Denis Kujundžić
mojzagreb.info News Portal 15.10.2017.

slikar - razgovor u povodu...
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Imotskog, Denis Kujundžić ( rođen je 1971., završio je autorsku školu slikarstva u Zagrebu), autor je vrlo lijepog i odmjerenog slikarskog opusa.
Gospodine Kujundžić, na Vašim slikama s vrlo prepoztnatljivim motivima suvereno vlada ljepota, arkadijska atmosfera.
Život na selu i ljepota Imotskog krajolika imali su veliki utjecaj na moje likovno formiranje. Bog je stvorio tu ljepotu a nama umjetnicima dao je mogućnost da je ljudima prezentiramo na drugačiji način .
Kolor je odmjeren ali itekako nazoćan.
Kada slikam pinelom ili špatulom stvori se neka doza adrenalina i često boje idu iz tube bez mješanja sa drugom bojom. Nema tu puno razmišljanja i straha za pogreškom.
Vrlo često slikate prirodu, neposredno oko Vas.
Najviše slikam imotske motive i kao slikar osjećam dužnost da kroz svoje stvaralaštvo promoviram rodno mjesto.
Kako pristupate motivu?
Ideja za motiv samo bljesne i onda kao što dirigent maše štapićom ja na svojstven način mašem pinelom, špatulom ponekad i prstima. Slikam kad osjetim potrebu za unutarnjim pražnjenjem u pozitivnom smislu.
Što je temeljna karakteristika Vašeg slikarstva?
Temeljno je to da sam sam sebi najveći kritičar i po svaku cjenu se ne prilagođavam likovnim trendovima.Nastojim slikati onako kako osjećam motiv a ne samo kako ga vidim.
Što mislite o suvremenom slikarstvu?
To je širok pojam.Kao što bi glazba trebala imati određeni sklad i harmoniju tako slično doživljavam umjetničko djelo. Apstrakcija takođe zna biti ljepa.
Zanima Vas i portret.
Mišljenja sam da umjetnik ima moralne obaveze prema svom kraju pa tako i svojim velikanima. Kako bi izgledalo da se ja ne dotaknem portreta velikoga Tina
Što je novo u atelijeru?
Atelijer je privilegija koju ne mogu sebi priuštiti ali zadovolji me i slobodna soba u sklopu obiteljske kuće. Trenutno ne slikam ništa i inspiracija dolazi periodično.
Planovi, izložbe, monografije...?
Čekam da netko prepozna moj talent i otvori mi već dugo zatvorena vrata. Živjeti u maloj sredini bez galerija, muzeja, je svojevrstan hendikep za umjetnika. Još gore je kad galeristi, kustosi u vrjeme interneta ne uviđaju neafirmirane umjetnike.
razgovor vodio: Miroslav Pelikan
















