Ludwig Bauer pisac, prevoditelj i urednik gost je kod Lade Žigo Španić na tribini u DHK

u srijedu 14. lipnja 2023. godine u 12 sati Društvo hrvatskih književnika

Srdačno Vas pozivamo na tribinu na kojoj će gostovati

Ludwig Bauer

(DHK, srijeda, 14. lipnja 2023. u 12 sati)

Lada Žigo Španić razgovara s uglednim i višestruko nagrađivanim autorom o njegovu širokom proznom opusu, prevođenju i uređivačkom radu. Osvrnut ćemo se na mnoga autorova djela koja propituju sudbine raznih ljudi i generacija u kontekstu važnih društvenih i političkih zbivanja. Nostalgija, usud povijesti, apsurdi mitovi današnjice, ideologije, isprepleteni ljudski životi, licemjerje, empatija… bit će samo neke od tema ove zanimljive tribine.

Ludwig Bauer

Ludwig Bauer, LUDWIG (Ljudevit, Lujo) BAUER, književnik, urednik, prevoditelj. Rodio se 1941. u Sisku, diplomirao slavistiku u Zagrebu, školovao se, živio, djelovao i u Pragu, Bratislavi, Parizu, Londonu, Washingtonu, Beču. Većinu radnoga vijeka djeluje kao slobodni umjetnik.
Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom – J. Bober: Čovjek, stroj, društvo, Zagreb, 1967.) i beletristike; bio profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće (Globus, Zagreb) i književnog časopisa (Naša knjiga, Zagreb), analitičar javnog mnijenja i propagandist, profesionalni šofer, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturalnih pitanja i kolumnist. Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije, izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Kao savjetnik nagrađivane edicije NOVI PROFIL LEKTIRE bio je posvećen prvenstveno stručnoj redakturi klasičnih djela.

Objavljuje prijevode s češkoga, danskog, engleskog, njemačkog, ruskog i slovačkog jezika. Dobitnik najveće slovačke državne nagrade – Hviezdoslavova cena, 2010 – za prevođenje sa slovačkog jezika.

Od 1990. vodio radionice kreativnog pisanja, a kao gost-predavač desetak godina vodio kolegij Kreativnog pisanja na Visokoj školi Agora.

Od kraja osamdesetih godina intenzivnije stvara i kroz više od četvrt stoljeća objavljuje jedan naslov ili više naslova godišnje; to uključuje i visoko ocijenjene novopovijesne romane, niz tekstova za djecu, kao i naslove na drugim jezicima.

Prvi novopovijesni roman Kratka kronika porodice Weber nije mogao biti objavljen osamdesetih u Zagrebu zbog etikete antikomunizma; to je prvi roman koji je posvećen sudbini Nijemaca u Hrvatskoj, a navodi se i kako su partizani ubijali i svoje ako su bili Nijemci.

Tu je i prvi roman o Domovinskom ratu, Velika Don Juanova ljubav i mali balkanski rat koji je bio popraćen oduševljenom kritičarskom reakcijom.

Roman Partitura za čarobnu frulu ušao je u selekciju koju je godine 2007. nezavisna komisija Ministarstva kulture RH uvrstila u izbor deset hrvatskih knjiga i autora za predstavljanje u inozemstvu; tako se našao u časnom društvu Desnice, Krleže, Marinkovića, Jergovića, Fabrija i drugih pisaca.

Roman Zapisi i vremena Nikice Slavića prvi je literarno značajan hrvatski roman o Golom otoku; također je bio popraćen pohvalama kritičara.

Teško je zaobići roman Zavičaj, zaborav koji je 2011. dobio više nagrada. Roman je posvećen progonu Nijemaca poslije Drugog svjetskog rata, a bio je i povod studiji o germansko-slavenskim odnosima u Bauerovim romanima objavljenoj u uglednom časopisu Germanoslavica.
Nakon hvaljenih novopovijesnih romana i onih posvećenih podunavsko-švapskoj tematici, kao i onog iz vremena Domovinskog rata – Šoferi (2017.), Bauer se posvećuje novom području koje su skloni nazivati distopijom pa i futurističkom prozom. Tu su romani Seroquel, iz 2015., Muškarac u žutom kaputu, iz 2018. i Repriza, iz 2020. Ti romani, po nekima, podjednako su vizionarski kao i roman Biserje za Karolinu, napisan 1989., objavljen 1990., u kojem se komunistička ideologija zamjenjuje nacionalističkom.

Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, kao pobjednik natječaja Radio Zagreba pedesetih, za prvu tiskanu priču dobio je Politikinu nagradu (1973.), za prvu objavljenu knjigu nagradu Grigor Vitez (1979.), a za prvi novopovijesni roman Kratka kronika porodice Weber Nagradu Svjetlosti za knjigu godine (1991.). Dobitnik je i prve nagrade Petar Zoranić za kratku priču (2010.). Za roman Zavičaj, zaborav dobio je 2011., kako je gore spomenuto, najugledniju regionalnu nagradu Meša Selimović, zatim Fran Galović i Kiklop za prozno djelo godine. Najnovije su književne nagrade iz 2018.: Crikveničko sunce (u povodu romana ŠOFERI) i Vesna Parun za sonet. Godine 2019. dobio je i najvišu hrvatsku državnu nagradu za književnost – Vladimir Nazor.

Autor je i dalje posvećen književnom stvaralaštvu koje i kritika i publika dobro prihvaćaju te stvara dinamikom koju prikazuje i najnovija bibliografija.

izvor biografije: http://dhk.hr/