Otišao je prijatelj koji je znao kako je smrt neumrlost što ne postoji
Danas je u Zagrebu u bolnici na Jordanovcu u 85-toj preminuo uvaženi profesor, matematičar i promotor japanske književnosti i kulture, akademik dr. Vladimir Devide. Uvijek vedar i znatiželjan, dr. Devide ljubav za dalekoistočnim kulturnim vrijednostima počeo je razvijati 1961. godine kada je predavao matematiku na sveučilištu Tokyo Daigaku i drugima. Od tada osim matematike, o kojoj je objavio 14 knjiga uglavnom s područja matematičke logike, dr. Devide proučava i objavljuje djela o Japanu. Golem je to napor koji je ovu daleku kulturu približio domaćoj kulturnoj javnosti, a među najznačajnijim naslovima je knjiga ''Japanska haiku poezija i njen kulturno-povijesni okvir'' 1970., ''Zen'' 1992 i velika monografija ''Japan'' iz 2006. godine. Ukupno je objavio preko dvadeset knjiga u Japanu i njegovoj kulturi pa je zbog toga odlikovan godine 1983. od japanske vlade carskim odlikovanjem "Kun-san-tô Zuihôshô (Orden svetoga blaga trećega stupnja), za zasluge u približavanju japanske kulture Europi.Moram istači kako je dr. Devide bio osoba koja je neprestano nadahnjivala sve nas mlađe što smo se iz raznih razloga i poradi različitih interesa zanimali za Japan i njegovu kulturu. Upravo on je bio osoba koja je pokrenula inicijativu da se i u Hrvatskoj pojavi haiku pjesništvo, i podržavala nove tek nastajuće pjesničke inicijative, često iz vlastitog džepa plaćajući tiskanje prvih Haiku časopisa varaždinskoj tiskari. Bilo je to sredinom sedamdesetih godina, kada su se u nas tek sramežljivo nazirali počeci takvog umjetničkog stvaranja. U njegovu stanu u Vinogradskoj ulici, gdje je imao golemu biblioteku o Japanu i Azijii i njihovoj kulturi općenito okupljali bi se raznovrsni poklonici duha Orijenta, pa i pjesnici i pisci koji su težili drugačijem izrazu. Vladimir je među ostalim bio izvrstan kozer, duhovit i prepun volje da svoja znanja prenese na druge, da namjernike opskrbi tada rijetkom literaturom i knjigama koje se nisu mogle pronaći u Inozemnoj knjižari u Gundulićevoj ulici. On je bio osoba koja je imala u sebi pionirske snage, onaj koji nam je otkrivao finese čajne ceremonije, pričao o umjetnosti zena u gađanju lukom i strijelom i tajnama kovanja japanskih katana. Nepresušno vrelo podataka i duha, ideja jedne daleke i nama strane kulture koju nam je nastojao približiti kroz književnost i pjesništvo, ali i brojnim prijevodima tekstova i članaka o zenu i šinotizmu ali i svim drugim aspektima toga veličanstvenog duha Istoka.U svom tekstu o smrti u japanskoj kulturi, dr. Devide napisao je kako je smrt ''jedno od središnjih pitanja života''. Dakako, ne samo daje ona ''veličanstvena tajna'' o kojoj se ne zna mnogo, već je kako ju je opisao još u 12. stoljeću učitelj Dogen ona: ''neumrlost koja ne postoji''. Upravo zato smatram kako će Vladimir Devide i njegov doprinos hrvatskoj kulturi i znanosti biti ustvari dio te veličanstvene neumrlosti, to središnje pitanje koje će ga uvijek istaknuti kao onog čovjeka koji je imao hrabrosti, volje i znanja da bude pionirom jednog prekrasnog duha među nama, ovdje u Zagrebu i šire. Dragom prijatelju sada, ma gdje bio i ma kako nam smrt ustvari bila ''neshvatljiva'' šaljem ovdje pozdrav, jer dio njega živi s nama i nadahnjuje nas njegovim dijelom.
/images/uploads/vijesti/devide_in_memoriam.jpg---