Iznimno važno za Hrvatsku politiku - Prof. dr. Pavo Barišić novi je predsjednik Međunarodne paneuropske unije

a Hrvatsku ovaj izbor pozicionira u sam vrh europske i svjetske politike...

Prof. dr. Pavo Barišić novi je predsjednik Međunarodne paneuropske unije

Pavo Barišić izabran je noćas za novog predsjednika Međunarodne paneuropske unije na Općoj skupštini koja se održava 14. i 15. veljače 2025. u Strasbourgu na kojoj se okupilo više od 200 zastupnika iz cijele Europe.

Barišić je četvrti predsjednik Paneuropske unije, najstarijeg pokreta za ujedinjenu i snažnu Europu, od osnivanja 1922.

Prof. dr. Pavo Barišić

„Počašćen sam što preuzimam dužnost predsjednika Međunarodne paneuropske unije. Ovo povjerenje obvezuje me na predan rad u službi naših zajedničkih ideala – slobode, mirotvornosti, solidarnosti i demokracije. U suradnji sa svima vama, nastojat ću opravdati očekivanja naše paneuropske obitelji i pridonijeti jačanju i širenju pokreta.", poručio je Barišić u svome govoru.

Kazao je kako će osobit naglasak u svom mandatu staviti na jačanje postojećih organizacija, oživljavanje paneuropskog duha te uključivanje mladih. Naglasio je da „svaka generacija mora iznova graditi i učvršćivati paneuropsku viziju slijedeći izvornu paneuropsku ideju zajedništva europskih naroda i država.

“ Istaknuo je nužnost proširenja Europske unije na Jugoistočnu Europu, a podsjetio je i na obavezu pružanja potpore Ukrajini, Moldaviji i drugim zemljama koje žele i zaslužuju biti dio europske obitelji.

Prof. dr. Pavo Barišić

Barišić je zahvalio svom prethodniku Alainu Terrenoireu na predanom radu. Podsjetio je na važnu ulogu osnivača Paneuropske unije, Richarda Coudenhove-Kalergija, čija je vizija ujedinjene Europe, unatoč izazovima, na kraju ostvarena te dugogodišnjeg predsjednika Otta von Habsburga i svih istaknutih pojedinaca koji su oblikovali paneuropsku misiju.

„Moja misija je nastaviti viziju Paneurope kao pokretačke snage ujedinjene, slobodne i solidarne Europe. Europa se danas suočava s ozbiljnim izazovima – ratnim sukobima, prijetnjama slobodi, ekonomskim i političkim nesigurnostima. Ključno je jačati zajedničku europsku vanjsku politiku i obrambene kapacitete kako bismo osigurali sigurnu i prosperitetnu Europu“, poručio je novi predsjednik.

Dosadašnji predsjednik Alain Terrenoire imenovan je počasnim predsjednikom organizacije.

Na Općoj skupštini, između ostalih su govorili i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu i dopredsjednici Hrvatske paneuropske unije, Davor Ivo Stier i Karlo Ressler.

Davor Ivo Stier

Kao najstariji pokret za europsko jedinstvo, Paneuropska unija kontinuirano naglašava važnost mira, ljudskih prava i zajedničkih vrijednosti koje povezuju narode i države Europe.

Karlo Ressler

Paneuropska unija danas ima jednu od ključnih uloga u promicanju jedinstva, demokracije i europskog zajedništva, ostajući vjerna svojoj stoljetnoj misiji.

Odabir Pave Barišića kao predsjednika Paneuropske unije potvrda je njegovog dugogodišnjeg rada, promicanja, učvršćivanja i ostvarivanja temeljnih europskih vrijednosti i ideja.

opća skupština Međunarodne paneuropske unije

Pavo Barišić (Gornja Dubica, BIH, 9. rujna 1959.), hrvatski je filozof, bivši ministar znanosti i obrazovanja u 14. Vladi Republike Hrvatske.

Životopis

Bio je znanstveni savjetnik u Institutu za filozofiju u Zagrebu i redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Od 2019. redoviti je profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Objavljuje knjige i znanstvene radove na hrvatskom, njemačkom i engleskom, od kojih su neki prevedeni na japanski, korejski, španjolski i dr.

Obrazovanje

Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij prava 1982. Studij filozofije i germanistike diplomirao je 1983. na Filozofskom fakultetu. Magisterij znanosti stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1985. radom “Praktična filozofija u Hegela”.

Doktorski studij pohađao je na Sveučilištu u Augsburgu gdje je doktorirao 1989. disertacijom Welt und Ethos [Svijet i ethos]. Potporom Zaklade Alexander von Humboldt boravio je kao gostujući istraživač na Sveučilištu u Augsburgu 1997. – 1998. i Münchenu 2004. Predavao ja kao gostujući profesor na Sveučilištu Kwansei Gakuin u Japanu 2002. – 2003.

Služba

Znanstveni je savjetnik u Institutu za filozofiju, gdje je bio ravnatelj 1991. – 2001. Bio je direktor programa trajne istraživačke djelatnosti Povijest hrvatske filozofije i temeljni problemi filozofije 1997. – 2002. Sudjeluje u projektu Hrvatska filozofija i znanost u europskom kontekstu od 12. – 20. st.

Bio je redoviti profesor na Sveučilištu u Splitu do 2019. i pročelnik Odsjeka za filozofiju 2005. – 2013. Voditelj je međunarodnoga projekta institucionalne suradnje Filozofija i demokracija između Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu i Sveučilišta u Splitu. Od 2019. redoviti je profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a 10. prosinca 2019. imenovan je prvim dekanom Fakulteta hrvatskih studija. Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu s te dužnosti razriješen je 16. ožujka 2021.

Glavni je urednik časopisa i istoimene biblioteke Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica 1993. – 2005. Pomoćnik je ministra znanosti, obrazovanja i športa 2004. – 2006., predsjednik Upravnoga vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje 2005. – 2006., voditelj Operativnoga stožera Bolonjskoga procesa 2005. – 2006. i predsjednik Savjeta Sveučilišta u Splitu 2005. – 2007. Predsjednik Hrvatskoga filozofskog društva bio je 2007. – 2009. Od 2014. predsjednik je Kluba hrvatskih humboldtovaca. Glavni je tajnik Međunarodne i član je predsjedništva Hrvatske paneuropske unije. Utemeljitelj je Kluba znanstvenika i bio je član Predsjedništva UBH Prsten.[3]

Od 19. listopada 2016. do 9. lipnja 2017. ministar je znanosti i obrazovanja u 14. Vladi Republike Hrvatske.

Kodirektor je međunarodnoga skupa „Filozofija i demokracija“ na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Član je Uredništva časopisa Dokos (Toledo, Španjolska), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (Zagreb, Hrvatska), Međunarodnoga savjeta Jahrbuch für Hegelforschung (Bochum, Njemačka) i časopisa Limes (Vilnius, Litva).

Dobitnik je nagrade za znanstvenu izvrsnost u Institutu za filozofiju 2015.

Istraživanje

Povijest hrvatske filozofije

Bitne odrednice identiteta hrvatske filozofije Barišić rasvjetljuje u „bogatstvu struja europske filozofijske misli“: „Zacijelo je povijesnim okolnostima uvjetovano temeljno obilježje prožetost i pripadnost hrvatske filozofije najraznolikijim kulturnim krugovima i otvorenost prema drugačijemu… na mjestima dodira civilizacija, u blizini različnoga, napetosti suprotstavljenoga zbivaju se plodotvorni susreti drugačijih svjetonazora, osobito razumijevanje i otvorenost prema drugome i drugačijemu, prema stranomu, prema nepoznatomu, otkrivanje novoga. U mnogih hrvatskih filozofa otuda izlazi na vidjelo nastojanje da se prevladaju granice, da se nadiđe razdvojenost, da se posreduje različitost u zajedničkome, da se teži univerzalnome u duhovnom životu.“ Kao primjere takvih težnja ističe pokušaj „Hermana Dalmatina da poveže istočnu duhovnost i arapski misaoni svijet sa zapadnom metafizikom“, nastojanje Frane Petrića da približi „hermetičke i istočnjačke misli platonističkom i aristotelovskom duhovnom nasljeđu“ ili osebujan „zanos Jurja Križanića da pomiri istočnu i zapadnu vjeru i duhovnost“.

Filozofija prava

Istražuje povezanost pojma slobode s pravom i zakonom: „Pitanje o pravu i pravednosti, zakonu i zakonitosti, za Starčevića je ishodišno pitanje ustanovljenja ljudske zajednice u kojem se odlučuje o osnovnoj vrijednosti – ideji slobode. Sažeto iskazan aksiom njegove pravaške filozofije polazi od postavke o čovjekovoj postavljenosti u pravo kao svoju drugu narav – altera natura – što se iskazuje očitovanjima slobodne volje. Pravo je božanska tvorevina postavljena za čovjeka poradi njegove slobode djelovanja i življenja u zajedništvu s drugima. Utemeljenje filozofije prava na ideji slobode na osebujan način potvrđuje Starčevićeva znamenita izreka, koja se provlači kao nit vodilja kroz pravašku argumentaciju: Sloboda bez zakona ne može biti.“

Demokracija

O idealu vladavine puka

Zagovarajući istinske reforme za ostvarenje pravednosti i općega dobra u politici, Barišić ukazuje na tri paradoksa s kojima se sučeljava suvremena vladavina puka: „Demokracija se kao i nekoliko puta u povijesti ponovno nalazi na prekretnici, suočena s tri velike aporije. Kako svladati velike prostore, a da građani budu subjekti uređivanja javnih poslova? Kako se nositi s izazovom velikih brojeva, ako se želi uvažiti sloboda i mišljenje svakoga građanina? Znatan je problem u suvremenom svijetu poglavito odgovoriti na izazove multikulturalnosti. Na prvi se pogled aporije ne čine preteškima, ima svagda ideologija koje nude lake i brze odgovore. Ali živjeti i ostvariti ta jednostavna učenja, znatno je teže… Prava se ljubav prema demokraciji dokazuje ovdje i sada. Za to postići može pomoći jednostavna japanska filozofija wabi-sabi koja priznaje tri stvarnosti: ništa nije trajno, ništa nije dovršeno i ništa nije savršeno. Valja potražiti u vlastitim redovima vjerodostojne reformatore, zauzete za pravdu i opće dobro, ne obične zavodnike puka. Solon poručuje, raspoznajte među sobom skromne, razborite i samozatajne ljude koji znaju put do jednostavnih istina za življenje u demokraciji i slobodi. Tako ćete … s ponosom moći kazati – znali su ujediniti puk, učiniti građane slobodnima, uvaženima i odgovornima za upravljanje zajedničkim poslovima, vrijedilo je slijediti ih na putu istinske vladavine puka.“

Post-demokracija

U kritičkom odmaku od diskursa post-demokracije, za opis globalnoga stanja vladavine puka Barišić koristi usporedbu s Polibijem: „Kada zagovornici post-demokracije opisuju suvremene simptome degeneracije parlamentarne demokracije, tada posežu za drevnom pričom o cikličnom razvoju državnih ustava ... Rimski povjesničar … opisao je znakovitu pojavu nastanka i izopačavanja pojedinih državnih oblika prema stoičkoj slici prirodnoga slijeda. Demokracija se rađa iz otpora nepravednoj strahovladi i nasilju izopačene oligarhijske vladavine kada građani preuzmu na sebe teret brige za zajedničko dobro i nadzor nad općim poslovima države. Nakon nepravedne i nasilne vlasti bogatih oligarha građani doživljavaju demokratski ustav kao nešto čarobno i blagotvorno. Jednakost i sloboda govora i mišljenja promatraju se kao najviše vrednote sve dok ima živih svjedoka koji su doživjeli i iskusili zlo i nepravde oligarhijske vladavine.“

Povijesnom prispodobom iznosi na vidjelo kako „najviše vrednote demokracije blijede i nestaju u zaboravu prijenosa s generacije djece na unuke, kada ponovno neki pokušavaju postati moćniji od drugih građana. Toj su kušnji najpodložniji bogati… u tome kvarenju ćudoređa puka, u spremnosti i pohlepnosti za primanjem mita Polibije prepoznaje najveću pogibelj za ‘vrlinu demokracije’. Rezultat je takva procesa postupno vitoperenje demokratskoga državnog ustava u nasilnu vladavinu čvrste ruke. Za tako iskvaren i korumpiran, ali istodobno osiromašen puk kratak je put do nasilne vladavine dovoljno ambicioznih vođa. Iz prevratničkih zbivanja, uzburkanih skupština, krvoprolića, progona, oduzimanja i preraspodjele zemlje Polibije u cikličnom slijedu ustava novi oblik prepoznaje u ‘ohlokratskoj’ vladavini u kojoj puk gubi sve tragove civilizacije i vlada pravo jačega. Na kraju slijedi smirenje uzburkanoga i prevratničkoga stanja, urota i ubijanja u pronalaženju novoga ‘učitelja i despota’… u navedenim snažnim opisima uspona i padova demokracije mogu se prepoznati stanoviti aspekti suvremenih demokratskih procesa u tendencijama bilo prema ohlokratskim bilo prema oligarhijskim ili totalitarnim oblicima. To ne vrijedi samo za demokratske prevrate i preobrazbe političkih vladavina u zemljama na jugoistoku Europe nego se može promatrati i šire u političkim tvorevinama nastalim na ruševinama Sovjetskoga carstva, u demokratskim ushićenjima i razočaranjima u arapskom proljeću, tzv. arabelionu, jednako kao i sklonostima zaboravu i naravno znatno diskretnijim ‘post-demokratskim’ zastranama prema oligarhijskim ili plutokratskim oblicima u zapadnim društvima… Povijest nema kraja, kako su neki autori naivno najavljivali. Ni ideja demokracije nije odumrla, ako građani svojim nesudjelovanjem u igri izražavaju prosvjede protiv namještenih igara partitokratskih struktura i spin doktora. Ali ostaje otvorena mogućnost izražavanja volje koja se očituje kada za to sazriju uvjeti i kada je doista potrebno učiniti promjenu. Zato treba otvoriti prostor za djelovanje i postaviti težište na građanina kao autonomnoga subjekta politike“.

Deliberativna demokracija

Razmatrajući definicije deliberativne demokracije Barišić izlučuje pojmovna određenja koja su važna za sagledavanje Aristotelovih izjava o deliberaciji: „Deliberacija je javna djelatnost slobodnih i jednakih građana u otvorenoj i neovisnoj političkoj zajednici koja slobodnim vijećanjem i javnom diskurzivnom utakmicom različitih stavova i obrazloženja postiže suglasnost višega reda o poslovima važnima za sve. Deliberativna demokracija nije samo oblik vladavine nego je također samosvojan način života i mišljenja građana koji osjećaju obvezu zauzimati se za opće dobro i javno opravdavati svoje prijedloge. U javnoj deliberaciji građana razvija se njihova politička kompetencija i etos političke kulture, što razvija smisao za zajednicu, produbljuje građansko prijateljstvo i jača osjećaj za pravednost. Deliberacija potiče javno sudioništvo građana u zajednici, jača stabilnost i učvršćuje legitimnost vlasti.” Kod Aristotela hipoteza u korist vladavine mnoštva nasuprot vladavine najboljih, ali manjine, može biti istinita samo pod jednim uvjetom: „Mnoštvo je bolje samo onda kada se okupi i zajednički deliberira... Dobro uređeno okupljanje mnoštva može dakle pozitivno utjecati na loše pojedince i okrenuti odluke nabolje. Mnoštvo ne mora uvijek biti zlo i iracionalno, kao što to pretpostavljaju mnogi autori koji masi pripisuju negativno djelovanje.”

izvor biografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/...

opća skupština Međunarodne paneuropske unije

Povijest Hrvatske paneuropske unije

Hrvatska paneuropska unija nevladina je udruga osnovana 1991. Članica je najstarijega pokreta za ujedinjenje Europe, Paneuropske unije, koja djeluje od 1922.

Pretpovijest paneuropske organizacije u Hrvatskoj seže u same početke djelovanja Paneuropske unije dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. U Kraljevini Jugoslaviji postojala je Paneuropska unija koja je imala tri odbora: u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Svaki je odbor imao svojega predsjednika i tajnika. Zagrebačku paneuropsku organizaciju vodio je sveučilišni profesor i bivši ministar poljoprivrede dr. Otto Frangeš (1870.-1945.). On je blisko surađivao s utemeljiteljem Richardom Coudenhove-Kalergiem. Sudjelovao je u Beču na 4. Paneuropskom kongresu 1935. i na Paneuropskoj podunavskoj konferenciji 1936. Izabran je i za člana Paneuropske gospodarske središnjice u Beču.

Za vrijeme socijalističke Jugoslavije u okviru Međunarodne paneuropske unije bili su zastupljeni predstavnici hrvatskoga iseljeništva. U Njemačkoj je znatnu ulogu imala Ivona Dončević (r. Maixner) (1917.-2014.). Kao članica Hrvatskoga narodnoga sabora od 1988., udruge za promicanje istine o Hrvatskoj prije stvaranja samostalne države, bila je stalna izaslanica u Međunarodnoj paneuropskoj uniji i u paneuropskoj skupini Alpe-Adria. Pripada joj zasluga za prvi prijam izaslanstva novostvorene Republike Hrvatske u Vijeću Europe u Strasbourgu. Pomagala je u stvaranju Hrvatske paneuropske unije i sudjelovala radu osnivačke skupštine.

Osnivačka skupština Hrvatske paneuropske unije održana je u Europskom domu u Zagrebu 27. svibnja 1991. Na zasjedanju je bio nazočan tadašnji član Predsjedništva Međunarodne paneuropske unije Bernd Posselt. Kao izaslanik predsjednika Otta von Habsburg on je nadzirao i koordinirao osnivačke akte. U organizacijskim pripremama i pregovorima za osnivanje nove paneuropske organizacije sudjelovali su brojni javni djelatnici i ugledni političari. Između ostalih istaknuo se prvi predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan, koji je postao član Predsjedništva te do svoje smrti 2020. ostao aktivan član Hrvatske paneuropske unije.

Za prvoga predsjednika Hrvatske paneuropske unije izabran je jedan od osnivača, akademik Mislav Ježić. U Predsjedništvo su izabrani sljedeći članovi: Žarko Domljan, Goran Blažeković, Nikola Bićanić, Ivan Cesar, Antun Abramović, Šime Đodan, Radovan Grgec, Stjepan Herceg, Hrvoje Kraljević, Ivo Kujundžić, Mato Marčinko, Joja Ricov, Lavoslav Torti, Marko Veselica i Lav Znidarčić. Na osnivačkoj skupštini imenovani su sljedeći potpredsjednici: Nevenka Nekić, Neven Jurica, Zvonko Lerotić, Đuro Njavro i Božidar Petrač. Za glavnoga tajnika imenovan je Borna Bebek. Potpredsjednica Nevenka Nekić istaknula se od osnivanja udruge u organizaciji i vođenju tribina, konferencija, promocija i okruglih stolova. Znatan je njezin prinos osobito u priređivanju likovnih izložaba, predstavljanja knjiga i glazbenih priredaba.

Grad Zagreb ustupio je 1992. Hrvatskoj paneuropskoj uniji na korištenje prostorije u Jurišićevoj 1A, na prvom katu. Prostor se nalazi u središtu Zagreba, u zgradi ispred koje je spomenik Stjepana Radića i u kojoj je bila nekoć njegova tiskara. U prvim godinama, aktivnosti Hrvatske paneuropske unije bile su usmjerene na humanitarnu djelatnost i obavješćivanje međunarodne paneuropske javnosti, europskih političara, ministara vanjskih poslova, predsjednika pojedinih zemalja i novinara o ratu protiv Hrvatske i istini o Hrvatskoj, te rad na međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.

Paneuropska središnjica u Hrvatskoj postala je odredište prema kojemu su hodočastili mnogi podupiratelji i zagovornici europskoga mira i ujedinjenja, kako iz civilnoga društva i medija tako i iz politike. U takvim se okolnostima razvila dobra suradnja s organizacijama Paneuropske unije u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Austriji, Italiji, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Estoniji, Španjolskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. Uz svoje redovite djelatnosti Hrvatska paneuropska unija postaje i središte koordinacije obavijesti donatorima o potrebama zdravstva i centara za prognanike i izbjeglice u traženju, dopremanju ili usmjeravanju humanitarne pomoći iz inozemstva.

Prednjačio je u suradnji i potpornim akcijama međunarodni predsjednik Otto von Habsburg. On je u jeku zračnih napada došao u Zagreb i bio glavni govornik na konferenciji Hrvatske paneuropske unije „Hrvatska i nova europska zajednica“. Skup je održan 17. listopada 1991. u Hrvatskom narodnom kazalištu. Sljedeće 1992. godine dva je puta dolazio u posjet, u siječnju u Zagreb i Karlovac, a u listopadu je govorio na Hrvatskom svjetskom saboru u Zagrebu. Otada je do 2009. svake godine redovito dolazio na skupove u Hrvatsku, ponekad i više puta godišnje. Proputovao je diljem zemlje, a predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je 29. ožujka 1996. Veleredom kralja Zvonimira s lentom i Danicom. Dodijeljeno mu je počasno građanstvo više gradova – Karlovca, Osijeka, Zadra, Požege i Opatije.

Od 1992. počinje osnivanje paneuropskih ogranaka diljem zemlje. Prvo je osnovan Istarski ogranak u Pazinu u travnju 1992. Zatim je utemeljen Karlovački ogranak 12. lipnja 1992. Slijedi Zadarski ogranak 1993. U 1994. osnovana su ponovno dva ogranka, u Dubrovniku i Osijeku. Od 1998. do 2001. svake godine osnivaju se novi paneuropski ogranci: u Požegi 1998., u Splitu 1999., u Varaždinu 2000. i na posljetku u Čakovcu 2001.

Utemeljena je 15. lipnja 1992. u Europskom domu u Zagrebu Hrvatska paneuropska mladež. Za prvoga predsjednika izabran je Joško Pavan. Mladež je pokrenula niz zapaženih manifestacija: „Ljetna sveučilišta“ u Murteru, Kninu i Dubrovniku, međunarodnu konferenciju „Hrvatski put u Europu – Kako postići najviše“ od 23. do 25. rujna 1994. u Karlovcu.

Hrvatska paneuropska unija razvila je razgranatu izdavačku i informativnu djelatnost. Pokrenuto je 1994. glasilo „Paneuropa Croatica“. Od 1996. časopis izlazi pod naslovom „Glas Paneurope“, u početku više puta, a kasnije jednom godišnje. Broj 35. u jubilarnom 25. godištu objavljen je 2020. Knjiga Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske tiskana je na četiri jezika: hrvatskom, francuskom, njemačkom i engleskom. Objavljeno je dvojezično izdanje Dalaj-Lama u Hrvatskoj na engleskom i hrvatskom. Prevedene su i tiskane dvije knjige utemeljitelja Richarda Coudenhove-Kalergia: Paneuropa i Totalitarna država – potpuni čovjek. Objavljena je knjiga međunarodnoga predsjednika Otta von Habsburga Paneuropska ideja: Vizija postaje zbiljom. Tiskan je i uz nazočnost Otta von Habsburga 2005. svečano predstavljen njegov Životopis autora Eve Demmerle i Stephana Baiera. Objavljena je knjiga Stephana Baiera Kakva Europa? Superdržava ili pravna zajednica.

Jedan od najznatnijih pothvata Hrvatske paneuropske unije bilo je postavljanje izložbe o kulturnoj povijesti Hrvatske u prostorijama Europskoga parlamenta u siječnju 1996. Što je bilo neostvarivo tada mladoj državi, ostvarila je paneuropska udruga uz pomoć paneuropskih prijatelja. Izložbena priča o Hrvatskoj kroz tekst i sliku, prevedena na četiri jezika, diskretno ali dojmljivo pružala je obavijesti Europljanima o povijesti i kulturi Hrvatske kao mediteranske i srednjoeuropske zemlje. Izložba je zatim postavljena u Palači UNESCO-a u Parizu, u Beču, Kairu, Solunu, Dubrovniku, Dresdenu, Berlinu, Münchenu, Pragu, Bratislavi i Budimpešti. Prigodice je objavljena i knjiga o istoj tematici na njemačkom, francuskom, engleskom i hrvatskom jeziku pod naslovom "Mediteranski i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske". Nakon četvrt stoljeća ista je izložba umjetničkih fotografija postavljena 2021. na Fakultetu hrvatskih studija, a potom 2022. i u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu.

Kao primjer nastojanja da se razvija i širi hrvatska i europska kultura, osobito ondje gdje su postale najugroženije, može se navesti Vukovarski festival komorne glazbe. Ta vrijedna glazbena manifestacija, koja se i danas održava u prostorima Gradskoga muzeja u Vukovaru, pokrenuta je 18.-20. lipnja 1999. za vrijeme međunarodne konferencije Hrvatske paneuropske unije u Osijeku i Vukovaru. U razrušenom zdanju dvorca Eltz, uz nazočnost Otta von Habsburg i uglednih gostiju iz raznih zemalja i europskih institucija, priredila je direktorica Festivala, ugledna koncertna pijanistica Vlasta Gyura, glazbeni događaj koji se nastavio tradicionalno održavati. Festival je od 1999. u Vukovaru privukao veliki broj posjetitelja i sudionika iz Hrvatske i europskih zemalja. Spomenutim primjerima posebnih projekata treba dodati kako je Hrvatska paneuropska unija uz to neprestano organizirala političke, gospodarske, kulturne i znanstvene tribine, a isto tako izložbe i koncerte.

Od 2003. do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji 2013. većina paneuropskih aktivnosti bila je usredotočena na proces pregovaranja i pridruživanja. Uz akademika Ježića, koji je izabran za počasnoga predsjednika, toga se posla prihvatio novoizabrani predsjednik prof. dr. sc. Pavo Barišić. Organizirane su zapažene međunarodne konferencije kako u Zagrebu tako i u gradovima diljem Hrvatske od Dubrovnika do Pule, od Zadra i Opatije do Vukovara, Požege i Osijeka.

Za uspjehe i postignuća Hrvatske paneuropske unije zaslužni su također brojni podupiratelji i sponzori. Ulaganjem sredstava u programe oni su snažili i podizali djelatnost i vidljivost hrvatske sastavnice paneuropskoga pokreta. Na čelu s predsjednikom Ottom von Habsburgom i njegovim nasljednikom predsjednikom Alainom Terrenoireom Paneuropska unija provodila je programe potpore i solidarnosti kako Hrvatskoj paneuropskoj uniji tako i Republici Hrvatskoj koja je postala uzoran primjer europske integracije. Nakon deset godina članstva u Europskoj Uniji Republika Hrvatska ostvarila je 2023. temeljni paneuropski cilj pristupanja schengenskom prostoru Europe bez granica i uvela je zajedničku europsku valutu – Euro.

Predsjednik Alain Terrenoire potaknuo je na čelu Međunarodne paneuropske unije više skupova posvećenih Republici Hrvatskoj. U Parizu je 2006. organizirao sjednicu Predsjedništva Međunarodne paneuropske unije na kojoj je bila nazočna i sudjelovala kao posebna gošća tadašnja ministrica vanjskih i europskih poslova, a kasnija predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović. Iz suradnje s predsjednikom Terrenoireom valja osobito naglasiti pripremu izvješća za Ekonomsko-socijalni savjet o Republici Hrvatskoj i zemljama Jugoistočne Europe za Predsjednika i Vladu Republike Francuske. U ključnom razdoblju pregovora 2006. to je izvješće bilo dodatan pozitivan poticaj za snažniju političku potporu Republike Francuske hrvatskim nastojanjima za prijam u Europsku Uniju. Predsjednik Terrenoire primio je 2019. za svoje zasluge odlikovanje Reda hrvatskoga pletera od Predsjednice Republike Hrvatske.

U razdoblju od 2016. do 2022. dužnost predsjednika Hrvatske paneuropske unije preuzeo je Mislav Ježić. Na čelnu dužnost Hrvatske paneuropske unije izabran je 10. studenoga 2022. ponovno Pavo Barišić.

Mislav Ježić potpredsjednik je Međunarodne paneuropske unije od 1994. Pavo Barišić glavni je tajnik Međunarodne paneuropske unije od 2015. Za glavnoga tajnika Hrvatske paneuropske unije izabran je 2022. Vanja Gavran, koji od 2020. obavlja dužnost zamjenika glavnoga tajnika Međunarodne paneuropske unije.

foto: Hrvatska paneuropska unija