LJERKA OČIĆ, orgulje

CÉZAR FRANCK (1822. - 1890.), srijeda, 20. svibnja 2015. u 19.30 sati, Crkva Bezgrješnog Srca Marijina, Jordanovac 110

Koncertna direkcija Zagreb i Društvo za promicanje orguljske glazbene umjetnosti 'Franjo Dugan' pozivaju vas na osamnaesti koncert ciklusa 'Europska orguljska glazba kroz razdoblja i stilove I i II (od 16. do 21. stoljeća)'!

Srijeda, 20. svibnja 2015. u 19.30 sati

Crkva Bezgrješnog Srca Marijina, Jordanovac 110

LJERKA OČIĆ, orgulje

CÉZAR FRANCK (1822. - 1890.)

Ulaz na koncert je slobodan!

Ciklus ima i humanitarni karakter – na koncertima se prikupljaju dobrovoljni prilozi za Bolničko prihvatilište 'Marijin dom' na Jordanovcu, koje osigurava besplatno noćenje i smještaj bolesnicima i njihovoj pratnji tijekom liječenja ili obavljanja liječničkih pregleda.

César Franck

Najznačajniji predstavnik orguljaštva 19. stoljeća u Francuskoj svakako je César Franck (1822. – 1890.). Upravo na njegovu primjeru možemo ponajbolje uočiti čvrstu spregu između graditelja orgulja i orguljaštva. Naime, svirajući trideset i jednu godinu na jednom od ponajboljih instrumenata graditelja Aristidea Cavaille-Colla u Crkvi st. Clotilde u Parizu, Franck je svoju glazbu gotovo poistovjetio s instrumentom, ona se saživjela s registrima i bojama Cavaille-Collovih instrumenata toliko da, ako bar u interpretaciji ne pokušamo imitirati zadane boje, uvelike osiromašujemo doživljaj ove glazbe. César Franck, inače veliki orguljski improvizator, ostavio je kao doprinos orguljskoj literaturi razmjerno malo djela. Njegovi ciklusi sadrže samo 12 skladbi, no one svakako pripadaju antologiji orguljaštva.

Ovdje valja spomenuti i Lisztovu pohvalu Franckovu opusu, jer kako on kaže, Franckova djela s punim pravom zaslužuju da stanu uz bok Bachovim remek-djelima.

Franck je u svom opusu sublimirao gotovo čitavo stoljeće orguljske glazbe, nadilazeći konvencije svoga vremena. Konotacija 19. stoljeća i Franckovo pripadanje glazbenoj 'romantici' navode izvođače da pri interpretaciji upadaju u zamke uvriježenih šablona koje prate stilsko izvođenje glazbe romantizma. Sentimentalizam i naglašavanje virtuoziteta koje je primjenjivo u simfonijskom stilu tokatnih francuskih komada ostalih skladatelja, nepotrebno je u Franckovoj glazbi. Ona je toliko moćna u svojoj spiritualnosti i skladna u svojoj arhitekturi da traži isključivo sofisticirani pristup u interpretaciji. Agogičke intervencije trebale bi biti gotovo minimalne, jer kako kaže Albert Schweizer, znameniti dobitnik Nobelove nagrade za mir i orguljaš, školovan na francuskoj tradiciji: ...Franck sklada idiomatski, prilagođeno osnovnom karakteru orgulja. Poput Bacha, on zna satkati orguljama najprimjereniju i najprirodniju frazu – ona je uvijek jednostavna i ujedno fantastično plastična...

18. KONCERT

srijeda, 20. svibnja 2015., 19.30 sati

CÉZAR FRANCK (1822. - 1890.)

Pièce Héroïque
Preludij, fuga i varijacija op. 18
Koral br. I u E-duru
Koral br. II u h-molu
Koral br. III u a-molu