Nota mog života

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
14:59
Pro
2019
14

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Obavijesti › Nota mog života

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
15
 
11.2019

Nota mog života

Ibrica Jusić - tribina šansonjera u srijedu, 20. studenog 2019., s početkom u 18 sati
Nota mog životaIbrica jusic
 

Hrvatsko društvo skladatelja i Vojo Šiljak
pozivaju Vas na tribinu “Nota mog života”

šansonijera

Ibrice Jusića

koja će se održati
u srijedu, 20. studenog 2019.,
s početkom u 18 sati.

(dvorana Hrvatskog društva skladatelja, Berislavićeva 9/PR, Zagreb)
Veselimo se Vašem dolasku!

Ulaz slobodan.

Ibrica Jusić poznati je hrvatski kantautor, glazbenik prepoznatljivog izričaja, legendarni šansonijer i kanconijer, pjevač zabavne muzike i sevdaha. U svojim pjesmama opjevao je mnoge ljubavne priče uz koje su se zaljubljivali mladi i stari. Ovaj umjetnik, čarobnjak pjevanog stiha, sanjar i lutalica, pravog imena Ibrahim, rođen je u Dubrovniku 15.12.1944. godine.

Ljubav prema glazbi naslijedio je od oca harmonikaša Arifa i majke Emine koja je lijepo pjevala. Još kao dijete u dobi od osam godina pjevao je u zboru, operetama i glumio u dramskoj grupi kazališta Marina Držića u dječjim predstavama. Zbog izrazite buntovne naravi u tinejdžerskim danima odlazi u popravni dom u Sv. Filip i Jakov, a kasnije na Mali Lošinj. Život u domu pamti kao lijep period života jer je tamo imao sve što mu je trebalo, a izučio je i tapetarski zanat. Pod utjecajem brata Đele Jusića koji bio je vođa Dubrovačkih trubadura naučio je svirati gitaru. Njegov prvi nastup pred publikom bio je s gitarom na dubrovačkim skalinama gdje je privukao pažnju jednog mladog para koji je izrazio želju da ga ponovo posluša u društvu svojih prijatelja. Od tog trenutka Ibrica preko 50 godina svira na skalinama Dubrovnika, ali i drugih gradova koje posjećuje.

Često je kao mladić za vrijeme praznika svirao u Lokrumu jer je tamo pomagao svom pokojnom ocu koji se bavio trgovinom voća i povrća. Nakon povratka iz popravnog doma u Dubrovnik, zaposlio se u teatru kao tapetar i scenski radnik. Zaljubio se u jednu Nijemicu Barbaru i nakon vojske je planirao s njom se oženiti i ići raditi u Njemačku gdje ga je u Volkswagenovoj tvornici čekao posao tapetara, no veza je ubrzo pukla. Od tog trenutka glazba i stihovi su zapečatili njegov životni put.

Dok je kao mladić svirao i pjevao za prolaznike na dubrovačkim skalinama, zahvaljujući umjetnici Jagodi Bujić, privukao je pažnju skladatelja i dirigenta Petra Gotovca, te odlazi u Zagreb i debitira na Zagrebačkom festivalu 1968. na kojem osvaja prvo mjesto s pjesmom Celuloidni pajac. Na istom festivalu, Ibrica trijumfira i sljedeće dvije godine sa skladbama Osobenjak (1969) i Mačka (1970). Iz tog vremena su još poznate pjesme: Još uvijek ne znam neke važne stvari, Morem plovi dragi moj, Nemoj ići, Nikolina i druge, a 1976. godine osvaja prvu nagradu publike na Opatijskom festivalu s pjesmom Jubi san vašu kćer.

Nakon festivalskih pobjeda od strane publike i žirija odlazi u Pariz, uči francuski jezik stječe međunarodna glazbena iskustva. Godinu dana je nastupao u poznatom francuskom cabareu Don Camilo. Nakon par godina provedenih u Parizu ponovo se vraća u Dubrovnik gdje svako ljeto na skalinama održava tradicionalne ponoćne koncerte za svoju vjernu publiku. Ubrzo postaje stalni suradnik Dubrovačkih ljetnih igara te sudjeluje u kultnim predstavama: Edward II, Colombo i Aretej pjevajući skladbe Pere Gotovca. 1977. godine napisao je glazbu za predstavu Životopis Mike Pracata te je održao svoj samostalni recital u Kneževom dvoru.
Za ondašnji Jugoton, jedan je od prvih pjevača koji je 1974. snimio LP ploču, bila je to ploča Ibrica Jusić, a 1975. je bio među prvim pjevačima koji su održali solistički koncert u novootvorenoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Svoj prvi solistički koncert u karijeri održao je u beogradskom Domu sindikata 1976. godine. U narednim godinama nastupio je u svjetskim dvoranama kao što su ChinaTheatre u Stockholmu, Carnegie Hall u New Yorku, sydneyska Opera House.

Ibrica Jusić je skladao na stihove poznatih domaćih pjesnika Luke Paljetka, Dobriše Cesarića, Miroslava Antića, Šantića, Tina Ujevića, ali i svjetskih pjesnika poput Shakespearea, Bertolda Brechta i Leonarda Cohena. Poznatu pjesmu Dobriše Cesarića Trubač sa Seine, Ibrica je uglazbio i prvi put otpjevao 1980. na veliko oduševljenje publike, a pjesma je ubrzo proglašena himnom naše migracije. Zbog te pjesme je bio privođen od strane ondašnje vlasti nekoliko puta.

Svoj prvi simfonijski album – Ibrica, snimio je 1981. godine u bogatim mediteranskim aranžmanima starijeg brata Đele Jusića koji mu je napisao bezvremenske pjesme Shalom Sara, U svakom slučaju te volim, Na Stradunu i mnoge druge.

U Francusku ponovo odlazi 1980., a 1985. objavljuje album na francuskom jeziku La vie. Nakon toga tri godine boravi u Švedskoj gdje nastupa s najvećim svjetskim imenima i 1988. objavljuje album Hodaju ljudi. Idući albumi koje je snimio su: Retrospektiva (1994.), Live in ZeKaeM (1998.) i Hazarder – Tribune to Leonard Cohen (2001.). Nedugo zatim objavljuje niz najljepših bosanskih sevdalinki na albumima Amanet (2003.) i Amanet 2 (2008.). Za vrijeme domovinskog rata svirao je u uniformi i s gitarom prošao sva ratna bojišta za što je odlikovan Spomenicom.

U svojoj dugoj i bogatoj karijeri, Ibrica je surađivao s mnogim glazbenicima kao što su Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Arsen Dedić, Drago Britvić i mnogi drugi. S dubrovačkom grupom Atlantida 2012. godine snimio je duet Lutam pod oblacima.

Album Harlekino koji je snimio pod producentskom palicom Elvisa Stanića s uspješnim obradama poznatih evergreena kao što su Kuća pored mora, Molitva za Magdalenu, Je suis malade i mnoge druge objavio je 2015. godine, za što je nagrađen Porinom za Najbolji album zabavne glazbe. Početkom 2017. godine Croatia Records objavljuje njegov The Best of Collection s najvećih hitovima.

Vječiti lutalica i sanjar Ibrica Jusić nastupao je po čitavom svijetu, cijeloj Hrvatskoj i regiji, mnogim festivalima, u mnogim kazalištima, a u splitskom HNK-u puna tri desetljeća svira i pjeva za Valentinovo. Jako voli životinje, pogotovo mačke i pse. Društvo u privatnom životu i na pozornici su mu pas Bond (zvani još i Đemso prema tajnom agentu 007) i mačak Kiki kojeg je pronašao jedne hladne zagrebačke večeri u snijegu.

(ažurirano 19.9.2017.)

izvor biografije: https://www.crorec.net/

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Ibrica jusic

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Obavijesti › Nota mog života