Koncert Papandopulo kvarteta 11. rujna 2026. godine u Kulturnom centru Dubrava

a ulaz na koncert je slobodan...

Klasika & jazz u D51a: Koncert Papandopulo kvarteta

Zaboravite sve što ste mislili da znate o ulaštenim gudačima i uobičajenim večerima klasične glazbe. Petak, 11. rujna 2026. godine u 19.30 sati rezerviran je za novi „zvučni udar“ u predvorju našeg Kulturnog centra. 

U sklopu ciklusa Klasika & jazz u D51a vraća nam se Papandopulo kvartet, četverac saksofonista koji već godinama sustavno ruši predrasude o tome kako ozbiljna glazba mora zvučati.

Radi se o četvercu koji izvlači energiju punog orkestra kroz paletu svih mogućih zvučnih „saks-boja“. 

Tko je jednom bio na njihovom koncertu, znat će! 

Ovaj će koncert započeti uglađenom Trećom simfonijom Luke Sorkočevića, prijeći preko virtuoznih minijatura Borisa Papandopula, razbiti rutinu uz Detonijev Quartettino i Simonsa pa sve do Đurovićevog „Kvarteta za kraj radnog vremena“ te prave olujne završnice uz Vivaldijevu La tempesta di mare.

Zašto sjediti doma kad možete doživjeti spoj vrhunske muzikalnosti i potpune izvođačke posvećenosti bez krutih pravila? 

Ulaz na koncert je slobodan, 

a sve što trebate je doći na adresu Dubrava 51a i prepustiti se kvartetu za kojeg kritika kaže da „je najbolja stvar koja se mogla dogoditi suvremenim skladateljima“.

Program

Luka Sorkočević: Treća simfonija u D-duru (obr. T. Žužak)

I. Allegro
II. Andante
III. Presto

Boris Papandopulo: Izbor iz Šest krokija za kvartet saksofona

III. Allegro Vivace
IV. Andante sostenuto- Allegretto scherzando
V. Allegro vivace

Dubravko Detoni: Quartettino

Marijn Simons: Rocking birds

Frano Đurović: Kvartet za kraj radnog vremena

I. Allegro poco serio
II. Adagio
III. Vivacissimo

Antonio Vivaldi: Concerto La tempesta di mare R.V. 433 (obr. P. Boragno)

I. Allegro
II. Largo 
III. Presto

 Koncert Papandopulo kvarteta

O kvartetu

Od svog osnutka 2008. Papandopulo kvartet stvara vlastitu glazbenu priču na ostavštini jednog od najslavnijih hrvatskih skladatelja, Borisa Papandopula.

Dinamičan i nagrađivan ansambl, čvrsto utemeljen kao jedan od vodećih kvarteta svoje generacije, Papandopulo kvartet opisan je kao “najbolja stvar koja se skladateljima može dogoditi” (Zarez) s izvedbama koje balansiraju “vrhunsku muzikalnost” (Jutarnji list) i “izvanrednu posvećenost” (Hrvatski radio 3).

Papandopulo kvartet nastupao je diljem Europe i SAD-a u izvanrednom nizu od više od 300 nastupa i gostovao je u nekim od najvažnijih svjetskih koncertnih dvorana poput Carnegie Halla u New Yorku i Berlinske filharmonije u Berlinu.

Kvartet je dobitnik brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada na nekim od najprestižnijih natjecanja i festivala komorne glazbe (1. nagrada i Grand Prix na 3. Berliner International Music Competition (Berlin), Zlatna medalja na Vienna International Music Competition (Beč), 1. nagrada i Grand Prix na 6. Manhattan Međunarodnom glazbenom natjecanju (New York), nagrada Orfej (Beč), diploma Milka Trnina, nagrada Danijel Marušić, nagrada Porin, nagrada Grada Jastrebarskog itd.

Kao prvaci nove glazbe, Papandopulo kvartet premijerno je izveo više od 40 novih djela posvećenih njima.

Njihovu diskografiju čine četiri albuma od kojih su tri snimljena za Croatia Records: Papandopulo (2013.), Per Quattro (2015.) i Scherzo (2017.).  Njihov album prvijenac osvojio je hrvatsku diskografsku nagradu Porin i slovi za najprodavaniji album hrvatske klasične glazbe u posljednje vrijeme.

Njihov posljednji album pod nazivom “Scenes”, s glazbom posvećenom i napisanom za kvartet, objavio je Cantus Records u lipnju 2022.

Raznovrsno djelovanje Kvarteta uključivalo je i brojne međunarodne radijske i televizijske emisije, kazališne produkcije, a zajedno su osnovali Školu saksofona u Jaski, vrlo uspješan međunarodni proljetni majstorski tečaj za studente saksofona koji je osvojio godišnju Nagradu Grada Jastrebarskog.

Članovi Kvarteta bave se i pedagoškim radom, uspješno vodeći kolegije komorne glazbe i instrumenta na Sveučilištima u Zagrebu i Splitu, te Glazbenim školama u Zagrebu i Jastrebarskom.

*Centar kulture Dubrava zadržava pravo izmjene programa.

*zanimljivost

*Boris Papandopulo hrvatski skladatelj i dirigent (Bad Honnef, Njemačka, 25. II. 1906 – Zagreb, 16. X. 1991). Potomak ugledne obitelji Strozzi (baka Marija Ružička-Strozzi, ujak Tito Strozzi), koja je njegovala kazališnu i glazbenu umjetnost. 

Majka mu je bila Maja Strozzi-Pečić, cijenjena sopranistica, a otac ruski plemenitaš Konstantin Papandopulos. 

Diplomirao je kompoziciju 1929. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi B. Berse. Dirigiranje je učio na Novom konzervatoriju u Beču (1925–28) kod Dirka Focka. Bio je zborovođa pjevačkoga društva Kolo (1928–34) i dirigent Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu (1931–34), zborovođa pjevačkoga društva Zvonimir u Splitu (1935–38), potom u Zagrebu zborovođa Kola (1938–46), dirigent (1940–45) i ravnatelj (1943–45) Opere te dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskoga krugovala (1942–45). 

Nakon II. svjetskog rata dirigirao je Operom u Rijeci (i bio njezin direktor 1946–48., 1953–59), potom Operom u Sarajevu (1948–53), Zagrebu (1959–65) i Splitu (1968–74). Istodobno je bio gost-dirigent u kazalištu Komedija u Zagrebu te Opere u Kairu. 

Neko je vrijeme djelovao i kao glazbeni pisac i kritičar (1931–38). 

Godine 1965. imenovan je redovitim članom JAZU. 

Ostavio je opsežan opus s više od 400 djela. Pisao je za sva glazbena područja: orkestralnu (simfonije, simfonijske pjesme, suite i dr.), koncertantnu (velik broj solističkih koncerata) i komornu glazbu (od toga 6 gudačkih kvarteta, Concerto da camera i dr.), solističke skladbe (posebno za glasovir, s poznatom Contradanzom), glazbeno-scenska djela (opere, balete) i kantate, filmsku glazbu (npr. Bakonja fra Brne F. Hanžekovića, 1951; Pustolov pred vratima Š. Šimatovića, 1961), sakralne skladbe (Hrvatska misa u d molu, Muka gospodina našega Isukrsta, Osorski requiem i dr.) te skladbe za glas ili zbor (Ljubavne pjesme, Svatovske, Dodolice i dr.). 

Visoka razina skladateljskoga zanata i trajna znatiželja prema novomu omogućile su Papandopulu da nadvlada estetičke i ideološke rascjepe svojega doba. Premda je isprva deklarativno pristajao uz nacionalni stil i folklor, Papandopulov je skladateljski izričaj u osnovi antiromantičarski i neoklasicistički. Njegov virtuozni neoklasicizam, specifična novobarokna motoričnost i ponekad hindemithovska zvukovnost najbolje se očituju u skladbama kao što su Sinfonietta iz 1938. ili pak Concerto da camera iz 1929. Uporaba folklora u njegovu opusu nikada nije ostala na razini pukih harmonizacija pučkih napjeva, nego je rušila tradicionalne forme i stvarala slobodne ciklične oblike (npr. zborski ciklus Svatovske, 1924., ili pak IV. gudački kvartet, 1950). Pritom je posezao za arhetipskim slojevima i različitim tradicijama (dalmatinsko pučko crkveno pjevanje, osmoglasnik ili gregorijanski koral). To je posebno vidljivo npr. u Slavoslovijama za soliste, zbor i orkestar (1927) ili u Muci gospodina našega Isukrsta za muški zbor (1936). Otvoren za nove glazbene pojave, Papandopulo je rabio i dodekafoniju (Osam studija za klavir, 1956; Konjanik, 1961; Koncertna muzika, 1965). 

Njegov opus pripada u sam vrh hrvatske umjetničke glazbe XX. st. 

Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1968).

Citiranje:

Papandopulo, Boris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026.

izvor biografije: https://enciklopedija.hr/

ilustracije: https://ck-dubrava.hr/