''Unija priznaje prava, slobode i načela potvrđena Poveljom temeljnih prava, od 7. prosinca 2000., usvojena 12. prosinca 2007., koja ima istu pravnu vrijednost Ugovora.''Povelju temeljnih prava pak tumači i pravorijek daje europski Sud pravde, pri čemu nacionalni zakoni i nacionalne pravosuđa podređena, to jest Sud pravde izriče u sporu koji pred njega dođe konačni pravorijek na koji nema priziva! No, zašto se uzbuđivati, zar nije dobro da postoji takav jedan sud na kojem se čovjek može izboriti za svoja prava kad već pred nacionalnim sudovima ne može? Kvaka je u pravima! U europske dokumente ugrađeno je već toliko ''novih prava'', a taj proces nastavlja se nesmanjenim intenzitetom i dalje, da sigurno dolaziti do čudnovatih odluka kojima će se u ime prava i pravednosti nekim ljudima i skupinama činiti velike nepravde. Primjerice, u 21. članku Povelje kaže se: Zabranjen je svaki oblik diskriminacije koja bi se temeljila osobito na spolu, rasi, boji kože ili etničkom ili društvenom podrijetlu, genetskim značajkama, jeziku, religiji ili osobnim uvjerenjima, političkome mišljenju ili bilo koje druge naravi, pripadnosti nekoj nacionalnoj manjini, nasljeđu, rođenju, hendikepu, dobi ili spolnoj sklonosti.'' Naoko nema ništa sporno u ovome načelu, ta tko je normalan za diskriminaciju po bilo kojoj osnovi! No, ima mali problem: tko je taj tko određuje što diskriminacija jest a što nije? Tu na scenu stupa ideologija ''novih prava'' koje promovira agresivna i vrlo moćna manjina. Nedavno je, primjerice, bila parada homoseksualaca u Zagrebu, svojevrsnu antiparadu upriličili su aktivisti Mladeži HČSP-a. Podjednako sam nesklon paradama i antiparadama, ali u ovom slučaju zanimljivo je da su gay-aktivisti pokušali predstavkom policiji onemogućiti antiparadu HČSP-a. Policija ovaj put nije popustila. No, gotovo sam siguran da su LGB udruge reagirale ranije, vršile pritisak, podnijele neku tužbu i slično da bi uspjele onemogućiti HČSP. Štoviše, s razmjernom sigurnošću se može tvrditi da će u budućnosti za slične akcije biti podizane tužbe za homofobiju i da će padati presude. Posebno je Crkva izložena raznoraznim optužbama za diskriminaciju. Optužuje ju se da je protiv prava na pobačaj, istospolnih brakova, eutanazije, ravnopravnosti spolova jer ne dopušta ređenje žena za svećeničko zvanje itd. Te su optužbe zasada verbalne naravi, ali s jačanjem europskih institucija i ideologije koja leži u podlozi eurointegracija, nisu isključene ni zakonske sankcije, zabrane itd. Štoviše, vrlo je vjerojatno da idemo u tom pravcu. Uz Crkvu, na meti je i obitelj. U Povelji se obitelj čak i ne definira jasno. Ali se zato u mnogim dokumentima naglašava zabrana diskriminacije zbog ''spolne sklonosti'', što je u konačnici dovelo do ozakonjenja istospolnih ''brakova'' u više europskih država. Taj trend jasno pokazuje cilj kojemu se teži. Taj cilj je očito temeljita destrukcija tradicionalnog kršćanskog morala i izgradnja nekog ''novog morala'', zasnovanog na ''novim pravima''. No to, samo po sebi i ne bi bilo najveći problem, najveći problem je paralelna uspostava novog oblika totalitarizma koji u ime tolerancije isključuje i onemogućuje svako mišljenje koje procijeni kao netolerantno. Pritisak medija i nove ideologije toliko je snažan da ljudi već danas itekako cenzuriraju vlastite izjave. Nema tako više pedera, a sve manje je i homoseksualaca, no gay osoba kao u priči! Neodgojena djeca su postala hiperaktivna, besprizorne varalice i prodavači magle alternativci, maloljetni delikventi pripadnici navijačke subkulture itd. Naravno, svi ovi procesi događali bi se i bez pristupanja EU, ali ovako ih sami ubrzavamo i potičemo, bez prava i mogućnosti da njegujemo i društveno promoviramo neki sustav vrijednosti koji je u skladu s našim vjerskim i kulturnim nasljeđem. U svojoj knjizi o EU Marjan Bošnjak iznosi poučan primjer Španjolske koja je 1986. kada je ušla u EU imala 240 tisuća ili 0.63 % stranaca, a do 2008. taj broj je narastao na 5 milijuna i 220 tisuća ili 11.30% od ukupnog stanovništva! Možemo zamisliti kako bi Hrvatska izgledala za dva-tri desetljeća kada bi u njoj broj stranaca tako rastao. S druge strane Španjolska je dobar primjer i za fantastično brzo napuštanje tradicionalnih moralnih vrednota i usvajanje novih. Tako je od najkatoličkije europske zemlje postala najliberalnija, uz bok Nizozemskoj. Na nama je da odlučimo želimo li takvu budućnost Hrvatskoj, dok još možemo utjecati na to. Europu je oblikovalo kršćanstvo, uz dodatke grčke filozofije i rimskog prava, sve tzv. europske vrijednosti iz toga su vrela. I ljudska prava, i tolerancija, i individualizam, i sloboda, čak i ljubav kakvu slavimo u našim životima i umjetničkim djelima. Čini mi se da je dolazi trenutak kada se te vrijednosti izokreću u svoju suprotnost. Hrvatska je u Europi otkako postoji. Ironija povijesne sudbine bila bi da otkrije nakon što uđe u EU kako Europa tamo više ne stanuje.
Administrator: zoo_visitor_guest/images/uploads/vijesti/JANDROKOVIC_EU.jpg---http://mojzagreb.info/
  • Zagreb
TEME
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Politika › KOMENTAR: Ima li u Europi još Europe?