Ženstvenost i muškost kao socijalni konstrukt

Sociologija roda je grana sociologije koja se bavi proučavanjem roda, odnosa između muškaraca i žena te razlika među njima koje dovode do podjela u društvu . Proučava rod kao socijalni konstrukt, ženstvenost i muškost.

Sociologija roda je grana sociologije koja se bavi proučavanjem roda, odnosa između muškaraca i žena te razlika među njima koje dovode do podjela u društvu . Proučava rod kao socijalni konstrukt, ženstvenost i muškost.

Pojam rod u sociologiju je prva uvela Ann Oakley kako bi utemeljila razliku između spola i roda. Važno je napomenuti kako te dvije stvari (spol i rod) nisu sinonimi, iako većina ljudi miješa te pojmove. Naime, spol je biološki konstrukt. On je pripisan pri rođenju i utvrđuje se kao muški ili ženski. On može, ali i ne mora biti u skladu s našim rodom. (Gunkel, 2006.) Rod je socijalni konstrukt utemeljen na spolu, a problematika sociologije roda bavi se proučavanjem nejednakosti između rodova koje su kroz povijest pa do danas ostale u našem društvu. Pojam roda ne upućuje isključivo na individualni identitet osobe, nego i na kulturne i društvene podjele muškosti i ženstvenosti. Iz definicije roda proizlaze i rodne uloge. To su određene karakteristike, očekivanja i stereotipi prema pojedincu i/ili skupini pripisani na temelju njihova spola. Primjeri ovakvih podjela su sveprisutni u današnjem društvu, od podjele kućanskih poslova do raspodjele moći na radnom mjestu. Rodne uloge uče se procesima socijalizacije od najranije dobi. Dječake se uči da potiskuju svoje osjećaje, budu snažni i samostalni, usmjeravaju im se interesi prema sportu, autima itd., dok se djevojčice uči da budu nježne i ljupke, potiče ih se da se igraju sa lutkama kako bi stvorile majčinski instinkt. Kao otpor ovakvom sistemu patrijarhata u 19. stoljeća stvara se pokret feminizma. On se razvijao u valovima. Prvi val feminizma pojavio se kada su se feministkinje (poznatije kao sufražetkinje) borile za pravo glasa. Drugi val feminizma javlja se 60-ih godina prošlog stoljeća kada su zahtijevale spolnu ravnopravnost, bolju edukaciju žena, antiimperijalizam itd. Posljednji val feminizma nastao je 80-ih godina i traje sve do danas. On pokušava negirati bilo kakve društvene razlike između muškog i ženskog roda.

Stereotip je jednostrano i prenaglašeno stajalište o nekoj skupini, pojedincu ili klasi, uglavnom obilježeno određenim predrasudama (Abercrombie i dr. 2008.). Pojam stereotipa najčešće povezujemo sa seksizmom i rasizmom. Stereotipi najčešće proizlaze iz negativnog konteksta, a kada su jednom formirani u društvu, vrlo rijetko su podložni promjenama. Sociolozi su se dugo služili pojmom stereotip kako bi objasnili određena devijantna ponašanja (primjerice počinjeni zločin iz mržnje prema pojedincu isključivo zbog boje kože, seksualnosti, religije itd.). Stereotipima se uči od najranije socijalizacije, primjerice kako u školama nastavnici često vjeruju da su dječaci bolji u prirodnim i tehničkim znanostima, a djevojčice u društvenim znanostima i umjetnosti. (Abercrombie i dr. 2008.)

Status je položaj u društvenoj hijerarhiji s kojim dolaze određena prava i/ili dužnosti. U sociologiji je podijeljen na tri načina. Ralph Linton ga definira kao položaj koji svaka osoba drži u društvenom sustavu, primjerice dijete i roditelj. Status je po njegovoj teoriji ono što osoba zapravo jest te je kao pojam usko povezan s ulogom koju je definirao kao očekivano ponašanje koje određeni status donosi. (Abercrombie i dr. 2008.). Drugi način definiranja statusa u sociologiji je kao sinonim za prestiž (društveni ugled) na nekoj prethodno utemeljenoj hijerarhiji (društvenoj ljestvici). U modernoj sociologiji status je definiran kao usko povezan sa životnim stilom i kupovinom određenih statusnih dobara kako bi se stvorila slika višeg statusa u društvu. Statusna dobra su materijalne stvari ili određene usluge koje su poželjne zato što su rijetke i teško dostupne, najčešće zbog njihove skupocjenosti. Statusna nekonzistentnost sociološki je fenomen sveprisutan u modernom društvu. Primjerice, osoba koja ima visok stupanj obrazovanja (automatski donosi visok društveni status) zapošljavanjem na slabije plaćenom poslu istovremeno je podređena nižem društvenom statusu. Smatra se kako ta nekonzistentnost donosi ogorčenost pojedincu pa poseže za radikalnim promjenama životnog stila kako bi kristalizirao svoj status u društvu. (Abercrombie i dr. 2008).

Stratifikacija je pojava u društvu kada se pojedinci ili ciljane skupine ljudi stavljaju na hijerarhijski neravnopravne položaje s obzirom na moć, vlast ili ugled. U sociologiji se idealnim tipovima stratifikacijskih sustava smatraju kastinski, staleški i klasni sustav. Temeljna razlika u ovim sustavima je njihova otvorenost, odnosno zatvorenost. Najzatvoreniji je kastinski sustav u kojemu je kretanje po društvenoj ljestvici gotovo pa nemoguće. Životni stil, zanimanje i brak su već utemeljeni rođenjem. Danas su takvi sustavi većinom iskorijenjeni. Staleški sustav bio je karakterističan za feudalnu Europu. Društvo se dijelilo na plemstvo, svećenstvo i treći stalež. U ovom stratifikacijskom sustavu također su postojala vrlo oštra pravila, no bio je nešto otvoreniji od kastinskog pa ih Max Weber u djelu Gospodarstvo i društvo (1922.) navodi kao paradigmatske primjere statusnih skupina. Klasni sustav nastaje nakon industrijske revolucije te je unatoč velikim ekonomskim razlikama između slojeva (kapitalisti, radna klasa) društveno otvoren. Temelji se na ideji da su svi ljudi jednaki pred zakonom, pa samim time ne postoje nikakve prepreke za prelazak pojedinca iz jedne klase u drugu. (ensiklopedija.hr 2021.) Tri temeljne teorije stratifikacije su funkcionalistička, marksistička i Weberova. Funkcionalisti smatraju kako je određena vrsta stratifikacije neophodna u svakom društvu kako bi se osiguralo da najsposobniji pojedinci popune najvažnije društvene uloge. Marksistička teorija temelji se na tome kako je stratifikacija izvor suprotstavljenosti interesa različitih grupa. Razlikuje kapitaliste (vlasnike sredstava) i proletere (radničku klasu) i navodi kako su te dvije skupine konstantno u sukobu jer kapitalisti iskorištavaju proletarijat. Weber na marksističku teoriju nadodaje još dvije dimenzije društvene stratifikacije – socijalnu (čast, ugled) i političku (moć) te smatra kako su ti elementi međusobno nezavisni.

Sociologija svakodnevnog života grana je sociologije koja proučava svakodnevne interakcije među ljudima. Analizira već uhodane prakse i ponašanja u društvu. Određeni pristupi poput etnometodologije ovu komponentu sociologije smatraju jedinim valjanim izvorom sociološke analize. Postoje različiti pristupi izučavanju ove grane sociologije. Marksistički filozof Henri Lefebre smatra kako je kapitalizam doveo do otuđenja svakodnevnog života od posla, obitelji i kućanstva. Novije teorije smatraju kako je došlo do estetizacije svakodnevnog života tako što na uobičajene predmete utječu stil i trendovi. Više nije važno samo da služe svojoj svrsi već i da su estetično dizajnirani. Francuski sociolog Pierre Bourdieu stvorio je pojam habitusa kojim je opisao svakodnevni život kao sustav utemeljenih praksi koji ustvrđuje naš afinitet za predmete, vrijednosti i ljude. (Abercrombie i dr. 2008.).

autorica: Vita Raič

....

Fotografija: Pixabay.com