Zdenko Šimić prof. dr.

mojzagreb.info
 

Zagreb

 
Portal Zagreb Zagreb
Osvježeno
17:59
Srp
2020
03

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Zdenko Šimić prof. dr.

Zagreb Čitajte Pelikana
DICK Profesionalni kuhinjski noževi
 
 
Najnoviji videi
 
Zagreb Emeli Sandé - Read All About It Emeli Sandé - Read…
Recepti
Rapska torta - kolač građana Raba - Zagreb, mojzagreb.info Rapska torta - kolač…
Rapska torta je nekad…
Pizza iz tave - Zagreb, mojzagreb.info Pizza iz tave
Postoje brojne izvedenice…
Šalša s mljevenim mesom - Zagreb, mojzagreb.info Šalša s mljevenim mesom
U ovoj eri pretilosti,…
Šarena pita s šunkom i salata - Zagreb, mojzagreb.info Šarena pita s šunkom…
Lagani ljetni obrok,…
Igre, igrice
Gormiti: Blazing Ball
Pucačina u gormiti stilu
Čovječe ne ljuti se
Igrate protiv računala…
Kako se riješiti bivšeg ili bivše? Ljubavi? - Zagreb, mojzagreb.info Kako se riješiti bivšeg…
Igra za jednog ili jednu,…
Lupi guzu - igra za odrasle - Zagreb, mojzagreb.info Lupi guzu - igra za odrasle
Nježno ili, uglavom,…
Povezani članci
Zadnje vijesti
15
 
01.2020

Zdenko Šimić prof. dr.

Hrvatski stručnjak Europske komisije - NiS radioaktivni otpad nije opasan za ljude i okoliš - razgovor u povodu...
Zdenko  Šimić prof. dr.Prof. simic ispred skladista visoko aktivnog nuklearnog otpada u nizozemskoj
 

Hrvatska već desetljećima ne uspijeva naći trajno rješenje za odgovarajuće zbrinjavanje svog nisko i srednje radioaktivnog otpada (NiS RAO) koji nastaje u brojnim medicinskim ustanovama, tvrtkama, vojsci, Nuklearnoj elektrani Krško, čiji je Hrvatska ravnopravni suvlasnik, i na drugim mjestima (stari radioaktivni gromobrani, javljači požara itd.).  Zato smo o tome kako riješiti taj problem razgovarali sa poznatim hrvatskim stručnjakom za energetiku prof. dr. Zdenkom  Šimićem.  Naime, on je godinama (do 2015.) radio kao profesor u području tehnoloških rizika, nuklearne i ostalih izvora energije na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a sada radi u Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije (EC JRC) u području nuklearne sigurnosti uključivo radioaktivni otpad što znači da je vrlo kompetentan sugovornik za tu temu.  

Prvo i za našu javnost vjerojatno najvažnije pitanje je da li je propisno zbrinut nisko i srednje radioaktivan otpad opasan za ljude i okoliš i zašto? Koliko je njegovo zračenje i koliko traje, usporedbe s prirodnim npr. tijekom leta avionom ili nekih medicinskih pregleda, koje se mjere koriste kod izbora lokacije te gradnje i vođenja takvog skladišta?

Nisko i srednje radioaktivni otpad nije opasan za okoliš i ljude koji žive u blizini skladišta ili odlagališta. Taj otpad nije opasan niti za ljude koji rade s njim cijelo vrijeme. Boravak u blizini nisko radioaktivnog otpada siguran je i bez posebne zaštite. Skladištenje i odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada planira se tako da niti najgori zamislivi događaj ne rezultira ozračivanjem u okolini većim od otprilike trećine prosječne doze koju ljudi prime svake godine u Hrvatskoj (3 mSv). Toliko iznosi razlika godišnje prirodne doze koju otprilike primi stanovnik na sjeveru Hrvatske u odnosu na jug. Širom svijeta ljudi kontinuirano žive na mjestima gdje prirodno godišnje primaju nekoliko mSv bez ikakvih posljedica. Brojni medicinski pregledi rezultiraju sličnom dozom i to nije štetno. Primjerice CT cijelog tijela ozrači pacijenta s 10 mSv itd. Osoblje u avionima godišnje primi dodatnu dozu iz svemira u iznosu od preko 2 mSv, a to je deset puta manje od uobičajeno dopuštene doze.

Izbor lokacije za odlaganje srednje i nisko radioaktivnog otpada zapravo nije toliko kritičan kao za visoko aktivni radioaktivni otpad. Nisko i srednje radioaktivni otpad se odlaže vrlo kompaktiran i imobiliziran tako da može izdržati i najgore moguće utjecaje sve dok radioaktivnost ne opadne na bezopasnu razinu. Kao i kod drugih objekata s opasnim otpadom preferiraju se lokacije koje nisu izložene poplavama, potresima i drugim većim vanjskim utjecajima. Najmanji zahtjevi na lokaciju su za površinska rješenja, ali to povećava zahtjeve na izgradnju odlagališta (zaštitne barijere i institucionalni nadzor).

Što sve spada u takav NiS radioaktivni otpad, gdje sve nastaje i kako se zbrinjava u EU i svijetu? Naime, mnogi i dalje pogrešno misle da tu spada i istrošeno gorivo nuklearki.

Nisko aktivni radioaktivni otpad čine svi materijali (npr. papir, tkanina, alati i filteri) koji su došli u kontakt s većinom kratko živućim izotopima. Prije trajnijeg skladištenja i konačnog odlaganja volumen ovog otpada se značajno smanjuje spaljivanjem i kompaktiranjem. Radioaktivnost nisko aktivnog otpada se smanjuje otprilike desetorostruko za dvadeset godina nakon nastajanja.

Srednje radioaktivni otpad sadrži više radioaktivnih elemenata iz smola (ionskih izmjenjivača), kemijskih taloga i visoko kontaminiranih materijala. Za trajnije skladištenje i odlaganje ovaj otpad se pretvara u kruti oblik i imobilizira (miješanjem s betonom ili asfaltom, do 20% sadržaj otpada). Početna radioaktivnost ovog otpada zahtijeva zaštitu za radnike. Nakon 300 godina zračenje srednje radioaktivnog otpad pada na zanemarivu razinu.

Smanjivanje radioaktivnosti otpada znači da se bilo kakva potencijalna opasnost vremenom smanjuje. Trajno odlagalište se u Hrvatskoj planira tek za 2060. To znači da će, dok odlagalište počne raditi,  većina uskladištenog radioaktivnog otpada imati višestruko manju radioaktivnost. Dio otpada više neće ni biti radioaktivan na razini koja ga čini opasnim.

Nisko i srednje radioaktivni otpad zbrinjava se tako da se obradi i pripremi za trajnije skladištenje i konačno odlaganje. Skladištenje je moguće u zatvorenom prostoru, a za konačno odlaganje se koriste različite izvedbe odlagališta iznad ili blizu površine tla. Odlagalište se gradi tako da ima vodonepropusne podloge, betonskih ploče i odjeljke (u koje se stavljaju bačve i kontejneri s otpadom) te pokrov od betona ili zemlje. Brojna su praktična rješenja u svijetu i većina takvog otpada je trajno odložena. Primarna razlika između skladišta i odlagališta je u aktivnoj ljudskoj prisutnosti, razini institucionalnog nadzora i vremenskom trajanju.

Visoko radioaktivni otpad je posve različita kategorija jer nastaje iz istrošenog nuklearnog goriva gdje se nalaze dugoživući radioaktivni elementi. Inicijalna aktivnost ovog otpada je tolika da zahtijeva hlađenje i značajnu zaštitu od zračenja za radnike. Skladištenje i obrada ovog otpada su daleko zahtjevniji. Njegovo konačno odlaganje zahtijeva rješenja koja su daleko trajnija (tisuće godina). Trenutno je Finska prva zemlja koja ima licencirano odlagalište ovog otpada dok ostale zemlje istražuju moguća rješenja na većoj dubini u stabilnim stijenama s različitim rješenjima obrade otpada.

Valja imati na umu da se radioaktivni otpad kategorizira prema iznosu i trajanju aktivnosti te da postoje razlike među zemljama. Primjerice, postoji i kategorija vrlo niskog radioaktivnog otpada (tretira se slično kao i nisko radioaktivni otpad) te kategorija srednje radioaktivnog otpada s dugoživućim radioaktivnim elementima (tretira se slično kao i visoko radioaktivni otpad). Tako da je razumljivo da može doći do različitog razumijevanja. Mislim da je za osnovno razumijevanje dovoljna ova pojednostavljena slika s niskim, srednjim i visoko radioaktivnim otpadom. No, detalji su važni kada je riječ o specifičnim zahtjevima na odlagalište poput dubine itd.

Koliko u Europi i svijetu postoji skladišta za NiS RAO (u kojim sve zemljama, koliko dugo rade) kakvo se planira graditi u Hrvatskoj te je li tijekom njihovog rada bilo akcidenata koji su utjecali na okoliš? 

U svijetu postoji veliki broj skladišta i odlagališta niskog i srednje radioaktivnog otpada. Mislim da trenutno ima više od 100 odlagališta. Brojna odlagališta su otvorena još sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća. Prva odlagališta imala su manji volumen i jednostavnije konstrukcije. Novija odlagališta imaju puno više zaštitnih barijera, a otpad se komprimira i impregnira. Trenutno je trajno odloženo više od 80% u svijetu i 70% u EU vrlo niskog, niskog i srednjeg radioaktivnog otpada (skoro 30 milijuna m3). Broj odlagališta je velik i mnoga se koriste 30 i više godina. Veliki broj zemalja ima skladište radioaktivnog otpada (u EU ga nemaju samo tri zemlje članice), a otprilike pola zemalja članica EU ima odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada. 

Nisu mi poznati detalji o planovima za skladište i odlagalište u Hrvatskoj. Skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada ne zahtijeva nikakvo posebno rješenje izuzev kada se radi o obradi i pripremanju tog otpada za trajno odlaganje. Otpad iz Krškog dolazi pripremljen (kompaktiran i impregniran) te će ga trebati samo smjestiti u skladište.

Tijekom obrade i pripreme za skladištenje nisko i srednje radioaktivnog otpada je bilo incidenata. To se danas događa daleko manje jer se otpad kompaktira i impregnira. Činjenica da se taj otpad planira skladištiti u krutom obliku čini gotovo nemogućim događaj koji bi raspršio radioaktivnost izvan skladišta ili odlagališta u bilo kakvim većim i štetnim količinama.

Tko i kako kontrolira ta skladišta NiS RAO i kako se o tome redovno informira lokalna zajednica? Je li uobičajena praksa da lokalna zajednica zbog takvog skladišta dobiva naknadu ili poticaje za ubrzani razvoj?

Skladište i odlagalište najprije kontroliraju organizacije zadužene za njihov rad. Neovisno o njima nadležna državna organizacija izdaje dozvole, vrši nadzor i obavlja inspekcije. Na međunarodnoj razini postoje obvezne i dobrovoljne mogućnosti verificiranja nacionalnog pristupa zbrinjavanju radioaktivnog otpada. Sve zemlje u EU su podložne redovitom pregledu od strane Europske komisije. Međunarodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA) omogućava razmjenu iskustava i periodičku stručnu provjeru.

Uz sve obvezne i dobrovoljne načine provjere i unaprjeđenja zbrinjavanja radioaktivnog otpada valja istaknuti da nevladine organizacije i interes medija daju svoj doprinos da transparentnost i sigurnost budu na visokoj razini. Činjenica da je radioaktivnost lako mjerljiva u vrlo malim iznosima omogućava brzu i jednostavnu detekciju. Službene i neovisne provjere stanja u skladištu, odlagalištu i okolici je moguće raditi na kontinuiranoj bazi i po potrebi.

Naknada lokalnoj zajednici za skladištenje i odlaganje radioaktivnog i drugog opasnog otpada  je uobičajena u svijetu. Međutim naknada i potpora često nisu glavno sredstvo za pridobivanje suglasnosti lokalnog stanovništva. Kontinuitet dobre komunikacije i povjerenje su daleko važniji. 

Kada se uzmu u obzir tvrdnje stručnjaka da se, ako se izgradi i vodi prema strogim europskim propisima o zaštiti okoliša, ne radi o objektu opasnom za okoliš i ljude kako objašnjavate toliki strah dijela javnosti od tog skladišta, posebno oko lokacije na Trgovskoj gori predložene za njegovu gradnju, zbog čega Hrvatska već godinama ne uspijeva izgraditi takav potreban objekt?

Najprije mislim da je važno naglasiti da se saznanje o gotovo apsolutnoj sigurnosti skladišta i odlagališta nisko i srednje radioaktivnog otpada temelji na velikom iskustvu, neovisnim mjerenjima i karakteristikama otpada. Iskustvo dokazuju da je u okoliš ispuštena radioaktivnost iz postojećih skladišta i odlagališta zanemariva i manja od propisanih iznosa. Kao što sam prije naveo čak i najgori zamislivi scenarij ne bi rezultirao izlaganjem okoliša većoj dozi od dijela godišnje radioaktivnosti primljene iz prirode. Prema tome, može se sa sigurnošću tvrditi da je nisko i srednje radioaktivni otpad ponajbolji otpad za skladištenje i odlaganje. Sigurnost praktično može provjeriti svatko s jednostavnim instrumentom. Činjenica da se radioaktivni elementi raspadaju znači da radioaktivnost kontinuirano slabi te da je taj otpad sve manje opasan.

Zašto se unatoč navedenim činjenicama ljudi i dalje plaše takvog otpada centralno je pitanje povezano ponajprije s povjerenjem i nedostatnom komunikacijom. Razvijenost društva s kontinuiranim uključivanjem svih dionika u odabir skladišta i lokacije radioaktivnog otpada značajno umanjuje strah i osigurava pronalazak rješenja. Obzirom da tehničkih problema nema stručnjaci su dugo ignorirali različite poglede i strahove ostalih dionika. Jasno je da propuste iz prošlosti nije lako nadoknaditi. No, samo kontinuirani napor, komunikacija i uključivanje svih zainteresiranih vodi ka pridobivanju povjerenja i konačnom rješenju.

Kako komentirate postojeću praksu da se, nakon zatvaranja dva zagrebačka privremena skladišta NiS RAO, takav otpad čuva na mjestima nastanka, dakle u desecima zdravstvenih ustanova, tvrtki i drugdje?

Bez centralnog skladišta i konačnog odlagališta za niski i srednje radioaktivni otpad troškovi brige za taj otpad u Hrvatskoj su puno veći. Sigurnost je moguće osigurati daleko jednostavnije i jeftinije u centralnoj lokaciji. Dodatni problem nedostatka centralne lokacije je da se otežava zbrinjavanje institucionalnog radioaktivnog otpada za koji nemamo odgovornu instituciju. Primjer su radioaktivni gromobrani i izvori koji se nađu u reciklažnom metalu. 

Može li Hrvatska zbrinuti sav svoj NiS RAO (dakle tzv. institucionalni i svoj dio iz NE Krško) u nekoj drugoj zemlji i, ako može, uz koje uvjete?

Principijelno nema nikakvih prepreka da Hrvatska sav svoj otpad zbrine u nekoj drugoj zemlji. No, za to postoje brojni praktični izazovi, počev od pristanka te zemlje do većih troškova koje bi imali. Premda brojne zemlje u EU i šire imaju riješeno skladištenje i odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada one rijetko primaju taj otpad iz drugih zemalja. Izuzetak su u novije vrijeme institucionalni izvori koji se vraćaju proizvođaču. Može se reći da su te zemlje odgovorne za radioaktivni otpad koji su sami proizveli, ali ne žele preuzeti tuđi otpad. To nije tehnički već primarno politički problem. Kada bi neka zemlja i htjela zbrinuti naš otpad to bi bilo po cijeni koja bi uključivala naplatu za naš strah i nemogućnost da to sami napravimo.  

Što predlažete kako riješiti postojeće probleme koji sprječavaju zbrinjavanje NiS RAO po europskim standardima u Hrvatskoj?

Teško da ja mogu nešto posebno predložiti za rješavanje postojećih problema jer oni nisu ni tehničke  niti formalne prirode. Kao što sam već naveo, dokazano je da su otvorenost i kontinuirani dijalog sa svim dionicima nužna pretpostavka za uspješno rješenje. Primjere kako tome pristupiti može se naći iz iskustava mnogih zemalja koje su to uspješno riješile. Jasno, specifičnosti našeg društva moraju se uzeti u obzir i to svakako predstavlja dodatni izazov.   

Ima li Hrvatska neki rok EU do kada mora izgraditi takvo skladište i prijete li nam penali ako to ne napravimo?

Hrvatska ima najprije rok da 2023. treba preuzeti svoj dio niskog i srednje radioaktivnog otpada iz NE  Krško. Prema tome do tada trebamo naći rješenje za skladištenje malo više od tisuću m3 takvog otpada. Usput, mislim da činjenica da se radi o volumenu koji stane u prostoriju korisnih dimenzija otprilike 10x10x10 m dodatno pokazuje koliko je to relativno mali problem. Sav ukupni nisko i srednje radioaktivni otpad koji će Hrvatska trebati preuzeti iz Krškog nakon dekomisije elektrane, otprilike je tri puta veći. 

Što se tiče rokova prema EU mi smo ih definirali svojim nacionalnim programom za zbrinjavanje radioaktivnog otpada vezano za EU Direktivu o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i  radioaktivnim otpadom. Financijski penali su mogući nakon opetovane odluke suda. Ukoliko program nije realan i ako ga ne provodimo Europska komisija može pokrenuti sudski postupak. Jedan problem vezano za Direktivu smo nedavno riješili prihvaćanjem nacionalnog programa. Sada je nacionalni program na pregledu, a Europska komisija provjerava provođenje nacionalnih programa svake tri godine.

Mislim na kraju da kod razmišljanja o problemu skladištenja i odlaganja nisko i srednje radioaktivnog otpada treba imati na umu da se radi o praktično zanemarivom riziku čak i u najgorem mogućem scenariju te da i taj vrlo mali rizik kroz vrijeme prirodno radioaktivnim raspadom nestaje.

razgovor vodio: Željko Bukša

foto: privatni arhiv

Administrator: kolovrat.petar@gmail.commojzagreb.info
  • Zagreb Prof. dr. zdenko simic radi za europsku komisiju
  • Zagreb Prof. simic ispred  skladista visoko aktivnog nuklearnog otpada u  nizozemskoj
  • Zagreb Prof. simic u  centralnom skladistu za nis rao iz institucionalnih izvora u brinju slovenija
  • Zagreb Skladiste nis rao u ne krsko
  • Zagreb Skladiste rao u srbiji 2
  • Zagreb Skladiste rao u srbiji
  • Zagreb Slovacko skladiste rao 2
  • Zagreb Slovacko skladiste rao
  • Zagreb U nizozemskom skladistu nisko i srednje rao se cuvaju i muzejski eksponati
Vijest se nalazi u:

 

Zagreb › Vijesti › Gradske vijesti › Gospodarstvo › Zdenko Šimić prof. dr.