DesetBITnica

Kazaliste slijepih i slabovidnih "Novi život" - otvorenje festivala

Ovo je obavijest svima koji oblikuju hrvatsku stvarnost, svima koji objavljuju tamne i svijetle strane ljudskog BITka, ovo je posljednji poziv putnicima koji žele letjeti na krilima umjetnosti i pridružiti se 10-om međunarodnom festivalu kazališta slijepih BIT /blind in theatre/, koji će se održati u Zagrebu, u kazališnoj dvorani Vidra, od 05. do 11. 10. 2017. pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Gradonačelnika Grada Zagreba.

Na festivalu će nastupiti kazališne grupe iz Crne Gore, Njemačke, SAD-a Velike Britanije i Hrvatske.

Svečano otvaranje festivala dogodit će se 05.10. u 19:30 sati, u već spomenutoj dvorani, a svojim nastupom uveličat će ga umjetnice Ana Rucner, Marija Husar i Sanja Doležal, kao i pokrovitelji festivala.

DesetBITnica

Bit ima svoj ritam, ima svoj značaj u postojanju (bitak), ima nezaobilazno mjesto u informatici, a i u kazalištu mu ne mogu ništa. Eto, tako se ugnijezdio u smisao, mali rječić od tri slova, zip iluzija, devet puta ponavljan, a uvijek različit i uvijek neponovljiv. U jednom od proteklih uokviren je parafrazom vječno citirana Hamletova pitanja, koje je u BIT-ovu slučaju igru riječi dovelo do ludila, do onog začudnog, a višeznačnog To BIT, or not to BIT!

Svi rođeni 1999. ove godine postaju punoljetni, postaju zreli za život i ozbiljno promišljanje smisla, no još uvijek ostaju dovoljno djeca da im razigranost i nestašluk unaslovljuje ambiciozne planove.

Te godine, dakle jedne od posljednjih dvadesetog stoljeća, rodio se BIT, beba od iluzije, rođena skepticima u inat, a nama kao osunčanje dušina svjetla. Mala, sramežljiva ideja začeta u planovima i promišljanjima "Novog života" razlepršala se svijetom i u Zagreb dovela kazališne zaljubljenike iz cijelog svijeta.

Mi, kojima su neki zastori u životu spušteni, neki reflektori pogašeni, mi, kojima se na spomen umjetnosti udjeljuju besplatne karte za kojekakva događanja i vodi nas se na humanitarne manifestacije pune patetike i prikupljenih novaca, te, skoro pa daleke 1999. prvi put smo stali na daske koje život znače i izgovorili tri magična slova – BIT, a na pitanja, što je to, uzvratili festivalskim, Blind in theatre, odnosno, međunarodni festival kazališta slijepih.

Na prvom, trodnevnom BIT-u okupilo se svega nekoliko grupa, no radost da smo zajedno, da jedni drugima povjeravamo svoje znanje, iskustvo i umjetničku kreaciju, bila je veća od svega što smo do tada doživjeli. Bilo je to istraživanje svega, načina igre, prvih koraka, čitanja misli, svega što umjetnicima prođe kroz imaginaciju kad naiđu na jednodušnost i istost.

U godinama koje su slijedile, BIT je rastao i razvijao se, kao biljka koju smo rasijali jedni po drugima, pa smo svi o njoj brinuli i ozelenjivali je sve novijim i zahtjevnijim umjetničkim formama. Povećavao se broj grupa, razmjenjivali se projekti i prijedlozi, stvorila se nova društvena mreža, koja je tako suptilno i tako zauvijek zarobila slijepe i slabovidne glumce, zaigravajući ih jedne u druge, obogaćujući Zagreb i Hrvatsku jedinstvenim festivalom i postajući tradicija.

Kad kažeš, deseti put, popunio si prvi stupac dekadnog sustava, potrošio prvu ozbiljnu obljetnicu, uozbiljio se i stekao renome koji se ne smije pokvariti. Da, svi znaju za BIT, svi ga planiraju u svojim strategijama i katalozima, a nitko sustavno ne brine o kazališnim grupama slijepih, nitko, odnosno malo tko, a rezultat je da je sve manje grupa u svijetu i iz festivala u festival sve manje sudionika. Jedni su se naprosto ugasili, jedni nemaju novaca za nove produkcije, oni treći nemaju novaca za putne troškove, a oni četvrti nemaju kadrova, nemaju ljudi koji su spremni svakodnevno pohoditi probe, tragati za literaturom i nakon posla koji im osigurava egzistenciju, predavati se umjetnosti, ispitujući krajnje granice svoje izdržljivosti.

BIT se pomalo uljuljkao u naviku, zavalio se u fotelju samozadovoljstva, pa premalo radi na inovacijama i formama koje bi ga trebale trgnuti iz letargije.

I hoće! Ovaj deseti mora BITi, onako, iz pune duše, da smo cijelo vrijeme svi sa svima, da smo dinamični i druželjubivi, da nedostatak nekih koji su obogaćivali protekle BIT-ove nadomjestimo našim punim angažmanom i željom da naš BIT u sljedećim izdanjima preraste granice Hrvatske i postane možda festival posvudač, odnosno događaj čiju će imaginaciju organizacije osjetiti i drugi.

Vojin Perić, direktor festivala

Davne 1948. po prvi put su zaškripale daske koje Novi život znače, po prvi put, a na prvi dan tog dalekog proljeća. Slijepi i slabovidni glumci izazvali su frenetičan pljesak publike, ali i reakcije pune divljenja i nevjerice.

Sve je dakle počelo kao dramska sekcija, kao način da se urbanizira slobodno vrijeme, a nakon 70 godina u almanahu hrvatske kulture imamo ozbiljno i respektabilno kazalište čiji specifikum, umjesto da inspirira društvo, zapravo postaje prepreka za priznavanje statusa profesionalnog teatra.

Novi život do danas je odigrao preko 3550 predstava, odnosno pripremio oko 110 premijera, okušavši se u skoro svim žanrovima dramske umjetnosti. Proputovao je Europu uzduž i poprijeko, prezentirajući na najbolji način hrvatsku kulturu, ali i mogućnosti slijepih umjetnika.

Zagrebačko Kazalište slijepih trenutno na repertoaru ima pet predstava, namjenjenih svim slojevima publike, od programa za djecu, do komedija pristupačnih svima, ali i ozbiljnih teatarskih zalogaja koji su izazov suptilnoj publici.