Vladimir Knapp prof. dr.

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
13:59
Kol
2020
10

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Vladimir Knapp prof. dr.

Zagreb Srednja Europa za mlade
Zagreb Srednja Europa
Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
24
 
04.2020

Vladimir Knapp prof. dr.

skladište NiS RAO uz poštivanje strogih propisa EU i pravila IAEA ne bi bilo opasno za ljude i okoliš
Vladimir Knapp prof. dr.Predsjednik rh odlikovao ga je za znanstveni doprinos razminiranju hrvatske
 

Istaknuti hrvatski fizičar i energetičar prof. dr. Vladimir Knapp bio je dugogodišnji znanstvenik u Institutu „Ruđer Bošković“ i do umirovljenja redovni profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a već 40 godina je član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Diplomirao je na smjeru teorijske fizike kod poznatog profesora Ivana Supeka, a  doktorirao u Birminghamu, u Velikoj Britaniji. Tijekom karijere usavršavao se u Velikoj Britaniji i Japanu te sudjelovao u brojnim domaćim i stranim istraživanjima.

Rad u nuklearnoj energetici započinje izborom u tadašnje Znanstveno vijeće Savezne komisije za nuklearnu energiju 1962. godine. Sudjelovao je i u pripremama za gradnju NE Krško. Nakon polugodišnjeg boravka u Japanu 1974. pokreće u suradnji sa prof. Požarom i prof. Smiljanićem studij Nuklearne energetike na Elektrotehničkom fakultetu i daje bitan doprinos odgoju potrebnih stučnjaka. Vodio je i sudjelovao u izradi niza studija i elaborata za HEP u kojima se obrađivalo pitanja povezana sa pogonom i ekonomikom NE Krško, spremanjem istrošenog goriva i raspremanjem elektrane na kraju radnog vijeka. Bio je i osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva. Autor je brojnih knjiga o energetici.

Također je godinama bio vrlo aktivan u uglednom  međunarodnom Pagvaškom pokretu znanstvenika pokrenutom od Lorda Russella i Alberta Einsteina 1957. godine, sa primarnim ciljem uklanjanja i zabrane  nuklearnog oružja kako bi se nuklearne tehnologije koristile samo za dobrobit čovječanstva, zbog čega je dugogodišnji predsjednik tog pokreta Rotblat dobio Nobelovu nagradu za mir. Nakon umirovljenja prof. Knapp je inicirao rad na razvoju metoda razminiranja, kao znanstvenom izazovu i ozbiljnom poslijeratnom problemu zbog čega ga je predsjednik Republike za znanstveni doprinos razminiranju odlikovao ordenom Hrvatskog pletera.

Izbor u počasno zvanje posebno istaknutog profesora FER-a omogućio mu je nastavak znanstvenog i stručnog rada koji je usmjerio na probleme i perspektivu dugoročnog razvoja nuklearne energetike, sa naglaskom na ulogu nuklearne fisije u sprječavanju globalnog zatopljenja. U važnim pionirskim radovima od 2010. do 2019., vodeći grupu istraživača sa FER-a i HAZU, pokazao  je da fisijska  energija za razliku od fuzije posjeduje potencijal  pravovremenog uključenja  u suzbijanje globalnog zatopljenja. Procjenio je da  je dodatnih 1600 GW nuklearnih elektrana dovoljno da zamjeni sve elektrane na ugljen.

Zato već desetljećima spada među najistaknutije hrvatske stručnjake za nuklearnu energetiku pa smo s njim razgovarali o ulozi nuklearnih elektrana u smanjivanju globalnog zagrijavanja i sve prisutnijih klimatskih promjena te o načinima zbrinjavanja nisko i srednje radioaktivnog otpada (NiS RAO).

U posljednje vrijeme ponovo u svijetu i EU postaju sve aktuelnije rasprave o tome bi li se većim korištenjem nuklearki moglo olakšati proizvodnja dovoljno električne energije za sve veći rast potrošnje (zbog rasta broja stanovnika na Zemlji, gospodarstva, a posebno turizma, te najava da će električna energija sve više zamijenjivati fosilna goriva svuda, dakle i u prometu pa sve popularniji postaju e-auti), uz što manji negativan utjecaj na jačanje globalnog zagrijavanja i sve primjetnijih klimatskih promjena. Što vi mislite o tome i koliko na to može utjecati strah dijela javnosti od nuklearki?

Brojnim stručnim radovima objavljenim u zadnjih desetak godina tim znanstvenika sa našeg fakulteta, koji sam vodio, pokazao je da postojeća fisijska nuklearna energija, zahvaljujući i dovoljno velikim rezervama urana, ima kapacitet dovoljan za pokriće najmanje jedne trećine svjetske buduće potrošnje električne energije pa ja njeno korištenje moguće rješenje globalnog zatopljenja.

Naime, tek treba vidjeti što će nam donijeti nova fuzijska nuklearna tehnologija koja se još razvija. Vodeći svjetski stručnjaci očekuju da će ITER, osnovna fuzijska instalacija, biti gotova 2035. Nakon toga se nastavlja razvoj produktivne proizvodne instalacije DEMO koja bi mogla biti završena oko 2050. Potom bi možda mogla uslijediti izgradnja prvih fuzijskih elektrana u što nisam siguran jer bi bile komplicirane i skupe. Ali ako se to i dogodi, ne mogu početi proizvodnju prije 2065. To znači da fuzijska tehnologija dolazi prekasno za sudjelovanje u smanjivanju globalnog zatopljenja.    

Zato smatram da kod toga treba razmatrati ulogu fisijske nuklearne energije koja se uspješno koristi za proizvodnju u više od 450 nuklearnih elektrana širom svijeta, a dosta ih se i gradi i planira, posebno u Kini (više desetaka), ali i u EU i drugim dijelovima svijeta. To je sigurna energija ako se izuzmu rijetki slučajevi poput Černobila koji je nastao u nuklearki sa upitnom sovjetskom  tehnologijom i zbog nerazumnih postupaka zaposlenih. A nesreća na fisijskim nuklearkama sa zapadnom tehnologijom nije bilo još od 1979. i akcidenta u elektrani Otok tri milje u SAD. Kako je ta nuklearka imala zaštitnu zgradu u okoliš je izašlo vrlo malo radioaktivnosti. To je bila zadnja nesreća u nuklearnim elektranama koja se može pripisati kvaru na užoj nuklearnoj instalaciji, a posljednju veću nesreću u japanskoj NE Fukushima uzrokovao je veliki tsunami i loša procjena potrebne visine zaštitnog nasipa.

Zbog toga bi kod razmatranja buduće opskrbe energijom i smanjivanja emisija stakleničkih plinova koji potiču globalno zagrijavanje i klimatske promjene svakako trebalo uzeti u obzir i nuklearnu  energiju fisije jer fisijske nuklearne elektrane stabilno i po povoljnoj cijeni proizvode velike količine električne energije uz vrlo male emisije plinova koji stvaraju efekt staklenika. Pritom treba imati u vidu da se i nuklearne tehnologije stalno dodatno usavršavaju. Uslijed noć-dan ciklusa u proizvodnji  enegije korištenjem solarne energije, ostaje trajna potreba za izvorom neovisnim o dnevnim varijacijama. 

Osim toga, sredinom studenoga 2019. Europski parlament je odlučio da se fisijska nuklearna energija  može koristiti ravnopravno ostalim vrstama energije, što znači da je skinuta sa svojevrsne crne liste gdje je bila zbog mogućnosti zloupotrebe za nuklearno oružje. 

Ima li Hrvatska planove za korištenje nuklearne energije u budućnosti? Naime, nedavno je u Saboru usvojena Strategija energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. A Slovenija već dugo razmatra mogućnost gradnje drugog bloka NE Krško pa je pitanje hoće li u tome, kao i kod prvog bloka, ravnopravno sudjelovati i Hrvatska.

Vrlo je važno pitanje  kako će Hrvatska podmirivati svoje energetske potrebe nakon 2043. godine kada NE Krško izlazi iz pogona. Hrvatska će koristiti svoju polovicu nuklearne energije iz te elektrane do 2043. do kada je produžen životni vijek njenog prvog bloka. Nažalost, nuklearna energetika nema kod nas mjesto koje zaslužuje u novoj energetskoj strategiji pa je upitna njena uloga u hrvatskoj energetici nakon zatvaranja prvog bloka te slovensko-hrvatske nuklearke. Treba imati u vidu da će Hrvatska tada ostati bez sigurnog velikog izvora električne energije snage oko 350 megawata. Po sadašnjem razvoju tehnologija obnovljivih izvora, koji i dalje, poput elektrana koje koriste energiju sunca i vjetra, znatno ovise o čudima prirode, ne postoje sigurni izvori koji će u našem elektroenergetskom sustavu zamijeniti NE Krško, a da nemaju puno veće emisije štetnih plinova poput termoelektrana. Znam da se mnogima 2043. čini prilično daleko, ali u energetici treba razmišljati i planirati dugoročno jer priprema i gradnja elektrana traje godinama. Za donošenje odluka i pripreme gradnje nuklearne, te gradnju potrebno je bar 10 godina.  Zato Hrvatska treba na vrijeme planirati i odlučiti želi li npr. sudjelovati u mogućoj gradnji drugog bloka NE Krško, čime bi dobila veliki izvor električne energije u drugoj državi koji stvara vrlo male emisije plinova koji potiču globalno zatopljenje, ili izgraditi vlastitu nuklearku što bi također bilo rješenje. Vjerujem da će za to biti i dovoljno znanja pa sve ovisi o pravovremenim političkim odlukama i stavu javnosti. Siguran  sam da će naše Vlade i javnost voditi računa da se osigura dovoljno  ekološki i ekonomski prihvatljive energije, ne isključujući nuklearnu, što je bitno za naš ukupan privredni razvoj. Moramo biti spremini i za buduće klimatske promjene.

Međutim, u javnosti i dalje postoji prilično izraženi strah od nuklearki i radioaktivnog otpada zbog čega Hrvatska nije izgradila davno sa Slovencima planiranu drugu nuklearku, a već godinama ne uspjeva izgraditi ni skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada – NiS RAO. Postoje li, prema vašem mišljenju, za to opravdani razlozi? Je li propisno zbrinut NiS RAO opasan za ljude i okoliš i zašto?

Kao što sam već rekao, zadnja imalo ozbiljnija nesreća na nuklearkama zapadne tehnologije bila je  davne 1979., dakle prije više od 40 godina. I to pokazuje da je nuklearna energetika, zahvaljujući stalnom razvoju i usavršavanju proizvodnih i sigurnosnih tehnologija u posljednjih 50-tak godina, vrlo sigurna jer da nije tako ne bi ju u brojnim elektranama koristila većina najrazvijenijih i najbogatijih država na svijetu poput SAD, Japana, Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske, Kanade i mnogih drugih. Treba konstatirati da su nuklearne elektrane koje se grade posljednjih godina među najsigurnijim izvorima energije.  

Slične tvrdnje mogu se čuti i od mnogih poznatih stranih i domaćih znanstvenika i stručnjaka za energetiku. Ali kako onda objašnjavate strah javnosti od nuklearki i radioaktivnog otpada? Je li razlog u neznanju i nedovoljnoj informiranosti javnosti, političkim igrama ili nečem trećem?   

Sigurno je jedan od razloga neznanje i nedovoljna informiranost dijela naše javnosti o nuklearkama i radioaktivnom zračenju. Jer riječ je o složenim tehnologijama o kojima mnogi neznaju dovoljno. To će se bitno promjeniti za idućih deset godina kada će se donašati odluka o drugoj nuklearci. Ne vjerujem da će se održati primitivna gledišta na nuklearno zračenje, a i procjene znanstvenika se mjenjaju, posebno kod učinka malih doza zračenja. Jedan od razloga za taj strah javnosti vjerojatno je činjenica da se radioaktivno zračenje ne može vidjeti ili osjetiti. Strah kod nekih možda potiče i postojanje nuklearnog oružja.

Izgleda da taj strah u Hrvatskoj ide tako daleko da se već desetljećima ne uspjeva izgraditi ni skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada iako brojni stručnjaci za energetiku i zaštitu okoliša tvrde da takvo skladište, ako se izgradi i vodi po europskim propisima o zaštiti okoliša, nije opasno za ljude i okoliš. Postoje li neki opravdani razlozi za strah od takvog objekta kakvi postoje i normalno rade u brojnim europskim i drugim državama pa čak i u Srbiji?

Kad se radi o radioaktivnom otpadu nužna su neka pojašnjenja. Najprije, nema odlaganja visoko aktivnog istrošenog goriva. Nema za to ni planova ni uvjeta. Istrošeno gorivo ostat će spremljeno na lokaciji elektrane barem do 2043., a za dalje čeka se buduća tehnička odluka. Međutim, prema dostupnim podacima, Hrvatska i Slovenija trebaju okvirno do sredine ovog desetljeća preuzeti po pola do tada skupljenog NiS RAO iz privremenog skladišta nuklearke i prebaciti ga u svoja skladišta. A razmatrana lokacija hrvatskog privremenog skladišta je u bivšoj vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori gdje bi se čuvao NiS RAO iz nuklearke i tzv. institucionalni radioaktivni otpad, ali konačna odluka ovisit će o tehničkim i ostalim uvjetima. Inače, mnogo ljudi nezna da takav nisko i srednje radioaktivni otpad osim u nuklearnim elektranama nastaje i u brojnim medicinskim ustanovama te raznoj industriji, a tu spadaju i ranije korišteni radioaktivni gromobrani i javljači požara.

Apsolutno se slažem da takvo skladište NiS RAO, ako se tijekom njegove gradnje i rada poštuju strogi propisi Europske unije prenešeni i u naše zakone i pravila Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ne bi bilo opasno ni za ljude niti za okoliš. Pa dva manja privremena skladišta radioaktivnog otpada već desetljećima postoje u širem središtu Zagreba u Institutu „Ruđer Bošković“ i Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Ali samo zbog psiholoških razloga možda je bolje da takvo skladište bude van naseljenih mjesta. A bivša vojarna Čerkezovac je od Dvora udaljena oko 4-5   kilometara ali je blizu granice sa BiH.

Kako treba o nuklearnim objektima educirati i informirati javnost od najmlađeg uzrasta dobar je primjer i Mađarska gdje o tome uče još od srednje škole pa nemaju ovakvih problema iako čak više od 40 posto energije proizvode u nuklearkama, a planiraju i gradnju novog bloka NE Paks. Jedan mađarski akademik mi je rekao da su npr. već u nižim razredima srednjih škola organizirali mjerenje radioaktivnosti u okolišu.

A u Hrvatskoj više ni na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, gdje sam svojedobno  predavao zaštitu od zračenja u sklopu obaveznog predmeta o nuklearnoj energetici u kojem se učilo i o radioaktivnom zračenju. Sada, nema takvog predmeta na FER-u osim na usmjerenju sa malim brojem studenata. Pa onda nije ni čudo da šira javnost o tome zna premalo.   

Kada to sve uzmemo u obzir kako objašnjavate strah i uporno protivljenje dijela stanovnika Općine Dvor i okolnih mjesta, pa i onih s druge strane Une u BiH, zbog planirane gradnje skladišta NiS RAO u bivšoj vojarni na Trgovskoj gori nakon što su dugogodišnje stručne analize i istraživanja pokazala da je to najbolja lokacija? Unatoč toga što su nadleže institucije najavile da bi značajno financijski i raznim ulaganjima pomogle razvoj tog slabo razvijenog dijela Hrvatske i otvorile više radnih mjesta. Naime, vaša supruga i njena obitelj su porijeklom iz Dvora i tamo povremeno boravite pa dobro poznajete mentalitet i način razmišljanja tamošnjeg stanovništva.

Riječ je uglavnom o organiziranom protivljenju u suradnji sa nekim drugim jedinicama lokalne samouprave, prije svega o malim grupama ljudi koji iz Petrinje organizirano dolaze na prosvjede u Dvor. Na takav zaključak navodi me i to što sam razgovarao sa desetak mještana Dvora koji tamo žive ili su živjeli i nisu mi rekli da su protiv gradnje takvog skladišta, dapače neki ga u interesu razvoja  Općine Dvor odlučno podupiru. Zato mislim kako bi bilo dobro da se provede predviđeno pisano izjašnjavanje lokalnog stanovništva gdje bi svatko mogao i trebao navesti argumente za ili protiv gradnje takvog objekta.

Problem je i u tome što je lokalno stanovništvo dosta deprimirano zbog teškog stanja u tom kraju i nedostatka perspektive, ostarjelo je pa i dosta odumire tako da ih uglavnom zanimaju njihove mirovine. Osim toga, sve je manje starosjedilaca, a povećava se broj doseljenika među kojima je dosta mlađih ljudi jer jeftino kupuju kuće i zemlju. Zato bi bilo o tome zanimljivo razgovarati i s njima.    

Što su, po vašem mišljenju, glavni razlozi čestih prosvjeda protiv gradnje skladišta NiS RAO i s druge strane Une u BiH, kao i vlasti BiH i Republike Srpske – također neznanje i neinformiranost o tome što će se tamo skladištiti i utjecaju tog objekta na ljude i okoliš, političke igre ili nešto treće?

Pretpostavljam da su tamošnji stanovnici i ti prosvjednici podjednako loše, a možda i lošije od mještana Općine Dvor, informirani o tom skladištu i njegovu utjecaju na okoliš. To je vidljivo i iz činjenice da svi uporno ponavljaju kako će to skladište biti opasno, ali za to ne navode nikakove ozbiljne argumente. Osim toga, pretpostavljaju da neće dobiti financijske poticaje kao stanovnici Općine Dvor što ih dodatno motivira da se protive gradnji skladišta u susjedstvu. Bio bi to ružan motiv kojeg dijeli samo mali dio stanovništva. 

Kako komentirate postojeću praksu da se, nakon zatvaranja dva zagrebačka privremena skladišta NiS RAO, takav otpad čuva na mjestima nastanka, dakle u desecima zdravstvenih ustanova, tvrtki i drugdje? Nije li to lošije rješenje od zbrinjavanja u centralnom skladištu?

Njegovo zbrinjavanje u takvom centralnom skladištu bilo bi puno bolje rješenje od postojećeg jer bi to skladište bilo izgrađeno i radilo te stalno kontroliralo po strogim europskim propisima o zaštiti okoliša. Pritom je zanimljivo da svi, kada im zatreba, rado koriste razne zdravstvene preglede kod kojih se koriste izvori radioaktivnog zračenja koji kasnije, kada im prođe životni vijek, postaju radioaktivni otpad, ali se uporno protive gradnji takvog skladišta blizu svojih mjesta. Osim toga, tijekom takvih pregleda ljudi sasvim sigurno dobiju više radioaktivnog zračenja nego što bi dobili od ovakvog skladišta.

Međutim, takvi problemi, prije svega uzrokovani neznanjem i nedovoljnom informiranošću, lakše bi se riješili kada bi mladi o tome više učili tijekom svog školovanja te se više nastojalo kroz medije i na druge načine kvalitetno informirati javnost o takvim temama. To npr. dobro rade u susjednim zemljama Mađarskoj i Sloveniji pa tamo nemaju takvih problema sa nuklearkama i skladištima radioaktivnog otpada. Osim toga, poznato je da je Krško zbog velikih financijskih i drugih koristi koje ima od nuklearke jedna od najbogatijih i najrazvijenijih slovenskih općina. A lokaciju za svoje skladište na lokaciji Vrbina nedaleko nuklearke dobili su tako da su raspisali javni natječaj za zainteresirane jedinice lokalne samouprave i onda, među više zainteresiranih, izabrali najbolju.

Zato bi bilo dobro kada bi i predstavnici lokalnih zajednica i novinari na licu mjesta upoznali takva uspješna slovenska i mađarska rješenja. To bi, uvjeren sam, doprinjelo da se lakše rješavaju ovakvi problemi vezani uz poznati NIMBY efekt u Hrvatskoj, dakle protivljenje dijela lokalnog stanovništva gradnji nepopularnih objekata na području gdje žive jer bi mještani i novinari iz prve ruke doznali da je, uz poštivanje strogih postojećih propisa, i te kako moguć normalan suživot građana i takvih objekata.  

Što na kraju predlažete kako riješiti postojeće probleme koji sprječavaju zbrinjavanje NiS RAO po europskim standardima u Hrvatskoj kako nam, nakon proteka propisanih rokova, zbog strogih propisa EU ne bi, kao i kod običnog otpada, zaprijetile financijske kazne ako se taj problem ne riješi? Osim toga, Hrvatska mora izgraditi skladište ne samo zbog zbrinjavanja institucionalnog RAO (koji nastaje u zdravstvenim ustanovama, industriji, vojsci i drugim mjestima), po propisima EU  nego i zato što je sve manje vremena do roka kada ćemo morati preuzeti svoju polovicu NiS RAO iz privremenog skladišta NE Krško što je preduvjet za nastavak njenog rada. Ako se to ne ostvari može doći u pitanje i isporuka naše polovice dosta jeftine struje koju proizvodi ta elektrana te mogućnost da Hrvatska, ako to poželi, sudjeluje u mogućoj gradnji njenog drugog bloka. Dakle prijete nam višestruke štete ako se taj problem ne riješi.    

Naravno da bi najbolje rješenje bilo izgraditi takvo skladište u Hrvatskoj uz poštivanje svih strogih propisa EU te uobičajene poticaje jedinici lokalne samouprave na čijem bi se području izgradilo i tako izbjeći brojne moguće probleme. Ako to nikako ne uspije onda je možda moguće, ali sigurno skuplje rješenje, skladištenje NiS RAO u nekom stranom skladištu, naravno ako se za to dobiju sve potrebne dozvole. Međutim, Slovenija je primjerice, prema riječima ministra Tomislava Ćorića, već najavila da bi prihvatila samo hrvatsku polovicu NiS RAO iz NE Krško ali ne i naš institucionalni otpad. Osim toga, skladištenje NiS RAO u inozemstvu bilo bi puno skuplje (barem dvostruko) od njegovog zbrinjavanja u vlastitom skladištu.  

razgovor vodio i snimio: Željko Bukša

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb I nakon umirovljenja nastavio je znanstveni i strucan rad
  • Zagreb Knapp je sa kolegom kulisicem napisao knjigu novi izvori energije
  • Zagreb Predsjednik rh odlikovao ga je za znanstveni doprinos razminiranju hrvatske
  • Zagreb Prof. knapp je cesto bio predavac na brojnim strucnim i znanstvenim skupovima
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Vladimir Knapp prof. dr.