MUZEJ MIMARA: “Božija mašina” Tomislava Gotovca

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
13:59
Ruj
2020
29

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › MUZEJ MIMARA: “Božija mašina” Tomislava Gotovca

Zagreb Srednja Europa za mlade
Zagreb Srednja Europa
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
26
 
05.2011

MUZEJ MIMARA: “Božija mašina” Tomislava Gotovca

Serija fotografija koje je snimio Tomislav Čuveljak
MUZEJ MIMARA: “Božija mašina” Tomislava Gotovca
 
Sekvenca od 49 fotografija na kojima vidimo bilo dijelove tijela, bilo čitavo golo tijelo umjetnika Tomislava Gotovca može se razumjeti na više načina. Prije svega, treba istaknuti kako su to fotografje Tomislava Čuveljaka koji je 2002. dokumentirao svojevrsnu seansu, točnije performans kojim je Gotovac na radikalan način izrazio svoju umjetničku strategiju: vlastito tijelo poistovjetio s oblikovnom materijom. Odnosno, predstavio svoje tijelo kao predmet, objekt čije se evidentno loše fizicko stanje na hladan, gotovo analitički način tek evidentira. U tom demonstriranju stanja tijela nema nikakve empatije, štoviše osjećaj potpune podvojenosti tijela i svijesti o njemu stvara u promatrača osjećaj duboke nelagode. U ranijim Gotovčevim performansima u kojima je, također, njegovo tijelo jedini medij, jedna od važnih komponenata bilo je svjesno izazivanje pozornosti u drugih, u publike. Tijelo je bilo prvenstveno izloženo drugima, ponuđeno da ih šokira, pomakne iz kolotečine svakodnevice. Scena na kojoj su se odvijale Gotovčeve seanse, bila je javna scena, bilo ulica, bilo galerija, bilo koji drugi prostor u kojemu su boravili drugi. U dogovoru s fotografom te su se akcije redovito dokumentirale, a promatrači, kolikogod bili marginalizirani, bili su dio događanja. Sada, međutim, osim fotografa nitko drugi nije bio nazočan. Akcija je svedena na dijalog ostarjelog, bolesnog umjetnika svjesnoga stanja vlastita tijela i fotografa Tomislava Čuveljaka koji je svojom kamerom bilježio dio po dio tijela. Bilježio ono na što je Gotovac prstom pokazivao. Čuveljak je koristio posebne efekte koji su radikalizirali golotinju i fizičnost tijela. Iste godine kad je nastala sekvenca „DIVINE ENGINE“ Tomislav Gotovac izveo je performans „FOXY MISTER“. Riječ je o svojevrsnom remakeu jedne fotografske sekvence iz pornografskoga časopisa u kojemu je ženski model u izazovnim pozama demonstrirao erotske kvalitete vlastita tijela. Gotovac je svojim oronulim tijelom ostarjelog muškarca svijet pornografije doveo do apsurda, štoviše nelagode. Strategija šoka, izazvana koliko golotinjom umjetnikova tijela, bila je pojačana činjenicom da se oponaša jedno drugo, erotski izazovno tijelo. Tu je seriju Gotovčevih fotografija također izveo Tomislav Čuveljak. Postoje, međutim, bitne razlike kako između ova dva Gotovčeva performansa, tako i u snimateljskom aspektu, aspektu fotografa. U prvom djelu („Foxy Mister“) efekt pornografske vulgarnosti nije uočljiv samo u scenografiji i položajima tijela, nego podjednako tako i u rasvjeti i boji. Iako izvedena iste godine, s istim protagonistima, pa i istom tehnikom, sekvenca „Divine Engine“ bitno je drugacija. Ovdje je sve skoncentrirano na puku konstataciju stanja, stanja umjetnikova tijela u poodmakloj životnoj dobi, s evidentim tragovima bolesti. Gotovac prstom pokazuje na fragmente vlastita tijela, a fotograf to snima hladno, dokumentaristicki, tek s povremenim efektima koji upucuju na neke druge, recimo to tako umjetnicke aspiracije. Ovaj Gotovčev performans, izveden samo da ga zabilježi i učini trajnim fotografska kamera, neobično me podsjeća na djela enformela. Kao što su veliki majstori enformela, od Wolsa, Burrija, Tapiesa i našega Gattina nastojali izraziti tragično osjećanje vlastite egzistencije, pa i egzistencije uopće, koristeći se sirovom materijom dovedenoj u stanje rasapa, tako to isto ovim svojim kasnim djelom čini i Tomislav Gotovac. Njegovo tijelo i nije shvaćeno drugačije osim gole materije, elementarne tvari, nekog slućajnog predmeta čime se nastoji postići neposredna ekspresivnost, ali ekspresivnost s jasnim i nedvosmislenim rezonancijama koje upućuju na kraj, na smrt. Četrdesetak godina prije ove seanse, Tomislav Gotovac po prvi je puta svoje vlastito tijeko stavio u fokus UMJETNIČKE EKSPRESIJE. Bila je to sekvenca u kojoj je fotografirao glavu („Glave 1960“) i stvorio jedan od najneobičnijih autoportreta u našoj umjetnosti. I na tome prvom djelu, kao i svim ostalima, Gotovcu su asistirali drugi koji su u tehnickome smislu realizirali njegove pomno izrežirane prizore. Ti drugi bili su fotografi bez kojih akcije ne bi bile sačuvane. Međutim, treba reći da je posao fotografa ovdje velikim dijelom sveden na ulogu snimatelja u procesu snimanja filma, dok je, shodono toj usporedbi, Gotovčeva uloga bila i uloga redatelja i najčešće jedinog glumca. Bez snimatelja, dakako, ne bi bilo filma, a njegov prepoznatljiv jezik u dobrim slučajevima pomaže da autorstvo redatelja i udio glumca dođu do punog izražaja. Mislim kako je Gotovac u Tomislavu Čuveljaku pronašao upravo takvog jednog suradnika koji je svojim izražajnim sredstvima mogao izraziti sve umjetnikove namjere 
Administrator: zoo_visitor_guest/images/uploads/vijesti/GOTOVAC-glavna.jpg---www.mojzagreb.info
  • Zagreb
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › MUZEJ MIMARA: “Božija mašina” Tomislava Gotovca