GALERIJA KARAS: Pazi, lomljivo!!!

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
18:59
Stu
2019
13

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Likovna scena › GALERIJA KARAS: Pazi, lomljivo!!!

Zagreb SIGMA PLUS
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
UŠTIPCI - hercegovački, sinjski ili lički… - Zagreb, mojzagreb.info UŠTIPCI - hercegovački,…
Voda + brašno i sol…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
20
 
04.2015

GALERIJA KARAS: Pazi, lomljivo!!!

Bachrach - Krištofić - Drinković - Fotografija - Dizajn - Staklo - Proizvodnja – Suradnja, od 21. do 29. travnja u Galeriji Karas Galeriji Karas u Praškoj 4
GALERIJA KARAS: Pazi, lomljivo!!!2
 

Galerija Karas, Praška 4, Zagreb

21.4. – 29.4.2015.

Od 21. do 29. travnja u Galeriji Karas Galeriji Karas u Praškoj 4 u Zagrebu, moći će se razgledati izložba „Pazi, lomljivo!!!“ autorskog para Marija Krištofića i Sanje Bachrach Krištofić. Oni su fotografski interpretirali dizajnirane staklene predmete Gordane Drinković, dio kojih će i fizički biti izložen u prostoru.

Izložba će se moći razgledati od 21. do 29. travnjaod utorka do petka od 11 do 19 sati, subotom i nedjeljom od 10 do 14 sati. Ponedjeljkom i praznikom galerija je zatvorena. Ulaz na izložbu je slobodan.

Izložba se realizira kao dio ULUPUH-ovih programa u Galeriji Karas, a ostvarena je uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH.

Sanja Bachrach-Krištofić, grafička dizajnerica (1961., Zagreb), Mario Krištofić, fotograf (1957., Zagreb), studirao je smjer filmskog snimanja na Akademiji za film i TV (danas ADU) u Zagrebu. Preko 30 godina članovi su Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) i Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HDLU). U ULUPUHU su 2004. godine potaknuli osnutak Sekcije za multimediju i intermediju. Krajem 2011. godine osnovali su umjetničku organizaciju Kultura umjetnosti koja je do danas ostvarila više uspješnih izložbenih i izdavačkih programa. Cijeli radni vijek djeluju kao samostalni umjetnici. Sudjelovali su na preko 70 skupnih žiriranih, selektiranih i 40 samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Zajedno žive i rade u Zagrebu.

Gordana Drinković stvara u mediju slikarstva, produkt dizajna i umjetničkog oblikovanja u staklu. Staklo doživljava kao neprekidnu inspiraciju i medij komunikacije sa svijetom. Tvornice s radnicima u proizvodnji prostori su kreativnog rada i mjesta na kojima voli biti. Surađivala je s Kristalom Samobor, Steklarskom šolom Rogaška Slatina, nizom staklarskih obrtnika, a danas sa Steklarnom Rogaška d.d. i Tvornicom rasvjete Dekor d.o.o. U timu sa Slavomirom Drinkovićem realizirala je niz projekata oblikovanja interijera, javnih natječaja i izvedbi. Od 1997. do danas ostvarila je niz skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu, na Hvaru te putujući, u potrazi za mjestima gdje postoji mogućnost stvaranja u staklu.

 Pazi lomljivo!

Duže od dvije godine trajalo je fotografiranje staklenih predmeta za samostalnu izložbu Gordane Drinković u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt održanu 2013. godine. Snimanje tako opsežnog opusa jednog dizajnera nastalog kroz dugi vremenski period rezultiralo je neminovno nizom pitanja: kako vizualno ujednačiti pojedine serije ali i tematske cjeline (čaša, vaza, svijećnjaka, opa-arta) a ne oduzeti im pojedinačni značaj; kako snimiti radove za knjigu na način da gledatelju promatranje ne bude monotono, tehničko, očekivano, već da mu slika prenese karakter materije - stakla i svih njegovih stanja - krutog, tekućeg pa ponovo krutog (ali oblikovanoga) i uvijek, uvijek lomljivog.

Prva Gogina zamisao bila je da osim Marija i mene u fotografiranje budu uključeni i drugi fotografi s kojima je surađivala do tada, no već nakon prvih snimaka dogodila se čarolija, gotovo nevjerojatna sinergija koja se (barem nama!) ne događa svaki dan. Gordana je (otprilike) rekla: "Mario i ti ste napravili nemoguće - moji predmeti na fotografijama izgledaju točno onako kako sam ih zamišljala u glavi dok sam ih crtala, onako kako sam ih sanjala."

I dok sam ja bila zaslužna za "postprodukciju", Mario je snimajući, poput vještog alkemičara, okružen nekada i desecima kutija ispunjenima ovim predivnim krhkim predmetima, slagao čaše, svijećnjake, boce, vaze, ... jednu do druge, jednu na drugu, jednu iza druge - kao da se radi o perju a ne o staklu. Predmeti su ga slušali mimo sile teže - na nekim fotografijama vide se okrugli svijećnjaci naslagani jedan na drugi u čudesnu bestežinsku strukturu koja evocira nama nepoznat futuristički grad, letjelicu ili nešto začudno što je teško odmah prepoznati, definirati. Gledajući kasnije neke od tih fotografija Mario bi znao reći: "Iskreno, ne znam niti sâm kako sam ovo napravio, kako je ovo bilo moguće!"

Nasuprot ovih neobičnih struktura, igrom forme i svjetla iz Gogine i Marijeve (zajedničke) mašte nastaje niz fotografija inspiriran autoričinim pričama o oblikovanju i puhanju stakla. Boce i čaše koje nastaju iz tekućeg, rastaljenog, kako bi hlađenjem poprimili onu formu koja je sposobna u sebe primiti ponovo tekući volumen. Poput vode koja titra na površini za vjetrovitog dana ili izlijevanja vode iz nečega na nešto, staklo izgleda kao uhvaćeno u trenu razvlačenja: fluidno i prozračno.

Tijekom snimanja stotina staklenih predmeta slomljena je (možda?) samo jedna čaša. I to kada je snimanje bilo završeno, prilikom pakiranja.

Osim prethodne suradnje sa Steklarnom Rogaška Gordana je poslije izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt započela suradnju s WWRD i Orrefors Costa Boda, nastupila na izložbama u Frankfurtu, Parizu i New Yorku, a Mario i ja smo upravo za ovu seriju fotografija dobili prvu nagradu Photodays Rovinj natječaja za najbolju primijenjenu fotografiju.

Gordanu Drinković upoznali smo prije 25 godina dok smo mi, kao i ona i Slavomir, stanovali u istom susjedstvu na Jarunu. To tiho ali ustrajno prijateljstvo i suradništvo traje godinama u kojima se gotovo sve oko nas promijenilo. Kada smo se upoznali i počeli surađivati postojale su samoborska Fotokemika i Kristal Samobor, postojala je proizvodnja. U međuvremenu film u rolama, fotopapir i printana fotografija gotovo su nestali, kao i Fotokemika - koja je nestala. Steklarna Rogaška progutala je onu samoborsku, da bi i sama bila progutana od korporacije Waterford - WWRD. Kao i mnogi drugi segmenti proizvodnje, većina spomenutoga se izmiješta u zemlje Azije, dok mi ostajemo prepušteni našim odnosima i prijateljstvima: krhkim i lomljivim, no nekada otpornijima od svega što nas okružuje. Zato ovu izložbu posvećujemo ljudima koje volimo - našim prijateljima.

Sanja Bachrach Krištofić

 
Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb 2
  • Zagreb 4
  • Zagreb 5
  • Zagreb 7

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Likovna scena › GALERIJA KARAS: Pazi, lomljivo!!!