Noa Geras

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
22:59
Velj
2020
25

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Likovna scena › Noa Geras

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
08
 
01.2020

Noa Geras

izložba ''Go West'' - Salon Galić- četvrtak 09.01.2020. Split
Noa GerasNoa geras
 

Početak nove godine u Salonu Galić, otvara izložba skulptura pod nazivom Go West, mlade umjetnice Noe Geras. Od 9. siječnja imat ćete priliku pogledati izložbu koja dvjema komponentama progovara o pojedinačnim svjetovima svake osobe uronjene u makrokozmos prirode.

Koncept obuhvaća dva temeljna životna odnosa. Čovjeka prema prirodi predstavljenog putem skulpture životinjske strvine i čovjeka prema drugom čovjeku predstavljenog serijom brončanih minijatura. Kustosica izložbe je Maja Pavlinić koja u predgovoru piše: „Pripovjedač ove priče je Aurox, nekoć moćna i snažna životinja,  sada svedena tek na razinu strvine. Aurox je ovdje postavljen kao krajnji primjer posljedice nastale ljudskom destrukcijom i manipulacijom prirodom. Sažimanjem te ogromne strvine u mali, prizemni izložbeni prostor koji otežava slobodno kretanje u galeriji, najavljuje se drugi dio koncepta. Noa Geras povezuje ljudsko djelovanje nad prirodom s ljudskim međuodnosima propitujući koncepte migracija, ispreplitanja socijalnih i kulturnih krugova te neposrednih odnosa pojedinca prema drugima, strancima. Tema Drugog prožima koncept: serija minijatura na katu prikazuje bića kako putuju; oni su jedine osvijetljene točke potpune tame na katu galerije. Migracije su sastavni dio svakodnevice svih ljudi, međutim ovaj koncept bavi se društveno-ekonomski uvjetovanim migracijama. Simbolički, serija minijatura prikazuje: migrante kao nepoznanicu i promjenu koja se u matičnom okruženju može tumačiti i kao potencijalno opasna ili strašna. Na prvi pogled, vidimo samo fizički oblik tijela skulptura koje izgledaju animalno, čudovišno, potencijalno opasno. No pomnijim promatranjem bića ugledat ćemo, pod njima, njihovu ljudsku sjenu koja je bipedalna, jasnog obrisa glave i udova. Čudovišnost forme odjednom postaje prepoznatljiva i bliska. Ipak, povedemo li se inicijalnom opservacijom i uništimo li formu ovog životinjskog stvorenja uništit ćemo i njegovu ljudsku sjenu. 

'' Pripadnost je uvjet opstanka.Nju nasljeđujemo. Pronalazimo u svim kulturama. Bez pripadanja nema identiteta pojedinca.Alat kojim štitimo pripadnost je strah.Naš antagonizam prema nepoznatom je u tom kontekstu razumljiv.Ono što me zanima je naš odnos prema prirodi i prema drugom čovjeku. Može li se izaći iz okvira transgeneracijskog koda upisanog u nama,krenuti  prema boljoj i humanijoj percepciji. Može li se naučiti bolje gledati? Možemo li se maknuti od svog straha od nepoznatog, drugog drugčijeg, a da još uvijek pripadamo? Možda je sposobnost suosjećanja ključ ali kako ga češće koristiti kad se strah uključuje prvi. Za strah nije potreban napor. Pomogla sam ponovno ubiti Auroxa, sveto evroazijsko govedo. Još jednom će se skriti iza riječi, istrijebljen. Za njim odlaze i druga bića noseći svoje sjenke. Strah me što će to biti s nama''

Noa Geras 

GO WEST

Svaki je pojedinac jedan mikrouniverzum. Specifičan, zaseban, drugačiji. I svakodnevno je u kontaktu s mnogom drugim mikrouniverzumima. Međusobnom interakcijom oni tvore zajednice u kojima se miješaju individualne karakteristike, usklađene u strogim društvenim normama, ustaljenim moralnim i etičkim varijablama. Smješteni u nekom prostoru, oni djeluju na svoju neposrednu okolinu i mijenjaju je. Više ili manje svjesno. Više ili manje savjesno. Jednako tako (iako često zaboravljeno) okolina mijenja njih. Štoviše jednim ih dijelom definira. I kao individue i kao zajednicu i kao društvo.

Izložba Go West dvjema komponentama progovara o pojedinačnim svjetovima svake osobe uronjene u makrokozmos prirode. Prirode koja je neodvojiva od pojedinca. Pripovjedač ove priče je Aurox, inače moćno, nedodirljivo biće na dugim, visokim nogama i trupom blizu neba; slobodan i neobilježen objektima i implikacijama oko sebe, sada je smješten na zemlju. Blizu svih promatrača. Ranjiv je, slabašan, izjeden, izobličen. Moćan Aurox je deformiran i sveden na razinu strvine. Njegov je trup perforiran, a udovi se međusobno isprepliću. Rogovi kao simbol snage i potentnosti uništeni su. On je biće na kojeg su ljudi mogli i mogu utjecati: provlačiti se kroz njegove uvrnute udove i prolaziti rukama kroz propadanjem nastale rupe. On je životinja koja je ljudskim kontaktom uništena, no i dalje je dodirom omalovažavamo. Sastavni je dio prirode. Prirode koja je pak sastavni dio nas. Destrukcijom prirodnog i kontinuiranom manipulacijom kako bismo postigli maksimalnu korist uništavamo zapravo i sami sebe. Postajemo te strvine. U isto vrijeme, među ostalima počinjemo uočavati animalne elemente, elemente koje smo izgubili ili u samima sebi uništili i koji nam stoga postaju strani, drugačiji, nepoznati. Bude u nama strah. Ne prepoznajemo u njima ljude već ih nazivamo Drugima. Drugima koji su mikrouniverzumi sasvim nepoznati našoj zajednici i koji su toliko strani da postaju opasnima. Strah od nepoznatog potiče instinktivnu, životinjsku reakciju – bježi ili se bori. Te iz straha, neznanja, odvojenosti od sebe samog poželimo to biće uništiti. Ili barem iskoristiti.

Izložba Go West prožeta je upravo temom Drugog. Serija brončanih skulptura prikazuju bića kako putuju. Na prvi pogled, vidimo samo fizički oblik tijela skulpture. Pognutu kralježnicu, uske glave, tanke noge. Bića izgledaju čudovišno. Tek se naziru možebitne životinjske karakteristike. Izazivaju u nama jezu, izgledaju strano, ne zemaljski, neprirodno. Pripadaju Drugom, onom nepoznatom, potencijalno invazivnom i opasnom. No kad malo bolje promotrimo bića, odvojimo se od njihove strogo fizičke forme ugledat ćemo, pod njima, njihovu sjenu. Sjenu koja je ljudska: bipedalna, jasnog obrisa glave i udova. Čudovišnost forme odjednom postaje prepoznatljiva i bliska. Koncept Drugog više nije napisan strašnim velikim slovom, već je tek oznaka nečeg drugačijeg, ali prihvatljivog. Koncept Go West na suptilan način progovara o ljudima kao vječnim putnicima, strancima, pojedincima koji nigdje ne pripadaju. Globalizacija potiče ljude na migracije – trajne ili privremene, željene ili nametnute. Migracijama se kontinuirano isprepliću kulturni i društveni krugovi. Iako se time obogaćuje život jedne zajednice, puno češće se javljaju problemi ksenofobije, rasizma, sociofobije gdje se oni Drugi smatraju nepoželjnima; blago rečeno građanima drugog reda. Obilježava ih se etiketama prepunih stereotipa i predrasuda na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, prema boji kože ili jeziku koji govore. I upravo (p)održavanjem takvog poimanja oni su vrlo brzo svedeni na razinu životinje. Tama izložbenog prostora postaje simbolička: ona predstavlja svjesne i nesvjesne etikete kojima percipiramo nepoznato. Iz te tame poput svjetlosnih stupova izviru figure i njihove sjene. Ljudske sjene tih na prvi pogled čudovišnih bića. U tom trenutku publika postaje svjesna mračnog vela vlastite osude. Osude koja može biti kobna za ta strana bića, a time i za nas same. Naš instinkt za uništenjem nepoznatog zapravo uništava nas same. Uništimo li formu ovog životinjskog stvorenja uništit ćemo i njegovu, ljudsku sjenu. Uništavanjem svoje okoline stoga uništavamo i sami sebe. Skulptura prizemljenog Auroxa opipljiv je podsjetnik na posljedice vlastite neosjetljivosti, netrpeljivosti prema različitom. Kontrast minijatura i njihovih ljudskih sjena te ogromne strvine je poput efekta leptira u malom. Neposredno dočarava kako minijaturne, svakodnevne bezobzirnosti i diskriminacije mogu dovesti do velikih formi uništenja.

Iz predgovora Maja Pavlinić 

NOA GERAS

Noa Geras, rođena 07.05.1996. godine, magistra je odsjeka kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Petra Barišića. U svom se radu bavi propitivanjem čovjekovog odnosa prema prirodi, međuljudskih odnosa kao i introspekcijom. Do sada je izlagala na 13. Trijenalu hrvatskog kiparstva (Željezni Aurox, Gliptoteka HAZU, 2018.), na Split Art Convention (Anima, Dioklecijanova palača, 2018.), na izložbi „Mozak, um i umjetnost – od neurona do zajednice“ (Muzička akademija, 2018.), u Galeriji Šira (Zlatni Aurox), na izložbi „U staklu zajedno“ (Muzej Mimara, 2016.). Na internacionalnom natjecanju 20ih Minijatura (Udruga likovnih umjetnika Zaprešić) osvojila je prvo mjesto u konkurenciji od 384 umjetnika za rad Novi Bogovi (Novi Dvori, Zaprešić i Galerija Pro3or, Beograd, 2017.).

ZADOVOLJSTVO NAM JE

POZVATI VAS NA IZLOŽBU 

NOA GERAS

GO WEST

SALON GALIĆ

ČETVRTAK 09.01.2020.

19:00 sati

cid:image003.png@01D06F02.64745E30

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita, Splitsko – dalmatinske županije i Turističke zajednice grada Splita, a HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

http://www.hulu-split.hr/

Salon Galić

Marmontova 3

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-12:00 i 16:00-20:00

 

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Noa geras
  • Zagreb Noa geras 1
  • Zagreb Noa geras 2
  • Zagreb Noa geras 3
  • Zagreb Noa geras 4
  • Zagreb Noa geras 5

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Likovna scena › Noa Geras