Snježana Strbad

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
02:59
Kol
2020
08

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › Snježana Strbad

Zagreb Srednja Europa za mlade
Zagreb Srednja Europa
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
02
 
11.2018

Snježana Strbad

ponovo dišem, smijem se, moje slabosti su moja prednost...
Snježana StrbadPerika klaun jednobojna ktc foto promo
 

Pripreme za Božić su počele. Cijeli grad je okićen. Kosa je narasla centimetar. Ostavila sam iza sebe kemoterapije, Herceptine, zračenja i operaciju. Još uvijek moje tijelo ocrtavalo je tragove bliske prošlosti. Napuhnutost se teško topi, još uvijek se borim sa onih pet do šest kila koje sam dobila, kao i grčenjem prstiju koje ne mogu kontrolirati, a i nokti koji su otpali za vrijeme terapije, polako se oporavljaju. Ponovo upoznajem svoj organizam i sebe kako bih mogla uživati u životu, u nekom novom snu.

Taj san, novu šansu za život, željela sam godinu i dva mjeseca dok sam se liječila. Nikada nisam odustala od te želje, od života. Za svoj san nebesima sam uputila molbu i nisam pristajala na manje od onog što sam si zacrtala. A to je izgledalo otprilike ovako. Gledam se u zrcalo i govorim, tko će ga znati kome. Zrcalu, sebi ili nekom imaginarnom biću za kojeg želim vjerovati da negdje na nebu moj je anđeo čuvar.

Koliko sam se samo napričala sa tim zrcalom u sobi koju nazivam peglaonica, pa sa drugim u kupaonici. Da me je netko snimao sa strane zaključak bi bio da ja nisam sva svoja. I taj netko drugi bi zaključio da meni nije problem nazvan karcinom, ni psihički ni fizički, već su neki drugi problemi u pitanju. Sada kada hodam niz neku ulicu gledam ljude miču li usnama, smiješe li se ili se mršte.

Dakle, kažem tom zrcalu u peglaonici:

„Ovako ćemo. Još malo pa će sve ovo proći i ja ću ozdraviti. A onda ću si ispunjavati svaku želju koju zaželim. Putovanja, izlasci, humanitarne akcije, nogometne utakmice…“

I svaki put kad sam imala monolog, baš svaki put me u nekom trenutku, zasvrbi glava od vlasulje koju sam nosila samo tri puta. Od nje dobila neko crvenilo, pa sam odlučila nositi šarene kirurške kapice. Skidam šarenu kiruršku kapicu i razmazujem po glavi jednu, pa drugu kremu koju mi je prepisala doktorica. Prihvatila sam dijagnozu i uhvatila se u bitku s njom, ali Bože mi 'prosti s tim razmazivanjem krema po ćelenki. E, to je bilo zahtjevno. Maži dva puta dnevno, nakon toga je masna glava, nemam kosu pa mi je i hladno za ćelenku, koja onako usput rečeno i nije baš nešto seksi. Onda umotam glavu nekim šarenim rupcem, misleći da će me rubac pretvoriti u ljepoticu.

Tijekom terapija, to razmazivanje kreme po glavi baš mi je išlo na živce. Kud sam i ovako bila debela, podbuhla, napuhnuta, ćelava, bez trepavica i još s tim zamotanim rupcem na glavi... Bože mi 'prosti, izgledala sam kao Miss Piggy, ali bez kose. Pogledam se u zrcalo, gledam i ne vjerujem u ono što vidim. I podignem kažiprst u zrak i kažem zrcalu:

„Ma, Snješka lijepa si k'o lutkica s naslovnice.“

Ta rečenica postala je moja omiljena rečenica baš u inat tih nekoliko centimetara.

Prosinac je. Prošlo je skoro godinu dana od saznanja da sam imala karcinom. Sjedim u središtu grada u jednom kafiću i čekam prijateljicu. Sjedim, promatram ljude oko sebe i sretna sam jer ponovo dišem punim plućima. Živim svaki trenutak. Nasmiješim se svakom muškarcu, ženi, djevojci i djetetu koji me pogleda. I tada shvatim kako sam u prošlosti bila zauzeta glupim stvarima, željom da budem netko na društvenoj ljestvici, da budem odjevena u markiranu odjeću, da dobijem višu poziciju na poslu i da budem priznata u akademskom svijetu. Da sve treba biti savršeno posloženo u mojem privatnom svijetu. A karcinom me naučio da ponovo budem ponizna, jednostavna, da ljudima kažem da mi je stalo do njih, da im poklonim osmijeh i zagrljaj. Trenutak je dovoljan da čovjek zastane i promijeni način razmišljanja. Karakter se ne može promijeniti, ali ga se može kanalizirati kako bi one osobine s kojima nismo zadovoljni pretvorili u prednost.

San koji sam sanjala tijelom liječenja sada je stvarnost. Ponovo dišem, smijem se, moje slabosti su moja prednost. Promijenila sam način razmišljanja i ispunjavam sebi želje. I tek sada shvaćam koliko je malo potrebno da budeš sretan.

Snježana Strbad radi u Zračnoj luci Zagreb – BTA Hrvatska d.o.o. Rođena u Zagrebu i diplomirala je Ekonomiju kao i Komunikacijski menadžment. Sudjelovala je na međunarodnim simpozijima: Međunarodna udruga komunikoloških društava – Društvo i Tehnologija, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete te Hrvatska udruga za marketing. U slobodno vrijeme piše knjige, putuje i sudjeluje u humanitarnim akcijama.

Uskoro joj iz tiska izlazi knjiga "Ogrtač"

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Perika klaun jednobojna ktc foto promo
  • Zagreb Snjezana strbad ogrtac dizajn ovitka svetlana kerestes 555
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › Snježana Strbad