SLOBODAN LANG: U Hrvatskoj je ukinuto mišljenje!

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
22:59
Velj
2020
25

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Hrvatski identitet › SLOBODAN LANG: U Hrvatskoj je ukinuto mišljenje!

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
10
 
09.2012

SLOBODAN LANG: U Hrvatskoj je ukinuto mišljenje!

Serijal o hrvatskom nacionalonom identitetu
SLOBODAN LANG: U Hrvatskoj je ukinuto mišljenje!Lang
 

Prof.dr.Slobodan Lang je Medicinski fakultet završio je u Zagrebu, uz doktorat i specijalizacijusocijalne medicine. Autor je više od 100 stručnih i znanstvenih članaka teautor i koautor više knjiga. Tijekom ratova ratova na području bivšeJugoslavije, Lang je iskazao je svoju opredijeljenost borbi za ljudska prava,jednakost i humanost. Osnova njegova aktivizma je spašavanje ljudskih života ipomaganja najugroženijima, u konkretnim balanskim prilikama – spriječavanje genocida.

Koje su osnovne vrednote, po Vašem sudu, određuju hrvatsko društvo danas?

Da bi jedno društvo bilo uspješno u bilo kojem vremenu, valja sagledati nalazi li se u vremenu kad se povećava udio ljudi koji politički sudjeluje u politici, ekonomiji, ili smanjuje. Karakteristika hrvatskog društva je da se udio sudjelovanja ljudi u politici iekonomiji smanjuje, a najgore je to se proglašava razumnim i da se to sepravda. Ujedno, to znači da se u školi manje koristi potencijal učenja, da se uvrijeme zaposlenosti i rada manje koristi rad, da se manje koristipoduzetništvo, da se manje koristi za jačanje obitelji, da se manje koristi zavjeru, da se manje u starosti koristi za civilni potencijal. Hrvatska nekoristi ljudske resurse i to se opravdava. Povijesna slika toga je nestanakRima, nakon čega je Europi trebalo 1000 godina da se vrati na određenu razinurazvoja. I to je, mislim, prva karakteristika Hrvatske. Potencijal ljudi nijedjelotvorno iskorišten! Ali, o tome se me govori. Ni vi kao ni novinari ne biznali navesti kojih pet ljudi, građana čije ste tekstove pročitali u hrvatskim novinama danas, a u New YorkTimesu bi ih našli barem njih 200, američkih građana koji sudjeuju u javnojkomunikaciji o svim društrvenim temama.

Ulogapojedinca u javnim poslovima, odnosno u oblikovanju zajednice?

Dakako. Svaku godinu bi se moralo moći podnijeti izvještaj kako smo proširilipotencijal ljudi, što smo unaprijedili u demokraciji. Vi mi ne znate ništa rećismo napravili u demokraciji jer se ne unapređuju ljudi.

Pa može se reći, primjerice, organizirani Gay pride je prošao dobro. Dakle, kao društvo napredujemo?

Ne, ne, to je ekonomski, to nije u politici. Hrvatska je na razini Engleske1669., što znači da je samo uveden je višepartijski sistem. U zadnjih 20 godinani jedan stručni sastanak o demokraciji nije organiziran, niti onaj okomunikaciji ili pak o državnoj upravi. Zamislite bilo koju struku, primjerice,medicinu da nije imala jedan stručni sastanak. Ja sam oko toga postavio pitanjeostavke Vesne Pusić zato jer je profesorica sociologije. U medicini mogugovoriti o znanju. Znanje je zaustavljeno.

To znači postoji, vladavina se perpetuira na način da postoji društvena elita inekakva društvena baza koja je jedno odvojeno od drugog i funkcionirajuzasebno?

Postoji pravo kao što je bilo u Rimu, zabranjeno je znanje. Jednom sam napisaoda Hrvatski sabor zauzima stav da je zemlja ravna. Ovdje se nije shvatilo da jeZemlja okrugla! Vi na zakonima ne možete vidjeti koji su ih stručnjaci pisali.Ne postoji sudjelovanje stručnjaka prije nego što se politički usvaja, bilošto, pa čak i zakoni. Problem je u tome što bi se politika morala kretatiunutar znanja. Ona nije iznad znanja. Znači za svaki bi zakon moralo pisatikoji su ga stručnjaci pisali i u tom pogledu stručnjaci odgovaraju jesu likoristili raspoloživo znanje. Primjerice, kada idete liječniku, on rabi znanjeo tome kako treba provesti nekakav zahvat ili koristiti lijek. Ovdje se zauzimastav negacije. To je loše naslijeđe iz razdoblja socijalističkog društva ukojemu je najugledniji intelektualac politički bio Vladimir Bakarić. Ali, nemožemo sa sigurnošću navesti da je ikada bio u inozemstvu. Znači da imamoautističnu zajednicu koja nije zasnovana na kulturi uspoređivanja. Oduševljavamose sa Skandinavijom, al nikome nije palo na pamet da, primjerice, preko ljetase obratimo Skandinavcima, da se naprave kampovi za mlade, i da nam prenoseznanja kako su oni uspješni u društvu. Rađe se mašta o toj Skandinaviji koju sene zna pretvarati u znanje i stvarnost. Znači, kod nas je prvo pitanje - ne. Takavstav je počelo dramom nakon smrti predsjednika Tuđmana. Naime, u stvaranjusvijeta kada Bog stvara svijet, onda kaže da trebate u tom svijetu napučitisvijet, koristiti i množiti se. Onda vam je, kad nastane prvu državu, dajeDeset zapovijedi, a pritom nitko, počevši od vas, ne zna kako glasi prvazapovijed Božja. Svi misle da je prva „Jasam Bog i nema drugih bogova osim mene", što nije istina, nego „Ja sam Jahve,Bog tvoj koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva." Znači, ti si ušaou slobodu i odgovornost. Znači tako dugo dok oni izlaze iz Egipta treba im isilna moć da se razmakne more, a kad su ušli u slobodu moraju preuzetiodgovornost. I to ne jedan čovjek, nego svi. Na bazi te ideje, u Americi svakegodine američki predsjednik podnosi izvještaj o stanju nacije. Ili kad ste koddoktora, kada odlazite iz bolnice, dobivate otpusno pismo. Ono što imate ubolnici kao povijest bolesti koja se radi, to ne razumijete. Ili što ljudimaima u tim budžetima američkim, to se ne razumije, ali otpusno pismo kaže da stevi kao pacijent bitan. Stanje nacije je ono što vas čini kao državljaninabitnim. Čim je umro predsjednik Tuđman, ta je praksa prekinuta. Odmah jezabranjeno ljudima da imaju znanje i uveden je pojam kave s predsjednikom.Zabranjeno je ljudima misliti. Ukinuto je mišljenje.

Učemu je bila cjelovitost djelovanja do 2000.?

Kad smo početkom devedesetih napadnuti, izvršena je mobilizacija triju resursa.Prvo, branitelji. To su ljudi u odbrani, oni brane domovinu, što je vrsta rada,a ne vojnog djelovanja. Zatim, tu su ljudi kao prognanici, koje smo zbrinjavalida ne ponovimo sudbinu Holokausta da odu, nego da ostanu. Tada je društvenaenergija bila cjelovito korištena. No, razdoblju mira, koje je danas, trebaloje iskazati strategiju mira. Problem je da do danas nije izgovorena strategijamira, nego se išlo u kritiku tatice, što je frojdovska pozicija. A zašto nijetatica sve sredio? Pa nije valjda očekivao da i mi možemo misliti? Nije očekivaoda i mi znamo nešto sagledati? Znači, živimo jedan besmisleni odnos, kojinikomu u povijesti uspješnom nije palo na pamet - kritiziramo nekog zato što jenešto postigao. Kada gledate Njemačku, onda nakon Drugog svjetskog rata, vidimoAdenauera, Brandta, Schmidta, Khola, Schroedera, Erharda i svakog možete analiziratikako se penje, kako koristi nacionalne resurse, kako gradi... Onog trenutkakada vam netko u zajednici upušta u napadanje unatrag, moramo znati da to nedaje budućnost.

Alikod nas se zajednica perpetuira kritikom predhodnika, to je kontinuum hrvatskepolitike, potopiti ono što je bilo prije...

Predsjednik Tuđman je izrazito rekao da ne. Tuđman je gledao sve naše različitepodjele i onda je jednu bitnu stvar napravio – pomirio partizane i ustaše.Rekao je, dođite k meni, ali ustaše neće napraviti Jasenovac, a partizani nećeBleiburg. Dakle, ja primam sve ljude. Što ti je bio otac, nema veze, idemo zajedno.Tuđman je shvatio da se Hrvatska ne može temeljiti na održavanju imaginarnogkontinuiranog konflikta ljudi, nego da se ljude mora povezivati, poštujućiprava pojedinca.

Ideja političkog pomirenja jedna od sudbonosnih ideja za uspješnu obranu i rat. Ali, što je s njome u uvjetima mira?

Zapadno od Bleiburga se kažnjavalo za zbivanja iz tog vremena pojedinačnimsuđenjem. Suđenjem pojedincu i krivica je pojedinačna. Istočno od Bleiburgakrivnja je kolektivna. Bilo je to likvidiranjebuduće oporbe. Na zapadu govorimo u tisućama, za istočno u milijunima. U Izraelu,samo je jedan čovjek suđen za zločine, a 23.000 je dobilo Medalju pravednika. Jesuli dobri ljudi u Drugom svjetskom ratu spašavali samo Židove ili su spašavalibilo koga tko je trebao pomoć? Ali Europa ne zna prepoznavati dobro, nego onazna prepoznavati samo zlo, a ono je ovdje kolektivno. Bleiburg je presudnatočka. Nakon toga imate Goli otok, progone svećenstva i uopće vjernika, paprogone '72., nakon Hrvatskog proljeća. Strašno, ali istinito, na Pravnom fakultetu još nitko nije napisao knjiguo razlikovanju kolektivne i individualne krivice.

Učijem je interesu da se taj koncept nacionalnog pomirenja kao djelatna politika napusti?

Budala.Budala i ljudi koji su otvoreno antihrvatski raspoloženi. To je kategorija kojaje danas u Hrvatskoj na sceni. Čisti neokolonijalizam. Odbrana Hrvatske je, ustvari, dekolonizacija tijekom cijelokupne naše povijesti. Jer, hrvatska jejedna mala zemlja u kojoj su Mađari, Talijani, Austrijanci, Nijemci, Srbi bilikolonijalni gospodari. Kultura koju vam je razvio hrvatski narod vama se glatkoodbija. U obitelji ne trebate nikakvo pomirenje. Ovdje svi primaju u obitelji iNijemce, Talijane, Židove, žene se, množe se, ali na razini kolektivnog to nijeriješeno. Kad se kolektivno hoćeš osloboditi, onda nastaje problem. VolimGandhija koji je shvatio da mora ići na snagu samog naroda. On kaže, nemojtemrziti Muslimane ili nemojte imati nedodirljive, ali se mora dići snaga iz togpodizanja naroda. Ovdje se, međutim, prepoznaje da se to ne čini. U hrvatskomnaslijeđu imate još jednu značajnu razliku između hrvatskog i naslijeđa izSrbije, a to Vam je da je u Hrvatskoj preko Radića ono gandijevsko.

Nenasilje?

Ne,država se diže od naroda, od seljaka jer su oni najbrojniji. Ne posebno, jer tobi bilo klasno. U Srbiji ide od gore,zato jer oni imaju tursku autoritarnu vlast i oni umjesto paše dobivaju kralja,vojsku i raju. To je kao razlika između igre puzzla i lego kockica. U puzzlunijedan dio ne izgleda posebno lijepo, ali se zna da mora postojati vizija dabi se sve povezalo i da je svaki djelić potreban. I ako onda jedan dioispustite da niste napravili puzzle. Lego kockice su unaprijed svaka lijepa, nemora se imati sliku i gazda slaže što hoće i ostalo proglasi viškom i tumačikako je napravio nešto lijepo. Znači ovo prvo se temelji da moraju oni kojivode imati viziju, a da u praksi svi znaju da za njih ima mjesta i da supotrebni. Dok u ovoj drugoj ne mora se imati viziju, nego moć i sastavlja sekako se hoće i odbacuje se kako se hoće. Mi smo pokušali u socijalizmu i sa vladavinomAustrijanaca, Mađara i svim mogućim vladavinama, prosvjećivanje nad Hrvatima. Negdje drugdjeje nešto bolje. Sad je ovdje Europa, ali ni to ne ide. Jer, morate ići odpoštovanja među ljudima. Hrvatsi su narod koji je prolazio teške patnje, alinjegova mudrost nije iskazana. A ako nema mudrosti iskazane, ne može se rasti.

Koje su to „političke mudrosti" izkazane u hrvatskoj povijesti političkih ideja?

Osobnomislim da su četiri kategorije su bitne. Prvo, Starčević koji počinje umodernom vremenu, od kojeg počinje državnost. Kod Ante Starčevića imamo sve, odkonstituiranja države, demokracije, upravljanja... Drugo, kod Radića imamoelemente čovječnosti u politici i temelj koji je potreban - narod. Treće, iamo Stepincakoji kaže da vjera nije „samo moljenje Bogu, nego sagledavanje što je dobro, ašto zlo u konkretnosti svjetovnog zbivanja". I četvrto, imamo Tuđmana koji kaže„Ovo je naše imajmo tu cjelinu". Uskoro ću, vjerojatno, izaći sa prijedlogom dase njih četvoricu kao glave iskleše na svetom Roku, dole nad Velebitom, pougledu na brdo Rushmore jer da je to temelj političkog identiteta. Moj jeveliki ideal je i Andrija Štampar. Slažem se da je veliki ideal i Meštrović.

Alito su separatni prilozi nacionalnom identitetu, Starčević, Stepinac, Radić iTuđman su cjelovit temelj?.

Idemo ih uključiti u klasike. Loše je što mi ovom narodu nismo dali temelj. Isad mu se opet proglašava da je bitno da shvatimo neke potpuno druge stvari. Mihoćemo Njemačku, to je nekakav ideal Savršena nam je Engleska, njihovkolonijalizam, ne znamo što je bolje. Dakle, pričaju se gluposti, ali nekrećemo idemo iz temelja dobra ovog naroda. Uopće ne sagledavamo u priči što ćeHrvatska dati Europi, ne sagledavamo da je u ovom trenutku Hrvatska istina u njenojobrani, to ju razina svjetovne istine, a ona je iznad svjetske istine. Mi se neusudimo iskazati hrvatsku istinu. Ona je na razini Ruđera Boškovića u njegovompodručju ili Tesle ili pak Štampara. Dakle, hrvatsko iskustvo nadilazisvjetsko. I kad pokušamo sagledati institucije - kakav nam je komparativnoparlament, kakvo nam je donošenje zakona, kakvi su nam izbori, šta nam radezastupnici, šta radi predsjednik Republike, što radi Vlada – uviđamo da nefunkcionira onako kako bi trebalo sa uspostavom mira. Jer, ne zaboravimo, između1990. i 2000. ne postoji hrvatska država, nego postoji proces stvaranjahrvatske države.

Štoje s lijevom političkom misli, bismo li trebali biti baštinici i naslijeđa hrvatske ljevice?

Koje lijeve? Pa sva četvorica koja sam nabrojao su lijevi. Ili, bolje, jesu onidesni ili lijevi je irelevantno, važna je sinteza u kojoj je civilizacijskirazvijati sposobnost države i demokraciju, razvijati čovječnost, razvijatirazlikovanje dobro od zla i biti sposoban očuvati svoje.

Isad dolazimo do pitanja nacije. Dakle Vi očito zastupate stajalište da vrijeme nacije nije prošlo?

Kako prošlo? Do devedesetih nismo imali crnce, mi smo imali vjernike nad kojimase provodio rasizam. Naime, što se smatra crnim? Ako ti je otac bijeli, a majkacrna, onda si crni. Ako ti je jedan djed crni, isto si crni. Znači, kod nas tobilo isto, kada si vjernik, to znači da si se krstio ili da si išao u crkvui nije imalo veze čime se čovjek doistabavi. Dakle, imali smo rasizam na sceni. Zadnje razdoblje Jugoslavijeneonacističko, zato jer je pobijedio stav da je socijalizam je pao, a saSrpskom akademijom Srbi su postali nadljudi, Hrvati, Bošnjaci podljudi, dok suAlbanci neljudi. Znači, mi smo tada pali ispod dopustive granice o kojoj seuglavnom ne govori. Kad se nacija i politčko nasljeđe pokušava proglasitianakronom, to vam je isto kad bi Englezi odlučili da je uvođenje višepartijskogsuatava 1669. godine danas anakrono. Ne govorim o Starčeviću da se zabraniEinsteina, već govorim zato da se preuzme odgovornost za budućnost.

Iapk, Radići shvaćaju seljaštvo kao subjekt promjene dok drugi tu vide klasu?

Koju klasu?

 Radništvo.

A što je to?

Marsistički koncept, djelatan za revoluciju '41, '45?

Svijet ne razumije to, on shvaća da je potrebna promjena. Krajem 19. stoljeća usvijetu formira ideja da su promjene završene jer, konačno, bijeli vladaju nadsvima drugima. Marx kaže da je u redu da više nisu promjene, samo još jedna, dajoš ovo obrnemo i gotovo. To su bedastoće. I onda dolazi 20. stoljeće i onda akose stalne promjene se nastavljaju pa ako se pojavi nešto novo kao penicilinonda je dobro, ako se pojavi bomba, onda je loše i krivulja promjene seubrzava. Mi se nalazimo u logaritamskom vremenu promjena i mi danas živimo uvremenu gdje se zna da su promjene stalne i da se ubrzavaju. Pojam revolucijeje postao besmislen pojam jer se ne može napraviti promjenu završitimijenjanje. Zaustavljanja promjena nema. Revolucija je kategorija ne-mijenjanja,a ne mijenjanja. Mijenjanje je stalna kategorija i moja je ponuda da kao štoprovjeravamo lijekove je li promjena koje dolazi omogućava povećanjedjelotvornosti ljudi, da provjeravamo povećava li se dobro ili ne. Vratimo sepitanju šta znači nacija? Nacija nije biološki, već društveni pojam. Tko činizajednicu? Ako si Kinez i nemaš ni kapi hrvatske krvi, ali si hrvatskidržavljanin. Svi koji čine hrvatsku zajednicupripadaju tom nacionalizmu kojem je protivni pojam nacizma, podjela na podljude,nadljude i neljude. Nacionalizam nije nigdje negativan pojam, već u Hrvatskoj,što je besmislica. Danas mi sa idejom ljudskih prava zastupamo htjenje da uzajednici koju činimo ljudi žele da uče i rade. Što da zamijeni volju ljudi, želju ljudida se napravi uspješna Hrvatska? Je li to možete kapitalom ili vojno? Kako možebiti da netko u ime moći i kapitala koje su iznad Hrvatske, ili moći vojnoiznad Hrvatske, proglasi da nemate ljudsku volju da nešto učinite i to proglasinaprednim. I to proglasi socijalnim! Koje su to besmislice!? Razumijete? Ljudikažu, nisam nacionalist, ja sam domoljub ili patriot. S druge strane, strogo seinzistira na pojmu fašizma i određenju antifašizma. Nitko živ ne zna što jefašist, niti bi se udruženje antifašista usudilo otići u školsku djecu i pitatišto je to antifažizam ako je temeljno moralno određenje negativno. Problem ješto se ljudima se kao temelj određenja moralnog nameće negativna kategoriju.

Kako negativna definicija može biti temeljna vrednota?

Ali zato imate protutežu. Prvo, obilježje totalitarizma upravo je političko iekonomsko smanjivanje sudjelovanje ljudi. Apsolutno se slažem da i Hrvatska imastav da su svi ljudi unutar nje jednaki i, naravno, da ne može Hrvatska bitibolja od nijedne druge na svijetu. Ali Hrvatska ima pravo na stav da će na ovomteritoriju ljudi koji su tu nastojatiupotrijebiti mogućnosti znanja i djelovanja da zaštitimo okolinu, da brinemo ozdravlju, školstvu, da se radi, i, naposljetku, tu je i duhovna dimenzija, božjaodgovornost da na ovom komadu zemlje ispunimo što je čovjeku moguće.

Dolazimo do ključnog, baš razvojnog pitanja, jer očito da sve europske nacije,odnosno, države rabe naciju kao bitan razvojni faktor. Je li moguć koncept političkog naroda?

-Apsolutno moguće, nužno, a i bili smo mi to. Nama je sa tom sramotnom podjelom po narodnostima, zapriječen prirodan razvitak političkog naroda. Apriorno smatram da, recimo, ne trebajuoboljeli od teških bolesti biti zastuppljeni u Saboru da bi naše društvo njimavodili računa. Isto tako, o starijima ili ostalim manjinskim skupinama,posebnim društvenim grupama. Kad je priznata Hrvatska država, stvorenademokracija, definiran nacionalni okvir, stvorena je situacija u kojoj,primjereno demokaraciji, većina donosi odluke, manjina ima pravo, a pojedinacdostojanstvo, dok je odgovornost na svima zajedno. Ideju da se išta namećevećinu, ne poštivajući volju većine, također je totalitarizam. Naša stvarnostje drukčija. Došli u jednu suludu situaciju da se odlučilo u velikoj mjeri daHDZ bude nekakav hrvatski geto. Zatim imamo i srpski geto, a u SDP-u jemiješano. Ne usudimo se uopće govoriti u pojmovima nacionalnog određenja. Kadasu mi rekli da se kandidiram po židovskoj liniji i onda umjesto, 30.000 trebamsamo 300 glasova da prođem na izborima, rekao sam da sam stvarao tu Hrvatsku dabi ljudi u njoj bili ravnopravni.

Ustvari, ideja getoizacije je anakrona?

Anakrono, a ponajprije opasno je bilo kakvo izoliranje ljudi. Izdvajanje ljudi je besmislica. Besmisleno jeda u HDZ-u nema Srba. Zašto ne bi Srbin, ako je najbolji, bio predsjednikHDZ-a? Kakve to ima veze? To je isključivo kvalitativno pitanje. To ne ovisi obroju glasača, nego od spoznaje utvrđuješ da se nešto ili netko trebapoštovati. Veseliš li se da imaš Kineza koji ti može otvoriti fini kineskirestoran i da ti je tvoje pravo tvoje kao Hrvata da dobiješ fini kineskirestoran. Bogatstvo ljudskog potencijala je bogatstvo svih. Recimo, došli stedo podataka o istini ili radikalno biste mijenjali istinu o Jasenovcu. OdmahVam je jasno da se papa treba ispričati u Jasenovcu. Ali jedan od značajnihproblema je bilo ti si tamo govorio neistinu o brojkama. Primarna brojka okojoj si govorio neistinu je broj Srba. Nama se u Jugoslaviji o stradanjuŽidova nije ni govorilo. U Jugoslaviji nema holokausta, nego postoji samo stradanjeSrba kao kategorije. Kad se to promijenilo, ostali smo tu smo strogo tihi. Što je posljedica? Posljedicaje da je u srpskom narodu u Hrvatskoj, kod srpskih ljudi, izazvan strah. Zahvaljujućitom strahu bile su moguće manipulacije početkom devedesetih, izbacivanje Hrvata iz Krajine, i egzodus1995. Dakle, pitanje istine je bitno pitanje. Ljudi imaju pravo na istinu.Ovdje se nije izborilo pravo na istinu. Hrvatska je sastavljena od nesahranjenihljudi, a pod zemljom su ljudi. Stradale Židove se nije smjelo imenovati uJasenovcu. To nije bilo dozvoljeno. Tko je dozvolio imena? Tko je prvi otišao uJasenovac i poklonio se?

Tuđman.

Tuđman. Da, Tuđman. Svojedobno sam došao predsjedniku i rekao: „Gospodine predsjedniče,Hrvatska je ispunjena sa nesahranjenim ljudima!" Predložio i u Saboru Zakon opravu na grob. Razumijete? Dajmo u 2000-oj godini Krista pravo ljudima da sesahrane. Predložio sam da vam se Trg žrtava fašizma zove Trg žrtava. Smiju lise žrtve reducirati na jedno razdoblje, na jednu stranu? Predsjednik Tuđman mepodržao. Nakon toga nitko nije napao mene, nego je napadnut Tuđman da hoćemiješanje kostiju. I sad je pojam prava na grob ispalo miješanje kostiju. Koja jerazina poruke? Hrvatski narod je doveden u politiku da nije imao pravo sahranitiljude.

Što je sa socijalnom empatijom kod Hrvata? Imamo sjećaj da smo se bitno u toj sferi promijenili zadnjih godina?

Kada sam postao predsjednik komiteta zdravlja Zagreba onda sam se poplašio daću postati birokrata. Gledao tko najviše stradava i dobio sam odgovor dadječica oboljela od leukemije umiru najbrže. Uveo sam praksu da dva sata umjesecu moram sjediti pokraj djeteta koje umire. Ne proći, dati nešto za pomoćili samo posjetiti, nego moram sjediti uz nemoć. U Hrvatskoj danas nizpolitičara smatra da je uspjelo jer nisu imali, ko što nemaš ruku, da nemaju tedijelove biološke, potencijale empatije. Kako se to ne vidi, onda to nismo prepoznavalikao invalidnost. Pa se matnra da ljudi koji nemaju empatiju imaju većipotencijal u odlučivanju, po načelu „likvidiraj, pa tko te šljivi". Ponekad mi govoreda sam politički nesposoban jer da imam preveliku empatiju. Mislim da to nijetočno. Jer, ne možemo mi imati koncepciju da je zdravlje nesposobnost. Padempatije je vidljiv medijski jer koncentracija hrvatskih medija je na razvijanjuljudske nemoći. Imali smo kao tobože moralni čin otkrivanja korupcije, aliotkrivanje korupcije je besmisleno ako u njemu prepoznajete potencijal dobra.

Kako to da jedno povijesno iskustvo kao što je Domovinski rat tijekom zadnjih dvadeset godina nikako na normalni način inkorporira u sustav vrednota hrvatskog društva?

U Drugom svjetskom ratu uopće ne postoji koncept zaštite civila. Tek nakonDrugog svjetskog rata javlja koncept zaštite civila, javlja sprečavanjegenocida. Javljaju se teze o pravednicima i mi polazimo od toga da to postoji.Predsjednik Tuđman imenuje četiri liječnika. Hebranga za zdravstvo, Granića zaprognane i izbjegle, Kostovića za zarobljene i nestale i mene za humanitarnapitanja. Da smo 1996. objedinili knjigu Humanitarno unaprjeđenje suvremenogratovanja, to bi bio apsolutno bio svjetski trijumf. Hrvatska bi bila davno uEuropskoj uniji, postojale bi humanitarne zaštite u budućim ratovima. Abu Ghraibai Gvantanama ne bi bilo. Ali se zna, to iskustvo nije prenešeno, nego se višeisplatilo imati ovdje, ne znam koje te idiotske pozicijice, razumijete? To nijeuopće obrađeno. Što je profesoru zadaća ako nije da da upotrijebi apstrakcijuznanja u praksi i da je vrati kao apstrakciju znanja drugima. To nije učinjeno.To ogromno trijumfalno znanje koje je stvoreno nije upotrijebljeno. Svijetu jeHrvatska rekla: Ne damo vam naše iskustvo kao znanje. Hoćemo radije da o namalažete. Jer taj dio nadgradnje nije bio sposoban iskazati apstrakciju nitiprepoznati da nije iskazana. Ja sam čovjek koji je rekao predsjedniku da senapravi Oluja i razrješi situacija u Bihaću, s tim da sam nekoliko godina radiona sprečavanju genocida, ali sa svojim stavom preventivnim, nenasilno, nisamuspio. Što to znači? Još jedna medicinaska usporedba. Ako ne uspijem čovjekanagovoriti da prestane pušiti i moja preventiva ne uspije, nego se pojavikarcinom, onda ne mogu i dalje govoriti da samo prestane pušiti, već je nužna operacija.Zato sam rekao predsjedniku: „Ja dalje nenasilno ne znam i mora se upotrijebitisila da bi se spriječio genocid u Bihaću." Ne oslobađanje. Oluja nijeoslobađanje, Oluja je sprječavanje. Mi smo spriječili smrt 40.000 ljudi. Janemam ništa protiv da se govori o stradanjima, oni su svejedno stradali, aliprimarno jeste cilj sprečavanje genocida. Prvi u povijesti se dogodio. Ja vamiskreno vjerujem da sprečavanje genocida nije zločin.

Kako u tom kontekstu tumačite najave o obostranom povlačenju tužbi između Hrvatskei Srbije u Haagu?

Barbarstvo je barbarstvo. Pitanje genocida je svjetsko pravo da zna istinu. Zamisli da sepojavi se kolera i onda kažeš mi bi zatajili podatke. Istinu se ne možezatajiti. Istinu o genocidu ima pravo znati svijet. Koja je razlika između Ovčare i Paulin Dvora?Hrvatsku je napala vojska. Vojska koja napada je i mentalno pregledana i oko 12posto ljudi se isključuju zato jer su bolesnici. Hrvatsku je branio narod. Unarodu ima odgovarajućih 10 do 12 posto koji se mentalno ne uključuju u vojsku.Znači, oni mogu i u takvim situacijama, učiniti zlo. To razlika između Ovačarei Paulin Dvora. Ovčara je ratni zločin, a Paulin Dvor je zločin u ratu.

Razgovor vodio: Vidmir RAIČ

Realizacija: Petar KOLOVRAT

 

Administrator: zoo_visitor_guestwww.mojzagreb.info
  • Zagreb Lang

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Hrvatski identitet › SLOBODAN LANG: U Hrvatskoj je ukinuto mišljenje!