Dalibor Martinis:

mojzagreb.info News Portal

Zagreb - mojzagreb.info, Događanja - Dalibor Martinis:

Data Recovery 1969-2077, problemska izložbaotvorenje 6. prosinca 2016. u 20 sati

 

Data Recovery 1969-2077 naziv je samostalne problemske izložbe Dalibora Martinisa koja će predstaviti njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove koji su realizirani u posljednjih deset godine.

Nazivom izložbe Martinis se referira na termin iz područja informatičke tehnologije koji, pojednostavljeno, označava postupak „spašavanja“ informacija, odnosno podataka iz oštećena računala. Postupak oporavka informacija služi Martinisu da bi istražio mreže odnosa između osobne povijesti, vlastitih ranih radova i kolektivnih sjećanja unutar konstrukcije ili brisanja kolektivne memorije, odnosno utiskivanja vlastitog iskustva u povijesne ili povijesno-umjetničke činjenice duhovito parafrazirajući Marxovu ideju da se povijest ponavlja prvo kao tragedija potom kao farsa.

Dalibor Martinis: Data Recovery 1969-2077, problemska izložba 6. prosinca 2016. – 12. veljače 2017. Kako već i sam naslov asocira u digitalnom dobu, glavna tema izložbe Data Recovery jest povrat izgubljenih podataka, poznata sintagma iz informatičke terminologije za postupak kojim se spašavaju pohranjene informacije nakon neke hardverske ili softverske havarije.

Međutim, Dalibor Martinis koristi fragmente kao jedini mogući oblik povrata informacija, događaja ili činjenica. Cjeline koje nastaju sadrže zagubljene elemente iz društvene, političke ili osobne povijesti koje je umjetnik „obnovio“ upravo kroz postupak data recovery. Umjetnik pritom ne pretendira na povrat „čistih“ informacija te odbija ideološki obojeno ponovno pisanje povijesti, ali i kolektivnu amneziju, koji su ovu regiju obilježili od sredine 90-ih. Strategiju Data Recovery valja iščitati kao otklon od pojma retrospektive jer se umjetnik protivi dovršenosti vlastitog opusa. Takvo negiranje dovršenosti razvidno je, primjerice, iz njegove prve izložbe-ambijenta, Modul N & Z, izvorno predstavljene u Galeriji SC-a 1969. Naime, Martinis taj rad sada naziva Rad za izložbu 1969, i tretira ga kao radni proces, nikad dovršen. Krajnja godina iz naziva izložbe označava godinu nastanka posthumanog entiteta DM2077. Godina nije odabrana nasumično jer je posrijedi točno 99 godina od prvog vremenski uvjetovanog razgovora koji je Dalibor Martinis iz 1978. započeo s pretpostavljenim D. Martinisom iz 2010. Izložba negira kronološko vrijeme kao neupitnu danost jer se umjetnik kreće kružnim formacijama kroz vrijeme, naglašavajući tako nemogućnost utvrđivanja značenjske jezgre ili pravog, osnovnog značenja. Tako umjetnik postaje istraživač, medijski arheolog i reinterpretator vlastita opusa, kojeg shvaća kao nelinearnu stvaralačku evoluciju. Takav je pristup očit u radu Obraćam vam se kao čovjek čovjeku, akciji izvedenoj sredinom sedamdesetih u kojoj umjetnik stavlja letke s istovjetnim tekstom u poštanske sandučiće u svom susjedstvu. Upravo taj letak postaje polazišna točka istoimene akcije iz 2004. u kojoj umjetnik „obilazi“ svoju fiktivnu izbornu bazu izjednačavajući vlastiti politički program s umjetničkom akcijom. Za Martinisa je svako ponovno postavljanje njegovih radova, prvo ili ponovljeno, uvijek nova igra, nova mogućnost provjere konteksta i okruženja u kojem funkcionira. Tako, primjerice, rad Vječna vatra gnjeva Martinis izvodi kao performans, potom postavlja kao muzealiziranu instalaciju, i usto kao video instalaciju na Medijskoj fasadi Muzeja. Posjetitelj je u izložbi doveden u situaciju da sam mora meandrirati i prostorom i kronologijom (što je zapravo manje važno). No, pritom uočava kontradiktornosti, premda se ipak kreće u nekoliko cjelina koje su tematski zadane, ali svojevrsna je cjelovitost postignuta u takozvanoj "palači projekcija", segmentu postava u potpunosti posvećenom

Martinisovom filmskom i video opusu. Postav potpisuju Ana Dana Beroš i sam umjetnik, a uz pomoć Leile Topić, kustosice izložbe, načinili su cjeline za lakše snalaženje u prostor-vremenu. Čuvar na izložbi Muzeji i galerije predmet su umjetnikove kritike već od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća. Na udaru su mnogi elementi muzejsko-galerijskog sustava: čuvanje i izlaganje umjetnina, položaj umjetnika u institucionalnom okviru, publika kao subjektobjekt, status umjetnika i umjetničkog djela, muzej kao roba. Martinis pritom ne misli da je umjetnik u tom procesu nevin. U njegovu se komentaru, koji nerijetko prerasta u društvenu kritiku, podjednako miješaju i sublimiraju elementi cinizma, ironije i opore duhovitosti. Binarni niz Nimalo ne čudi što Dalibor Martinis, transmedijski umjetnik, kako ga naziva Žarko Paić, nastavlja “ širiti područje borbe“, među ostalim, i korištenjem binarnog niza. Umjetnik je uvjeren da se svaka informacija može prevesti u informatički jezik - binarni niz koji se sastoji od nula i jedinica. Zašto Martinis rabi binarni niz za svoj vizualni jezik? Kakvu komunikaciju želi njime postići? Premda je funkcija binarnog niza pojednostavljivanje stvarnosti, Martinis se njime koristi na način da ta stvarnost postaje sve složenijom i neproničnijom. Njegovo „kodiranje“ namjerno stvara prepreke između pošiljatelja i primatelja. Umjesto poruka, umjetnik radije proizvodi skrivena značenja i od gledatelja zahtjeva angažirano sudjelovanje. Slika je virus „Što je stvarnost? Nema prave stvarnosti ili stvarne stvarnosti. Stvarnost se zapravo neprestano skenira iznova.“ – W. Burroughs „Slika je virus“ Martinisova je parafraza rečenice američkog beat pjesnika Williama Burroughsa „Jezik je virus“, a kako jedna slika vrijedi tisuću riječi, možemo izvesti zaključak da pokretne slike postaju epidemija.

Upravo se kroz Martinisovu višedesetljetnu razradu filmskog/video jezika, od ranih video eksperimenata iz sredine sedamdesetih do današnjih ambijenata s uranjajućim filmskim projekcijama na egzemplaran način može pratiti uspon medijske umjetnosti kao privilegiranog oblika vizualne reprezentacije. Sic transit Motiv kretanja, putovanja – fizičkog i duhovnog – konstanta je Martinisova rada. Prisutan je već u najranijim ambijentalnim radovima („Modul N & Z“ iz 1969), nastavlja se u videoradovima iz eksperimentalne faze („Otvoreni kolut“ iz 1976. i „Priručnik“ iz 1978), preko ambijenata i zvučnih instalacija („Sic transit“ iz 1981) sve do najnovijih ambijentalnih instalacija (Request_reply.DM/2077 iz 2016). Martinis, riječima teoretičarke suvremene umjetnosti Bojane Pejić, taj „majstor indirektnih strategija“, na neizravan način govori o prolaznosti i slavi svijeta (Sic transit gloria mundi). Izbjegavajući patetiku, koristeći banalne predmete i prizore, umjetnik briše granice visoke i niske umjetnosti, te poput pravog neodadaista, podsjeća nas na našu smrtnost, s gorko-slatkim smiješkom na usnama. Crvena nit performansa „Čovjek je definitivno izašao iz svog tijela i sad ga shvaća kao odijelo koje se može i treba prekrajati. Sljedeći korak je vjerojatno dogradnja i povećanje memorije“ – Dalibor Martinis Martinisovo performersko tijelo često se presvlači u različita odjela i izvedbe. Tijelo umjetnika, čak i kad bilježimo njegovu odsutnost, ostavlja snažan znak/trag u prostoru. Neovisno o tome tematizira li društvenu ili privatnu sferu, Martinis-kaoperformer tijekom proteklih četrdesetak godina podjednako odgovorno, i bez naknadnog žaljenja, preuzima teret razotkrivanja i maskiranja, narcizma i distanciranosti, hedonizma i discipline, užitka i boli. U najnovijim radovima performersko tijelo postaje tek sjećanje na tijelo. U budućnosti će upravo tu memoriju sadržati virtualni entitet pod nazivom DM 2077. Priroda i društvo „Obraćam vam se kao čovjek čovjeku“ i „Krajolik promjenjivog rizika“ istražuju zajedničko područje umjetničkog i političkog djelovanja, individualnog i društvenog iskustva. Prema definiciji demokracije, narod je taj koji uspostavlja moć unutar demokratskih sustava. Što se događa kada narod postaje apolitičan, kad ga ne zanimaju demokratski procesi, pa zbog toga djeluje i protiv zajedničkih interesa? U akciji „Obraćam vam se kao čovjek čovjeku“,

Martinis nastoji transformirati svijest pojedinca osobnim obraćanjem potencijalnim glasačima, izjednačavajući vlastiti politički program s umjetničkom akcijom. U radu Krajolik promjenjivog rizika umjetnik sažima prostor i vrijeme, prirodu i društvo na mjeru profita. Penjući se i spuštajući planinama, Martinis zorno pokazuje kretanja kapitala kroz prostor omeđen matematičkim pojmom vremena kao godišnje dobiti na tržištu dionica. Krećući se putanjama kapitala, umjetnik na duhovit i ironičan način prokazuje logiku profita kao glavnog pokretača neoliberalnog globalnog poretka.

Dalibor Martinis (Zagreb 1947) jedan je od začetnika konceptualne i video umjetnosti u Hrvatskoj i regiji te jedan od najuglednijih suvremenih hrvatskih umjetnika uopće. Njegov je rad predstavljen u nizu samostalnih i problemskih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i na prestižnim umjetničkim manifestacijama poput kasselske Documente 8, 1987; Kwangju bijenala 1995. ili Bijenala u Veneciji 1997. Njegovo je umjetničko djelovanje iznimno svestrano, a uključuje video radove, performanse, instalacije, intervencije u javnom prostoru. Umjetnička djela Dalibora Martinisa nalaze se u zbirkama važnih svjetskih umjetničkih centara (MoMa u New Yorku, Kunsthausa u Zürichu, Muzeja Stedelijk u Amsterdamu, Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb i dr.).

Kustosica projekta: Leila Topić

mojzagreb.info
 

Vijesti - Gradske

Vijesti - Hrvatska

Vijesti - Svijet

Galerija - mojzagreb.info

Galerija - mojzagreb.info

Horoskop - mojzagreb.info

Horoskop - mojzagreb.info

Online izdanje - i do 80% popusta

Glas Istre Današnje izdanje (i do 80% popusta) by mojzagreb.info Novi List Današnje izdanje (i do 80% popusta) by mojzagreb.info