PJESMA DANA

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
11:29
Pro
2019
16

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Pjesma dana › PJESMA DANA

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
12
 
05.2019

PJESMA DANA

Drago Britvić - Potraži me u predgrađu
PJESMA DANAFoto boze ujevic (6)
 

Potraži me u predgrađu

Ova dvorišta puna neba i ptica
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostaju.
Tu nas čekaju davno poznata lica
jedan je kuštravi dječak uvijek u proljeće tu,
ti znaš zašto dolazi.
Tko je nekada nosio prvo sunce po dvorištima,
nikad sasvim ne ostavlja ovaj život u predgrađima.

Potraži me u predgrađu
na ulici, na raskršću,
gdje ti je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeće dotaklo usne i pobjeglo.

Potraži me u predgrađu,
kraj vlakova što prolaze,
bit ćemo sami u svitanje dana,
bit ćemo sami u pjesmama ptica, ko nekada.

Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,
čekaju vjetar da nekuda plove,
čuješ li naše nas predgrađe zove,
traže te kuće i ulice stare.

Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama 
ako me sada još imalo voliš, potraži me.

Ti nemaš prsten s našeg vjenčanja,
al pamtiš streju na kraju grada,
bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata,
bila si lijepa i sretna ko nikad.

Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama 
ako me sada još imalo voliš, potraži me, 
potraži me, u predgrađu,
poljubi me u sjećanju, potraži me...

Drago Britvić (Pitomača, 1935 — Zagreb, 2005), stvarao je poeziju koja se mogla lako preobraziti u note što ih je narod pjevao puna srca

Ne znam imam li pravo na ovih nekoliko redaka uspomena na Dragu Britvića. No ipak toliko toga govori u prilog odluci da o njemu napišem nekoliko riječi. Osobito nakon što sam u »Jutarnjem listu« pročitao blasfemičnu tvrdnju da je Drago Britvić bio tekstopisac mnogim poznatim kompozicijama hrvatskih skladatelja zabavne ili, kako se zna reći, lake glazbe. Sve je rečeno točno, osobito ako ljubitelje njegovih uglazbljenih pjesama podsjetimo primjerima da Britvić nije bio nikakav tekstopisac, nego autentični pjesnik, pjesnik ne samo osebujne imaginacije i stihotvorne spremnosti, on je i kao osoba, a to je za njegove pjesme osobito važno, bio čovjek snažna osjećanja ljudske uzajamnosti, koju je uspijevao iskazati uz pomoć osebujne, ponekad i paradoksalne priče. Drago Britvić bio je pjesnik prizora svakodnevice. Osjećajan, ali ne i sentimentalan, svojim stihovima obavio je unaprijed veći dio posla oko pjesme, što potvrđuje slijed sljedećih skladbi: Teku mirno rijeke, Potraži me u predgrađu, Milioner, Tvoja zemlja, Bože čuvaj Hrvatsku. Nismo bili intimusi, ali smo se dugo poznavali, upoznali smo se, čini mi se, odmah po njegovu dolasku u Zagreb na studij hrvatskog jezika i književnosti, a to znači u doba dok se Filozofski fakultet još nalazio u današnjem Rektoratu Sveučilišta. Naše je poznanstvo zapravo počelo na stranicama srednjoškolskoga časopisa »Polet« u kojem bijah članom uredništva, a on jedan od brojnih suradnika, čije smo pjesničke radove s iskrenom radosti tiskali. Očito, poznavali smo se po toj suradnji i pri prvom susretu prepoznali, zatim upoznali i napokon i približili. To je trajalo dva semestra; mene su neki problemi udaljili od Fakulteta i nakon toga nismo se vidjeli barem dvije godine. Kada smo se ponovno susreli, Britvić je već bio poznati pjesnik, jedan od onih koji su upravo kakvoćom stihova iz optjecaja kao besmisleni pojam odagnali istrošenu i prostituiranu riječ šlager. Tako su se odjednom i stihovi Dobriše Cesarića pokazali kao zanimljiv i privlačan materijal za skladanje i pjevanje. Uskoro se i Tin Ujević našao okovan notama koje nisu sputavale njegovu poeziju, nego su je naprotiv prihvatile kao obvezu i izazov… Ponavljam: Drago Britvić stvarao je poeziju koja se mogla lako preobraziti u note što ih je narod pjevao puna srca. Opet mala reminiscencija. S nama su na godini bili Nedjeljko Fabrio i Ivo Brešan, uvjeren sam da će i oni rado reći da su studirali zajedno s Dragom Britvićem. Da bi mogao studirati, Britvić je radio kao noćni čuvar skladišta Zagrebačkog vodovoda u ondašnjoj Daničićevoj ulici. Na moje pitanje kako može živjeti i funkcionirati s tako malo sna odgovorio je: »Malo dremnem, a ostatak noći čitam. Kako bih inače stigao pročitati sve što želim i sve što me zanima!« Ne znam što je sve stigao pročitati, ali bit poezije uspio je prokužiti.

napisao: Branimir Donat

izvor biografije: http://www.matica.hr/

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Foto boze ujevic (6)

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Pjesma dana › PJESMA DANA