Lukša Peko,
mojzagreb.info News Portal 26.01.2017.

akademski slikar, susret u atelijeru
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Lukša Peko rođen je u Dubrovniku 1941.godine. 1965. godine diplomirao je na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Postružnika i prof. Tiljka,1968. godine završio jegrafičku specijalku kod prof. Detonija.Od 1965. godine izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u domovini i inozemstvu.
Gospodine Peko, što je novo u Vašem atelijeru?
Imam dosta novih slika ali zapravo novost jest završetak ciklusa "Nepoznata zemlja". Naime, osjećam da sam se počeo ponavljati, a kad se u radu počnete ponavljati onda ste u priličnom problemu, tada radite slike vrlo slične jedna drugoj. Kada ustanovite da više ne možete ništa novo napraviti, najbolje je prekinuti. A ja sam došao do te krajnje faze i odlučio raditi nešto posve novo. Dakle, slijedi rad na potpuno novoj "fazi".
Kada umjetnik završi ciklus, kako se javlja, manifestira nova ideja, zamisao?
Kad prestanem slikati radim grafiku ili crtež, uvijek se vrtim u tom krugu. Dakle nakon ciklusa ulja, već sam započeo pripreme za dvije mape grafika. Jedna je u stvaranju ideje pri kraju, a riječ je o mapi grafika sa stihovima moga kolege, slikara Josipa Škerlja. Druga će biti posvećena obljetnici smrti Marina Držića.Želim napraviti veću i reprezentativniju mapu grafika s pjesmama Marina Držića.
Kako odaberete motive za grafičke listove?
Riječ je o mapi od 18 listova s tekstom i 10 listova grafika. Dvoumim se između drvoreza, koji je nešto teže napraviti ali mogu otisnuti više otisaka, i suhe igle, nju je lakše izvesti ali sam limitiran s manjim brojem otisaka. Ipak mislim da ću raditi u suhoj igli, ali je moguće i u nekoj drugoj tehnici dubokog tiska.
Ima li još planova u vezi grafike?
Ima naravno, ali se najprije moram riješiti jednog balasta pa ići polako dalje. Nije dobro nagomilavati skice i ideje pa onda ništa od toga ne realizirati i prepustiti da to budu samo neke nedorečene, nabačene ideje.
A novi ciklus slika, ulja?
Pripremio sam dvadesetak velikih platna i radujem se radu na velikim formatima. Da bi napravio deset, dvadeset tako velikih slika trebam barem jednu ili dvije godine rada. Sliku ponekad možete napraviti za dva dana, samo je pitanje kakva će ona biti. Ja volim raditi slike velikog formata iako poslije, kad su gotove, imam veliki problem: što s njima? Uglavnom se te slike vuku po atelijeru i gotovo da smetaju, tako da je najbolje nakon izložbe to sve ispoklanjati.
Motivika novoga ciklusa?
Približio sam se nekoj vrsti apstrakcije. Do sada sam radio figuraciju koja je bila donekle bliska apstrakciji, a ovo što sad namjeravam izvesti u novome ciklusu biti će jako, jako blizu apstrakciji, ali uz male naznake figuracije. Pitanje je što će biti s tim jer slijedi veliki rad.
Izložbe?
Volio bih napraviti veliku, cjelovitu izložbu ciklusa Nepoznata zemlja u Dubrovniku jer sam taj ciklus izlagao u nekoliko gradova, ali ne i u Dubrovniku. Dakle izložio bih cjelovito stotinjak slika na jednom mjestu, to su sve veliki formati. Rado bih ciklus izložio u dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji i posebno me zanima kako će to sve skupa izgledati na jednom mjestu.
razgovor vodio: Miroslav Pelikan









