KOMENTAR: Vrijeme je za nultu toleranciju prema populizmu

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
08:59
Tra
2020
01

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Politika › KOMENTAR: Vrijeme je za nultu toleranciju prema populizmu

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
25
 
09.2010

KOMENTAR: Vrijeme je za nultu toleranciju prema populizmu

piše: Davor GJENERO
KOMENTAR: Vrijeme je za nultu toleranciju prema populizmu
 
Ekonomska kriza koja ozbiljno pogodi neko društvo uvijek pokazuje da više nije održiva paradigma uspostavljena prije te krize. Dakle, preduvjet za prevladavanje krize ozbiljna je promjena društvenih odnosa koja je uvijek praćena neizvjesnošću, pa i strahom velikih socijalnih skupina za svoj budući društveni položaj. Tim je pak strahom moguće lako manipulirati, a skupine zabrinute za svoju budućnost pretvarati u veto-skupine koje se protive svakoj reformi. Pritom se, nadalje, stvaraju rezignacija i otuđenje te uspostavlja nepovjerenje prema svakoj racionalnoj djelatnosti u društvu. U takvim okolnostima, pogotovo kada se mentalitet otpora prema racionalnim reformama prelije i u dominantne medije, javnost se relativno lako pretvara u gomilu, a i najplemenitiji ljudi, potisnuti u poziciju dijela gomile, djeluju tek sukladno temeljnim instinktima i postaju povodljivi. Gomila, poput malog djeteta, uvijek očekuje brza rješenja, nema strpljenja za ustrajno racionalno djelovanje, a ni osjetljivosti za prepoznavanje takva djelovanja. Budući da ustanove ne mogu osigurati prijeka i brza rješenja, a pogotovo ne uspostavljanje raja na zemlji hic et nunc (ovdje i sada), ovako vođena javnost ubrzano se otuđuje od politike. Tvrdnja kako su svi u političkoj areni, ali i svi nosioci društvenih ustanova, i onako korumpirani pa od njih nije moguće očekivati nikakav doprinos javnom dobru, u takvim je okolnostima očekivana reakcija, a ona otvara prostor opasnim demagozima i političkim scenarijima koji mogu dovesti u pitanje demokratski poredak. Odgovorni ljudi u medijima ovih su se dana opravdano zabrinuli za stanje profesionalnih standarda u medijima koji su odjednom počeli kao relevantne tretirati marginalne nepouzdane aktere koji su se u brojnim ranijim situacijama diskreditirali posve nevjerojatnim konstrukcijama o korupciji u društvu, a kod kojih su vrlo prepoznatljive podzemne interesne povezanosti s političkim skupinama kojima je u interesu stvaranje društvenog kaosa. Kada je riječ o suzbijanju korupcije, jasno je da interesne skupine, koje su u nekim prijašnjim razdobljima generirane uz pomoć političke moći, što i danas imaju veliku ekonomsku snagu i izravne ili neizravne interesne veze i utjecaj na dio medija, imaju razloga poticati kaos i uspostavljati nepovjerenje prema ustanovama za provođenje zakona. U situaciji kada se medijskim spletkarima, koji su u vrijeme stabilnosti bili tek predmetom podsmijeha, poklanja vjera i pretvara ih se u vjerodostojne izvore, kada neki akteri sustavno i namjerno stvaraju kaos, a drugi se radi samopromocije, pa možda i ideje da se u ovakvoj situaciji nametnu kao neustrašivi vođe sposobni mimo ustanova uspostaviti taj traženi raj na zemlji i tako uspostaviti kontrolu nad gomilom i usmjeravati je sukladno svojim interesima, samorazumljiv je porast nepovjerenja u ustanove. Iako je očito da su Vladine agencije za provođenje zakona u proteklom razdoblju konsolidirane i da je uspostavljena nulta tolerancija prema korupciji, da je to vrednota što je dijele i predsjednik Republike i predsjednica Vlade i čelni ljudi policije, tužiteljstva i specijaliziranih agencija poput Uskoka, u javnosti se olako stvara slika o njihovoj potpunoj neučinkovitosti i potrebi za trenutnom promjenom na njihovu čelu. Mentalitet potrebe za »prijevremenim smjenama« uspostavljen je prije nešto više od godine dana. Premda je nova predsjednica Vlade konsolidirala proračun i deblokirala pristupne pregovore s EU (unatoč svim konstrukcijama, jasno je da su neodrživost proračuna, pa time i dotadašnjeg modela vladavine, ali i blokada pregovora, bili glavni razlozi Sanaderova odlaska iz Vlade) uporno ponavljanje o »nužnosti prijevremenih izbora« do danas nije ništa manje učestalo, a kamoli potisnuto iz političke javnosti. Kad je riječ o demokraciji, zapravo govorimo o parlamentarizmu i parlamentarnoj kulturi. Parlamentarizam je sustav posredne demokracije, zasnovane na slobodnom mandatu parlamentarnih zastupnika. Temeljno ograničenje mandata je vrijeme, a tijekom mandata onaj tko je neposredno izabran može biti opozvan samo nekim oblikom impeachmenta, dakle, utvrđivanja kaznene odgovornosti ili, kao u slučaju predsjednika Republike u hrvatskom političkom sustavu, posebne odgovornosti, pri čemu se preduvjeti za opoziv stječu kršenjem Ustava. U američkom političkom sustavu, koji je tipičan predsjednički sustav, predsjednik republike podliježe kaznenoj odgovornosti, ali ne i političkoj. Njegova se politička odgovornost utvrđuje pred biračkim tijelom, i to nakon isteka četverogodišnjeg mandata kao individualnog nosioca izvršne vlasti. Prođe li na tom ispitu odgovornosti, dotadašnji će predsjednik dobiti mogućnost da vlast obnaša u drugom mandatu, a ako ne, izbornim će porazom platiti za svoju političku odgovornost. U sustavu parlamentarne vlade, vlada kao kolektivno tijelo izvršne vlasti proizlazi iz parlamenta i odgovara parlamentu. Za razliku od nosilaca izvršne vlasti u predsjedničkom sustavu, izvršna vlast u sustavu parlamentarne vlade permanentno podliježe utvrđivanju političke odgovornosti, a tijelo koje utvrđuje političku odgovornost izvršne vlasti je parlament. Tako dugo dok vlada uživa povjerenje parlamenta, smatra se da prolazi na ispitu političke odgovornosti, a to je li ta politička odgovornost izvršne vlasti bila ispravno procijenjena, odlučit će birači na sljedećim parlamentarnim izborima. Tako dugo dok uživa parlamentarnu većinu, izlišno je stalno nanovo postavljati pitanja političke odgovornosti vlade i ponavljati zahtjeve za prijevremenim izborima. Osporavanjem legitimiteta administraciji koja proizlazi iz parlamentarne većine i uživa njeno povjerenje dovode se u pitanje temelji parlamentarne kulture. Slična je stvar i sa specijaliziranim agencijama, poput onih za provođenje zakona. Zahtjev za opoziv državnoga odvjetnika u razdoblju vrlo kratko nakon što mu je Sabor povjerio novi mandat, a da pritom nema naznaka da je ovaj obavljajući dužnost počinio neko kazneno djelo, sam bi po sebi bio neozbiljan. Međutim, kada takav zahtjev dolazi u vrijeme kad je uočljivo da se državno odvjetništvo konsolidiralo i da se počinju opažati rezultati dugotrajnog rada, koji u prethodnom razdoblju nisu bili ostvarivi iz različitih razloga, pa i opstrukcije koja nije dolazila samo s jedne strane, to svjedoči o tome da je stvaranje kaosa u društvu postalo ozbiljnom preprekom stabilizaciji demokratskih ustanova i procedura. Priča o Hypo banci, koja se sada otvara, za racionalnu javnost zapravo nije nikakvo iznenađenje. Potvrđuju se teze o tome kako je u jednom razdoblju iz hrvatske države i ekonomskog sustava iscrpljena relevantna suma novca, a da se taj novac kroz nejasna ulaganja u kasnijim razdobljima na neki način vratio u zemlju. Iako je hrvatsko državno odvjetništvo prije gotovo 10 godina pokrenulo istragu o tome, tek je nakon sloma Heiderove hobotnice u Hypo banci, ali i afere koja je osim Koruške, pa cijele Austrije, zahvatila i Bavarsku, stvorena je pretpostavka za ozbiljnu istragu. Stav, što ga je nekoć zastupao predsjednik Mesić, sada je posve preuzela premijerka Jadranka Kosor koja je jasno izrekla volju da se riješi »gnojni čir« što ga to pitanje predstavlja. Kao što je njemačka premijerka Angela Merkel svoju poziciju u stranci i javnosti zasnovala na nultoj toleranciji prema netransparentnom financiranju politike i vlastite stranke, svjesno preuzevši rizik za poziciju CDU-a prilikom raščišćavanja pitanja ilegalnog financiranja stranke u vrijeme vodstva Helmuta Kohla, u Hrvatskoj je sadašnja premijerka otvorila prostor za ozbiljnu istragu tog problema. Iako se u hrvatskoj javnosti često zaziva model što ga je u Rumunjskoj provodila Monica Macovei, bez sumnje uspješna ministrica pravosuđa koja je personalizirala protukorupcijsku kampanju, Hrvatskoj takva »kampanja« nije definirana kao kriterij za zatvaranje poglavlja Pravosuđe i temeljna prava. Upravo suprotno, mjerila za zatvaranje tog poglavlja konsolidiranost su pravosudnih ustanova i sposobnost da u redovitoj proceduri, bez političkoga upletanja i vođenja kampanji, građani pred sudovima mogu ostvariti svoja prava, a državne ustanove ograničiti korupciju i politički prihvaćeni kriterij nulte tolerancije pretvoriti u formalni standard. Stvaranje klime »orgijastičkoga hilijazma« u kojoj će dio medija - u ime javnosti a zapravo gomile - tražiti glave ključnih ljudi ustanova, i to zato jer je stvoren dojam o njihovoj neučinkovitosti, sasvim sigurno nije pogodno za konsolidaciju pravosuđa i ispunjavanje pretpristupnih kriterija. Njujorška reakcija predsjednika Josipovića, koji je čvrsto podupro glavnoga državnog odvjetnika Bajića, ali i premijerku Kosor, istaknuvši svoje povjerenje da oboje svoje poslove obavljaju s nultom tolerancijom prema korupciji, važan je doprinos nacionalnoj političkoj kulturi – prije svega kulturi povjerenja u ustanove. Izostankom reakcije predsjednik Republike izbjegao bi rizik da i sam podzemnim kanalima bude optužen za pogodovanje korupciji, što bi se nakon ove reakcije lako moglo dogoditi, ali bi uvelike pogodovao eroziji društvenih ustanova i demokratske političke kulture. Nažalost, u Hrvatskoj se upravo stvaraju uvjeti u kojima je ponovno potrebna hrabrost da bi se doprinijelo konsolidaciji društva i demokratskih ustanova, kada za to više nije dovoljno samo obavljati svoju funkciju kao poziv i u tome biti predan i dosljedan. Takvi uvjeti, osim nulte tolerancije prema korupciji, traže i nultu toleranciju svih političkih aktera i kreatora javnoga mnijenja prema bilo kakvom obliku populizma.
Administrator: zoo_visitor_guest/images/uploads/vijesti/Gjenero_populizam.jpg---www.vjesnik.hr
  • Zagreb
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Politika › KOMENTAR: Vrijeme je za nultu toleranciju prema populizmu