POPUTBINA ZA EU: Boris Ljubičić - Druga Hrvatska, drugi dio

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
16:59
Velj
2020
25

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Hrvatski identitet › POPUTBINA ZA EU: Boris Ljubičić - Druga Hrvatska, drugi dio

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
24
 
06.2012

POPUTBINA ZA EU: Boris Ljubičić - Druga Hrvatska, drugi dio

Drugi dio razgovora s poznatim hrvatskim dizajnerom Borisom Ljubičićem
POPUTBINA ZA EU: Boris Ljubičić - Druga Hrvatska, drugi dioBoris ljubicic drugi dio intervjua
 

Boris Ljubičić hrvatski dizajner, višestruko nagrađivan, poznat po upornom zalaganju za promicanje hrvatskog identiteta temeljenog na "kockicama"; također autor izmjenično postavljenih kvadrata ili popularno zvanih "kockica"; poznat i po umjetničkom djelovanju koje kombinira grafički dizajn i performans. Diplomirao je 1968. slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, te se potom profesionalno usavršavao u Finskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Izraelu i Japanu. Prvi značajan projekt koji je napravio bio je vizualni identitet VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Znak kojega je dizajnirao Ljubičić - tri bijela kruga uronjena u more, na plavoj podlozi - usvojen je kao trajni simbol za sve mediteranske sportske igre.

Nakon 1990. godine značajnije se posvećuje projektu vizualnog identiteta Hrvatske kao nove države nastale raspadom SFRJ. Tada Ljubičić predlaže novi izgled hrvatskog novca i zastave, ali se njegovi prijedlozi ne realiziraju. Unatoč tome, Ljubičić je uporan u promidžbi svoje ideje koja hrvatski identitet stilizira do krajnosti i koristi samo dva izmjenična kvadrata kao vizualni kôd. Ideja postupno biva prihvaćena, najvećim dijelom upornim djelovanjem Ljubičića koji taj izmjenični kôd integrira u većinu svojih projekata, ali jednim dijelom i od dizajnerske struke koja prihvaća kôd i također ga počinje koristiti kao osnovu za većinu identiteta u novonastaloj Hrvatskoj državi, te jednim dijelom od same javnosti. Danas su izmjenični kvadrati ili popularno zvane "hrvatske kockice" općeprihvaćene kao najprepoznatljiviji hrvatski identitet.

Vizualno oblikovanje koda nacionalnog identiteta je spor proces. Japanu je bilo potrebno 70 godina da prihvate ideju crvenog kruga?

- Mnogi ljudi koji me podržavaju, čak me ni ne poznaju, ali kažu kako je šteta da moj prijedlog hrvatske zastave iz 1990. godine nije realiziran. Ponekad se upustim i u razgovor s njima i kažem kako je to dobro, jer sam mišljenja kako za to, jednostavno, još uvijek nije sazrelo vrijeme. Ponekad imam i osjećaj da je to tada napravljeno da bi možda u nekom razdoblju poslije to palo, odnosno da bi u nakon promjene političkih struktura takva rješenja bila odbačena. Drugi su me, pak, savjetovali da razgovaram s političarima. Moram reći da ja nikada to nikada nisam činio, jer sam mišljenja kako je riječ o nacionalnom projektu jednog čitavog naroda, cijele države. Preferencije pojedinca u takvom jednom kolektivnom čiju ne mogu biti presudne. Tako da sam to prepuštao medijima i sve je teklo kroz vrijeme.

U traganju za vizualnim kodom Europa ima problem koji je sličan hrvatskom problemu. Razlika je u tome da je europski problem nastao na potpuno drugi način. Naime, Europa nema nekakve zajedničke povijesti koju bi sad trebala realizirati već je stvarana kroz različite koncepte pomirenja nakon Drugog svjetskog rata. I to odozgo. Da bih ilustrirao problem poslužiti ću se reminesencijom na Georga Orwela i njegov čuveni roman 1984. On je tada utvrdio da nakon hladnog rata ostaju samo tri politička središta svijeta – SAD, Amerika koja to već jest, Azija koja se stvara na velikoj Kini i razvijenom Japanu i Europi koja ne zna što je. Kada to vizualiziramo i transponiramo na jezik simbola uviđamo da trenutačni europski vizualni identitet ima krug kao Japan i zvijezde kao SAD. I što sad? Koji znak da ujedinjena Europa utisne na svoje proizvode? Prije desetak godina, uz pomoć ministarstva Europskih integracija, organizirao sam natječaj za europske dizajnere na temu Europa 2020. godine, ne oslanjajući se pritom samo na zemlje Europske unije, nego čitavu Europe, od Urala pa do Atlantika. U dva kruga natječaja pristiglo je 260 plakata iz kojih smo napravili izložbu koja i danas putuje svijetom. U propozicijama sam dopustio dizajnerima da pišu bilo kojim jezikom kojim se u Europi govori ili, ako žele, da uopće ne pišu. Ta je akcija pokazala da u vizualnom smislu Europa tek treba stvoriti sebe i nju svih ovih godina, ako se to može otvoreno reći, grade politički činovnici, koji jednostavno, dođu u neku zemlju i kažu do sutra moratie učiniti to i to, a kad to učinite, onda ćemo dalje razgovarati. Dakle, još uvijek Europa gradi sebe, a kako mi uskoro ulazimo u tu asocijaciju naš je zadatak da damo naš dopisnos toj izgradnji. Tu ne treba robovati steroetipovima. Na primjer, zemlje koje po pola godine predsjedaju EU-om u svojim vizualnim standardima za vrijeme mandata uopće ne rabe žute zvjezdice, već oblikuju identitet koji su spojeni između vizualnog koda zemlje koja je trenutačno na mandatu i najčešće rabe EU samo kao kraticu. Još sam 1989. godine radio prijedlog zastave Europske unije, pa sam kao matricu uzeo Mondrijana, jer je riječ o jednom od najsuvremenijih autora koji je pomaknuo granice suvremene modernosti i likovnosti. Njega sam spojio s Europom, koja je najciviliziraniji kontinent svijeta. Priču sam započeo u budućnosti, 2020. godine, kad se sastao Europski parlament i zaključio da imaju krug kao Japan i zvijezde kao SAD i da je potrebo novo rješenje. U toj mojoj priči oni prihaćaju moje rješenje, jer boje sam, naravno, zadržao, no javlja se gospodin Johanson iz Švedske i kaže. "Da, i ja se slažem, samo mi ne dirajte boje!" Što sam htio poručiti. Boje današnje Europe, plava i žuta, u stvari, su švedske boje. Moje rješenje počiva na ideji velikog slova "E" koje je isprekidano na isti način na koji su isprekidane linije na cesti. Ta ideja poručuje da je prostor Europe otvoren.

Ili slobodno kretanje ideja, ljudi, kapitala, vrednota koje su u temelju ujedinjenja Europe? No, gdje je tu križ kao simbol kršćanskog utemeljenja Europe?

- Da, ali tu je pravi kut koji likovno tvori križ, a i vizalno oblikuje zapadnu civilizaciju. U mom radu "Volim kvadrat i krug" kad ga gledate iz jednog kuta vidite krug, a kad ga gledate iz drugog vidite kvadrat. Zanimljivo je promatrati kako su njegovom objabljivanju u 2D formatu, u tisku, pristupili u Europi, kako u Aziji. Naravno, uvijek su to dvije slike, slika kvadrata i slika kruga. No kad je objavljuju u Japanu, Kini i Tajlandu, onda gledano s lijeva na desno, prvo objave sliku kruga, pa tek onda sliku kvadrata. Dok je u publikacijama koje su objavljene na Zapadu, redovito obrnuto. Prvo ide kvadrat, pa onda krug. Kada dalje razmišljam o tome, uviđam da je dizajn automobila sve zaobljeniji jer se automobili danas u svijetu sve više proizvode na Istoku. S druge strane i kvadratni koncept napreduje. Tako, primjerice, suvremeni uređaji poput mobilnog telefona ima strukturu brojeva i navigacije koji su raspoređeni unutar kvadrata. Kvadrat je, dakle, racionalan. Sjetite se samo prijašnjih telefona sa kružnim brojčanicima za biranje brojeva koji su bili teži za uporabu i teže su se pamtili brojevi. Priča o kvadratu i krugu jedna je vrlo komplesna priča.

Vratimo se u Hrvatsku, projektu New Look Croatia. Kakav je, dakle, taj novi izgled Hrvatske?

- Kao što sam već rekao kad sam govorio o hrvatskoj zastavi. Početkom devedesetih sastali su se političari i heraldičari i stvorili su nešto što po svom smislu pripada 19. stoljeću i ne korespondira sa suvremenošću. Po svom izgledu nije ni to. Zato je bilo potrebno oformiti taj pojam "new look". Također, moram raći da je zastava danas, u materijalnom smislu, kao fizički predmet postala minorna. Bila je značajna u srednjem vijeku kad je bilo puno ratovanja, pa simbolički kad osvojiš neko područje, simbolički to označavaš zabijanjem zastave u tlo. Nacionalne zastave kao izrazi nacionalnih identiteta danas opstoje u elektroničkim medijima, sportu. No, unatoč svih mijenja zastava je zadržala svoju primarnu zadaću da je ona osnova, temeljni vizualni idenditet iz kojeg se oblikuju ostali vizualni identiteti i vizualni kodovi, konstante svih drugih tvornih elemenata nacionalnog idenditeta. Na primjer, nije slučajno, već promišljeno i kozekventno izveden logotip IBM-a ima točno 13 linija, isti broj kao i broj linija na američkoj zastavi, a i osnovna američka boja je plava. Zastava je, dakle, osnovno polazište i ako ona nije uspješno riješena, tada je normalno da sve što svoje ishodište ima upravo u njezinom vizualitetu ima problem. Kad ne valja temelj, tada se stiče dojam da sve ostalo, figurativno rečeno, da pliva, da ništa nije određeno... Riječju, posvemašnji vizualni nered. Dosada sam izradio više od 50 logotipa vođen osnovnom mišlju da odražava temeljno identitetsko obilježje, a to je da je on Hrvatska.

A što je to hrvatsko? Vaših Pet točaka kao polaznu poziciju prosudbe pojmova?

- Prije svega, hrvatsko bi trebalo biti različito, što je najznačajnija identitetska oznaka. Drugo, ono bi trebalo biti dobro. Tek na trećem mjestu je kao estetska kategorija – lijepo. A četvrtom mjestu je da je to ujedno i svjetsko. Peta odrednica je da je to hrvatsko i tada kad sve to nije. U to petoj točci ima malo samilosti jer kazuje da nešto može biti i slabo i jadno, ali je naše.

Koliko je dizajnerski radikalna teza neprihvaćanja povijesti Hrvata, simbolički na razini Meštrovićeve skulpture, odnosno da je Hrvatska moderna i nova država koja bi, u skladu s tim, u svom identitetskom kodu trebala biti i suvremeno dizajnirana?

- Osobito mi se svidjela jedna rečenica hrvatskog političara Stjepana Radića koji je jednom prigodom rekao kako je "Hrvatska zapušćena". Sam izraz mi se sviđa jer je Radić umjesto zapuštena doista rekao "zapušćena". A pod tim pojmom u Hrvatskoj tada, ali i u suvremenoj Hrvatskoj staje poprilično toga. Te zapušćenosti ima i u najvišim intelektualnim krugovima našega društva. Zapanjujuće je da ispred Zagrebačkog sveučilišta, jedne od najznačajnijih intelektualnih pozicija u Hrvatskoj, postoji spomenik jedne ženske figure koja ima čudan rubac na glavi, čudno sklupljene ruke i noge, a koja na koljenima drži nekakvu veliku ploču na kojoj je hrvatski pleter, te kojoj je glagoljičnim pismom ispisano "Povijest Hrvata". To, dakle, predstavlja izdanak za vizualni kod Zagrebačkog sveučilišta koji je tijekom devedesetim prošloga iznjedrio pravu "petljaniju" pleterizacije večine hvatskih nacionalnih vizuala. Zaljepili smo se za nešto vrlo čudno. Obrađivao sam Meštrovića i mogu reći da mu je upravo "Povijest Hrvata" jedna od najlošijih, sad ću upotrijebiti pravu riječ – jedna od svakako "najglupljih" skulptura. Mene mnogi naši "zapušćeni" tradicionalisti optužuju kako ja, navodno, previše "guram" tu suvremenost. Govorili su mi da su radovi ispred vremena, pa mi je palo na pamet da snimim dokumentarac iz budućnosti. Prva bi scena izgledala ovako: Godina je 2067., djeca se igraju u parku, imaju svoje kantice i lopatice i kopaju po pijesku i najednom slučajno otkriju moju zastavu Hrvatske iz devedesetih i s njom počnu trčati po parku i mahati. Odrasli ne znaju čemu se djeca vesele i zbunjeno gledaju, neznajući što se dogodilo. Poruka? Jednostavno u "zapušćenosti" sve što je arheologija, pa bila ona i najnovija a priori je prihvatljivo, dok je futur gotovo zabranjen. Njega se svi boje, od njega se svi ograđuju.
Ili, drugi primjer. Nakon što sam 1991. godine dizajnirao plakat KRVATSKA, nazvali su me iz državnog vrha i ljutito mi priopćili "kako smo tek dobili državu, a ja joj ni ime ne znam napisati!" No, u protoku vremena, danas, taj se plakat, prema izboru Google-a, nalazi među 100 najboljih plakata u povijesti svijeta. Dakle od samog početka plakata, Tolouse de Lautreca pa do Ljubičića i to uz loš presnimak samog plakata i nepodesan prijevod jer se to doista teško prevodi na svjetske jezike, a i kod recepijenta nema snagu dojma kao i kod izvornika, plakat Krvatska je izborio svoje mjesto. Njegova najveća vrijednost je da određuje povijesni trenutak kako je Hrvatska nastala. Kad pogledaju taj plakat i pučkoškolcima je odmah jasno kako je nastala hrvatska država.

Iz istoga razdoblja je i, također vrlo nagrađivan plakat "Read betwen lines"?

- Taj je rad dobio sedam međunarodnih nagrada, a više od tri se već tretiraju kao prekršaj. Njegov uspjeh leži u činjenici kako je on, zapravo, orenuo temu o plakatu. Plakat je nešto što se mora vidjeti i raspoznavati s 5 ili 10 metara udaljenosti. Ako je tada dobar, onda je – dobar. U tom je plakatu bilo poigravanja sa samim medijem plakata. Jer, jer on se čita iz bliza. U duhu engleskog humora bi bilo, možda ponavljanje samoga teksta, pa se postavlja pitanje same percepcije. No, u mom plakatu između redaka je izvorni tekst svjedočanstava koje sam zapisao od samih sudionika događaja o onome što se u Vukovaru stvarno dogodilo.
Tri su stvari koje su u vizualnom smislu već određene danas u svijetu, one su naše, a mi ih se pribojavamo. Potpuno bezrazložno. To je izmjenični kvadrat kojeg srećemo na svim visokim objektima, u grafizmu suvremenog svijeta. Praktički, svugdje... No, to je možda i problem, jer mnogi se pitaju – zbog čega najvidljiviji? Možda je bolje da mi budemo manje vidljivi, kažu? Drugi primjer je pas Dalmatiner ili Dalmatinac, kako ga neki zovu, odnosno njegov uzorak krzna. Grafika njegova krzna je unikatna i on je najvidljiviji, tako da netko tko nema pojma o pisma zna za dalmatiner uzorak. No, tu ne završava njegova izuzetnost, jer za razliku od ostalih azijskih i afričkih životinja kao što su zebra ili leopard, koje također imaju grafiku na sebi, on nema ponavljajuću strukturu, već je svaka različita. Treći još uvijen u našoj svijesti nepriznat element je kravata. U Francuskoj samo svojedobno raspravljao s njima o kravati. Nije njima baš draga priča kako su Hrvati izmislili kravatu, no marketinški su, u najmanju ruku pogriješili jer je upravo preko francuskog kravata ušla u ostale jezike svijeta. Kako bilo, povijesna je istina da su naši bojovnici došli s nekakvim svojm rupcima, a Francuzi su kao kultiviran narod postepeno od toga napravili kravatu kao modni predmet kojeg danas poznajemo. Mislim da ju mi trebamo inovirati. Zato sam je svojedobno napravio inovaciju u čvoru s kvadratom.

Kakav je korporativni dizajn u Hrvatskoj?

Pliva ima plavi krug sa slovom "P" u sredini, što dogovara nacionalnim bojama njena današnjeg izraelskog vlasnika (izraelska nacionalna zastava ima plavu boju na bijeloj pozadini), ali nema nikakave veze s njenim hrvatskim podrijetlom. S druge strane, INA, naftna kompanija svojedobno je imala slogan "Ina ima ime", što je istina jer je riječ o kompaniji čije je ime sastavljeno od svega 3 slova, od čega su dva samoglasnici. To je rijetkost i to je dobro. Loše je to što ta ti plava slova nikako ne određuju da je to hrvatski brand. MOL, mađarska naftna kompanija ima crvenu strelicu koja se zabija u zelenu liniju i jasno je da je riječ o mađarskoj tvrtci. Dakle, nije samo sporno tko ima 50 posto vlasništva i još koji glas gore ili dole, već o činjenici da se vizualnim korporacijskim identitetom čuva vlasništvo. U svijetu globalizirane ekonomije, slijedeći načelo slobodnog protoka kapitala više nije ni važno tko je vlasnik ako imate jasan vizualni identitet kodiran nacionalnim vizualnim kodom.

Što je hrvatski idenditet danas, u europskom kontekstu?

Kad razmatramo indentitetska pitanja moramo krenuti od vizije, a ona je u Hrvatskoj, nažalost, neriješena, nepostojeća... Vizija nije nešto što bi imenovali poštapalicom "više radnih mjesta, više kapitala i više demokracije". Jer to isto podjednako trebaju i prva gospodarska sila svijeta, kao i njezin globalni takmac – Kina. U tim pitanjima nema ničega hrvatskog. Identitet je razlikovnost. Tako se, primjerice, Japan svojedobno zatvorio na dugo razdoblje od jednog stoljeća. To je vrijeme iskoristio kako bi oblikovao vlastitu razlikovnost u odnosu na osnovnu kulturu koja dolazi iz Kine. U tom su smjeru djelomično izmijenili svoje pismo, još i više, a najviše su izmijenili stilsku sliku od sebi koja se uvelike razlikuje od kineske. U tom smislu Hrvatska nije učinila ništa, pa čak nije ni sačinila osnovnu definiciju vlastitih resursa. A Hrvatska bi, prema mom dubokom uvjerenju, danas mogla biti Švicarska na Mediteranu. Kako? Premda se ne čini na prvi pogled odmah kompatibilnim, a indentitet jest razlikovnost, onda kad oni imaju banke, mi imamo otoke, njih više od 1000, što je čudo samo po sebi i samo po sebi stvara image sliku o nama u mediteranskom, europskom, odnosno svjetskom kontekstu. Švicarsku čine tri najveća europska naroda – Nijemci, Talijani i Francuzi, Englezi su, ipak, u europskim pitanjima uvijek prisutni, ali negdje sa strane. Dakle, Švicarsku čine tri naroda iznimne povijesti, kulture, dostignuća, tri snažna nacionalna identiteta, no ona je ipak uspjela od te mješavine stvoriti snažan vlastiti nacionalni identitet. Kada analizirate predodžbe o toj zemlji, jedni će spominjati banke i financije, drugi sireve, treći čokoladu, četvrti satove itd. Pa što je tu onda posebno, jer i drugi narodni imaju sireve, pa možda i bolje od švicarskih, Francuzi, na primjer ili mnogi proizvode satove? Da, ali ne švicarske. Isto kao i čokoladu ili sireve. U švicarskom identitetu lijepo se ostvaruje pojam "manje je više". Oni su odavna definirali vlastite pozicije i konzekvetno ih njeguju. Naša promišljanja o identitetu često su pusta nabrajanja, da ne kažem naklapanja, o tome što imamo kao i drugi. Potrebno je krenuti od definicije – što smo? Hvalimo se bogastvima kojih, u stvari, nemamo. Ili, gdje su odgovori na pitanja – što je to hrvatska glazba, likovnost, folklor ili, pak, gastronomija? Zato stalno upozoravam da je kod razmatranja identitetskih pitanja potrebno voditi računa o razlikovnosti, da to što stavljamo kao obilježje nacionalnog identiteta mora biti dobro, da je to i lijepo, da je svjetsko i da je svakako naše, te na tim kriterijima se izgrađivati. Problem je da živimo u "zgusntom vremenu" da nemamo puno vremena za izgrađivanje pojedinačnih konstrukta nacionalnog identiteta. Jer ulazimo u Europu izgrađenih pojedinačnih identiteta. Nacionalni identitet je konstrukt. Zato ga na pragu Europe trebamo definirati.

Čeka nas, činom ulaska u Europsku uniju svojevrsna premijera nacionalnog identiteta?

- Bez obzira na našu "slavnu povijest", od stoljeća sedmog, moramo biti svjesni činjenice da je Hrvatska nova zemlja na karti svijeta. U tom kontekstu, od svih slogana koje smo imali posljednjih godina za hrvatski turizam, kao vrlo pregnatno izražena ekspresija nacionalnog identiteta, svidio mi se slogan "Hrvatska – ukras svijeta". Jer, znamo da je ukras mali, dok je svijet veliki, ali bez tog ukrasa ni svijet ne bi bio tako lijep. Komponenta veličine je deformirana u glavama ljudi jer su promatraju, uglavnom, statistički, gdje su glavni kriteriji površina, broj stanovnika, BDP po glavi itd. Ispravniji mi se čini pristup koji uvažava kvalitativnu komponentu prosudbe o određenoj zemlji. Konkretno, ako Blanka Vlašić skoči više od drugih, ona je to učinila i gotovo, bez obzira na zemlju iz koje dolazi.

Razgovor vodio: Vidmir RAIČ

Realizacija: Petar Kolovrat

Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb Boris ljubicic drugi dio intervjua
  • Zagreb 2hrvatska9
  • Zagreb 2hrvatska10
  • Zagreb 2hrvatska11
  • Zagreb 2hrvatska12
  • Zagreb 2hrvatska13
  • Zagreb 2hrvatska14
  • Zagreb 2hrvatska
  • Zagreb 2hrvatska1
  • Zagreb 2hrvatska3
  • Zagreb 2hrvatska4
  • Zagreb 2hrvatska5
  • Zagreb 2hrvatska6
  • Zagreb 2hrvatska7
  • Zagreb 2hrvatska8

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Hrvatski identitet › POPUTBINA ZA EU: Boris Ljubičić - Druga Hrvatska, drugi dio