Oglašivačko mišljenje - piše Sead Alić

da sam pročitao cijeli tekst, vjerojatno bih spalio svoje diplome, posuo se pepelom vlastitih kritika tuđih tekstova i ubio u sebi svaku pomisao na to da bih ikada u budućnosti možda poželio o nečemu – misliti

Ne čudi da se u vremenu u kojemu se u tiskanim medijima i na portalima manje više čitaju samo naslovi, svi osjećaju kao da su izabrani u – naslovna zvanja. Dio je to vremena u kojemu je staromodnim postalo svako mišljenje koje se ne može izraziti grafikom ili brojem. ‘Dijagonalno čitanje’ ustupilo je mjesto dijagonalnom čitanju naslova.

Proces čitanja ubrzan je tako do neshvatljivih razina.

No, nije to jedina promjena.

Ne objavljuju se više ni u znanstvenim časopisima misaoni tekstovi, nego nešto što više sliči na oglase o namjeri ili dobroj volji da se o nečemu misli. Zbir citata u tekstu i u fusnotama jednak je zbiru nepoznanica o razlogu njihova uvrštavanja u tekst. Sve je postalo namjera. Bitno je ‘biti na putu’ Pozamašan broj tako sročenih namjera postaje knjiga, a oglašivač autor.

Kada ‘oglašivačko mišljenje’ dođe na stol nekome tko je prošao neku školu mišljenja, pojavit će se niz pitanja:

Kako razumjeti oglašavanje najave da će se misliti (jer se zapravo mišljenje tek najavljuje)?

Kako znati gdje prestaje najava mišljenja, a počinje neka vrsta psihoze koja zahtijeva dijagnozu (jer je nevjerojatno da to marketinško mišljenje ne vidi da ne vidi)?

Kako oglašivaču prigovoriti da ne misli ako mu to nije ni bila namjera?

I tako dalje.

Nakon nekoliko tako ukoričenih knjiga s atraktivnim naslovima, oglašivač (koji inače čita samo naslove) postaje kvalificiran da ga izaberu u – naslovno zvanje. Tako izabran On se osjeća Odabranim. Ulazi u Matricu i postaje neuništiv.

Kada se pak dokaže u Matrici, čitač naslova izabran u naslovno zvanje biva biran na neku funkciju u instituciji zvučnoga imena (naslova). Čitanje naslova tako se pokazuje unosnim za znanstvenu karijeru a reduciranje sadržaja na nečitljiv naslov sjajnom metodom za razotkrivanje suvremenih metoda znanstvenog napredovanja.

Naime tada se obično dogodi da netko iz medija ipak pročita neke od ukoričenih oglasa (ukoričenih u knjigu impozantno dugog naslova), pa sam oglašivač postane naslov kao takav. U medijima naravno. Onim istim koji su problem stvorili oblikujući zavodljive naslove.

Nova disciplina misaone olimpijade postala je tako ismijavanje ukoričenih oglasa ljudi koji su čitajući samo naslove, preko naslovnog zvanja – stigli do sebe kao u-naslov-postavljenoga- bića.

Biti u naslovu znači sabrati svojim imenom sve nepročitano i nepromišljeno. U naslovu se obično biva jer još nije verificirana metoda proizvodnje samoosjećaja srama zbog izbora u naslovna zvanja na temelju čitanja naslova. Oglašivači vlastitih tekstova naime pozivaju se na, inače točnu, činjenici da oni objavljuju samo oglase. Nije njihov problem ako netko iz visoke politike ne treba misaone nego oglašivački umišljene osobe. Nije oglašivač kriv ako netko odozgo ne zna pročitati na osobi ništa više od kravate, imena i prezimena.

Što znači misliti u takvom vremenu ili kako nazvati osobu koja u takvom vremenu pokušava ‘svoje vrijeme obuhvatiti mislima’?

Je li riječ o staromodnoj duši koja uzalud propituje kako funkcioniraju duše (kojih više nema). Je li riječ o ljubitelju starina kraj čijeg dućana ne osvrćući se prolaze dvonošci sa slušalicama u ušima s malim ekrana pred hipnotiziranim očima?

Čitam ovih dana naslove o tome kako se još jedna uredno vezana kravata ne srami svojih oglašivačkih tekstova na temelju kojih je došla do izbora u naslovno zvanje, a onda i dalje i više – na visoku funkciju. Površno sam preletio preko teksta. Iz opreza.

Da sam pročitao cijeli tekst, vjerojatno bih spalio svoje diplome, posuo se pepelom vlastitih kritika tuđih tekstova i ubio u sebi svaku pomisao na to da bih ikada u budućnosti možda poželio o nečemu – misliti.

napisao: Sead Alić za news portal Epoha

suvremeni news portal Epoha za kulturu komuniciranja pratite na njihovom web sjedištu https://epoha.com.hr/

te FB profilu https://www.facebook.com/epoha...

Sead Alić, rođen je 1956. u Donjoj Vraci kod Zenice (BiH). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i diplomirao filozofiju i jugoslavistiku. Kao student bio je demonstrator profesoru Danku Grliću te urednik u redakciji Studentskog lista. Tijekom 1980-ih i 1990-ih radio je sljedeće poslove: urednik i voditelj na zagrebačkom Radiju 101; honorarni asistent na predmetu Marksizam na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; urednik u izdavačkoj kući „August Cesarec“; urednik i autor u televizijskom programu Z3; te copywriter i kreativni direktor u podružnicama svjetskih marketinških agencija BBDO i PUBLICIS. U suradnji s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Institutom „Otvoreno društvo Hrvatska“ realizirao je seriju filmova o demokraciji, surađivao je u projektima Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te producirao tridesetak dokumentarnih filmova i oko 120 televizijskih emisija u ciklusu „Knjigom u glavu“.

Magistrirao je 1985. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom Iskustvo estetičke misli Waltera Benjamina (mentorica: Nadežda Čačinovič). Na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci obranio je 2007. doktorsku disertaciju u polju znanosti o književnosti pod naslovom Filozofija i književnost. Od ideologija zavođenja do manipuliranja medij(im)a (mentor: Elvio Baccarini). Na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranio je 2009. doktorsku disertaciju u polju filozofije pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana (mentorica: Nadežda Čačinovič). 2012. je izabran u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u polju filozofije, a 2017. u zvanje znanstvenog savjetnika, nakon čega ga je Senat Sveučilišta Sjever (Koprivnica/Varaždin) izabrao u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora za humanističke znanosti u polju filozofije, gdje i danas predaje u zvanju redovitog profesora.

Dugogodišnji je aktivni član Hrvatskog filozofskog društva, u kojemu je u jednom mandatu obnašao dužnost člana Upravnog odbora, a na njegovu inicijativu je osnovana Sekcija za filozofiju medija Hrvatskog filozofskog društva, čiji je voditelj od osnivanja. Član je Hrvatskog komunikološkog društva i voditelj njegove grupe za medije. Osnivač je i voditelj Centra za filozofiju medija i mediološka istraživanja u Zagrebu. Pokretač je i dugogodišnji predsjednik Organizacijskog odbora međunarodnih simpozija Filozofija medija (Cres, Opatija, Zagreb) i Na Sjeveru s Pavlom Vuk-Pavlovićem (Koprivnica, Zagreb). Također je pokretač i glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa In medias res. Osnivač je Kulturnog centra Centra Kaptol KCCK) u Zagrebu.

Objavljivao je znanstvene, stručne, esejističke i publicističke članke u brojnim domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima radova, te je objavio osam autorskih knjiga i uredio šest znanstvenih zbornika.

Sudjelovao je na pedesetak međunarodnih znanstvenih skupova te održao brojna javna predavanja iz područja filozofije medija, mediologije, komunikologije i estetike, što su glavna područja njegovog znanstvenog i stručnog interesa.

Redoviti profesor na Sveučilištu Sjever.

izvor biografije: http://seadalic.com/

foto: privatni album autora teksta Seada Alića