Ministar Ćorić

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
22:59
Stu
2019
16

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Ministar Ćorić

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
30
 
10.2019

Ministar Ćorić

skladište RAO po najvišim eko-standardima - piše Željko Bukša
Ministar ĆorićSkladiste rao u ne krsko
 

Hrvatska već desetljećima, unatoč svih pokušaja za to nadležnih institucija i tvrtki, ne može naći rješenje za zbrinjavanje radioaktivnog otpada (RAO) zbog straha često nedovoljno upućene javnosti da je riječ o opasnom objektu pa ga nitko ne želi u svom kraju. Zato je bila vrlo zanimljiva tribina u organizaciji Hrvatskog nuklearnog društva, održana na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, na kojoj je predavanje o zbrinjavanju RAO u Republici Hrvatskoj održao dr. Hrvoje Prpić, direktor Fonda za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško i zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Kako u velikom dijelu javnosti postoji netočno uvjerenje da RAO koji Hrvatska mora zbrinuti nastaje samo u NE Krško, čiji su ravnopravni suvlasnici Slovenija i Hrvatska, Prpić je odmah na početku pojasnio gdje se sve koriste radioaktivni izvori, gdje i kako nastaje takav otpad, je li opasan ako se s njime postupa po strogim propisima Europske unije, kako se zbrinjavao do sada i kako će se to raditi u budućnosti.  

Razni radiokativni izvori imaju prilično široku primjenu u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Koriste se u zdravstvenim (dominantno se koriste u nuklearnoj medicini, onkologiji, hematologiji) i znanstveno-istraživačkim ustanovama, industriji, vojsci i energetici. U nuklearnoj medicini se uglavnom koriste tzv. kratkoživući radionuklidi, a primjenjuju se intravenozno kod pacijenata kojima se radi dijagnostika ili u terapijske svrhe kod bolesti štitnjače. 

U onkologiji su se u prošlosti puno više koristile tzv. kobaltne bombe ali ih sada  sve više zamijenjuju suvremeni linearni akceleratori (ubrzivači čestica). Osim za zračenje takvim uređajima u radioterapiji, radioaktivni izvori (radij nekada, a iridij, cezij i kobalt danas) se u onkologiji koriste i u brahiterapiji tako da se unose u neki organ, a u hematologiji se kod transfuzije krvi koristi Cezij za sterilizaciju krvnih uzoraka.  

Znanstveno-istraživačke ustanove danas radionuklide koriste manje nego ranije. Najviše se koristi jod (125I) kod određenih dijagnostičkih metoda, u Institutu Ruđer Bošković postoji iradijator vrlo velike aktivnosti koji se koristi za sterilizaciju medicinskih potrošnih materijala, prije svega plastičnih koji se ne mogu sterilizirati na uobičajeni način visokim temperaturama, te začina i čajeva, dok se u svijetu na takvim uređajima sterilizira i dosta voća i povrča.

Nekoliko ustanova koje se bave dozimetrijom koriste cezij-137 , a u Institutu Ruđer Bošković se izvori kobalta koriste za kalibraciju ionizacijskih komora za radioterapiju. Ti radioaktivni izvori imaju dosta  duže vrijeme poluraspada od onih koji se koriste u nuklearnoj medicini.

I u industriji se radioaktivni izvori koriste za razne namjene. Na primjer, americij, kobalt, iridij i drugi se koriste za izradu bušotina kod geoloških istraživanja, a na gradilištima se koriste za mjerenje vlage i debljine asfalta; integriteta materijala, kod razinomjera te kod zavarivanja. Radioaktivni izvori su se koristili i za izradu gromobrana i ionizirajućih javljača dima.

U vojsci se razni takvi izvori koriste za osvjetljavanje nišanskih sprava i brojčanika, kod izrade streljiva, za mjerenje debljine leda na zrakoplovu te za kalibraciju.  Na kraju, radioaktivni otpad nastaje i u energetici u nuklearnim elektranama.

Svi ti razni načini korištenja radioaktivnih izvora u institucijama i gospodarskim granama koje služe cijelom društvu, pokazuju i gdje sve nastaju razne vrste RAO (ovisno o količini radioaktivnosti i vremenu poluraspada) o čemu se u široj javnosti još uvijek prilično malo zna.

Direktor Fonda je objasnio i kako se taj RAO zbrinjava u Hrvatskoj. Onaj koji nastaje u nuklearnoj medicini je kratkoživući što znači da mu je vrijeme poluraspada vrlo kratko. Zato se tekući RAO iz te medicinske grane nakon odležavanja i raspada do razine za ispuštanje ispušta u javni sustav odvodnje. A čvrsti se, nakon što mu se odležavanjem aktivnost smanji ispod propisane razine za otpuštanje, odvozi na komunalna odlagališta otpada uz nadzor.

 Međutim, ostali istrošeni radioaktivni izvori, sa dužim vremenom poluraspada, moraju se čuvati u skladištu pod nadzorom dok im se radioaktivnost dovoljno ne smanji. Tu npr. spada i stari veliki ciklotron težak tridesetak tona koji se koristio u Institutu Ruđer Bošković do 1988., a za 15-20 godina takva sudbina čeka i njihov postojeći ciklotron. 

Sve ranije spomenute vrste RAO stručnjaci nazivaju institucionalni otpad jer nastaje u institucijama na teritoriju RH-a, za razliku od RAO koji nastaje u Sloveniji u NE Krško u, a Hrvatska kao njena ravnopravna suvlasnica mora zbrinuti i polovicu otpada. Odmah treba pojasniti da nije riječ o istrošenom nuklearnom gorivu (čijom preradom nastaje visoko radioaktivni otpad) koje se uz sve potrebne mjere opreza čuva u posebnom bazenu u nuklearki, nego samo o nisko i srednje (NiS) radioaktivnom otpadu. Tu, primjerice, spadaju razne procesne tekućine, talog evaporatora, rezervoarski talozi, istrošene ionske smole i filterski ulošci, kontaminirana zaštita odjeća, obuća i ostala zaštitna sredstva, te razni kontaminirani plastični, papirni, kartonski, tekstilni, drveni i betonski materijali. Dio tog otpada se može komprimirati kako bi mu se smanjio volumen što su u nuklearki napravili već više puta.   

U NiS RAO također spadaju i razna ulja, otapala, ugljena prašina, stari parogeneratori i njihova izolacija, zamijenjena oprema i rastavljeni stalci za istrošeno gorivo ali za te vrste RAO još nije definiran način zbrinjavanja.

Ranije se više desetljeća institucionalni otpad u Republici Hrvatskoj spremao u skladištima Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) i Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu. Oba skladišta su zatvorena (u IMI-ju 2000., a u IRB-u 2013.) i uz stranu financijsku pomoć provedeno je njihovo saniranje što znači da su uskladišteni radioaktivni izvori karakterizirani, razvrstani, kondicionirani i zapakirani u nove spremnike. Zbog zatvaranja ta dva skladišta institucionalni otpad se već godinama skladišti tamo gdje i nastaje, dakle u više desetaka malih privremenih skladišta širom Hrvatske, dok se pitanje zbrinjavanja ne riješi na nacionalnoj razini. Vlastita privremena skladišta imaju i gotovo sve tvrtke koje obavljaju nerazorna ispitivanja – defektoskopiju kao i medicinske ustanove.

Povećavanje količine RAO uskladištenog u RH barem je dijelom smanjena uredbom Vlade iz 2008. po kojoj je svaki uvoznik zatvorenog radioaktivnog izvora koji sadrži radionuklid čija aktivnost će i poslije deset godina po primitku biti viša od 100 MBq morao ugovorom obvezati proizvođača da pristaje na povrat navedenog izvora poslije prestanka njegove uporabe najkasnije u roku od  12 mjeseci od postavljanja takvog zahtjeva.

Nisko i srednje RAO koji nastaje radom NE Krško skladišti se, većim dijelom, u skladištu krutog radioaktivnog otpada u elektrani, gdje će se čuvati do 2023. godine, kada obje države, temeljem međudržavnog ugovora, trebaju preuzeti i zbrinuti svoju polovicu otpada. Naime, radni vijek nuklerke produžen je do 2043. pa u njenom privremenom skladištu neće biti dovoljno mjesta za novi RAO. Istrošeno nuklearno gorivo skladišti se u nuklearki, ali će se, kao otpad koji se inače odlaže u duboka geološka odlagališta, zajednički zbrinuti na još uvijek neodređenoj lokaciji u Sloveniji, Hrvatskoj ili u nekom stranom odlagalištu.

Tijekom ove godine je, prema zaključku Međudržavnog povjerenstva za praćenje provedbe Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezano uz ulaganja, korištenja i razgradnju NE Krško, zajednički Koordinacijski odbor  analizirao pravne, financijske, tehničko-tehnološke i sigurnosne uvjete pod kojima bi se mogao provesti projekt zajedničkog odlagališta NiS RAO-a u slovenskoj Vrbini. Međutim, kako je nakon nedavnog sastanka Međudržavnog povjerenstva izjavio ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić,  dogovor nije postignut jer Slovenija ne pristaje da Hrvatska u novom slovenskom skladištu osim RAO iz NE Krško skladišti i institucionalni RAO koji se nalazi na više lokacija u Hrvatskoj, a nastajat će i u budućnosti. Varijanta skladištenja, odnosno odlaganja u kojem se rješava tek dio našeg problema, dakle samo otpad koji nastaje u NE Krško, za Hrvatsku nije dugoročno rješenje zbog institucionalnog RAO na brojnim lokacijama. Želimo da rješenje konačnog problema bude adekvatno za sav otpad, poručio je Ćorić.

Prema njegovim riječima, ovo ipak nije kraj razgovora sa slovenskom stranom te je sljedeću sjednicu na međudržavnoj razini najavio najkasnije do kraja siječnja 2020. Ukoliko do zajedničkog rješenja ne dođe, Nacionalnim programom provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenoga nuklearnog goriva koji je Vlada usvojila krajem 2018., određena je lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori kao preferentna lokacija Centra za zbrinjavanje RAO-a.

Ćorić je poručio da je Trgovska gora za hrvatsku Vladu i nadalje najbolja lokacija: „Ministarstvo obrane proglasilo je vojarnu Čerkezovac neperspektivnom vojnom imovinom pa je spremna za primopredaju te u konačnici za pripremne radove. Hrvatska najkasnije do 2025. mora preuzeti svoj dio RAO iz NE Krško”, istaknuo je ministar.

Međutim, gradnji centra na toj lokaciji već se godinama žestoko protive građani i lokalne vlasti Dvora i Petrinje, čemu su se prije nekoliko mjeseci pridružile i vlasti BiH te Republike Srpske. Komentirajući ta protivljenja, ministar Ćorić je rekao da će sva pitanja u narednom razdoblju biti riješena. Potvrdio je da BiH može stopirati projekt ako ne bude zadovoljavao najviše ekološke standarde. „Međutim, on će ih zadovoljavati. Nikakva opcija koja neće biti po najvišim ekološkim standardima iz perspektive Ministarstva i Fonda ne dolazi u obzir“, poručio je Ćorić.

S njim se u potpunosti slaže i Hrvoje Prpić, direktor Fonda za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško i zbrinjavanje radioaktivnog otpada, koji ističe da Republika Hrvatska može na tehnološki siguran i financijski održiv način zbrinuti institucionalni RAO i NiSRAO iz NE Krško.

napisao: Željko Bukša

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Nuklearna medicina
  • Zagreb Predavanje direktora fonda na fer-u
  • Zagreb Predavanje na fer-u 2
  • Zagreb Predavanje na fer-u
  • Zagreb Radioaktivni izvori u industriji 2
  • Zagreb Radioaktivni izvori u industriji
  • Zagreb Rao u institutu ruder boskovic nakon remedijacije
  • Zagreb Skladiste rao u ne krsko 2
  • Zagreb Skladiste rao u ne krsko
  • Zagreb Zatvoreno skladiste u zagrebackom institutu za medicinska istrazivanja
  • Zagreb Zatvoreno skladiste u zagrebackom institutu ruder boskovic

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Ministar Ćorić