ŽIVOTINJE ISCJELITELJI – IMAJTE KUĆNOG LJUBIMCA - piše Drago Plečko
mojzagreb.info News Portal 17.11.2026.

između ljudi i životinja postoji još neka tajna veza
Nije sasvim jasno da li se komunikacija između životinja i ljudi odvija na bazi izmjene feromona ili putem moždanih valova, ali je dokazana činjenica da životinje mogu izliječiti ljude. Primjerice, novija su istraživanja ukazala na jednu neobičnu mogućnost.
Ugrožena vrsta sumatranski nosorog veliki je samotnjak i glasa se na neobičan, lako prepoznatljiv način. Stručnjaci vjeruju da je njegov pjev zapravo namijenjen uklanjanju depresije koju bi usamljenički stil života mogao potaknuti. Netko se sjetio puštati snimku glasa sumatranskog nosoroga ljudima koji su patili od depresije i uočio da im ova terapija doista pomaže. To se uglavnom tumači nekim frekvencijama u glasu životinje za koje se vjeruje da djeluju na čovječji živčani sustav.
Malezijski liječnik Dr M. Mahadevan koji godinama liječi shizofrene bolesnike opisuje slučaj izrazito teškog pacijenta u ranim četrdesetima kojeg je odveo na farmu nedaleko Singapura, ne bi li vidio kako će čovjek reagirati na blizinu životinja. Rezultati su bili izvanredni. Shizofreničar koji je pola života proveo u ustanovama zatvorenog tipa oporavio se do te mjere da je upućen u dom za duševne bolesnike a uskoro se zatim zaposlio. Dakako, još uvijek uzima lijekove ali su dani beznadežnog ludila iza njega. Kako priča Mahadevan, njegov je pacijent doslovce prepričavao svoje probleme konjima koji su uzvraćali veselim rzanjem i nježnošću neobičnom za ove velike životinje. I kasnije će neki drugi tragači za ovakvim neortodoksnim rješenjima potvrditi ljekovitost druženja s konjima.
Osobito je značajno istraživanje Baker Medical Reasearch Institute iz Melbourna u Australiji. Na čak šest tisuća ispitanika su tamošnji liječnici potvrdili da osobe koje imaju kućne ljubimce u prosjeku imaju niži tlak i razinu kolesterola u krvi, pa tako i smanjeni rizik od infarkta. Ustanovljeno je i da će osobe koje su pretrpjele srčani udar nakon godinu dana još biti žive mnogo vjerojatnije ako nabave neku životinju i druže se s njom. Ljubimci nas smiruju, kažu, pa ćemo tako lakše izbjeći nagle skokove tlaka a tako i rizik od novog udara.
Neki misle da to nije sve, da između ljudi i životinja postoji još neka tajna veza. To su vlasti zamijetile i za vrijeme velikog potresa u japanskom gradu Kobeu, 1995. godine. Tisuće ljudi koje su ostale bez domova i bile smještene u prihvatnim centrima bile su daleko boljeg raspoloženja i oporavljale su se brže od šoka ako su uz sebe imale kakvu domaću životinju. Pokazalo se i da vlasnici kućnih ljubimaca bilježe oko 30% manje posjeta liječniku, a u prosjeku uzimaju manje lijekova kada ih usporedimo s osobama koje pate od istih bolesti ali nemaj podršku životinja.
Zgodna su otkrića Jill Robinson koja je provodila akciju „Pas liječnik” u kineskom glavnom gradu Pekingu. U svojim spisima opisuje izvanredno djelovanje ove terapije na djecu koja su patila od Downovog sindroma. Najbolji čovjekovi prijatelji su se pokazali kao sjajni terapeuti, ali i dijagnostičari. Vjerovali ili ne, izgleda da psi mogu predvidjeti epileptični napadaj kod svog vlasnika.
Poznato je da su golemi tanzanijski štakori zahvaljujući svom jakom njuhu izvanredni otkrivači mina a mogu „namirisati” i tuberkulozu iz sline ispitanika. Sada ih uvježbavaju da „nanjuše” bolest raka u najranijem stadiju, ali to pokušavaju i sa psima. Postoji mogućnost da jednom svaki sistematski pregled podrazumijeva i pregled tjelesnih tekućina koje će obaviti pas ili golemi afrički štakor. Možda bi psi kao kućni ljubimci mogli postati svojevrsni detektori promjena u tijelu svojih vlasnika.
Najsenzacionalniji primjer iscjeljujuće moći jedne životinje svakako je vučica Chayenne koju je posjetilo više od 20,000 mentalno i fizički oboljelih ljudi. Njen je vlasnik Mark Johnson govorio da ona ne liječi ljude već je katalizator za pokretanje njihovih samoiscjeljujućih potencijala. Računa se da se vučica koja je pokazivala svoj neobični dar već od trećeg mjeseca starosti emotivno vezala samo za neke ljude, njih 1500, kako računa Johnson. Posve je nejasno kako je ova ženka vuka svojim poljupcima zapravo pomagala ljudima ali se pouzdano zna da je u nekoliko slučajeva zavijanjem otkrila neprepoznati rak u organizmu onih koji su je obilazili. Zabilježena su poboljšanja i kod više dijabetičara a lista oboljenja kod kojih se ova terapija vučjim poljupcem pokazala efikasnom je podulja.
U Sjedinjenim Američkim Državama čak 55 milijuna ljudi drži kod kuće pse, a 60 milijuna mačke. Najnovija saznanja o potonjima iznenadila su znanstveni svijet.
Prvo je u časopisu Američke Udruge veterinara objavljeno zapažanje da mačke izuzetno rijetko obolijevaju od bolesti kostiju i zglobova, čak su kod njih mijelomi i osteosarkomi praktično nepoznati. Osim toga, nitko nije mogao objasniti slučajeve kada su mačke preživjele padove s katova viših od desetog, a rekorderka čak s 45. kata. Tek će dr Elizabeth von Muggenthaler, specijalist za bioakustiku zaključiti da su sve vrste mačaka obdarene čudesnim moćima obnavljanja kostiju i to zahvaljujući osobitim frekvencijama koje emitiraju svojim predenjem! Obavila je mjerenja s 44 vrste mačaka i ustanovila da se frekvencije zadovoljnog mačjeg mumlanja nalaze u rasponu između 20 i 140 Hz, a te se vrijednosti za domaće mačke svode na 25 do 50 Hz. Otuda duhovita opaska veterinara: „Ako mačku zatvorite u sobu s hrpom polomljenih kostiju, kosti će zarasti…”.
Tigrovi, pume, jaguari, leopardi i mačke općenito mogu svojim predenjem potaknuti i lučenje protuupalnih kemikalija u tijelu, a izgleda da iste djeluju i protiv bolova.
Neobičan dar evolucije zadivljuje istraživače koji su na 20 minuta dnevno izvrgavali piliće stajanju na ploči koja je vibrirala frekvencijama mačjeg predenja i utvrdili da im kosti bolje zarastaju i brže cijele ako su slomljene. I gustoća je kostiju bila veća kod takvih pilića. U tijeku su ispitivanja na ljudima jer se vjeruje da mačje predenje može barem usporiti osteoporozu od koje danas pati većina starijih osoba. Do sada su radovi Dr Clintona Rubina već pokazali da je to moguće, a nešto slično pokazuju iskustva nekih ukrajinskih liječnika.
Izgleda da mačke mogu utjecati i na rad svojih pluća. Na to upućuje podatak da su bolesti dišnih puteva i srca kod mačaka također nepoznate. Ili, bolje rečeno, svi problemi nastaju gotovo trenutno nakon što mačka počne presti. Dr T.F. Cook opisuje slučaj teško ozlijeđene mačke koju su htjeli eutanazirati jer je disala vrlo teško. No, odmah nakon što je počela presti, disanje se normaliziralo. Kako su kod poremećaja disanja u pitanju neke druge frekvencije, Muggenthalerova zaključuje da mačke poznaju način finog podešavanja frekvencija za vrijeme predenja i tako mogu prilagoditi tu prirodnu praksu problemu koji ih muči. I doista, pokazalo se da rane kod mačaka zacjeljuju brzo i bez prethodne nekrotizacije tkiva, a za to treba opet neka druga vibracija.
Dakako, najzanimljivije je pitanje: mogu li ljudska bića koristiti umjetno stvorene vibracije koje inače proizvode mačke predenjem, ili blizinu samih mačaka, kako bi se izliječili od raznih bolesti?
Sve je više argumenata koji govore u korist toga da su mačke istinski prirodno nadareni iscjelitelji. Ima onih koji kategorički tvrde da mogu i najjači napadaj migrene zaustaviti gotovo trenutno ako legnu glavom okrenuti prema mački koja prede. Mnogi izvještavaju o tome kako su se brzo oporavili nakon kirurških zahvata na zglobovima i kostima, samo držeći mačku u krilu. Svemirske agencije ne skrivaju interes za bilo koju metodu koja bi mogla spriječiti neizbježan gubitak na gustoći kostiju astronauta koji se događa u uvjetima bestežinskog stanja.
Rusi već godinama koriste ono što možemo nazvati vibracijskom terapijom predenjem u sportu, za podizanje gustoće kostiju kod natjecatelja. Za to koriste specijalne stimulatore koji emitiraju frekvencije poznate iz izučavanja predenja mačaka. Mnogo se očekuje i od učinka ovog fenomena na plućima. Naime, frekvencije koje deblokiraju dišne puteve kod mačaka mogle bi predstavljati rješenje za brojne astmatičare a i tu neki vide korist i za sportaše.
napisao: Drago Plečko
*a Dragu Plečka i njegove radove možete zapratiti na njegovom web sjedištu
ili FB profilu
https://www.facebook.com/dragopleckoofficial/?locale=hr_HR
te mu i pisati na mail

Drago Plečko
Drago Plečko rođen je u Samoboru 4. 4. 1951. od oca Dragutina i majke Magdalene. Nakon završene osnovne škole kreće u VI. gimnaziju u Zagrebu, a zatim na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu – smjer organske kemije i biokemije. Diplomirao je 1975. godine u području kemije prirodnih spojeva. Magistrira iz istog područja nakon čega upisuje, uz odobrenje Rektorata, interdisciplinarni doktorat iz medicinskog područja s temom „Promjene T-limfocita u perifernoj krvnoj slici nakon autogeno izazvane hiperemije timusa“. Dakle, već tada, 1980. godine, tvrdi da se sviješću može djelovati na imunitet što će konačno dokazati 1986. godine američka znanstvenica Jeannie Achtenberg.
Doktorat izrađuje samo djelomično i počinje putovati svijetom u potrazi za tradicionalnim medicinama pa tako prvi u tadašnjoj Jugoslaviji predstavlja indijsku Ajurvedu, Siddha i Unani medicinu te tibetansko narodno ljekarstvo.
Plečko je jedan od pionira u nizu alternativnih područja kao što su joga, transcendentalna meditacija, bioenergija, psihotronika i alternativna duhovnost.
Autor je sedam knjiga i prvog TV filma o fenomenu Međugorja. Sudjelovao je s referatima na nekoliko desetina europskih i svjetskih skupova tzv. graničnih područja znanosti.
Sam je razvio tretmane bazirane na subliminalnoj manipulaciji s podsviješću te ciljanim neurofiziološkim vježbama i dijetama.
foto: osobna arhiva Drago Plečko
ilustracija naslovnice: Adriapress.hr / izrađeno uz pomoć AI-ja (OpenAI)






